1

Poslovni broj: Gž R-53/2023-

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž R-53/2023-

                             U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

              P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Vlade Skorupa predsjednika vijeća, Filke Pejković članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Dubravke Butković Brljačić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. D. iz Z., OIB:…, zastupanog po punomoćniku J. S., odvjetniku u Z., protiv tuženika E. –b. i t. š. Z. sa sjedištem u Z., OIB: …, zastupane po ravnateljici Z. S. –J., a ova po punomoćniku A. K., odvjetniku u Z., radi utvrđenja nezakonitosti otkaza i isplate, rješavajući žalbe stranaka izjavljene protiv presude i rješenja Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Pr-1163/2021 od 20. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj 8. veljače 2023.,

 

p r e s u d i o   j e

              I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Pr-1163/2021 od 20. prosinca 2022. u točkama I i II izreke.

II Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 124,43 eur[1]/937,50 kn u roku od 8 dana.

              III Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

              IV Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu.

r i j e š i o   j e

              Djelomično se prihvaćaju žalbe stranaka te se preinačuje rješenje Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Pr-1163/2021 od 20. prosinca 2022. na način da se nalaže tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 4.455,63 eur/33.570,93 kn sve u roku od 8 dana, dok se preostali dio zahtjeva stranaka za naknadu troškova parničnog postupka odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I izreke utvrđeno je da je odluka tuženika  otkazu ugovora o radu tužitelju od 14. svibnja 2019. nedopuštena i nezakonita te da radni odnos između tužitelja kao radnika i tuženika kao poslodavca nije prestao otkazom ugovora o radu od 14. svibnja 2019. te da je tužitelj bio u radnom odnosu do 23. prosinca 2019.

2. U točki II izreke naloženo je tuženiku da tužitelju isplati naknadu bruto plaće u iznosu od 11.688,00 eur/88.063,24 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama počev od dospjelosti mjesečnih iznosa pa do isplate.

3. Rješenjem suda prvog stupnja u točki I izreke utvrđeno je da je tužitelj povukao tužbu kojom je od tuženika tražio isplatu iznosa bruto od 16.780,78 eur/126.434,80 kn sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja sudske odluke, dok je u točki II izreke rješenja odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

4. Protiv citiranog rješenja u odnosu na odluku o troškovima parničnog postupka u točki II izreke žalbu podnosi tužitelj zbog pogrešne primijene materijalnog prava jer da je sud pogrešno odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka budući da temeljem odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Navodi da je u pogledu osnove uspio sa 100% i da je 100% uspio sa konačno određenim tužbenim zahtjevom slijedom čega da je tuženik u cijelosti izgubio parnicu, te je predložio da se pobijano rješenje preinači sukladno žalbenim navodima te da mu se dosude troškovi žalbenog postupka.

5. Protiv citirane presude i rješenja u odnosu na točku II izreke žalbu podnosi tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 80/22, 114/22 dalje ZPP) predlažući da se pobijana presuda i rješenje preinače i odbije tužbeni zahtjev tužitelja i da se obveže tužitelja da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama te da tuženiku nadoknadi troškove žalbenog postupka ili da se presuda i rješenje ukinu i predmet vrati istom sudu na ponovno suđenje.

6. U odgovoru na žalbu tuženika tužitelj u cijelosti navodi da osporava navode iz žalbe te predlaže da se presuda suda prvog stupnja potvrdi te traži i troškove odgovora na žalbu.

7. Žalba tuženika u odnosu na presudu nije osnovana, dok su žalbe stranaka u odnosu na rješenje suda prvog stupnja djelomično osnovane.

8. Predmet spora je utvrđenje da je odluka tuženika o otkazu ugovora o radu tužitelju od 14. svibnja 2019. nedopuštena i nezakonita i da radni odnos između tužitelja kao radnika i tuženika kao poslodavca nije prestao otkazom ugovora o radu te da je tužitelj kod tuženika bio u radnom odnosu do 23. prosinca 2019. te nadalje, da se tužitelju isplati plaća od dana nezakonitog otkaza do 23. prosinca 2019. kao i da mu se nadoknadi naknada štete u iznosu od 16.780,78 eur/126.434,80 kn. Utvrđuje sud prvog stupnja da je tuženik 14. svibnja 2019. uz prethodnu suglasnost školskog odbora od 13. svibnja 2019. donio odluku o otkazu ugovora o radu u kojem se navodi da je tužitelj rješenjem Ministarstva od 21. ožujka 2019. razriješen dužnosti ravnatelja, da se 6. veljače 2019. u školi dogodilo nasilje, da je jedan učenik ozlijedio učenicu i jednog učenika na način da im je zagrijani upaljač prislonio na kožu zbog čega im je ostao trag na koži, da ravnatelj nije postupio sukladno obavezama i odgovornostima koje su normirane Pravilnikom o načinu postupanja odgojno-obrazovnih radnika školskih ustanova u poduzimanju mjera zaštite prava učenika te prijave svakog kršenja prava nadležnim tijelima (dalje Pravilnik) i protivno Školskom protokolu u slučaju postupanja nasilja u školi od 3. rujna 2018., da ravnatelj nije poduzeo mjere koje škola planira u Godišnjem planu i programu Školskog kurikuluma provođenje školskih preventivnih mjera. Nastavno je utvrđeno da je rješenjem Ministarstva od 21. ožujka 2019. ministrica znanosti i obrazovanja razriješila dužnosti tužitelja kao ravnatelja nakon provedenog inspekcijskog nadzora jer je utvrđeno da se u školi dogodilo nasilje, a da odgovorne osobe nisu postupile sukladno Pravilniku kao i to da škola u Godišnjem planu i programu i Školskom kurikulumu nije planirala provođenje školskih preventivnih programa niti njegovu evaluaciju. Nadalje se navodi da školski program u postupanju u slučaju nasilja u školi u bitnome predviđa da u slučaju nasilja među djecom odmah po prijavljenom nasilju o tome treba obavijestiti roditelje djece koje su žrtve nasilja, obaviti razgovor s djecom koje su žrtve nasilja s djetetom koji je počinitelj kao i sa njegovim roditeljima vodeći bilješke o poduzetim aktivnostima, razgovorima izjavama i svojim opažanjima. 

9. Nadalje je utvrđeno da je presudom Upravnog suda u Splitu poslovni broj Uslrs-50/2019  poništeno rješenje Ministarstva od 21. ožujka 2019. o razrješenju tužitelja sa mjesta ravnatelja tuženika i predmet je vraćen na ponovan postupak i to iz razloga da se iz odluke ne vidi na koji način je proveden inspekcijski nadzor i da iz tog nalaza se ne jamči pouzdano i točno utvrđivanje odlučnih činjenica o kojima je ovisilo donošenje ocjene o tome je li tužitelj kao ravnatelj postupio u skladu s Pravilnikom odnosno donošenje zaključka o tome da li su ispunjenje preduvjeti za njegove razrješenje.

10. Slijedom navedenih utvrđenja sud prvog stupnja navodi odredbe čl. 130a st. 6. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi ("Narodne novine" 87/08, 86/09, 92/10, 105/10, 90/11, 5/12, 16/12, 86/12, 126/12, 94/13, 154/14, 07/17, 68/18, 98/19 dalje ZOOOSŠ) prema kojem propisu ravnatelju školske ustanove ugovor o radu prestaje otkazom školske ustanove. Nadalje prema čl. 130c st. 1. ZOOOSŠ ako se donosi odluka o razrješenju ravnatelja iz razloga navedenih u čl. 44. st. 2. toč. 3. i 4. Zakona o ustanovama školska ustanova će ravnatelju školske ustanove otkazati ugovor o radu.

11. Prema čl. 44. st. 2. toč. 3. i 4. Zakona o ustanovama ("Narodne novine" broj 76/93, 29/97, 47/99 i 35/08 dalje ZU) upravno vijeće odnosno tijelo iz čl. 38. st. 2. Zakona je dužno razriješiti ravnatelja ako ravnatelj ne postupa sukladno propisima ili općim aktima ustanove ili neosnovano ne izvršava odluke tijela ustanove ili postupa protivno njima, odnosno ako ravnatelj svojim nesavjesnim ili nepravilnim radom prouzroči veću štetu ili ako zanemaruje ili nesavjesno obavlja svoje dužnosti tako da su nastale ili mogu nastati veće smetnje u obavljanju djelatnosti ustanove. Navedeno je da prema čl. 45. ZU-a razriješena osoba može odluku o razrješenju pobijati tužbom pred nadležnim sudom u roku od 30 dana od dana dostave odluke o razrješenju ako smatra da nisu postojali razlozi za razrješenje iz čl. 44. st. 2. ZU-a ili je u postupku donošenja odluke o razrješenju došlo do povrede koja je znatno utjecala na ishod postupka.

12. Navodi nadalje sud prvog stupnja da je donio odluku o prekidu postupka s obzirom da je Upravni sud u Splitu u upravnom sporu utvrdio da je rješenje Ministarstva od 21. ožujka 2019. o razrješenju tužitelja temeljem kojeg je donesena odluka o otkazu ugovora o radu ovdje tužitelja nezakonita, da je stoga nezakonita i odluka o otkazu ugovora o radu tužitelja. Zaključuje sud prvog stupnja da navedena odluka nadležne ministrice o razrješenju više ne postoji jer je poništena a da odluka o otkazu ugovora nije donesena temeljem odredbi Zakona o radu već temeljem čl. 130a st. 6. i čl. 130. st. 1. ZOOOSŠ-a ukoliko se donosi odluka o razrješenju ravnatelja sukladno odredbi čl. 44. st. 2. toč. 3. i 4. ZU-a.

13. Uzimajući u obzir činjenicu da je u trenutku donošenja predmetne presude Upravnog suda u Splitu u prosincu 2019. mandat ravnatelja J. D. istekao kao i s obzirom na sadržaj presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Usž-13008/17 od 4. svibnja 2017. (kojom je potvrđena presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj Usl-3425/14 od 28. veljače 2017.) utvrđeno je da Ministarstvo ne može donijeti novo rješenje kojim bi u ponovljenom postupku opet tužitelja razriješilo dužnosti ravnatelja iz razloga što se takvo rješenje ne bi bilo moguće izvršiti.

14. Zaključak je suda prvog stupnja da se odluka o otkazu ugovora o radu temelji na rješenju nadležnog Ministarstva koje je poništeno pa da je stoga odluka o otkazu ugovora o radu tužitelju od 14. svibnja 2019. nedopuštena i nezakonita te da radni odnos nije prestao i da je tužitelj kod tuženika bio u radnom odnosu do 23. prosinca 2019.

15. Sud prvog stupnja je u cijelosti prihvatio nalaz knjigovodstvenog vještaka te je tužitelju dosuđena isplata plaće od dana nezakonitog otkaza do 23. prosinca 2019. u iznosu od 11.688,00 eur/88.063,24 kn.

16. Odluku o troškovima parničnog postupka sud prvog stupnja donosi temeljem odredbe čl. 154. st. 4. ZPP-a navodeći da su stranke djelomično uspjele u približno jednakim dijelovima imajući u vidu prvobitno postavljeni tužbeni zahtjev uključujući i dio koji je kasnije povučen.

17. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer presuda suda prvog stupnja nema nedostataka, može se ispitati jer sadrži relevantne razloge, a izreka presuda nije nerazumljiva i nije proturječna sama sebi niti razlozima presude, a odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku odnosno samih tih isprava i zapisnika. Ispitujući po službenoj dužnosti da li je sud prvog stupnja u donošenju presudu počinio neku drugu bitnu povredu odredaba parničnog postupka utvrđeno je da nije počinjena niti jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka koja bi utjecala na zakonitost donesene odluke.

18. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno jer da bez obzira što je presudom Upravnog suda u Splitu poništeno rješenje Ministarstva Republike Hrvatske od 21. ožujka 2019. o razrješenju tužitelja kao ravnatelja i predmet vraćen na ponovni postupka da je trebalo utvrditi da tužitelj nije postupao sukladno svojim obavezama i odgovornostima propisanim Pravilnikom o načinu postupanju odgojno-obrazovnih radnika školskih ustanova u poduzimanju mjera zaštite prava učenika te prijave svakog kršenja tih prava nadležnim  tijelima niti da je tužitelj postupao sukladno Školskom protokolu o postupanju u slučaju nasilja u školi. Ovo iz razloga što iz sadržaja odluke o otkazu ugovora o radu od 14. svibnja 2019. a kako to pravilno utvrđuje sud prvog stupnja, proizlazi da je odluka o otkazu donesena temeljem čl. 114., čl. 130a i čl. 130c ZOOOSŠ i to iz razloga što je tužitelj razriješen dužnosti ravnatelja škole navedenim rješenjem Ministarstva od 21. ožujka 2019. jer nije postupio po propisima i općim aktima škole i to po Pravilniku o načinu postupanju odgojno-obrazovanih radnika školskih ustanova u poduzimanju mjera zaštite prava učenika te prijave svakog kršenja tih prava nadležnim tijelima prema čl. 5. st. 2., čl. 5. st. 6., čl. 12. st. 1.te protivno Školskom protokolu odnosno da je postupao sukladno čl. 44. st. 2. toč. 3. ZU-a slijedom čega da su ispunjene pretpostavke za otkaz ugovora o radu jer se ne primjenjuju odredbe Zakona o radu već odredbe posebnog čl. 130c ZOOOSŠ-a, pa se stoga u ovom postupku ne može ispitivati da li su postojale zakonske pretpostavke za razrješenje tužitelja.

19. Slijedom obrazloženog sud prvog stupnja pravilno utvrđeno da je navedeno rješenje Ministarstva poništeno i stavljano izvan snage, da nisu ispunjenje zakonske pretpostavke da Ministarstvo donese novo rješenje o razrješenju jer je u tom trenutku istekao rok ugovora o radu na dužnosti ravnatelja škole.

20. Stoga sud prvog stupnja pravilno utvrđuje da odluka o otkazu ugovora o radu nije zakonita i da je stoga nedopuštena te da radni odnos nije prestao kod tuženika i da se utvrdi da je tužitelj bio u radnom odnosu do 23. prosinca 2019. kada je istekao ugovor o radu na određeno vrijeme.

21. Stoga svi opsežni navodi iz žalbe tuženika o tome što je sve tužitelj trebao kao ravnatelj poduzeti nakon događaja od 6. veljače 2019. kada se ozlijeđena dva učenika od strane trećeg učenika te odluke prosvjetne inspekcije od 11. veljače 2019. nisu relevantne za donošenje drugačije odluke u ovoj pravnoj stvari jer se upravo odluka Ministarstva od 21. ožujka 2019. o razrješenju tužitelja temelji na provedenom inspekcijskom nadzoru u kojem se navodi što sve odgovorna osoba nije postupila sukladno Pravilniku.

22. Sud prvog je pravilno prihvaćajući nalaz financijske struke dosudio tužitelju naknadu plaće koji bi primao da nije bilo nezakonitog otkaza ugovora o radu od 14. svibnja 2019. do 23. prosinca 2019.

23. Djelomično su osnovani žalbeni navodi stranaka da je sud prvog stupnja pogrešnom primjenom odredbe čl. 154. st. 4. odredio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka, jer je tužitelj u cijelosti uspio sa konačnim postavljenim tužbenim zahtjevom u odnosu na utvrđenje da je odluka o otkazu ugovora o radu nedopuštena i nezakonita i za isplatu bruto plaću u iznosu od 11.688,00 eur/88.063,24 kn za parnični dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 16.780,78 eur/126.434,00 kn tuženiku je do djelomičnog povlačenja tužbe trebalo priznati troškove prema razmjerno povučenom dijelu tužbenog zahtjeva u odnosu na cjelokupni tužbeni zahtjev.

24. Stoga uzimajući u obzir činjenicu da je tužitelj uspio u odnosu na osnov i visinu tužbenog zahtjeva u iznosu od  100%, tužitelju je trebalo priznati za sastav tužbe i zastupanje na ročišta 20. rujna 2019., 12. svibnja 2020., 10. lipnja 2020., 9. rujna 2020., 12. studenog 2020., 21. prosinca 2020., 27. siječnja 2021., 31. kolovoza 2021., 4. listopada 2021., 12. studenog 2021., 20. siječnja 2022., 9. ožujka 2022., 6. listopada 2022. i 17. studenog 2022., kao i za sastav podneska od 20. travnja 2020., 12. svibnja 2020. i 21. rujna 2020. po 1.500,00 kn za zastupanje na ročištu za objavu presude 22. veljače 2021. iznos od 750,00 kn i 20. prosinca 2022. po 750,00 kn, sastav žalbe protiv presude 1.875,00 kn za troškove financijskog vještačenja 2.500,00 kn dakle ukupno 6.369,03 eur/ 47.987,50 kn. Tuženiku su dosuđeni troškovi do povlačenja tužbe, za sastav odgovora na tužbu 2.500,00 kn, ročišta 12. svibnja 2020., 10. lipnja 2020., 9. rujna 2020., 12. studenog 2020., 21. prosinca 2020., 26. siječnja 2021., 31. kolovoza 2021., 12. siječnja 2021. i 20. siječnja 2022., po 2.500,00 kn, za objavu presude 99.34 eur/750,00 kn, za sastav obrazložena podneska od 11. rujna 2019., 6. rujna 2019., 12. ožujka 2020. i 30. travnja 2020. po 331,87 eur/2.500,00 kn, za sastav podneska od 9. prosinca 2020., 14. prosinca 2020., 17. prosinca 2020. i 30. prosinca 2020. po 82.95 eur/625,00 kn odnosno ukupno sa PDV-e 6.278,99 eur/47.375,00 kn. Budući da srazmjer parničnog dijela tužbenog zahtjeva u odnosu na cjelokupni zahtjev iznosi 29,14 % tuženiku bi pripadao iznos od 1.832,25 eur/13.805,07 kn. Kada se prebiju troškovi koji pripadaju tužitelju u iznosu od 6.278,99 eur/47.375,00 kn s troškovima koji pripadaju tuženiku u iznosu od 1.832,25 eur/13.805,07 kn ostaje razlika od 4.455,63 eur/33.570,93 kn koja je donesena tužitelju.

25. Ostali troškovi nisu dosuđeni strankama jer nisu bili potrebni radi vođenja ovog postupka.

26. Slijedom obrazloženog primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u točki I izreke ove presude, dok je primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

27. S obzirom na uspjeh tužitelja u žalbenom postupka tužitelju je dosuđen iznos od 124,43 eur/937,50 kn pa je stoga primjenom odredbe čl. 166. st.  1. ZPP-a odlučeno kao u točki II izreke ove presude.

28. Tuženiku nisu dosuđeni troškovi žalbenog postupka jer je uspio samo djelomično u odnosu na troškove parničnog postupka dok je u odnosu na glavni dio tužbenog zahtjeva žalba neosnovana pa se radi o neznatnom uspjehu slijedom čega je primjenom odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a odlučeno kao u točki III izreke ove presude.

29. Tužitelju nisu dosuđeni troškovi odgovora na žalbu tuženika jer isti nisu bili potrebni radi vođenja ovog postupka pa je stoga primjenom odredbe čl. 155. ZPP-a odlučeno kao u točki IV izreke ove presude.

30. Rješenje suda prvog stupnja u nepobijanom dijelu ostaje neizmijenjeno.

U Rijeci 8. veljače 2023.

Predsjednik vijeća

 

dr. sc. Vlado Skorup