GžOvr-18/2023-2

   Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku                                                                           GžOvr-18/2023-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, po sucu Daliboru Dukiću, u pravnoj stvari ovrhovoditeljice I. b. d.d., S., OIB: …, protiv ovršenika M. Dž., Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku D. M., odvjetniku u Z., radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovr-3073/2022 od 15. studenog 2022. godine, dana 8. veljače 2023. godine

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovr-3073/2022 od 15. studenog 2022. godine.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je kao neosnovan prijedlog ovršenika od dana 31. listopada 2022. godine za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate koji se vodi pred F. a. temeljem zadužnice poslovni broj Ov-519/14 od 23. siječnja 2014. godine, zadužnice poslovni broj Ov-524/14 od 23. siječnja 2014. godine, zadužnice poslovni broj Ov-520/14 od 23. siječnja 2014. godine, zadužnice poslovni broj Ov-14012/13 od 11. prosinca 2013. godine i zadužnice poslovni broj Ov-6036/12 od 5. prosinca 2012. godine.

2. Protiv tog rješenja žalbu je izjavio ovršenik zbog žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 353. st. 1. toč. 3. u vezi s čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje: ZPP) i u vezi s čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20, dalje: OZ) s  prijedlogom da se postupi u smislu žalbenih navoda.

3. Žalba nije osnovana.

4. Iz pobijanog rješenja i podataka u spisu predmeta proizlazi da je ovršenik dana 31. listopada 2022. godine podnio sudu prijedlog za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate pred A. a koja se provodi na temelju ovršnih isprava – zadužnica iz toč. 1. ovog rješenja.

5. Na odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava imaju se primijeniti odredbe čl. 210. st. 2. i čl. 65. st. 1. OZ.

6. Odredbom čl. 65. st. 1. OZ propisano je da na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, ukoliko istovremeno postoji i neki od razloga iz st. 1. toč. 1. – 10. tog članka.

7. Prvostupanjski sud pravilno je zaključio da ovršenik protiv ovrhovoditelja vodi parnični postupak radi proglašenja ovrhe nedopuštenom pa da je time ispunio jedan od dva kumulativno propisana uvjeta za odgodu ovrhe i to onaj iz čl. 65. st. 1. toč. 5. OZ, ali da nije ispunio i drugi uvjet za odgodu ovrhe, odnosno da je učinio vjerojatnim da bi  provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu.

8. Prema razlozima prvostupanjskog rješenja svaka ovrha uvijek ima negativan učinak na egzistenciju ovršenika, a isti nije na jasan i određen način ukazao na okolnosti koje čine vjerojatnim da bi se nastupanje štete otklonilo upravo odgodom ovrhe, kao ni to u čemu bi se sastojala ta nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta. Suviše, prvostupanjski sud pravilno je zaključio da prilikom odlučivanja o odgodi ovrhe treba imati na umu i imovinske prilike ovrhovoditelja odnosno da li je imovina ovrhovoditelja dostatna za naknadnu isplatu ovršeniku onog iznosa koji je u postupku izravne naplate zaplijenjen s ovršenikovog računa i prenesen ovrhovoditelju, a u kojem pravcu ovršenik ne ukazuje niti navodi bilo kakve podatke koji bi ukazivali na insolventnost ovrhovoditelja.

9. Iz žalbe ovršenika proizlazi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo utemeljujući svoju odluku na činjenici da isti nije dokazao da ovrhovoditelj nema imovinu ili da njegova imovina nije dovoljna za naknadno namirenje ovršenika.

10. Međutim, prvostupanjski sud se – suprotno žalbenim prigovorima – kod donošenja pobijanog rješenja nije rukovodio isključivo imovinskim prilikama ovrhovoditelja jer je jasno naveo da je ovršenik u prijedlogu za odgodu prijenosa bio dužan u obliku činjenične tvrdnje navesti kakvu bi štetu provedbom postupka izravne naplate trpio, zašto bi ta šteta bila nenadoknadiva ili teško nadoknadiva, te u svrhu dokazivanja tih svojih tvrdnji priložiti odgovarajuće dokaze kojima bi nastup te štete dokazao na razini vjerojatnosti.

11. Budući je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i na isto pravilno primijenio odredbe čl. 210. st. 1. i 2. i čl. 65. st. 1. OZ, a pri čemu nije ostvario ni neke od bitnih postupovnih povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je neosnovanu žalbu ovršenika valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsko rješenje (čl. 380. toč. 2. ZPP u vezi s čl. 21. st. 1. OZ).

                            U Šibeniku, 8. veljače 2023. godine

                                                                                                                              S U D A C

                                                                                                                        Dalibor Dukić