1

Poslovni broj: 4 Kž-69/2023-4

Poslovni broj: 4 Kž-69/2023-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća, te Tomislava Brđanovića i Vlaste Patrčević Marušić, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv optuženog Ž. M., zbog kaznenog djela iz čl. 236. st. 2. u vezi st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11. i 144/12., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu (OKDO Zagreb) protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj K-1251/2019-32 od 9. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj 7. veljače 2023.,

p r e s u d i o j e

Prihvaća se žalba OKDO Zagreb, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni te se optuženi Ž. M., s podacima kao u pobijanoj presudi, za kazneno djelo iz čl. 236. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11, po čl. 236. st. 2. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

Obrazloženje

1.              Pobijanom presudom suda prvoga stupnja optuženi Ž. M. proglašen je krivim za kazneno djelo protiv imovine, prijevaru iz čl. 236. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11 (u pobijanoj presudi kazneno djelo označeno je primjenom ZID KZ iz NN 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. koji su stupili na snagu nakon počinjenja kaznenog djela u pitanju, a koji nisu blaži za optuženika, niti prvostupanjski sud to obrazlaže). Za počinjeno kazneno djelo osuđen je na kaznu zatvora od jedne godine te mu je izrečena uvjetna osuda s rokom kušnje od pet godina.

2.              Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 121/11., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08, valja primijetiti da prvostupanjski sud nije naveo puni naziv primijenjenog zakona s naznakom Narodnih novina u kojima je isti objavljen), optuženik je dužan na ime troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08 platiti troškove kaznenog postupka i to za troškove medicinskog vještačenja 1.400,00 kn i paušalnu svotu od 2.000,00 kn, ukupno 3.400,00 kn/451,25 €, bez naznake u čiju korist i u kojem roku.

3.              Protiv te presude žalbu je podnijelo OKDO Zagreb zbog odluke o kazni, predlažući preinačenje pobijane presude i izricanje optuženiku bezuvjetne kazne zatvora.

4.              Optuženiku je žalba državnog odvjetnika dostavljena, optuženik nije odgovorio na istu.

5.              U smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledanje.

6.              Stranke nisu predlagale da ih se obavijesti o drugostupanjskoj sjednici, a sud drugog stupnja ne nalazi korisnim pozivanje stranaka radi razjašnjenja stvari.

7.              Žalba državnog odvjetnika je osnovana.

8.              Provedenim ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08, ovaj sud drugog stupnja nije našao povrede odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, niti da bi kazneni zakon bio povrijeđen na štetu optuženika.

9.              Sasvim određenom žalbenom argumentacijom državni odvjetnik osnovano napada odluku prvostupanjskog suda o izboru uvjetne osude kao modifikacije kazne zatvora kojom se pod raskidnim uvjetom odgađa izvršenje kazne zatvora. Kod toga državni odvjetnik ne osporava utvrđenje i ocjenu olakotnih okolnosti u pobijanoj presudi, već opravdano osporava davanje premalog značenja utvrđenim otegotnim okolnostima na strani optuženika u vidu visine prouzročene štete i naknadne osuđivanosti optuženika za kazneno djelo krivotvorenja koje je prethodilo počinjenju konkretnog kaznenog djela, kao i motivu počinjenja kaznenog djela. S druge strane opravdano se u žalbi ukazuje da je preveliko značenje dano optuženikovom priznanju počinjenja kaznenog djela koje je, kako to ispravno ističe državni odvjetnik, uslijedilo nakon pravomoćnosti presude prvostupanjskog suda u predmetu KO-895/2014 u kojem je optuženik proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela iz čl. 278. st. 1. KZ/11, a djelo se odnosilo na korištenje spornog krivotvorenog ugovora o doživotnom uzdržavanju. Isto tako, pitanju pozitivnog odnosa prema oštećenicima dana je prevelika pozornost, uz zanemarivanje da je predaja stana u posjed nasljednicima pok. E. H. uslijedila nakon pravomoćnosti presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-2606/13-68 od 8. ožujka 2019. (djelomično potvrđene, a djelomično preinačene presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1949/2019-4 od 28. siječnja 2020.) kojom je naložena uspostava prijašnjeg z.k. stanja, o čemu u svojoj obrani iskazuje optuženik.

9.1.              Ispravno državni odvjetnik ukazuje da je priznanje krivnje uslijedilo nakon saznanja za pravomoćnost presude u predmetu u kojem je optuženik proglašen krivim za kazneno djelo krivotvorenja isprave – ugovora o doživotnom uzdržavanju na temelju kojega je stekao pravo vlasništva spornog stana, pa da istome ne valja pridati toliko značenje kao olakotnoj okolnosti, iako se radi i u ovakvoj situaciji o olakotnoj okolnosti. Nadalje, ne može se govoriti o potpuno pozitivnom odnosu optuženika prema žrtvama kaznenog djela, kada je do predaje stana u posjed došlo nakon pravomoćnosti presude kojom je naložena uspostava ranijeg z.k. stanja, tj. da se uspostavi z.k. stanje kakvo je bilo prije uknjižbe spornog ugovora o doživotnom uzdržavanju. Stoga ovim olakotnim okolnostima valja pridati ipak manje značenje. Isto se može utvrditi i u pogledu pitanja optuženikova sudjelovanja u Domovinskom ratu za što je odlikovan jer su ova časna djela nespojiva s počinjenjem konkretnog kaznenog djela, koje je motivirano stjecanjem protupravne imovinske koristi na štetu druge osobe, pa i navedeno umanjuje značenje istaknute i utvrđene olakotne okolnosti. Olakotne okolnosti optuženikove neosuđivanosti u vrijeme počinjenja kaznenog djela, činjenice da je otac djeteta s utvrđenom 100% invalidnošću i da je sam ratni vojni invalid, predstavljaju olakotne okolnosti, no ne takvog značenja koje bi govorile u prilog primjeni uvjetne osude u smislu čl. 56. st. 2. KZ/11. Radi se o osobnim i obiteljskim okolnostima u smislu čl. 56. st. 2. KZ/11, no ne takvog značenja da bi iste, same za sebe, pa niti uz umanjeno značenje preostalih naprijed istaknutih okolnosti, dovele do mogućnosti i potrebe izricanja uvjetne osude, radi ostvarenja svrhe kažnjavanja.

9.2.              Ovo posebno iz razloga što nije dostatno cijenjena otegotna okolnost jačine povrede zaštićenog dobra. Prema činjeničnom opisu kaznenog djela optuženik je sebi pribavio imovinsku korist u visini vrijednosti stana vrijednog oko 1.000.000,00 kn, dok je prema čl. 87. st. 29. KZ/11 vrijednost imovinske koristi znatna ako prelazi 60.000,00 kn. Znatna imovinska korist je kvalifikatorno obilježje kaznenog djela prijevare iz čl. 236. st. 2. KZ/11, a konkretna pribavljena imovinska korist 16,67 puta nadilazi vrijednost tog kvalifikatornog elementa ovog kaznenog djela. Iako je prvostupanjski sud navedeno cijenio kroz pojmove težine kaznenog djela i okolnosti počinjenja istoga, isto je podcijenio u smislu značenja te otegotne okolnosti. Isto tako, iako je ispravno cijenjena kao olakotna okolnost da je optuženik u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio neosuđivan, ipak mu je valjalo cijeniti otegotnim naknadno ponašanje, nakon počinjenja kaznenog djela, za spomenuto kazneno djelo iz čl. 278. st. 1. KZ/11, koje je prethodilo i omogućilo počinjenje konkretnog kaznenog djela. Navedene otegotne okolnosti, po stajalištu ovog suda drugog stupnja, pretežu nad značenjem utvrđenih olakotnih okolnosti, odnosno kod utvrđenja da li su ispunjene pretpostavke za izricanje uvjetne osude ili ne, u smislu čl. 56. st. 2. KZ/11.

9.3.              Svemu navedenome valja dodati i općenita pitanja od kojih ovisi izbor vrste i mjere kazne u smislu čl. 47. st. 1. KZ/11, stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja u općem i posebnom smislu. Ovdje je, prema utvrđenju prvostupanjskog suda optuženi Željko Mijić kazneno djelo počinio s izravnom namjerom prvog stupnja, dakle s najtežim stupnjem krivnje s kojim je moguće počiniti kazneno djelo. Motivacija činjenja kaznenog djela je u protupravnom stjecanju imovinske koristi na štetu druge osobe. Navedeno, uz potrebu ostvarenja specijalno preventivne svrhe kažnjavanja u njenoj retributivnoj funkciji, ali i u generalno preventivnoj funkciji u izricanju društvene osude za počinjeno kazneno djelo i upozorenju o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela, traži izricanje bezuvjetne kazne zatvora optuženiku za njegovo kazneno djelo, kako to opravdano u žalbi pledira državni odvjetnik. Ocjena je ovog suda drugog stupnja da utvrđene otegotne i olakotne okolnosti, uzimajući u obzir počiniteljevu ličnost i počinjeno kazneno djelo, kao i svrhu kažnjavanja u općem i posebnom smislu zahtijeva izricanje bezuvjetne zatvorske kazne u trajanju od jedne godine. U tom je smislu opravdano prvostupanjski sud izrekao optuženiku upravo navedenu kaznu. No, iste okolnosti priječe izricanje uvjetne osude koja nije adekvatna modifikacija kazne zatvora za konkretnog optuženika i konkretno kazneno djelo, uzimajući u obzir sve pobrojene okolnosti i svrhu kažnjavanja. Stoga je prihvaćena žalba državnog odvjetnika i preinačena pobijana presuda u odluci o kaznenoj sankciji na način da je optuženiku za počinjeno kazneno djelo po čl. 236. st. 2. KZ/11 izrečena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine. Tom će se vrstom i mjerom kazne ostvariti svrha kažnjavanja u općem i posebnom smislu.

10.              Prihvaćanjem žalbe OKDO Zagreb preinačena je pobijana presuda u odluci o kazni, osudom optuženog Ž. M. za počinjeno kazneno djelo iz čl. 236. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11 na kaznu zatvora od jedne godine, primjenom odredbe čl. 486. st. 1. ZKP/08. U nepobijanom dijelu prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

U Varaždinu 7. veljače 2023.