- 1 -              Rev 1142/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1142/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. J., OIB …, iz Z., zastupanog po punomoćnicima P. P. i A.-M. K., odvjetnicima u Z. odvjetničkom uredu P. P. & A.-M. K. u Z., protiv tuženika T. t. d. d., OIB …, Z., zastupanog po punomoćniku M. L., dipl. iur., radi utvrđenja otkaza nedopuštenim, vraćanja na rad i isplate naknade plaće, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude i rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-1060/2016 od 6. travnja 2017., kojima su potvrđeni presuda i rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-464/12-44 od 2. kolovoza 2016., u sjednici održanoj 7. veljače 2023.

 

p r e s u d i o   j e:

 

              Odbija se revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-1060/2016 od 6. travnja 2017. kao neosnovana.

 

r i j e š i o   j e:

 

              Odbacuje se revizija tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-1060/2016 od 6. travnja 2017. kao nedopuštena.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje da nije dopušten otkaz Ugovora o radu od 1. kolovoza 2002. što ga je tuženik dao tužitelju, poništenje Odluke o izvanrednom otkazu od 22. prosinca 2011., vraćanje tužitelja na posao na radno mjesto prodavača na prodajno mjesto …u Z., isplata izgubljene zarade u razdoblju od dana nezakonitog prestanka radnog odnosa do vraćanja tužitelja na posao i to u iznosima kako je pobliže navedeno pod točkom III. izreke, kao i zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.

 

1.1. Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je kao neosnovan i prijedlog tužitelja-predlagatelja osiguranja za donošenje privremene mjere koja će ostati na snazi sve do donošenja pravomoćne odluke, i to vraćanje tužitelja na posao na radno mjesto prodavača na prodajno mjesto … u Z., u roku od 24 sata po dostavi rješenja, ako tuženik ne ispuni navedenu obvezu, tužitelj traži novčano kažnjavanje tuženika u iznosu od 50.000,00 kn te odgovorne osobe direktoru u iznosu od 20.000,00 kn, te izricanje navedene novčane kazne sve dok se obvezi ne udovolji, ako novčana kazna bude izrečena tuženiku kao pravnoj osobi, sud će izreći novčanu kaznu i odgovornoj osobi, direktoru tuženika.

 

2. Drugostupanjskom presudom i rješenjem odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja te su potvrđeni presuda i rješenje suda prvog stupnja.

 

3. Protiv drugostupanjske presude i rješenja reviziju podnosi tužitelj na temelju odredbe čl. 382. st. 1. toč. 2.  Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske - dalje u tekstu: ZPP), zbog, sadržajno, bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, kao i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže prihvaćanje revizije, ukidanje presude i rješenja nižestupanjskih sudova i vraćanje predmeta na ponovno suđenje, podredno prihvaćanje revizije i preinačenje nižestupanjskih odluka na način da se tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija tužitelja protiv drugostupanjske presude nije osnovana, a protiv drugostupanjskog rješenja nije dopuštena.

 

6. U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392.a ZPP).

 

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 22. prosinca 2011., vraćanje tužitelja na rad te isplatu naknade plaće za razdoblje od prestanka radnog odnosa do vraćanja tužitelja na posao.

 

8. Tijekom postupka pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da je tužitelj radio kod tuženika kao prodavač na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. kolovoza 2002.,

- da je tuženik putem ovlaštenih osoba dana 9. prosinca 2011. izvršio provjeru alkoholiziranosti tužitelja na radnome mjestu, čemu se tužitelj odbio podvrgnuti, o čemu je sastavljen zapisnik,

- da su ovlaštene osobe tuženika Odlukom od 9. prosinca 2011. privremeno udaljile tužitelja s mjesta rada,

- da je tužitelju omogućeno iznošenje obrane te je isti 19. prosinca 2011. podnio pisanu obranu,

- da je tuženik prije donošenja odluke o otkazu proveo savjetovanje s Radničkim vijećem, a Radničko vijeće je predložilo redoviti otkaz,

- da je tuženik 22. prosinca 2011. izvanredno otkazao tužitelju ugovor o radu zbog osobito teške povrede radne i ugovorne obveze - alkoholiziranosti na radnome mjestu, koju odluku je tužitelj zaprimio dana 27. prosinca 2011.,

- da je tužitelj 10. siječnja 2012. podnio zahtjev za zaštitu prava protiv odluke o otkazu koji je tuženik zaprimio 11. siječnja 2012. i na isti nije odgovorio, a tužitelj je podnio tužbu 9. veljače 2011., čime je tužitelj ostvario zaštitu povrijeđenog prava u zakonskom roku sukladno odredbi čl. 129. Zakona o radu.

 

9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev tužitelja, ocjenjujući da je izvanredni otkaz ugovora o radu zakonit i dopušten jer je radnik zatečen na radnom mjestu u stanju alkoholiziranosti te je u smislu odredbe čl. 108. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 149/09, 61/11 i 73/13 - dalje u tekstu: ZR) svojim postupanjem počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa.

 

10. Prema ocjeni revizijskog suda, time što nije prihvatio prijedlog tužitelja za ponovnim saslušanjem tužitelja radi izmjene raspravnog suca, nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 315. st. 3. i 4. ZPP jer isto nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke, a također pored svih izvedenih dokaza navedeni prijedlog nije od odlučnog značaja.

 

11. U dijelu revizijskih navoda tužitelj preocjenjuje izvedene dokaze i iznosi drugačije činjenične zaključke od nižestupanjskih sudova, međutim takvi navodi kojima se dovodi u pitanje utvrđeno činjenično stanje nisu razlozi zbog kojih se revizija može podnijeti, stoga ih revizijski sud nije ni ispitivao (čl. 385. ZPP).

 

12. Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).

 

13. Prema odredbi čl. 108. st. 1. ZR poslodavac ima opravdani razlog za otkaz ugovora o radu, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

 

14. Prema odredbi čl. 64. st. 1. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“, broj 59/96, 94/96, 114/03, 100/04, 86/08, 116/08, 75/09, dalje u tekstu: ZZR) zabranjeno je uzimanje alkoholnih pića i drugih sredstava ovisnosti prije i tijekom rada i njihovo unošenje u radne prostorije i prostore. Nadalje, stavkom 2. i 3. istog čl. propisano je da je poslodavac dužan prikladnim mjerama provoditi zabranu uzimanja alkoholnih pića i sprječavati zlouporabu sredstava ovisnosti na radnom mjestu, a te prikladne mjere su mjere primjerene utvrđenim potrebama zaštite na radu, a u pravilu sadržavaju aktivnosti, između ostalog i uređivanja protokola suradnje i postupanja poslodavca ili njegovog ovlaštenika, stručnjaka za zaštitu na radu, djelatnika službe medicine rada, povjerenika radnika za zaštitu na radu, u provođenju mjera sprječavanja zlouporabe sredstava ovisnosti. Nadalje, stavkom 4. istog čl. propisano je da poslodavac ne može provesti postupak provjere radi utvrđivanja je li radnik pod utjecajem sredstava ovisnosti kod radnika koji ima potvrdu da se nalazi u programu liječenja, odvikavanja ili rehabilitacije od ovisnosti i dr., ali može zatražiti ocjenu zdravstvene i psihofizičke sposobnosti radnika za obavljanje poslova za koje je zaključen ugovor o radu, a koju potvrdu izdaje zavod nadležan za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu (st. 6.). Prema odredbi čl. 65. st. 3. ZZR radnik koji odbije pristupiti provjeri, smatra se da je pod utjecajem alkohola ili drugih sredstava ovisnosti.

 

15. Na temelju citiranih zakonskih odredbi te činjeničnih utvrđenja sudova u konkretnom slučaju primjenjuje se odredba čl. 65. st. 3. ZZR. Stoga nisu relevantni navodi tužitelja kojima se poziva na odredbu čl. 65. st. 2. ZZR te ističe kako se alkoholiziranost radnika može dokazivati samo alkometrom ili drugim pogodnim aparatom ili postupkom, a ne svjedocima, jer se alkoholiziranost tužitelja nije niti utvrđivala svjedocima budući je tužitelj odbio pristupiti provjeri alkoholiziranosti pa se primjenjuje presumpcija njegove alkoholiziranosti (čl. 65. st. 3. ZZR).

 

16. I prema ocjeni revizijskog suda nema mjesta primjeni odredbe čl. 64. st. 4. ZZR u konkretnom slučaju, a kako to smatra tužitelj, obzirom tužitelj nije poslodavcu predao potvrdu da se nalazi u programu liječenja, odvikavanja ili rehabilitacije od ovisnosti. Naime, tužiteljevi navodi da je bio u programu liječenja od ovisnosti, a bez dokaza tih tvrdnji, paušalni su i usmjereni otklanjanju odgovornosti za nastalu situaciju.

 

17. Slijedom navedenog, pravilno su nižestupanjski sudovi ocijenili da je tužitelj počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa te da je stoga zakonita i dopuštena odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 22. prosinca 2011.

 

18. Stoga, obzirom nisu ostvareni istaknuti revizijski razlozi, valjalo je odbiti reviziju tužitelja u odnosu na pobijanu presudu, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, te odlučiti kao u izreci presude.

 

19. U odnosu na reviziju tužitelja u dijelu kojim pobija drugostupanjsko rješenje kojim je potvrđeno rješenje suda prvog stupnja kojim je odbijen prijedlog za određivanje privremene mjere, valja reći da je prema odredbi čl. 12. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12 - dalje u tekstu: OZ) u ovršnom postupku i postupku osiguranja dopuštena samo revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP.

 

20. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (tzv. „izvanredna revizija“), s time da prema stavku 3. navedenog čl. stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Sve pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene.

 

21. Budući da tužitelj nije određeno naznačio pravno pitanje u smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP, niti naveo razloge, to revizija u odnosu na rješenje o privremenoj mjeri nije dopuštena, pa je u tom dijelu valjalo odbaciti reviziju tužitelja, na temelju odredbe čl. 392.b. st. 2., u vezi čl. 400. st. 3. ZPP, sve u vezi čl. 21. st. 1. OZ, te odlučiti kao u izreci rješenja.

 

Zagreb, 7. veljače 2023.