- 1 -              Revd 4875/2022-2

Broj: Revd 4875/2022-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J  E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Viktorije Lovrić, Marine Paulić i Darka Milkovića članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. P., B., OIB ..., koga zastupa punomoćnica V. B., odvjetnica u P., protiv tuženika A. b. d.d. Z., OIB ..., koga zastupa punomoćnik T. S., odvjetnik u Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-1161/2021-2 od 7. srpnja 2022. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama – Buie, broj P-1089/2019-29 od 1. ožujka 2021., u sjednici održanoj 7. veljače 2023.,

r i j e š i o  j e:

Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije kao nedopušten.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-1161/2021-2 od 7. srpnja 2022. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama – Buie, broj P-1089/2019-29 od 1. ožujka 2021.

2. Tuženik je u prijedlogu naznačio sljedeća pravna pitanja u odnosu na koja predlaže da mu se dopusti podnošenje revizije:

              „1.Je li odredba ugovora o kreditu, kojom se za slučaj prijevremene djelomične ili konačne otplate kredita ugovara naknada koju korisnik kredita plaća banci sukladno Odlukama o naknadama kao općim uvjetima ugovora u postotku od neotplaćene glavnice kredita u trenutku prijevremene otplate kredita protivna ili sukladna odredbi čl. 1024. st. 3. i čl. 345. st. 3. Zakona o obveznim odnosima?

2. Ima li banka – davatelj kredita (načelno) pravo na naknadu stvarne štete propisane čl. 1024. st. 3. ZOO-a u slučaju kad se o zakonom propisanoj obvezi korisnika kredita nije posebno pregovaralo prije sklapanja ugovora o kreditu ili ako ugovor o kreditu u odredbi o naknadi za slučaj prijevremene konačne ili djelomične otplate kredita ne sadrži izričitu pravnu formulaciju iz čl. 1024. ZOO-a, nego unaprijed formuliranu odredbu o naknadi koja se obračunava u postotku od preostalog neotplaćenog dijela kredita?

3. Je li sud u parničnom postupku radi utvrđenja ništetnosti odredbe prema kojoj je davatelj kredita u slučaju konačne ili djelomične otplate kredita ovlašten korisniku kredita zaračunati naknadu sukladno svojoj Odluci o naknadama, kojeg je pokrenuo potrošač, dužan utvrđivati u svakom pojedinačnom postupku pretpostavke za nepoštenost pojedine ugovorne odredbe iz čl. 96. st. 1. i članka 99. ZZP/07 ili je ovlašten proglasiti ugovornu odredbu nepoštenom isključivo na temelju utvrđenja da se o takvoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo i da jedna strana određuje iznos naknade?

4. Podrazumijeva li ništetnost ugovornih odredaba zbog utvrđenja njihove nepoštenosti u smislu odredaba Zakona o zaštiti potrošača sama po sebi ujedno i nepoštenost stjecatelja u smislu odredaba čl. 1115. ZOO-a u odnosu na ugovornu stranu koja je sastavila ugovor čije su pojedine odredbe utvrđene kao nepoštene ili se nepoštenost u smislu odredaba čl. 1115. ZOO-a ne podrazumijeva i mora se utvrđivati u svakom pojedinom slučaju?“

3. Tužitelj nije odgovorio na prijedlog.

4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) vijeće revizijskog suda je ocijenilo da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda i dopuštenje revizije iz sljedećih razloga. 

5. Materijalnopravna pitanja pod 1. i 2., koja tuženik postavlja u prijedlogu za
dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i
ravnopravnosti svih u njegovoj primijeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. To stoga što je riječ o pitanjima glede kojih pobijana odluka ne odstupa od pravnog shvaćanja revizijskog suda iznesenog u presudama broj Rev-112/2018 -2 od 9. ožujka 2002, Rev-659/2022 od 14. lipnja 2022. i Rev-43/2022 od 14. lipnja 2022., a nije riječ o pitanjima u odnosu na koja bi bilo potrebno preispitivati ustaljenu sudsku praksu (tako i u Revd-1558/2022 od 11. listopada 2021.).

6. U odnosu na ostala pitanja (u prijedlogu označena pod brojevima 3. i 4.) ocijenjeno je da niti ta pitanja nisu važna u smislu odredbe čl. 385. st. 1. ZPP-a, jer o odgovoru na ta pitanja ne ovisi odluka u ovom sporu budući da su u ovom predmetu utvrđene pretpostavke za nepoštenost sporne ugovorne odredbe te je ocjenjeno da je tuženik bio nesavjestan stjecatelj.

7. Slijedom navedenog, a budući da u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, valjalo je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP-a riješiti kao u izreci.

Zagreb, 7. veljače 2023.

                                                                                                                              Predsjednik vijeća:

                                                                                                                              Ivan Vučemil, v. r.