1

 

              U   I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

             

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca, Brankice Malnar predsjednice vijeća, Tajane Polić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Alena Perhata, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja L. R. H. d.d., O., OIB: ..., koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva K., K. i P., iz R., protiv tuženika M. F., OIB: ..., iz N., B., kojeg zastupa punomoćnik N. S., odvjetnik iz R., radi uređenja međe, utvrđenja prava vlasništva i predaje u posjed, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, pod posl. P-3038/18 od 29. siječnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 8. veljače 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              1. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, pod posl. P-3038/18 od 29. siječnja 2021. u točki I. izreke.

 

              2. Uvaženjem žalbe tužitelja preinačuje se odluka o troškovima postupka sadržana u točki II. izreke presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, pod posl. P-3038/18 od 29. siječnja 2021. i sudi:

 

              Svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

 

              3. Strankama se ne dosuđuju troškovi žalbenog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom je presudom odbijen tužbeni zahtjev radi utvrđenja da međa između tuženikove nekretnine označene kao k.č.br. 324 k.o. T. i tužiteljeve nekretnine označene kao k.č.br. 311/1 k.o. T. ide točkama 17-18-98-97-96-95 kako je označeno na skici lica mjesta u nalazu i mišljenju vještaka D. M. a koji nalaz i mišljenje čini sastavni dio presude te da je tužitelj vlasnik površine od 203 m2 koja se nalazi između točaka A-B-C-D-E-F-G i stvarne međe označene na skici lica mjesta točkama 17-18-98-97-96-95, te zahtjev radi predaje u posjed zemljišta površine od 203 m2 (točka I. izreke). Naloženo je tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 13.875,00 kn (točka II. izreke).

 

2. Protiv te presude žali se tužitelj iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne  novine“ broj  53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11.,  25/13., 89/14.  i 70/19., dalje: ZPP) i predlaže da se uvaženjem žalbe pobijana presuda ukine i vrati na ponovan postupak odnosno preinači i usvoji tuženi zahtjev.

 

3. Tuženik je odgovorio na žalbu predlažući da se ista odbije kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrdi kao zakonita.

 

4. Žalba nije osnovana, osim djelomično u pogledu odluke o parničnom trošku.

 

5. Nije ostvarena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a i relativno bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. ZPP-a kako to tužitelj upire u žalbi  budući presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama utemeljene na ocjeni rezultata svih dokaza provedenih u postupku. Stoga žalitelj bez osnove tvrdi da bi sud proveo selektivnu analizu dokaznog postupka. Nije ostvarena ni jedna druga apsolutno bitna povreda iz odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

6. Činjenično je stanje pravilno utvrđeno za razliku od materijalnog prava koje je pogrešno primijenjeno no međutim i pravilnom primjenom materijalnog prava o tužbenom zahtjevu je trebalo odlučiti na identičan način.

 

7. Predmet spora predstavlja zahtjev radi uređenja sporne međašne površine, utvrđenja prava vlasništva na istoj i predaje u posjed tužitelju.

 

8. U dokaznom postupku sud je utvrdio:

 

- da se pred istim sudom vodio izvanparnični postupak pod R1-5/13 u pravnoj stvari predlagatelja M. F., ovdje tuženika protiv protustranke O. L., radi uređenja međe te da je u tom postupku u svojstvu umješača na strani protustranke O. L. sudjelovao i tužitelj kao predmijevani vlasnik nekretnine k.č. 311/1,

 

- odlukom izvanparničnog suda od 31. prosinca 2013. uređena je međa između nekretnina u vlasništvu predlagatelja k.č. 322/1, k.č. 311/2 i k.č. 323 (sada nekretnine oznake k.č. 324 budući su ove tri spojene u jednu zemljišnoknjižnu česticu) i nekretnine u vlasništvu protustranke k.č. 311 tako da se proteže od točke F po podzidu do unutarnje strane do točke E po postojećem rubu podzida sa unutarnje strane, te se nadalje proteže do točke D i okomito lomi do točke C po postojećem unutarnjem dijelu zida i nastavlja se pravocrtno po postojećem podzidu sa unutarnje strane do točke V i nadalje paralelno uz postojeću zgradu do točke A postojećim zidom sa unutarnje strane, a sve sukladno skici lici mjesta vještaka D. J.. Protiv ovog rješenja stranke nisu izjavile žalbu, a žalbu je izjavio ovdje tužitelj kao umješač koja je odlukom Županijskog suda u Osijeku od 22. svibnja 2014., posl.br. Gž-1914/14 odbačena kao nepravovremena shodno čemu je konstatirana pravomoćnost odluke o uređenju među dana 22. svibnja 2014.,

 

- budući je iz nalaza mjerničkog vještaka sačinjenog u izvanparničnom postupku sporna međašna površina iznosila 146 m2 tužitelj je u zakonskom roku iz odredbe čl. 103. st. 6. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14; dalje ZV) ustao tužbom radi uređenja međe, utvrđenja prava vlasništva i predaje u posjed sporne međašne površine od 146 m2 zemljišta. Dakle, tim je tužbenim zahtjevom zahtijevao uređenje međe u onoj površini koja je bila sporna u izvanparničnom postupku,

 

- tuženik je postavio protutužbeni zahtjev radi utvrđenja prava vlasništva stečenog dosjelošću na spornoj međašnoj površini iz izvanparničnog postupka u opsegu od 146 m2,

 

- sud je prvog stupnja presudom od 23. prosinca 2015. odbio prednje navedeni tužbeni zahtjev,  a isto tako odbio je i protutužbeni zahtjev radi utvrđenja prava vlasništva tuženika,

 

- presudom i rješenjem ovoga suda pod posl.br. Gž-1788/16 od 28. studenog 2018. rješavajući žalbe stranaka ovaj je sud potvrdio prvostupanjsku presudu u dijelu odbića protutužbenog zahtjeva uz obrazloženje kako nisu ostvarene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Prvostupanjska je presuda ukinuta u odnosu na tužbeni zahtjev radi uređenja međe, stjecanja prava vlasništva i predaje u posjed i predmet je vraćen na ponovni postupak,

 

- u nastavku je postupka provedeno novo mjerničko vještačenje po stalnom sudskom vještaku D. M. koji je izradio nalaz i mišljenje sukladno pokazivanju stranaka o spornoj međašnoj površini. Razmatrajući taj nalaz i mišljenje i uspoređujući ga s nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka izrađenog u izvanparničnom postupku, kao i rezultate očevida sud je prvog stupnja utvrdio kako tuženik pokazuje liniju međe od samog početka tj. od vođenja izvanparničnog postupka pa do zaključenja glavne rasprave nepromijenjenim pravcem. S druge strane tuženik je u izvanparničnom postupku kao spornu međašnu površinu odredio zemljište u opsegu od 146 m2 pravocrtnom linijom, dok je sada u parničnom postupku nakon ukidne odluke spornu međašnu površinu odredio na drugačiji način slijedeći katastarsku granicu između k.č. 324 i k.č. 311/1. Upravo zbog te razlike sporna međašna površina povećala se sa 146 m2 na 203 m2 i obuhvatila je onaj dio k.č. br. 311/1 na kojem se nalazi kolni pristupni put do nekretnine u vlasništvu tuženika, tj. stambene zgrade sa okućnicom. U pogledu ostalih činjenica sud je utvrdio kako se tuženik po svojoj prednici dugi niz godina nalazi u posjedu međašne površine i to od trenutka kada je sam tužitelj sazidao podzid prilikom izgradnje depadanse Hotela S. i upravo je taj podzid linija međe koju pokazuje tuženik. Dakle, predmetna međašna površina predstavlja u naravi uređenu okućnicu uz kuću tuženika i utvrđeno je kako je isti drži u posjedu.

 

9. Na temelju takvog stanja stvari i slijedeći uputu iz ukidne odluke ovoga suda sud je prvog stupnja pravilno utvrdio da je tužitelj kao predmijevani vlasnik nekretnine koja je bila u društvenom vlasništvu oznake k.č. 311/1 i koju je unio u temeljni kapital aktivno legitimiran u ovom postupku, sve to tim više što se u međuvremenu i uknjižio u zemljišne knjige kao vlasnik iste. Međutim u odnosu na jače pravo na spornoj međašnoj površini sud je ocijenio kako tužitelj nije dokazao da bi bio u posjedu iste niti da su se on i njegov pravni prednik ikad koristili tom površinom, sve to tim više što je sam tužitelj izgradio betonski podzid kao granicu između nekretnina stranaka. Provedbom parcelacijskog elaborata kojim je tuženik izvršio spajanje svojih nekretnina u jednu k.č. 324 isti prema ocijeni suda nije poduzeo radnje priznanja granice međa po katastarskom planu, pa imajući sve navedeno u vidu i činjenicu da tuženik u izvanparničnom i parničnom postupku na različiti način određuje liniju međe i spornu međašnu površinu, sud je prvog stupnja odbio tužbeni zahtjev ne pozivajući se niti na jedan propis materijalnog prava.

 

10. Tužitelj u žalbi u bitnome pobija zaključke suda prvog stupnja i pravilnost primjene materijalnog prava tvrdeći kako ima jače pravo na posjed. Naime, u situaciji kada je zemljišnoknjižni vlasnik k.č. 311/1 a prije toga predmijevani vlasnik nekretnine u društvenom vlasništvu, dok se tuženik u posjedu sporne međašne površine nalazi bez pravne osnove budući je odbijen njegov protutužbeni zahtjev radi stjecanja prava vlasništva na istoj, tada nije bilo zakonske osnove da se odbije tužbeni zahtjev radi uređenja međe, utvrđenja prava vlasništva i predaje u posjed kako je to sud prvog stupnja postupio.

 

11. Iako ovo žalbeno vijeće prihvaća pravni pristup tužitelja isto ne bi moglo dovesti do povoljnije odluke za tužitelja ali i iz drugih razloga. No prije toga valja reći da se prema odredbi čl. 103. st. 5. ZV-a od trenutka kada je sud među označio međašnim znakovima smatra da postoji vlasništvo do te međe a tko tvrdi suprotno treba to dokazati. U konkretnoj situaciji u izvanparničnom postupku označena je međa pravcem podzida pri čemu je kao predmijevano vlasništvo tuženika označena površina zemljišne čestice 311/1 od 146 m2. U odnosu na tu površinu počeo se voditi ovaj parnični postupak i konačno u odnosu na tu površinu odbijen je protutužbeni zahtjev radi stjecanja prava vlasništva tuženika dosjelošću. U takvoj pravnoj situaciji kada je pravomoćnom odlukom suda utvrđeno da tuženik nije vlasnikom navedene međašne površine od 146 m2, dok je s druge strane tužitelj zemljišnoknjižnim vlasnikom k.č. 311/1 u tom spornom dijelu, za ovaj žalbeni sud jednako kao i za tužitelja, slijedi zaključak kako isti kao zemljišnoknjižni vlasnik ima jače pravo na toj površini od 146 m2. Stoga razlozi suda kojima raspravlja o nedokazanosti tvrdnje tužitelja o jačem pravu na posjed na nekretnini nisu prihvatljivi budući osnovom pravomoćne sudske odluke proizlazi da tuženik nema nikakvo pravo na posjed.

 

12. No unatoč navedenom tužbeni zahtjev uvaženjem žalbe tužitelja ne treba usvojiti. Odredbom čl. 103. st. 2. ZV propisan je prekluzivan rok radi podnošenja tužbe radi uređenja međe i dokazivanja prava vlasništva i isti iznosi šest mjeseci od dana pravomoćnosti odluke donesene u postupku uređenja međa ukoliko je tužitelj kao susjed sudjelovao u tom postupku. Iz izvanparničnog predmeta R-5/13 razvidno je da je tužitelj kao umješač sudjelovao u postupku uređenja međe i da je rješenje o uređenju međa postalo pravomoćno 22. svibnja 2014. iz čega slijedi zaključak kako je tužbu podnesenu 14. srpnja 2014. u odnosu na spornu međašnu površinu od 146 m2 podnio pravovremeno. Nakon provedenog mjerničkog vještačenja i nalaza koji je izrađen sukladno drugačijem pokazivanju međe od onog u izvanparničnom postupku i to pravcem granice iz katastarskog plana tužitelj je u podnesku od 22. svibnja 2020. podnio tužbeni zahtjev koji je odbijen prvostupanjskom presudom tražeći uređenje međe, utvrđenje prava vlasništva i predaju u posjed zemljišta u površini 203 m2 , dakle zatražio je 57 m2 više od onog što je odlučeno i uređeno u izvanparničnom postupku. Budući je za navedenih 57 m2 tužbeni zahtjev postavljen izvan prekluzivnog roka od šest mjeseci od pravomoćnosti rješenja o uređenju međe tužitelj je prekludiran u tom dijelu zahtjeva i nastupila je presumpcija prava vlasništva tuženika na toj površini o kojoj nije raspravljeno niti odlučivano protutužbenim zahtjevom budući nije niti bila sporna.

 

13. Prema odredbi čl. 2. ZPP-a sud je vezan postavljenim tužbenim zahtjevom i odlučuje u okviru njegovih granica. Kako na skici lica mjesta nalaza geodetskog vještaka D. M. koja prema tužbenom zahtjevu ima predstavljati sastavni dio presude nisu označeni parametri odnosno točke koje bi isključivale ovu "pravomoćnu" površinu od 57 m2, zbog tako postavljenog tužbenog zahtjeva nije bilo uvjeta niti za djelomično udovoljenje a da se pritom ne prekorači tužbeni zahtjev. Iz tih je razloga sud prvog stupnja pravilno zaključio kako razlika u spornim međašnim površinama kako je ona određena po strankama u izvanparničnom postupku sa spornom međašnom površinom iz podneska tuženika od 22. svibnja 2020. predstavlja odlučnu činjenicu upravo s obzirom na čl. 103. st. 5. i 6. ZV-a. Drugim riječima tužitelj je u ovom postupku proširio tužbeni zahtjev i na površinu koja je postala pravomoćno vlasništvo tuženika izostankom pravovremene tužbe za 57 m2 pa kako iz nalaza vještaka koji je obuhvaćen tužbenim zahtjevom nije moguće razlučiti i suditi 146 m2 (kako je to bilo postavljeno prvim tužbenim zahtjevom) iz tih je razloga i pozivom na prednje citiranu zakonsku odredbu ovaj sud odbio žalbu tužitelja i potvrdio pobijanu presudu radi uređenja međe, utvrđenja prava vlasništva i predaje u posjed, djelom zbog isteka prekluzivnog zakonskog roka, a dijelom zbog nepravilne identifikacije međašne površine u nalazu vještaka D. M..

 

14. Slijedom svega navedenog valjalo je točku I. prvostupanjske presude odbićem žalbe tužitelja potvrditi ali ne iz razloga prava na posjed čime se rukovodio prvostupanjski sud već iz prednje navedenih razloga i odlučujući u okviru postavljenog tužbenog zahtjeva, a sve sukladno čl. 368. st. 2. ZPP-a.

 

15. Međutim, u odluci o trošku uvažena je žalba tužitelja budući ista nije pravilno utemeljena kako je trebala biti na odredbi čl. 154. st. 4. ZPP-a. Sud je prvog stupnja odlučio kako je tužitelj dužan tuženiku naknaditi parnični trošak pri čemu je izgubio iz vida da je i tuženik odbijen sa protutužbenim zahtjevom i da su stranke vrijednost predmeta spora svojih zahtjeva označile u istoj visini. Pa kako su obje stranke odbijene sa svojim zahtjevima u ovom parničnom postupku trebalo je odlučiti da svaka od njih snosi svoj parnični trošak, a sve pozivom na odredbu čl. 380. st. 1. t. 3. ZPP-a u svezi s čl. 166. istog Zakona.

 

16. Budući tužitelj nije uspio sa žalbom u pogledu odluke o glavnoj stvari ne pripada mu pravo na naknadu žalbenog troška, kao niti tuženiku jer sastav odgovora na žalbu ne predstavlja nužni trošak.

 

U Rijeci, 8. veljače 2023.

                                                                                                                       

Predsjednica vijeća

 

Brankica Malnar, v.r.