- 1 -              Rev 227/2018-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev 227/2018-3

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I. P., OIB …, iz Bosne i Hercegovine, V., koju zastupaju punomoćnici - odvjetnici Odvjetničkog društva G. i p. d.o.o. iz Z., protiv tuženika A. P., OIB …, iz Bosne i Hercegovine, V., i tuženice A. P., OIB …, iz Republike Slovenije, Lj., oboje zastupani po punomoćniku D. G., odvjetniku u P., radi utvrđenja bračne stečevine, odlučujući o reviziji obaju tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Ob-415/2017 od 14. rujna 2017. kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Puli - Pola poslovni broj P Ob-4/2017-35 od 21. travnja 2017., u sjednici održanoj 7. veljače 2023.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              Revizija tuženika A. P. podnesena protiv odluke o glavnoj stvari odbija se kao neosnovana.

 

r i j e š i o   j e:

 

              I. Revizija tuženika A. P. podnesena protiv odluke o parničnom trošku odbacuje se kao nedopuštena.

 

              II. Revizija tuženice A. P. odbacuje se kao nedopuštena.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom je presudom u točki I. izreke prihvaćen u cijelosti tužbeni zahtjev te je utvrđeno da novčana sredstva isplaćena za kupnju nekretnina upisanih u zemljišne knjige Općinskog suda u Puli - Pola označene kao kč.br. 140/3 - put površine 252 m², upisana u zk. ul. 2081 k.o. G., kč. br. 140/1 - voćnjak površine 1255 m², upisana u zk. ul. 17893 k.o. G. i kč. br. 141 - oranica površine 141 m² upisana u zk. ul. 5205 k.o. G., a temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 15. listopada 2010., broj ovjere OV-9052/10 zaključen između tuženice A. P. kao kupca i prodavatelja R. V. iz M., S. G. iz S., iz S., A., V. S. iz S., N. te R. J. iz S., N., Predugovora o kupoprodaji nekretnina od 9. kolovoza 2010. zaključenog između tuženika A. P. kao kupca i M. (rođ. V.) E. iz T. kao prodavatelja, Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 12. kolovoza 2010. između tuženice A. P. kao kupca i V. (rođ. M.) E. iz T. kao prodavatelja broj ovjere OV-9104/10, Predugovora o kupoprodaji nekretnine od 9. srpnja 2010. zaključenog između tuženika A. P. kao kupca i S. D. iz G. kao prodavatelja te S. Z. iz G. kao plodouživatelja, Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 12. kolovoza 2010. zaključenog između tuženice A. P. kao kupca i S. D. iz G. kao prodavatelja i S. Z. iz G. kao plodouživatelja, broj ovjere OV-9099/10 u iznosu od 132.325,00 € (997.002,71 kuna), čine zajedničku bračnu stečevinu tužiteljice i tuženika A. P. svakog u ½ dijela te je naloženo ovom tuženiku isplatiti tužiteljici ½ navedenih novčanih sredstava u iznosu od 66.162,50 € (498.501,35 kuna) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 12% koja teče od 10. ožujka 2015. do isplate. Nadalje je u točki II. izreke naloženo tuženicima tužiteljici solidarno naknaditi parnični trošak u iznosu od 17.773,24 € (133.912,50 kuna). Ujedno je u točki III. izreke odbijen zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška u preostalom dijelu, dok je točkom IV. izreke odbijen u cijelosti zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška.

 

2. Drugostupanjskom je presudom u točki I. izreke odbijena žalba obaju tuženika kao  neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu točke I. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev na utvrđenje da novčana sredstva isplaćena za kupnju nekretnina upisanih u zemljišne knjige Općinskog suda u Puli - Pola označenih kao kč.br. 140/3 - put površine 252 m² upisana u zk.ul. 2081 k.o. G., kč. br. 140/1 - voćnjak površine 1255 m² upisana u zk. ul. 17893 k.o. G. i kč. br. 141 - oranica površine 141 m² upisana u zk. ul. 5205 k.o. G., a temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 15. listopada 2010., broj ovjere OV-9052/10 zaključenog između tuženice A. P. kao kupca i prodavatelja R. V. iz M., S. G. iz S., L. S. iz S., A., V. S. iz S., N. te R. J. iz S., N., Predugovora o kupoprodaji nekretnina od 9. kolovoza 2010. zaključenog između tuženika A. P. kao kupca i M. (rođ. V.) E. iz T. kao prodavatelja, Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 12. kolovoza 2010. zaključenog između tuženice A. P. kao kupca i V. (rođ. M.) E. iz T. kao prodavatelja broj ovjere OV-9104/10, Predugovora o kupoprodaji nekretnine od 9. srpnja 2010. zaključenog između prvotuženika kao kupca i S. D. iz G. kao prodavatelja i S. Z. iz G. kao plodouživateljem, broj ovjere OV-9099/10 u iznosu od 132.325,00 € (997.002,71 kuna), čine zajedničku bračnu stečevinu tužiteljice i tuženika Amira Perviza svakog u ½ dijela, te kojim je naloženo  ovom tuženiku isplatiti tužiteljici ½ navedenih novčanih sredstava u iznosu od 66.162,50 € (498.501,35 kuna). Nadalje je prvostupanjska presuda potvrđena u točkama II. i IV. izreke. Ujedno je djelomično prihvaćena žalba obaju tuženika te je prvostupanjska presuda preinačena u pobijanom dijelu kojim je  u točki I. izreke odlučeno o zateznim kamatama na dosuđeni iznos glavnice od 66.162,50 € (498.501,35 kuna) te je naloženo tuženiku A. P. na dosuđeni iznos glavnice od 66.162,50 € (498.501,35 kuna) isplatiti tužiteljici zateznu kamatu od 10. ožujka 2015. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena. Naposljetku, tužiteljici nije dosuđen trošak odgovora na žalbu tuženika.

 

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju iz članka 382. stavka 1. točke 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) podnose tuženici pobijajući je u dijelu u kojem nisu uspjeli zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da se ukinu prvostupanjska i drugostupanjska presuda i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija tuženika A. P. nije osnovana u dijelu kojim se pobija odluka o glavnoj stvari, dok nije dopuštena u dijelu kojim se pobija odluka o parničnom trošku. Revizija tuženice A. P. nije dopuštena.

 

 

6. Odredba članka 392.a stavka 1. ZPP obvezuje revizijski sud pri odlučivanju o reviziji ispitati pobijanu presudu samo dijelu kojim se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pa je u tim granicama pobijana presuda i ispitana.

 

7. Revizija tuženice A. P. u odnosu na odluku o glavnoj stvari nije dopuštena zato što se odluka o glavnoj stvari niti ne odnosi na ovu tuženicu. Naime, o zahtjevu tužiteljice protiv tuženice A. P. u odnosu na odluku o glavnoj stvari u postupku je već pravomoćno odlučeno presudom broj P Ob-304/2015-21 od 19. kolovoza 2016. (u dijelu koji se odnosi na ovu tuženicu ta je presuda potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu broj Gž Ob-550/2016 od 8. prosinca 2016.). Stoga tuženica A. P. nema pravni interes za podnošenje revizije protiv odluke o glavnoj stvari u smislu odredbe članka 392. stavka 2. ZPP, pa je u tom dijelu njezinu reviziju valjalo odbaciti na temelju odredbe članka 392. stavka 1. ZPP.

 

8. Neutemeljeno tuženik A. P. ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 8. ZPP koja uvijek postoji ako je u postupku kao tužitelj ili tuženik sudjelovala osoba koja ne može biti stranka u postupku, ili ako stranku koja je pravna osoba nije zastupala ovlaštena osoba, ili ako parnično nesposobnu stranku nije zastupao zakonski zastupnik, ili ako zakonski zastupnik, odnosno punomoćnik stranke nije imao potrebno ovlaštenje za vođenje parnice ili za pojedine radnje u postupku, ako vođenje parnice, odnosno obavljanje pojedinih radnji u postupku nije bilo naknadno odobreno. Revident, međutim, ne navodi u čemu bi se sastojala ova bitna povreda, a da bi revizijski sud uzeo u obzir razloge zbog kojih ne ispituje pobijanu odluku po službenoj dužnosti, oni moraju biti određeno navedeni. U tom smislu, prema ocjeni revizijskog suda, ne može se uzeti da su u reviziji određeno navedeni razlozi zbog kojih je ona izjavljena ako su oni naznačeni u općim kategorijama zbog kojih je revizija dopuštena bez navođenja u čemu se konkretno povreda sastoji, kao što je to u konkretnom slučaju, pa u tom smislu revizijski sud ocjenjuje da nije ostvarena ova bitna povreda.

 

9. Jednako tako, nije ostvarena ni bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati zato što je njezina izreka razumljiva, ne proturječi sama sebi ni svojim razlozima, zato što presuda ima jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama i zato što o tim razlozima ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima pobijane presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

 

10. Revizijske navode o pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, kao i revizijske navode o bitnoj povredi koja se odnosi na stvarnu i mjesnu nadležnost sudova revizijski sud ocjenjuje neodlučnima za ocjenu osnovanosti revizije zato što sadržaj i pravni domašaj odredbe članka 385. stavka 1. i 2. ZPP daje osnovu za zaključak da to nisu razlozi zbog kojih se revizijom može pobijati drugostupanjska presuda.

 

11. Predmet je glavnog tužbenog zahtjeva o kojem je odlučeno pobijanom presudom utvrđenje da novčana sredstva isplaćena za kupnju predmetnih nekretnina položenih u k.o. G. čine bračnu stečevinu tužiteljice i tuženika A. P. svakog u ½ dijela, kao i zahtjev za isplatu polovice novčanih sredstava u iznosu od 66.162,50 € (498.501,35 kuna) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

 

11.1. Valja također kazati da se u konkretnom slučaju radi o sporu s međunarodnim elementom jer tužiteljica i tuženici nisu državljani Republike Hrvatske, a u Republici Hrvatskoj nemaju, niti su imali prebivalište ili trajno boravište budući da tužiteljica i tuženik A. P. imaju prebivalište u Bosni i Hercegovini, a tuženica A. P. u R. S. Zbog toga su nižestupanjski sudovi imali na umu da su osnovna pravila o međunarodnoj nadležnosti sudova u Republici Hrvatskoj utvrđena Zakonom o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91 i 88/01 - dalje: ZRSZ), a nakon pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji i Uredbom vijeća (EZ) broj 44/2001 od 22. prosinca 2000. o sudskoj nadležnosti te priznanju i ovrsi odluka u građanskim i trgovačkim stvarima, odnosno  Uredbom (EU) broj 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o sudskoj nadležnosti te priznanju i ovrsi odluka u građanskim i trgovačkim stvarima.

 

11.2. Tužiteljica je tužbom zatražila utvrđenje da nekretnine koje su položene u k.o. G., odnosno na području nadležnosti prvostupanjskog suda, predstavljaju bračnu stečevinu nje i tuženika A. P., svakoga za 1/2 dijela, te je zatražila da se temeljem presude uknjiži kao suvlasnica tih nekretnina u zemljišnim knjigama, o kojem je zahtjevu pravomoćno odlučeno pri čemu su sudovi imali na umu da je nadležnost prvostupanjskog suda za rješavanje ovoga spora utemeljena na odredbi članka 56. ZRSZ prema kojoj isključiva nadležnost suda Republike Hrvatske postoji, među ostalim, i u sporovima o pravu vlasništva i o drugim stvarnim pravima na nekretninama u vlasništvu građana i građanskih pravnih osoba, ako se nekretnina nalazi na teritoriju Republike Hrvatske, kao i na odredbi članka 54. ZRSZ kojom je propisano da u sporovima o imovinskopravnim zahtjevima nadležnost suda Republike Hrvatske postoji ako se na teritoriju Republike Hrvatske nalazi imovina tuženika ili predmet koji se traži tužbom. Osim toga, sudovi su imali na umu i da je odredbom članka 81. ZRSZ propisano da su za ocjenu nadležnosti suda Republike Hrvatske značajne činjenice koje postoje u vrijeme kad parnica počinje teći, pa okolnost da je tužba tijekom postupka preinačena podneskom tužiteljice od 11. studenoga 2015. kojoj se tuženici nisu protivili, već su se upustili u raspravljanje o preinačenom tužbenom zahtjevu, ocijenjena neodlučnom za nadležnost domaćeg suda zato što se ona utvrđuje prema činjenicama u vrijeme početka  parnice.

 

12. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su slijedeće pravno odlučne činjenice:

- da su tužiteljica i tuženik A. P. bivši bračni drugovi između kojih je brak zaključen 7. ožujka 1998., a razveden presudom Općinskog suda u Sarajevu, Kanton Sarajevo, Federacija Bosne i Hercegovine poslovni broj 65 0 P 474021 14 P od 9. ožujka 2015.,

- da je tuženica A. P. upisana kao vlasnica nekretnina kč. br. 130/3, kč.br. 140/1 i kč. br. 141 sve upisane u k.o. G.,

- da je tuženik A. P. 9. srpnja 2010. kao kupac zaključio Predugovor o kupoprodaji nekretnina kč. br. 141 k.o. G. za kupoprodajnu cijenu od 18.800,00 € (141.648,60 kuna), dana 9. kolovoza 2010. Predugovor o kupoprodaji nekretnina kč.br. 140/1 k.o. G. za kupoprodajnu cijenu od 97.000,00 € (730.846,50 kuna),

- da je tuženica A. P. 12. kolovoza 2010. zaključila dva kupoprodajna ugovora i to za kč. br. 141 za kupoprodajnu cijenu od 10.000,00 € (75.345,00 kuna) i za kč. br. 140/1 za kupoprodajnu cijenu od 70.000,00 € (527.415,00 kuna), te 15. listopada 2010. za kč. br. 140/3 za kupoprodajnu cijenu od 501,69 € (3.779,98 kuna),

- da je za predmetne nekretnine stvarno isplaćen iznos od 128.300,00 € (966.676,35 kuna), i to za kč. br. 141 iznos od 18.800,00 € (141.648,60 kuna), za kč.br. 140/1 iznos od 97.000,00 € (730.846,50 kuna), za kč.br. 140/3 iznos od 12.500,00 € (94.181,25 kuna),

- da su navedena novčana sredstva isplaćena s nerezidentnog računa tvrtke A. i. d.o.o. u Lj. koja je u suvlasništvu tužiteljice i tuženika A. P. u jednakim dijelovima,

- da su tužiteljica i tuženik A. P. predmetne nekretnine kupovali za sebe namjeravajući na istima  sagraditi svoju obiteljsku kuću,

- da su tužiteljica i tuženik A. P. predmetne nekretnine kupili sredstvima koja predstavljaju njihovu bračnu stečevinu, i to svakoga od  njih za po ½ dijela,

- da je u kupoprodajnim ugovorima tuženica A. P. samo formalno navedena kao kupac isključivo iz razloga što je državljanka Republike Slovenije, pa je, za razliku od tužiteljice i tuženika A. P. koji su državljani Bosne i Hercegovine, mogla steći vlasništvo ovih nekretnina u Republici Hrvatskoj,

- da tuženici ničim nisu dokazali da su predmetne nekretnine kupljene novčanim sredstvima oca tuženika A. P. i supruga tuženice A. P., A. P.

 

13. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja, sudovi su zaključili da su predmetne nekretnine plaćene novčanim sredstvima u iznosu od 128.300,00 € (966.676,35 kuna) koja sredstva predstavljaju bračnu stečevinu tužiteljice i tuženika A. P. u jednakim dijelovima, radi čega je prihvatio eventualni tužbeni zahtjev i naložio tuženiku A. P. isplatiti tužiteljici polovicu tog iznosa, odnosno  66.162,50 € (498.501,35 kuna) s pripadajućim zateznim kamatama od 10. ožujka 2015. do isplate.

 

14. Neutemeljeno tuženik A. P. osporava pravilnost primjene materijalnog prava kod prihvaćanja tužbenog zahtjeva zato što su o osnovanosti predmetnog tužbenog zahtjeva sudovi odlučili pravilnom primjenom odredbe članka 251. stavka 1. Porodičnog zakona Bosne i Hercegovine (Službene novine Federacije BiH broj 35/05 i 41/05) koji predstavlja mjerodavno materijalno pravo u konkretnom slučaju na temelju odredbe članka 36. stavka 1. ZRSZ jer ta zakonska odredba propisuje da je za osobne i zakonske imovinske odnose bračnih drugova mjerodavno pravo države čiji su oni državljani, a prema kojem propisu je odlučno za ocjenu predmetnog tužbenog zahtjeva da se radi o imovini koju su tužiteljica i tuženik A. P. stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice u jednakim dijelovima koje su činjenice u postupku i utvrđene.

 

15. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je tuženik A. P. podnio reviziju protiv odluke o glavnoj stvari, valjalo je na temelju odredbe članka 393. ZPP, reviziju ovog tuženika protiv odluke o glavnoj stvari odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci presude.

 

16. U odnosu na reviziju obaju tuženika protiv odluke o parničnom trošku sadržane u pobijanoj presudi, valja odgovoriti da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 16. studenoga 2015. zauzeto pravno shvaćanje prema kojem "pravomoćno rješenje o trošku parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg je dopuštena revizija." Naime, rješenje drugostupanjskog suda o troškovima parničnog postupka po svojoj pravnoj naravi nema značaj rješenja iz članka 400. stavka 1. ZPP protiv kojeg je dopuštena revizija jer se zahtjevom za naknadu parničnih troškova sadržanim u tužbi, parnični postupak ne pokreće, niti se donošenjem rješenja o parničnim troškovima, postupak iniciran tužbom završava. S druge strane, parnični su troškovi izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka iniciranog tužbom i u njoj istaknutom zahtjevu (članak 151. stavak 1. ZPP) o kojem odlučuje sud odlukom (presudom ili rješenjem) i kojom se završava postupak pred tim sudom (članak 164. stavak 1. i 2. ZPP), pri čemu rješenje o parničnim troškovima sadržano u takvoj odluci ne stječe svojstvo rješenja iz članka 400. stavka 1. ZPP.

 

17. Polazeći od prethodno navedenog, valja zaključiti da u ovom slučaju nema pretpostavki iz odredbe članka 400. stavka 1. ZPP za dopuštenost revizije protiv rješenja o parničnim troškovima, zbog čega je u tom dijelu reviziju obaju tuženika trebalo odbaciti kao nedopuštenu.

 

Zagreb, 7. veljače 2023.