Baza je ažurirana 22.08.2025.
zaključno sa NN 85/25
EU 2024/2679
1
Poslovni broj: 15 Gž-3129/2022-2
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 15 Gž-3129/2022-2
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugo stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Roberte Pandža, predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice Jadranke Travaš i Gordane Držaić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. G. iz S., …., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik M. G., odvjetnik u Z. protiv 1. tuženika I. M. iz Z., …, OIB: … i 2. tuženice K. M. iz Z., …, OIB: …, koje zastupa punomoćnik B. A., odvjetnik u Z., radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, odlučujući o žalbi 1. i 2. tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-714/21-24 od 17. svibnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 7. veljače 2023.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba 1. tuženika I. M. i 2. tuženice K. M. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-714/21-24 od 17. svibnja 2022.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud je donio presudu kojom je pod stavkom I. izreke utvrdio da ugovor o darovanju nekretnina koji je proveden u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Sesvetama pod brojem Z-1957/14 od 26. lipnja 2014., i kojim 1. tuženik I. M. suvlasnički dio nekretnine i to 1/3 nekretnine označene kao z.k.č.br. 2589/1 k.o. S. N., označeno kao …, površine 1980 m2, sve upisano u zk.ul.br. 3514 k.o. S. N., gubi pravni učinak prema tužitelju u dijelu u kojem to potrebno za namirenje tužiteljeve tražbine prema 1. tuženiku temeljem presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2908/13-2 od 1. travnja 2014. a sve to u iznosima i s dospijećem s naslova glavnice u iznosu 72.500,00 € u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate sa zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa kako je to navedeno pod stavkom I. izreke.
Pod stavkom II. izreke određeno je da su 1. i 2. tuženici dužni dopustiti da tužitelj svoju tražbinu koju ima prema 1. tuženiku, namiri prodajom iz 1/3 suvlasničkog dijela nekretnine u vlasništvu 2. tuženice, označene kao z.k.č.br. 2589/1 k.o. S. N., označeno kao … površine 1980 m2, odnosno, parkiralište … površina 1980 m2, sve upisano u zk.ul.br. 3514 k.o. S. N..
Pod stavkom III. izreke naloženo je 1. i 2. tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 72.484,37 kuna.
2. Protiv navedene presude žalbu su podnijeli 1. i 2. tuženici zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i zbog odluke o troškovima parničnog postupka. Predlažu pobijanu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda uz naknadu troškova postupka te troška za sastav žalbe u iznosu od 9.921,87 kuna.
3. Žalba 1. i 2. tuženika je neosnovana.
4. Razmatranjem presude i postupka koji joj je prethodio utvrđeno je da nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka predviđene odredbom članka 354. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 12/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavka 2. ZPP-a. Suprotno žalbenim navodima 1. i 2. tuženika nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju žalitelji upiru u žalbi, budući da pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima pobijane presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.
5. Predmet spora je pobijanje pravne radnje dužnika I. M. poduzete sklapanjem ugovora o darovanju 1/3 nekretnine označene kao z.k.č.br. 2589/1 k.o. S. N., označeno kao …, površine 1980 m2, sve upisano u zk.ul.br. 3514 k.o. S. N., sklopljenog 20. lipnja 2014. između 1. tuženika I. M. kao darovatelja i 2. tuženice K. M. kao daroprimatelja u dijelu u kojem je to potrebno za namirenje potraživanja tužitelja prema 1. tuženiku po osnovi neplaćene zakupnine za razdoblje od 2004. do 2007. godine te nalog tuženicima da su dužni trpjeti namirenje tražbine tužitelja iz predmetne nekretnine.
6. Sud prvog stupnja je utvrdio slijedeće činjenice:
- da je temeljem pravomoćne i ovršne presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2908/13 od 1. travnja 2014. naloženo 1. tuženiku isplatiti tužitelju iznos kunske protuvrijednosti iznosa od 72.500,00 € sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa zakupnine u iznosu od 2.500,00 € do isplate,
- da su 1. tuženik I. M. i 2. tuženica K. M. sklopili ugovor o darovanju od 20. lipnja 2014. kojim 2. tuženici K. M. pripada u vlasništvo 1/3 dijela k.č. br. 258971, upisane u zk. ul. br. 3514 k.o. S. N.,
- da se 2. tuženica K. M. uknjižila kao vlasnik suvlasničkog dijela predmetne nekretnine i da je uknjižba izvršena kod prvostupanjskog suda pod brojem Z-1957/14,
- da je između tužitelja i 1. tuženika I. M. radi namirenja tražbine iz presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2908/13 od 1. travnja 2014. vođen ovršni postupak pod brojem Ovr-1965/14,
- da je 1. tuženik I. M. istog dana, kada je sklopljen ugovor o darovanju, 20. lipnja 2014., s 2. tuženicom, sklopio i drugi pravni posao besplatnog raspolaganja s M. M., Sporazum o razdiobi bračne stečevine i to za nekretninu 26/110 dijela nekretnine sagrađene na kat. čest. br. 27/7 k.o. C., označeno kao zgrada i dvorište u …, površine 732 m2 temeljem kojeg se M. M. uknjižila kao suvlasnik predmetnog dijela nekretnine,
- da je pravomoćnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3311/15 od 1. lipnja 2018. utvrđeno da pravna radnja, Sporazum o razdiobi bračne stečevine od 20. lipnja 2014. koji su sklopili 1. tuženik I. M. i 2. tuženica M. M. gubi pravni učinak prema tužitelju u dijelu u kojem je to potrebno za namirenje tužiteljeve tražbine prema 1. tuženiku temeljem presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2908/13 od 1. travnja 2014.,
- da je prema izvatku iz sudskog registra Trgovačkog suda u Zagrebu za tvrtku A. d.o.o. čiji je tuženik I. M. odgovorna osoba-direktor utvrđeno da je otvoren postupak predstečajne nagodbe,
- na temelju očevidnika o danima insolventnosti za 1. tuženika I. M. utvrđeno je da su računi 1. tuženika u 2011. godini bili u blokadi neprekidno 203 dana, ukupni broj blokade u prethodnih šest mjeseci 185 dana, u 2012. godini su bili u blokadi neprekidno 203 dana, ukupni broj blokade u prethodnih šest mjeseci 185 dana, u 2013. godini su bili u blokadi neprekidno 203 dana, ukupni broj blokade u prethodnih šest mjeseci 185 dana, u 2014. godini su bili u blokadi neprekidno 203 dana, ukupni broj blokade u prethodnih šest mjeseci 185 dana, u 2015. godini su bili u blokadi neprekidno 203 dana, ukupni broj blokade u prethodnih šest mjeseci 185 dana,
- na temelju Očevidnika o redoslijedu plaćanja s obračunatom kamatom je utvrđeno da 1. tuženik po računima ima zavedene nenaplaćene osnove plaćanja,
6.1. Slijedom navedenog sud prvog stupnja je utvrđujući da tužitelj ima dospjelu nepodmirenu novčanu tražbinu prema 1. tuženiku utvrđenu pravomoćnom i ovršnom presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2908/13 od 1. travnja 2014. u iznosu od 72.500,00 € koja se odnosi na mjesečne zakupnine koje su dospjele prema 1. tuženiku u razdoblju od studenog 2004. do ožujka 2007. pravilno utvrdio da je 1. tuženik sklopio predmetni ugovor o darovanju sa 2. tuženicom na štetu tužitelja zbog čega je tužitelj onemogućen u namirenju svoje tražbine temeljem navedene presude obzirom da 1. tuženik I. M. nema dovoljno sredstava za namirenje tražbine tužitelja.
7. Stoga je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno iz odredbe članka 66. stavka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., dalje: ZOO) koja propisuje da svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu i bez obzira kada je nastala može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika time da se prema stavku 2. toga članka smatra da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako uslijed njezina izvršenja dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikova potraživanja.
7.1. Odredbom članka 66. stavka 1. ZOO-a ustanovljene su opće pretpostavke nužne za pobijanje dužnikovih pravnih radnji i koje se moraju ispuniti kumulativno, dok su odredbom članka 67. ZOO-a propisane posebne pretpostavke za pobijanje tih radnji, te za uspješno ostvarenje ovog instituta potrebno je ispunjenje barem jedne od posebnih pretpostavki.
8. Prema odredbi članka 67. stavka 1. ZOO-a naplatno raspolaganje može se pobijati ako je u vrijeme raspolaganja dužnik znao ili mogao znati da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu svojim vjerovnicima iako je trećoj osobi s kojom je ili u čiju je korist pravna radnja poduzeta to bilo poznato ili moglo biti poznato, prema stavku 2. tog članka ako je treća osoba dužnikov bračni drug ili krvni srodnik u ravnoj liniji ili u pobočnoj liniji do četvrtog stupnja ili po tazbini do istog stupnja, smatra se da joj je bilo poznato da dužnik poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, osim ako dokaže suprotno, dok je stavkom 3. propisano da se kod besplatnih raspolaganja i s njima izjednačenih pravnih radnji smatra da je dužnik znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku i za pobijanje tih radnji ne zahtijeva se da je trećoj osobi to bilo poznato ili moglo biti poznato.
9. Prema ocjeni ovog suda u konkretnom slučaju su ispunjene sve materijalno pravne pretpostavke za pobijanje dužnikovih pravnih radnji u smislu odredaba članka 66. stavka 1. i 2. ZOO-a i članka 67. stavka 3. ZOO-a obzirom da je tražbina tužitelja dospjela prema 1. tuženiku I. M. te istu nije moguće naplatiti jer 1. tuženik nema dovoljno sredstava za ispunjenje tužiteljeve tražbine.
10. Suprotno žalbenim navodima žalitelja prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je u konkretnom slučaju tužitelj kao vjerovnik onemogućen u namirenju svoje tražbine uslijed nedostatka sredstava 1. tuženika a što nedvojbeno proizlazi iz Očevidnika dostavljenog od strane F. kojim je utvrđeno da su računi 1. tuženika neprekidno bili u blokadi 203 dana tijekom 2011., 2012., 2013., 2014. godine, dakle i prije sklapanja predmetnog ugovora o darovanju, a tijekom 2015. godine, nakon sklapanja predmetnog ugovora, su bili neprekidno u blokadi 203 dana. Isto je tako utvrđeno da 1. tuženik po računima ima evidentirane nenaplaćene osnove za plaćanje dok je na temelju iskaza tužitelja i 1. tuženika I. M. utvrđeno da tužitelj nije namirio svoju tražbinu ovrhom na novčanim sredstvima 1. tuženika te da mjesečni iznosi od 800,00 kuna mjesečno koje tužitelj naplaćuje nisu dostatni za namirenje tražbine a niti je istu namirio u ovršnim postupcima na poslovnim udjelima u vlasništvu 1. tuženika.
11. Na žalbene navode 1. tuženika I. M. u kojima navodi da ima dovoljno imovine iz koje se tužitelj može namiriti kao što je stan u Z. na elitnoj lokaciji valja reći da je 1. tuženik u svom iskazu danom u svrhu dokazivanja (list 99 spisa) naveo da je suvlasnik u 1/3 dijela nekretnine, parkirališta u … i suvlasnik jednog manjeg zemljišta … na kojem je hipoteka H. B. te da nije vlasnik nekretnina u Z. i R.. Stoga, a imajući u vidu ovakav iskaz 1. tuženika, neosnovanim se ukazuju žalbeni navodi 1. tuženika u kojima kao dokaz o postojanju imovine za namirenje tražbine navodi presudu Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2176/2018 od 11. listopada 2018. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3311/15 od 1. lipnja 2018. i stan u Z. u ….
12. Stoga je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da je 1. tuženik kao dužnik sklapanjem ugovora o darovanju 20. lipnja 2014. sa majkom, 2. tuženicom, K. M. poduzeo pravnu radnju na štetu tužitelja kao vjerovnika i da je 1. tuženik kao dužnik, a sukladno odredbi članka 67. stavka 3. ZOO-a znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku poduzimajući navedenu pravnu radnju besplatno, pri čemu nije pravno odlučno je li to 2. tuženici bilo poznato ili moglo biti poznato.
13. Prema odredbi članka 70. ZOO-a ako sud usvoji tužbeni zahtjev, pravna radnja gubi učinak samo prema tužitelju i samo koliko je potrebno za namirenje njegove tražbine.
14. Stoga je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da Ugovor o darovanju nekretnina proveden u zemljišnim knjigama prvostupanjskog suda sklopljen između 1. i 2. tuženika gubi pravni učinak za tužitelja u dijelu u kojem to potrebno radi namirenja njegove novčane tražbine, time da su tuženici dužni trpjeti namirenje tražbine tužitelja prodajom predmetne nekretnine.
15. Kako je tijekom postupka utvrđeno da je plaćen neznatni dio potraživanja putem tvrtke Apriori d.o.o. to žalbeni navodi o plaćenom potraživanju nisu osnovani kao niti o mogućnosti namirenja u tvrtki A. d.o.o. koja je u postupku predstečajne nagodbe.
16. Neosnovano žalitelji ukazuju i na bitnu povredu postupka iz članka 354. stavka 1. u svezi članka 338. ZPP-a obzirom da je sud prvog stupnja sukladno odredbi članka 338. stavka 4. ZPP-a u obrazloženju svoje odluke izložio zahtjeve stranaka, činjenice koje su stranke iznijele i dokaze koje su predložile. Sud je savjesno ocijenio provedene dokaze sukladno odredbi članka 8. ZPP-a te iste naveo u točki 8. obrazloženja, pa stoga su žalbeni navodi u tom pravcu neosnovani.
17. Žalba 1. i 2. tuženika ne dovodi u sumnju pravilnost pobijane presude, jer osim uopćenog osporavanja i ponavljanja onih tvrdnji koje su tuženici iznosili bez uspjeha u prvostupanjskom postupku, ne sadrži niti jednu argumentiranu tvrdnju koja bi upućivala na drugačija utvrđenja.
18. Slijedom svega navedenog žalbeni navodi 1. tuženika I. M. i 2. tuženice K. M. nisu od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijane presude pa je prvostupanjsku presudu valjalo temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a potvrditi i odlučiti kao u izreci ove presude.
19. Sud prvog stupnja je pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a donio odluku o troškovima parničnog postupka koju u cijelosti prihvaća i ovaj sud.
20. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 7. veljače 2023.
Predsjednica vijeća:
Roberta Pandža
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.