Republika Hrvatska
Županijski sud u Zadru
Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: 13 Gž-566/2022-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinja Blanke Pervan,
predsjednice vijeća, Katije Hrabrov, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Sanje
Dujmović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1) E. R., OIB: …, iz Z., i 2) D. d.o.o., OIB: …, Z., oboje zastupani po punomoćnici M. M. J. C., odvjetnici u Z., protiv tuženika B.- J. j.d.o.o., OIB: …, Z., zastupanog po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćniku A. J., odvjetniku u Z., radi uznemiravanja prava vlasništva i imisija, odlučujući o žalbi tužitelja pod 1) i 2) protiv presude Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P- 228/2019-64 od 25. ožujka 2022., u sjednici vijeća održanoj 7. veljače 2023.,

p r e s u d i o j e

Odbija se žalba tužitelja pod 1) E. R. i 2) D. d.o.o kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P- 228/2019-64 od 25. ožujka 2022. u dijelu pod toč. I. i II. izreke.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:
»I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
„1. Nalaže se tuženiku da:

- zazida vrata, prozor i ventilacijski otvor na sjevernom dijelu zgrade na adresi T. 41, izgrađenoj na kč.br. 4917/68, upisane u zk.ul. 25774 k.o. G.
Z. te time uspostavi prijašnje stanje;

- ukloni vrata koja vode iz restorana tuženika na adresi T. 41, Z. u podrumski dio garaža namijenjen za okretanje vozila i zazida otvor te time uspostavi prijašnje stanje kakvo je bilo prije postavljanja vrata;

- ukloni sve svoje stvari koje čine terasu restorana (stolove, tendu, žardinjere) koja se proteže na dva parkirna mjesta, a koja se nalaze ispred zapadnog dijela zgrade na adresi T. 41, Z., izgrađenoj na kč.br. 4917/68 upisane u zk. ul. 25774 k.o. G.Z. te mu se zabranjuje takvo ili slično uznemiravanje ubuduće;

                 Poslovni broj: 13 Gž-566/2022-2

2

- prestane koristiti predprostor ispred garaže koja se nalazi u sklopu zgrade kč.br.
4917/68, upisane u zk.ul. 25774 k.o. G. Z., na adresi T. 41, Z. koji inače služi za okretanje automobila, na način da istom zabrani parkiranje vozila gostiju restorana tuženika, da u isti više ne odlaže krupni otpad te da oslobodi isti od osoba i stvari uz istovremenu zabranu takvog i sličnog smetanja ubuduće;

- prestane s neovlaštenim parkiranjem na ulaznoj rampi u podrumske garaže koje se nalaze u zgradi kč.br. 4917/68, upisane u zk.ul. 25774 k.o. G.Z., T. 41,Z.;

- ukloni dva preljevna šahta koje koristi za otpadne vode iz svoje kuhinje u dvorištu
zgrade, izgrađenoj na kč.br. 4917/68, upisane u zk.ul. 25774 k.o. G. Z., T. 41, Z., koje je isključivo vlasništvo I-tužitelja te da spriječi bilo kakvo daljnje ometanje I-tužitelja.

- da omogući tužiteljima pristup hidro-stanici i odvodnom kolektoru koji se nalaze u
podrumu zajedničkog dijela zgrade u T. 41, Z., izgrađenoj na kč.br. 4917/68, upisane u zk.ul. 25774 k.o. G. Z.

- da odčepi odvod u podrumu zajedničkog dijela zgrade u T. 41, Z., izgrađenoj na kč.br. 4917/68, upisane u zk. ul. 25774 k.o. G. Z.,

- da ukloni ventilacijski tunel sa sjeverne i sa zapadne strane zgrade u T. 41, izgrađene na kč.br. 4917/689, upisane u zk.ul. 25774 k.o. G. Z..

- da ukloni klima uređaj ispred prozora II-tužitelja na zgradi u T. 41 kao i klima uređaj koji emitira vrući zrak u zatvoreni prostor u podrumu namijenjen za okretanje vozila, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom sudskih penala

2. Utvrđuje se da je tuženik (vlasnik posebnog dijela nekretnine, etaže 110/1000
dijela zemljišta i zgrade sagrađene na kč.br. 4917/68 upisane u zk.ul. 25774 (poduložak 1) k.o. G. Z. u naravi poslovni prostor PP-1 u podrumu i prizemlju, oznake 2, koji se sastoji u podrumu od: restorana, sale za blagovanje, tri
predprostora, muškog i za osoblje, prozročio prekomjerne imisije buke koje dolaze iz
ženskog sanitarnog čvora, površine 44,88 m2, a u prizemlju od: stubišta, ulaza, sale
za blagovanje, kuhinje i pretprostora, snitarija izvođenjem žive glazbe, pjevanja i
neartikuliranih urlikanja pijanih gostiju tuženika i bučnih ventilatora i klima uređaja na
način da je omatao tužitelje koji su vlasnici susjednih posebnih dijelova nekretnine
kako je to opisano u točki I. tužbe pa se slijedom toga zabranjuje tuženiku svako
daljnje održavanje izvora tih imisija ili nalaže njihovo otklanjanje na način da se
postavi takva zvučna izolacija da u relanim uvjetima koji vladaju u restoranu tuženika buka u stanovima tužitelja ne prelazi zakonom propisane granice.

3. Utvrđuje se da je tuženik (vlasnik posebnog dijela nekretnine, etaže 110/1000
dijela zemljišta i zgrade sagrađene na kč.br. 4917/68 upisane u zk.ul. 25774 (poduložak 1) k.o. G. Z., u naravi, poslovni prostor PP-1 u podrumu i prizemlju, oznake 2, koji se sastoji u podrumu od: restorana, sale za blagovanje, tri predprostora, muškog i ženskog sanitarnog čvora površine 44,88 m2, a u prizemlju
od: stubišta, ulaza, sale za blagovanje, kuhinje i pretprostora i sanitarija za osoblje

                 Poslovni broj: 13 Gž-566/2022-2

3

prouzročio prekomjerne emisije dima koje proizlaze iz ventilacijskog tunela prenamijenjenog u dimnjak ložišta na kruta goriva pa se slijedom toga zabranjuje tuženiku svako daljnje održavanje izvora tih emisija ili nalaže njihovo otklanjanje postavljanjem adekvatne dimovodne instalacije kao i otklanjanje smetnji koje su time prouzrokovane tužiteljima

4. Utvrđuje se da je tuženik u sklopu obavljanja svoje djelatnosti (vlasnik
posebnog dijela nekretnine, etaže 110/1000 dijela zemljišta i zgrade sagrađene na
kč.br. 4917/68 upisane u zk.ul. 25774 (poduložak 1) k.o. G. Z., u naravi, poslovni prostor PP-1 u podrumu i prizemlju, oznake 2, koji se sastoji u podrumu od:
restorana, sale za blagovanje, tri predprostora, muškog i ženskog sanitarnog čvora
površine 44,88 m2, a u prizemlju od: stubišta, ulaza, sale za blagovanje, kuhinje i pretprostora i sanitarija za osoblje, prouzročio prekomjerne imisije-otpadne vode koje nastaju uslijed obavljanja ugostiteljske djelatnosti pa se stoga zabranjuje tuženiku svako daljnje održavanje izvora tih imisija ili nalaže njihovo otklanjanje na način da se uklone neovlašteno postavljeni šahtovi iz dvorišta I-tužitelja kao i otklanjanje drugih smetnji koje su time prouzrokovane tužiteljima,

5. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljima štetu radi emitiranja prekomjernih
imisija u iznosu od 30.000,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja
presude prema stopi utvrđenoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima u roku od 15
dana.“

II. Nalaže se tužiteljima naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 14.375,00 sa zateznim kamatama tekućim od 25. ožujka 2022. pa do isplate po stopi koja se određuje u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka u iznosu od 1.875,00 kn kao neosnovan.«

2. Protiv citirane presude u dijelu pod toč. I. i II. izreke žalbu su izjavili tužitelji pod 1) E. R. i 2) D. d.o.o. (dalje tužitelji) pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se žalba uvaži, presuda u pobijanom dijelu preinači na način da se udovolji postavljenom tužbenom zahtjevu, podredno da se ista presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. U žalbi ističu kako je sud prvog stupnja potpuno pogrešno i neosnovano usvojio prigovor promašene pasivne legitimacije, budući da je vlasnik predmetnog prostora u trenutku podnošenja tužbe i trajanja parničnog postupka bio upravo tuženik, čija pasivna legitimacija u pogledu imisija proizlazi iz čl. 110. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Što se tiče uznemiravanja vlasništva ističu kako je u tom pogledu pasivno legitimiran vlasnik prostora, s obzirom da su zakupodavci prolazna stavka, da se mogu mijenjati nebrojeno puta tijekom trajanja postupka te oni nikako nisu ovlašteni vršiti preinake na vlasnikovoj nekretnini. Osim toga, sva uznemiravanja navedena u tužbi izvršena su od strane tuženika te isti suprotno ničim u postupku nije dokazao. U pogledu hidrostanice, koja je sadašnji sanitarni čvor koji koristi tuženik i njegovi zakupodavci,

                Poslovni broj: 13 Gž-566/2022-2

4

ističu da ni u kojem kontekstu njezino vlasništvo nije moglo prijeći na tuženika. Nadalje, ističe kako se rješenjem o izvedenom stanju legalizira isključivo preizgrađeni volumen zgrade, a ne ilegalna prenamjena, jer kad bi se tim rješenjem legalizirala prenamjena prostora garaža u ugostiteljski prostor, to rješenje se ne bi moglo izdati, jer se na području G. Z. garaže ne mogu prenamijeniti u smislu odredbe čl. 39. Generalnog urbanističkog plana G. Z.. Vještak u svom nalazu na više mjesta insinuira da postoji očitovanje o uspostavi etažnog vlasništva nekretnina kojim su suvlasnici pristali na uzurpaciju prostora od strane tuženika, što nije točno. Sud prvog stupnja se priklonio tom mišljenju vještaka, iako ni sud takav dokument nije vidio. Jedini relevantni dokument je kupoprodajni ugovor između tvrtki AGT k. i K., iz kojeg se vidi da AGT nije prodao hidrostanicu, a isto nije mogao ni učiniti, jer za prodaju i prenamjenu treba suglasnost svih suvlasnika, a te suglasnosti nema. Ističu kako vještak nije otklonio prigovore koji su na njegov nalaz i mišljenje istaknuti od strane tužitelja, te smatraju kako vještak nije izradio svoj nalaz i mišljenje sukladno pravilima struke. Također, pogrešno je, sukladno mišljenju vještaka utvrđeno da je odvodni šaht zajedničko vlasništvo, što je u izravnoj suprotnosti sa čl. 9. st. 1. i 3., kao i čl. 152. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Sud prvog stupnja je pogrešno zaključio kako je za dva parkirališna mjesta potrebno zatražiti povrat stvari, budući da ta parkirališta više ne postoje, a što je vidljivo iz nalaza vještaka pa se stoga ne radi o privremenom zauzimanju, već o ilegalnoj prenamjeni zajedničkog prostora, za što je potrebna suglasnost svih suvlasnika, koje u ovom slučaju nema. Tužitelji nisu tražili povrat stari, nego dovođenje uzurpiranih i ilegalno prenamijenjenih parkirališta u prethodno stanje, kako bi služila svrsi za koju su namijenjeni. Sud prvog stupnja pogrešno utvrđuje da je tuženik "faktično stanje pravne vlasti uskladio s pravnim pa je uklonjena povreda vlasnikova prava vlasništva". Naime, uzurpacija tuđeg privatnog vlasništva ne može se legalizirati. Sud prvog stupnja propušta uvidjeti da vrata koja iz restorana vode u privatno dvorište tužitelja nisu ni na koji način mogla biti legalizirana. Ne obrazlaže ni činjenicu da je restoran dograđen nakon legalizacije te da prostor restorana više nije legalan te ne odgovara stanju upisanom u zemljišnoj knjizi, elaboratu o uspostavi etažnog vlasništva i potvrdi o izvedenom stanju. Također, sud prvog stupnja, kada tvrdi da iskazima tužitelja te svjedoka A. i J. R. nije poklonio vjeru, jer su isti iskazivali suprotno ispravama koje prileže spisu, nije naveo o kojim se ispravama radi, jer takve isprave ne postoje. Shodno navedenome i odluka o trošku parničnog postupka je pogrešno utvrđena.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Tužitelji u žalbi ne konkretiziraju bitnu povredu odredaba parničnog postupka, a
ovaj drugostupanjski sud pazeći po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2.
Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - dalje ZPP), koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine", broj 70/19 – dalje ZID ZPP) na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. istoga Zakona, ne nalazi da bi takve povrede bile počinjene pred sudom prvog stupnja.

            Poslovni broj: 13 Gž-566/2022-2

5

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja postavljen u smislu odredbe čl. 167. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 81/15 - pročišćeni tekst - dalje ZVDSP) za prestankom uznemiravanja vlasništva, zahtjev postavljen u smislu odredbe čl. 161. istoga Zakona za predajom u posjed, zahtjev postavljen u smislu odredbe čl. 110. ZVDSP zbog prouzročenja prekomjernih imisija sa zahtjevom da se otkloni uzrok tih imisija i naknadi šteta koja je time nanesena u iznosu od 30.000,00 kn, kao i da tuženik ubuduće propušta činiti na nekretnini ono što je uzrokom prekomjernih imisija, te da se poduzmu sve mjere koje su potrebne da onemoguće prekomjerne imisije.

7. Sud prvog stupnja je, na temelju izvedenih dokaza, u odnosu na zahtjev tužitelja kojim traži od suda da se naloži tuženiku ukloniti njegove stvari koje čine terasu restorana (stolove, tendu, žardinjere) koja se proteže na dva parkirna mjesta, zatim uklanjanje dva preljevna šahta, koja koristi za otpadne vode iz svoje kuhinje u dvorištu zgrade, da prestane koristiti predprostor ispred garaže, koji inače služi za pokretanje automobila, da u isti više ne odlaže krupni otpad, te da prestane s neovlaštenim parkiranjem na ulaznoj rampi podrumske garaže, ocijenio osnovanim istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije, s tim da radnja stavljanja žardinjera i popločavanja parkirnih mjesta predstavlja radnju oduzimanja posjeda, a ne predstavlja uznemiravanje prava vlasništva, dok u odnosu na preostali dio tužbenog zahtjeva postavljen pod toč. I. izreke smatra istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije neosnovanim, s obzirom da se te radnje uznemiravanja nadovezuje na činjenicu tuženikova vlasništva nekretnine, odnosno poslovnog prostora, koji je preuzet u zakup od strane društva U. I. d.o.o. sa već izvršenim preinakama.

7.1. Nadalje, u odnosu na dio pod toč. I. izreke tužbenog zahtjeva kojim tužitelji traže da se naloži tuženiku da zazida vrata, prozor i ventilacijski otvor na sjevernom dijelu predmetne zgrade, da ukloni vrata koja vode iz restorana tuženika u podrumski dio garaže, da ukloni ventilacijski tunel sa sjeverne i zapadne strane, omogući tužiteljima pristup hidro stranici i odvodnom kolektoru koji se nalaze u podrumu zajedničkog dijela zgrade, sud prvog stupnja smatra da kada prestane bespravno uznemiravanje vlasnika u izvršavanju njegove pravne vlasti u pogledu stvari da se tada faktično stanje uskladilo s pravnim pa je uklonjena povreda vlasnikova prava vlasništva i time je prestao vlasnički zahtjev za prestankom uznemiravanja, a da je tome tako da proizlazi iz rješenja o izvedenom stanju kojem su navedeni radovi ozakonjeni, usključujući i dio gdje je utvrđeno odstupanje, ali u kojem adaptacija nije izvedena na uštrb drugih suvlasnika nekretnine.

7.2. Također, u odnosu na dio tužbenog zahtjev pod toč. I. izreke kojim tužitelji traže
da se omogući pristup hidro stanici i odvodnom kolektoru, a koji se nalaze u podrumu
zajedničkog dijela zgrade, sud prvog stupnja utvrdio je da se radi o prostoru u sastavu posebnog dijela poslovnog prostora u vlasništvu tuženika (prenamijenjen u muški i ženski sanitarni čvor s predprostorima), pa se isti ne može štititi tužbenim zahtjevom kakav tužitelji postavljaju u predmetnom postupku, dok u odnosu na traženje da se odčepi odvod u podrumu zajedničkog dijela zgrade zaključuje kako nije utvrđeno njegovo postojanje, a tužitelji u postupku primjenom pravila o teretu dokazivanja nisu dokazali da bi isti postojao i da bi kao takav bio začepljen.

Poslovni broj: 13 Gž 566/2022-2

6

8. Odredbama čl. 167. st. 1. i 2. ZVDSP propisano je ako treća osoba bespravno
uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik može i putem
suda zahtijevati da to uznemiravanje prestane, s tim da bi u postupku pred sudom ili
drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo iz st. 1. toga članka, vlasnik mora
dokazati da je stvar njegovo vlasništvo i da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu tih stvari; ako ta osoba tvrdi da ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika stvari, na njoj je da to dokaže.

9. Pravilno sud prvog stupnja, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, utvrđuje kako se hidro stanica i odvodni kolektor nalaze u podrumu zajedničkog dijela zgrade te da se taj prostor nalazi u sastavu posebnog dijela poslovnog prostora u vlasništvu tuženika, da stanje u naravi odgovara stanju prikazanom u elaboratu posebnih, etažnih dijelova radi uknjižbe vlasništva građevine, koji je sačinjen prema Arhitektonskoj snimci izvedenog stanja nezakonito izgrađene građevine prema kojoj je ishođeno Rješenje o izvedenom stanju i prema kojoj je, a za što je prethodno potrebno očitovanje o uspostavi etažnog vlasništva nekretnine, izvršen upis posebnih dijelova predmetne nekretnine u zemljišne knjige, slijedom čega tužiteljima u tom dijelu ne pripada zaštita od uznemiravanja, budući da nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 167. st. 2. ZVDSP.

10. Tužitelji osporavaju da postoji očitovanje o uspostavi etažnog vlasništva nekretnine kojim bi suvlasnici pristali na "uzurpaciju" prostora od strane tuženika, međutim, u konkretnom slučaju sačinjen je etažni elaborat koji je dobio potvrdu nadležnog upravnog tijela, s tim da bi elaborat bio proveden u zemljišnim knjigama potrebno je očitovanje volje suvlasnika pa kako je u konkretnom slučaju izvršen upis posebnih dijelova predmetne nekretnine u zemljišnu knjigu, koji upis tužitelji nisu s uspjehom osporili, budući da isti egzistira tijekom vođenja predmetnog postupka, to je takav njihov prigovor pravilno ocijenjen neosnovanim.

11. Nadalje, iz nalaza i mišljenja vještaka građevinske struke D. Š. dipl. ing. građ., proizlazi da prostor koji se koristi za restoran B. odgovara rješenju o izvedenom stanju, koje je ishođeno nakon provedene adaptacije uredskog i garažnog prostora i njegove prenamijene u restoran B., kojim rješenjem su izvedeni radovi ozakonjeni i stanje u naravi odgovara stanju prikazanom u elaboratu posebnih, etažnih dijelova radi uknjižbe vlasništva građevine, koji elaborat je sačinjen prema Arhitektonskoj snimci izvedenog stanja nezakonito izgrađene građevine prema kojoj je ishođeno rješenje o izvedenom stanju i prema kojoj je izvršen upis posebnih dijelova predmetne nekretnine u zemljišne knjige.

11.1. Sve ovo osim u dijelu sale za blagovanje gdje je srušen pregradni zid i dva
prostora povezana u jednu cjelinu, a koji prostori predstavljaju vlasništvo tuženika i
radovi nisu izvedeni na uštrb drugih suvlasnika, s obzirom da isti predstavljaju
posebne, a ne zajedničke dijelove nekretnine, kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja
vještaka.

12. U nalazu i mišljenju vještaka navedeno je i kako je prostor sa zapadne strane
građevine između rampe za ulaz u podrumsku etažu i ulaza u poslovni prostor u etaži
prizemlja, u dijelu projektne dokumentacije prikazan kao dva parkirna mjesta, od ulice odijeljen žardinjerama, podna obloga je završno obrađena keramičkim pločicama, na konstrukciji zgrade uz predmetni prostor postavljena je tenda s

               Poslovni broj: 13 Gž-566/2022-2

7

mehanizmom za otvaranje i sklapanje s platnenom oblogom, te u naravi dva parkirna mjesta ne postoje.

12.1. Tužitelji u tužbi navode da im je postavljanjem žardinjera kojima se priječi
pristup njemu i ostalim suvlasnicima na parkirna mjesta oduzet posjed tih mjesta, a
odredbom čl. 37. st. 6. ZVDSP propisano je da svaki suvlasnik ima pravo glede svoga idealnoga dijela stavljati svakome, pa i svojim suvlasnicima, sve zahtjeve koji proizlaze iz njegova prava vlasništva, s tim da sukladno odredbi čl. 45. st. 2. ZVDSP svaki suvlasnik ima glede cijele stvari postavljati protiv svakoga one zahtjeve koje može staviti vlasnik stvari, s tim da predaju cijele stvari u posjed može od trećega zahtijevati samo prema obveznopravnim pravilima o nedjeljivim obvezama.

12.2. Sukladno odredbi čl. 162. st. 1. ZVDSP da bi u postupku pred sudom ili drugim
nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu. Tužitelji su, kako to proizlazi iz stanja spisa suvlasnici zajedničkih dijelova zgrade, dok se u posjedu prostora na kojem su se nalazila dva parkirna mjesta nalazi treća osoba, društva U. I. d.o.o., temeljem Ugovora o zakupu zaključenog sa tuženikom.

12.3. U konkretnom slučaju tužitelji, kao suvlasnici, mogu tražiti predaju stvari u suposjed i takav zahtjev mogu u smislu čl. 37. st. 6. ZVDSP postaviti i prema svojim suvlasnicima, ali samo prema pravilima o nedjeljivim obvezama, prema kojima svaki vjerovnik, ovdje suvlasnik, može zahtijevati od ostalih suvlasnika da obvezu ispuni svim suvlasnicima zajedno, u kom pravcu nije postavljen tužbeni zahtjev, ili može zahtijevati da ispuni obvezu samo njemu ako je ovlašten od ostalih suvlasnika da primi ispunjenje, što u konkretnom slučaju ne proizlazi iz stanja spisa.

13. Dakle, postavljanje žardinjera i popločavanje parkirnih mjesta onemogućava
posjed tog dijela prostora, dakle, predstavlja radnju oduzimanja posjeda, a ne
bespravno uznemiravanje u smislu čl. 167. st. 1. ZVDSP pa bi tužbeni zahtjev u tom
dijelu postavljen iz tog pravnog osnova bio neosnovan zbog neispunjenja pretpostavki iz navedene zakonske odredbe.

14. U postupku je utvrđeno kako su radovi adaptacije uredskog i garažnog prostora i prenamjena u restoran B. ozakonjeni rješenjem o izvedenom stanju (isključujući dio gdje je utvrđeno odstupanje, a koje nije izvedeno na uštrb drugih suvlasnika), da je isto kao takvo i provedeno i ozakonjeno u zemljišnim knjigama i time se faktično stanje stvarne vlasti uskladilo s pravnim, slijedom čega je otpao element
bespravnosti, zbog čega je pravilno sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo
kada je odbio i tužbeni zahtjev tužitelja kojim se traži da se naloži tuženiku zazidati vrata, prozor i ventilacijski otvor na sjevernom dijelu zgrade, ukloniti vrata koja vode iz restorana u podrumski dio i zazida otvor, da ukloni ventilacijski tunel sa sjeverne i zapadne strane zgrade te da omogući tužiteljima pristup hidro stanici i odvodnom kolektoru i time uspostavi prijašnje stanje.

15. Pravilno je sud prvog stupnja ocijenio neosnovanim dio tužbenog zahtjeva kojim
tužitelji traže da se naloži tuženiku da odčepi odvod u podrumu zajedničkog dijela
zgrade, budući da prema nalazu i mišljenju vještaka njegovo postojanje nije

     Poslovni broj: 13 Gž-566/2022-2

8

utvrđeno, a tužitelj na kojem je teret dokaza tijekom postupka nije dokazao da bi isti
postojao i kao takav bio začepljen, kao što nije utvrđeno ni postojanje radnji koje bi
predstavljale radnje bespravnog uznemiravanja vlasništva tužitelja postavljanjem
klima uređaja.

16. Stoga je pravilno sud prvog stupnja u cijelosti odbio tužbeni zahtjev tužitelja pod toč. I.1. izreke postavljen na zaštitu od uznemiravanja i predaju u posjed.

17. Sud prvog stupnja je, na temelju izvedenih dokaza, ocijenio kako tužitelji nisu dokazali postojanje prekomjernih štetnih imisija u smislu čl. 110. st. 1. ZVDSP,
odnosno da iste ne bi bile dopuštene i uobičajene imajući u vidu namjenu
ugostiteljskog objekta, te da za tu djelatnost tuženik ima dopuštenje nadležnih
upravnih tijela i certifikate ovlaštenih tvrtki, te da elektroinstalacija, ventilacija i buka u
objektu zadovoljavaju pozitivne propise, slijedom čega smatra kako tužitelji ne mogu
osnovano tražiti uklanjanje uzroka spornih imisija ubuduće, odnosno poduzimanje
mjera potrebnih da se onemoguće prekomjerne imisije, kao ni naknadu štete.

18. Odredbom čl. 110. st. 1. ZVDSP propisano je kako se nitko ne smije služiti ni
koristiti nekretninom na način da zbog toga na tuđu nekretninu slučajno ili po
prirodnim silama dospiju dim, neugodni mirisi, čađa, otpadne vode, potresi, buka i sl.,
ako su prekomjerni s obzirom na namjenu kakva je primjerena toj nekretnini, s
obzirom na mjesto ili vrijeme, ili izazivaju znatniju štetu ili su nedopušteni na temelju
odredaba posebnoga zakona (prekomjerne posebne imisije).

18.1. Prema st. 2. čl. 110. ZVDSP vlasnici nekretnine koji su izloženi prekomjernim
posrednim imisijama ovlašteni su od vlasnika nekretnine s koje one potječu
zahtijevati da otkloni uzroke tih imisija i naknadi štetu koju su nanijele, kao i da ubuduće propušta činiti na svojoj nekretnini ono što je uzrokom prekomjernih imisija, dok ne poduzme sve mjere koje su potrebne da onemoguće prekomjerne imisije.

19. Pravilno je sud prvog stupnja analizom izvedenim dokaza, posebno iskaza saslušanih svjedoka te tužitelja pod 1) i zakonskog zastupnika tuženika, te dovodeći ih u vezu s materijalnim dokazima u spisu, ocijenio kako u sklopu obavljanja dopuštene djelatnosti restorana B. nije došlo do bitnog porasta štetnih imisija, te da se nije povećala razina buke i štetnih plinova sa zagađenjem zraka, te da društvo U. I. d.o.o., kao nositelj ugostiteljske djelatnosti u poslovnom prostoru u vlasništvu tuženika, predmetnu djelatnost obavlja u skladu s pozitivnim propisima uz sve potrebne dozvole za rad i certifikate.

20. Tako iz rješenja G. Z., Gradskog ureda za gospodarstvo, rad i poduzetništvo, Odsjek za utvrđivanje minimalnih tehničkih i drugih uvjeta za obavljanje gospodarskih djelatnosti od 8. svibnja 2015. proizlazi da su utvrđeni minimalni uvjeti za obavljanje ugostiteljske djelatnosti vrste restoran i noćni bar, a na izvršenom očevidu nisu zatečena oštećenja prostora i oprema iz kojih bi se moglo zaključiti da postoje problemi nefunkcionalnosti vodovodnih i kanalizacijskih cijevi, s tim da je prostor izveden sukladno odredbama Pravilnika o zaštiti od požara ugostiteljskih objekata ("Narodne novine" broj

      Poslovni broj: 13 Gž-566/2022-2

9

100/99) te da je rošitlj na drveni ugljen instaliran sukladno pozitivnim propisima. Iz ispitnog izvještaja društva E. k. d.o.o. od 9. rujna 2014. proizlazi kako emisije onečišćujućih tvari iz odsisnog kanala iz kuhinjske nape, s obzirom na kemijske koncentracije ukupnih praškastih tvari, ne prekoračuju granične vrijednosti, dok iz izvještaja društva B. k. d.o.o. od 5. rujna 2014. proizlazi kako su ispunjeni propisani uvjeti o učinkovitosti ventilacije.

21. Nadalje, iz stanja spisa proizlazi kako su tužitelji zbog buke više puta pozivali
policiju, s tim da iz zapisnika prilikom policijske intervencije proizlazi da je u samo
jednom slučaju bilo utvrđeno vrijeđanje javnog reda i mira kada je svirala živa glazba
i kada je lokalu izdan obvezni prekršajni nalog, dok je u drugim intervencijama policije na dojave uočeno da svira živa glazba, no ne i da bi bilo narušavanja javnog reda i mira.

22. Društvo U. I. d.o.o. registrirano je kao ugostiteljski objekt, restoran/noćni bar i u spornom prostoru može se izvoditi živa glazba, i takav ugostiteljski objekt ima dozvolu za rad od 21,00 – 06,00.

23. Također, tužitelj pod 1) u upravnom postupku osporavao je zakonitost rješenja nadležnog tijela od 17. listopada 2014. kojim je utvrđeno da su provedene mjere zaštite od buke u ugostiteljskom objektu vrste restoran i noćni bar B. ističući da nije provedeno mjerenje buke u njegovom stanu te je presudom Upravnom suda Republike Hrvatske poslovni broj UsI-127/15 od 11. travnja 2017., a koja je potvrđena presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj UsŽ- 1829/17 od 8. lipnja 2017. odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za poništenjem gore navedenog rješenja od 17. listopada 2014.. Iz navedenih presuda proizlazi kako su u restoranu/noćnom baru B. mjereni svi izvori buke te buka pripadnih vanjskih agregata sustava ventilacije i klimatizacije, koje mjerenje je obavljeno u prostoriji uslužne sale u prizemlju, uslužne sale u podrumu, u prostoru kuhinje, dva metra od fasade sa zapadne strane stambenog objekta u razini prvog kata, te dva metra od fasade sa sjeverne strane stambenog objekta u razini prvog kata i to 13. listopada 2014. od 22,00-23,25 h i 14. listopada 2014. od 02,00-03,30 h, uz primjenu propisanih normi o zaštiti i dopuštenim razinama buke.

24. Iz iskaza tužitelja pod 1) saslušanog kao stranke te svjedokinja A. R. i J. R., sestre i supruge tužitelja pod 1) proizlazi kako se zvukovi i vibracije iz poslovnog prostora tuženika čuju po cijeloj zgradi sve do petog kata, da se osjeti miris dima, da kroz prozor spavaće sobe na prvom katu neposredno u sobu ulaze mirisi iz kuhinje, a kada se koristi roštilj na ugljen da je stan pun dima, da se noću čuje buka iz restorana, glasno pjevanje, živa glazba, vuča stolaca, da dolazi do začepljenja vode iz klima uređaja, a zbog čega su u više navrata pozivali i policiju.

24.1. Svjedok I. Č. iskazao je kako već sedam godina neprekidno živi u zgradi u čijem se sastavu nalazi ugostiteljski objekt B. te da nema direktnih problema zbog odvoda, dima i buke, osim što ponekad pri ulasku u zgradu osjeti miris dima, a prolazeći kroz hodnik zgrade u kasnim noćnim satima je znao čuti zvukove iz
restorana koje ne bi nazvao divljanjem, bukom ili galamom. Navodi i kako od drugih
suvlasnika nije čuo da bi imali problema vezanih uz rad restorana.

24.2. Saslušani zakonski zastupnik tuženika iskazao je da je tužitelj pod 1) podnio preko 150 prijava, dok od drugih susjeda nitko nije imao primjedbe na rad restorana

         Poslovni broj: 13 Gž-566/2022-2

10

zbog buke, a po prijavama tužitelja pod 1) da su dolazile razne inspekcije (za vodu, odvode, sanitarna i dr.), no nikakve nepravilnosti nisu utvrđene. Navodi kako se u restoranu imitira glazba preko zvučnika koji su limitirani, gosti znaju ponekad zapjevati uz gitaru, no živa glazba da je u noćnom baru dopuštena.

24.3. Svjedok M. J., predstavnik društva E. d.o.o., iskazao je kako mu tužitelj pod 1) ne dopušta čišćenje dimnjaka, koje je nužno izvršiti jednom godišnje, da redovito održavanje dimnjaka u konkretnoj zgradi nije izvršeno već 4 godine, a o spriječenosti čišćenja da je obavijestio Gradski ured za graditeljstvo i komunalnom
redara i to u 2014., 2015. i 2018. Iskazao je kako su u ugostiteljskom objektu B. izdani atesti za dimnjak, plinsko ložište i zidni bojler.

25. Sud prvog stupnja je poklonio vjeru iskazima svjedoka I. Č. smatrajući ga životnim i logičnim, posebno i stoga što isti nije suprotan ispravama koje prileže u
spisu, dok iskazima svjedoka A. i J. R., koje su u srodstvu s tužiteljem pod1) nije u cijelosti poklonio vjeru smatrajući da, iako nije sporno da se prilikom obavljanja ugostiteljske djelatnosti s nekretnine u vlasništvu tuženika odašilju imisije
u vidu buke, te određenih mirisa iz kuhinje, iste ipak ne bi bile prekomjerne u mjeri o
kojoj su iste iskazivale i tužiteljima onemogućavale i narušavale izvršavanje
vlasničkih ovlaštenja u punom opsegu, jer je životno i logično da bi uslijed intenziteta
imisija o kojima iskazuju te svjedokinje i tužitelj pod 1) i ostali stanari predmetne zgrade imali primjedbi, a što je u konkretnom slučaju izostalo.

26. Pravilno je sud prvog stupnja prigovor tužitelja vezan za rezultate mjerenja buke
ocijenio neosnovanim, budući da tužitelji, na kojima je teret dokaza, nisu dokazali da bi razine buke bila drugačija od utvrđene, odnosno u tom pravcu nisu predložili prikladno dokazno sredstvo koje bi dovelo u sumnju rezultate mjerenja.

27. Stoga je pravilno sud prvog stupnja ocijenio kako nisu ispunjene pretpostavke iz
odredbe čl. 110. ZVDSP, a sve polazeći od odredaba čl. 219. st. 1. i čl. 221.a ZPP, te
i u tom dijelu odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

28. Pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo i to odredbu čl. 154. st.

1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19), koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 3. ZID ZPP, prilikom donošenja odluke o troškovima postupka.

29. Slijedom iznesenog valjalo je, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP, odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu suda prvog stupnja u dijelu pod toč. I. i II. izreke.

30. U nepobijanom dijelu pod toč. III. izreke presuda suda prvog stupnja ostaje neizmijenjena.

Zadar, 7. veljače 2023.

Predsjednica vijeća

Blanka Pervan