- 1 -              Rev 3650/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 3650/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. M., OIB …, iz S., zastupanog po punomoćnici T. C. G., odvjetnici u Odvjetničkom društvu C. G. & E. d.o.o. u Z., protiv tuženika I. H. d.o.o., OIB …, Z., zastupanog po punomoćnici M. K., odvjetnici u Odvjetničkom društvu B., L., M., S. d.o.o. u Z., radi utvrđenja, nedopuštenosti otkaza ugovora o radu i vraćanja na posao, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-131/2019-2 od 3. travnja 2019., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2476/16-47 od 21. prosinca 2018., u sjednici održanoj 7. veljače 2023.

 

p r e s u d i o   j e:

 

              I Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

              II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim i nedopuštenim otkaza što ga je tuženik dao tužitelju odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 4. kolovoza 2016. i potvrdio odgovorom na zahtjev za zaštitu prava od 2. rujna 2016. kojim je zahtjev odbijen te za utvrđenje da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao. Odbijen je i zahtjev tužitelja da se naloži tuženiku vraćanje tužitelja na rad na radno mjesto voditelja za produktivnost za STS Odjel za područje Srednje i Istočne Europe te da mu naknadi troškove parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama  (točka I/ izreke). Odbijen je i protutužbeni zahtjev tuženika da se odredi raskid ugovora o radu sklopljenog 28. rujna 2007. (očitom greškom u pisanju navodi se 2017.) između stranaka (sa svim dodacima tom ugovoru), da se odredi prestanak radnog odnosa s 4. kolovoza 2016. i naloži tuženiku da tužitelju s osnova naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu isplati tužitelju iznos od 263.017,80 kn sa zakonskim zateznim kamatama od dana sudskog raskida do isplate (točka II/ izreke). Naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 13.179,83 kn (točka III/ izreke).

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijene su kao neosnovane žalbe stranaka te je potvrđena presuda suda prvog stupnja u točki I., II. i dijelu točke III. izreke za dosuđeni parnični trošak tuženiku u iznosu od 7.937,50 kn (točka I. izreke). Djelomično je prihvaćena žalba tužitelja te je preinačena prvostupanjska presuda u dijelu točke III. izreke za dosuđeni parnični trošak tuženiku u iznosu od 5.242,33 kn (preko dosuđenog iznosa od 7.937,50 kn do iznosa od 13.179,83 kn) i suđeno je tako da je odbijen kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 5.242,33 kn (preko dosuđenog iznosa od 7.937,50 kn do iznosa od 13.179,83 kn) (točka II. izreke). Zatim su odbijeni kao neosnovani zahtjevi stranaka za naknadu troška žalbenog postupka i zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu (točka III. izreke).

 

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju podnosi tužitelj na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske - dalje u tekstu: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačenje pobijane presude na način da se tužbeni zahtjev tužitelja prihvati u cijelosti, podredno ukidanje pobijane i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

 

4. Tuženik u odgovoru na reviziju predlaže odbiti reviziju kao neosnovanu, uz naknadu mu troška sastava odgovora na reviziju.

 

5. Revizija nije osnovana.

 

6. U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (članak 392.a ZPP).

 

7. Revident neosnovano ukazuje na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP. Protivno navodima revizije, pobijana presuda je jasna, razumljiva i neproturječna, a takvi su i razlozi o odlučnim činjenicama, slijedom čega se drugostupanjska presuda može ispitati pa ovaj revizijski razlog nije ostvaren. Nije počinjena niti povreda odredbe čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP, jer je odluka donijeta na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, upravo na temelju čl. 8. ZPP. Navodi tužitelja da drugostupanjski sud nije dao nikakvu ocjenu o žalbenim razlozima tko je i kada prijavio tužiteljevo „teško kršenje obveza iz radnog odnosa“ nisu osnovani, obzirom je drugostupanjski sud cijenio da navedeno nije odlučno za odluku u sporu.

 

8. Iz sadržaja revizije proizlazi da tužitelj podnosi reviziju i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, međutim to nisu razlozi zbog kojih se revizija može podnijeti, stoga ih revizijski sud nije ni ispitivao (čl. 385. ZPP).

 

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim i nedopuštenim otkaza što ga je tuženik dao tužitelju odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 4. kolovoza 2016. i potvrdio odgovorom na zahtjev za zaštitu prava od 2. rujna 2016. kojim je zahtjev za zaštitu prava odbijen, zatim utvrđenje da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao te vraćanje tužitelja na rad na radno mjesto voditelja za produktivnost za STS Odjel za područje Srednje i Istočne Europe. Protutužbeni zahtjev nije predmet revizije.

 

10. Tijekom postupka pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika na radnom mjestu voditelja za produktivnost za STS Odjel za područje Srednje i Istočne Europe te da mu je tuženik odlukom od 4. kolovoza 2016. izvanredno otkazao ugovor o radu,

- da se u odluci o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju stavlja na teret da je počinio osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa te zloupotrijebio odnos povjerenja s tuženikom, a što proizlazi iz izvještaja interne revizije kojom je utvrđeno više povreda obveza iz radnog odnosa počinjenih od strane tužitelja,

- da je tužitelj radnik koji ima ovlasti naručivati robu te potpisivati račune – otpremnice, a da je zloupotrijebio ovlasti na način da je nabavljao robu koja nije bila predviđena planom nabave te nije korištena za potrebe tuženika,

- da je na temelju anonimne prijave proveden postupak interne revizije kojom prilikom je sastavljen izvještaj iz kojeg proizlazi da su u postupanju tužitelja utvrđene određene nepravilnosti koje se odnose na nenamjensko trošenje sredstava poslodavca te korištenje poslovnih veza u privatne svrhe (nabava stolica),

- da nije moguće prihvatiti tvrdnje tužitelja da su sve transakcije bile odobrene na Open Book sastancima jer se na tim sastancima nije pojedinačno analizirala dokumentacija, već se raspravljalo o općenitim stvarima, dok su se pojedinačni slučajevi analizirali tek ako bi netko na iste ukazao,

- da je tuženik odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu donio u roku od 15 dana od saznanja za razlog otkazivanja, odnosno od primitka izviješća interne revizije, a da činjenica što tuženik tužitelju nije omogućio iznošenje obrane nije sadržajno utjecala na ishod spora i zakonitost otkazivanja.

 

11. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev primjenom odredbe čl. 22. Pravilnika o radu tuženika jer je tužitelj kao više pozicionirani radnik u sustavu tuženika bio dužan pridržavati se obveza iz ugovora o radu, kao i propisa tuženika koji uređuju načine postupanja, a pokušaj zlouporabe i nepridržavanje propisanog predstavlja razlog za izvanredno otkazivanje ugovora o radu u smislu odredbe čl. 116. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14 - dalje u tekstu: ZR).

 

12. I drugostupanjski sud prihvaća takvu ocjenu suda prvog stupnja, smatrajući da je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da nastavak radnog odnosa tužitelja kod tuženika više nije moguć, pored utvrđenih povreda obveza iz ugovora o radu i činjenice nenamjenskog trošenja sredstava tuženika čime je poslodavac izgubio povjerenje prema tužitelju pa da su ispunjene pretpostavke iz čl. 116. st. 1. ZR. Tako drugostupanjski sud ocjenjuje da tužitelj nije na valjani način osporio povredu obveza iz ugovora o radu koje mu se stavljaju na teret pobijanom odlukom jer je nedvojbeno da je naručena roba široke potrošnje iz Konzuma koja nije korištena kod tuženika za Božićni domjenak 2013., koji se održavao u restoranu izvan prostorija tuženika, a nelogično je i da bi se roba naručila u listopadu za domjenak koji se je održavao neposredno prije Božića u prosincu. U odnosu na naručenu ručnu prtljagu, sudu nisu prihvatljivi navodi tužitelja da se ta prtljaga poklanjala radnicima koji su prestajali s radom kod tuženika jer tužitelj u tijeku postupka nije naveo niti jednog radnika kojem bi ručna prtljaga bila poklonjena. Iz iskaza tužitelja razvidno je da su stolice naručene za njegove privatne potrebe pa je u tom dijelu tuženiku očito nanesena šteta jer su stolice plaćene putem fiktivne narudžbe tonera, a nezakonitim postupanjem tužitelja izbjegnuto je plaćanje PDV-a. Drugostupanjski sud ocjenjuje i da okolnost da tužitelju nije omogućeno iznošenje obrane prije donošenja odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu nije od utjecaja na zakonitost otkazivanja jer se tužitelj o navodima iz izvješća interne revizije tuženika očitovao u postupku sastavljanja izvješća.

 

13. Odredbom čl. 116. st. 1. ZR propisano je da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć te je stavkom 2. istog čl. propisano da se ugovor o radu može izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

 

14. Tužitelj u reviziji navodi da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo, i to odredba čl. 116. st. 1. ZR jer da nisu bili ispunjeni zakonski preduvjeti i pretpostavke prema kojima bi tuženik imao opravdani razlog za izvanredni otkaz.

 

15. Međutim, u konkretnom slučaju sudovi su utvrdili da uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć, iz razloga što je tužitelj povrijedio obveze iz ugovora o radu nenamjenskim trošenjem sredstava tuženika (za osobne potrebe), čime je poslodavac izgubio povjerenje spram tužitelja, što je i prema ocjeni revizijskog suda opravdan razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu.

 

16. Tužitelj u reviziji navodi i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo, i to odredba čl. 116. st. 2. ZR, navodeći da je nelogičan zaključak suda da je pobijani otkaz dan u zakonskom roku, držeći da je neuvjerljivo da bi tuženik primio izvještaj o reviziji i odluku o otkazu donio odmah po primitku izvješća, a da pritom nije imao ranije nikakvih saznanja o razlozima revizije i otkazivanja.

 

17. Međutim, sudovi su utvrdili da je predmetni otkaz dan u roku iz čl. 116. st. 2. ZR, pa je i po ocjeni ovog suda otkaz zakonit.

 

18. Isto tako, prema ocjeni revizijskog suda, okolnost da tužitelju nije omogućeno iznošenje obrane prije donošenja odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu u okolnostima konkretnog slučaja nije od utjecaja na zakonitost otkazivanja. Odredbom čl. 119. st. 2. ZR propisano je da je  prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. Obzirom su sudovi utvrdili da se tužitelj o navodima iz izvješća interne revizije tuženika očitovao u postupku sastavljanja izvješća, navedeno u okolnostima konkretnog slučaja predstavlja okolnost zbog koje nije opravdano očekivati od poslodavca da omogući radniku iznošenje obrane.

 

19. Slijedom navedenog, materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

 

20. Stoga je, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, valjalo odbiti reviziju tužitelja i odlučiti kao u izreci presude.

 

21. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 155. st. 1. ZPP te tužitelju nije priznat trošak odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije jer se radi o trošku koji nije bio potreban za vođenje ove parnice. Stoga je odlučeno kao pod točkom II izreke.

 

Zagreb, 7. veljače 2023.