- 1 -              Rev 568/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 568/2021-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića, člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. M. iz V., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik D. S., odvjetnik u O., protiv tuženika S. V., ustanova za zdravstvenu skrb, V., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik Z. K., odvjetnik u O., radi otkaza, odlučujući o reviziji tuženika protiv dijela presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1064/20-2 od 13. siječnja 2021. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj Pr-78/2019-20 od 12. listopada 2020., na sjednici vijeća 7. veljače 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

              Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

             

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

              „1. Utvrđuje se da je odluka o otkazu ugovora o radu tuženika S. V. od 17. rujna 2019. kojom je tužitelju H. M., otkazan radni odnos, nedopuštena.

              2. Tužitelju H. M. iz V., OIB:..., na temelju ove presude prestaje radni odnos kod tuženika S. V. Ustanova za zdravstvenu skrb, V., OIB:..., danom 19. studenog 2019.

              3. Nalaže se tuženiku S. V., OIB:... da tužitelju H. M. iz V. OIB:..., isplati naknadu štete u visini 4 (četiri) prosječnih mjesečnih plaća u iznosu od 18.000,00 kn sa zateznom kamatom od 12. listopada 2020. pa do isplate, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te sukladno nastavnim odlukama HNB-a o izmjenama Odluke o kamatnim stopama, sve u roku 15 dana

              4. Nalaže se tuženiku S. V., OIB:... da tužitelju H. M. iz V. OIB:..., naknadu plaće u iznosu od 5.161,30 kn (bruto iznos) s pripadajućom zateznom kamatom od 16. studenog 2019. pa do isplate, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te sukladno nastavnim odlukama HNB-a o izmjenama Odluke o kamatnim stopama, sve u roku 15 dana.

              5. Nalaže se tuženiku S. V., OIB:... da tužitelju H. M. iz V. OIB:..., isplati naknadu za neiskorišteni dio godišnjeg odmora u iznosu od 2.411,28 kn (bruto iznos), sa zateznom kamatom od 17. rujna 2019. pa do isplate, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te sukladno nastavnim odlukama HNB-a o izmjenama Odluke o kamatnim stopama, sve u roku 15 dana.

              6. Nalaže se tuženiku S. V., OIB:... da tužitelju H. M. iz V. OIB:..., naknadi prouzročene troškove u iznosu 12.312,50 kn sa zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućim od 12. listopada 2020. do isplate, u roku 15 dana.“

 

2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda izuzev u dijelu odluke o troškovima za iznos od 4.158,00 kn, u kojem dijelu je odbijen zahtjev tužitelja.

 

3. Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju zbog bitne povrede odredba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, u kojoj je istaknuo i razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže ukinuti pobijanu te prvostupanjsku odluku i predmet vratiti na ponovno suđenje, podredno preinačiti pobijanu odluku. Zahtijeva troškove u povodu revizije.

 

4. Tužitelj na reviziju nije odgovorio.

 

5. Revizija nije osnovana.

 

6. Predmet spora je zahtjev radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, i to redovitog otkaza uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika, uz zahtjeve vezane uz restituciju kod posljedica nedopuštenosti tog otkaza.

 

7. Zbog toga je revizija dopuštena prema odredbi čl. 382.a st.1. alineja prva ZPP, prema kojoj stranke mogu iznimno podnijeti reviziju protiv presude donesene u drugom stupnju, bez dopuštenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, u sporu, između ostalog, u povodu tužbi o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa, o kojem sporu je ovdje riječ.

 

8. Ovaj sud je osporenu presudu ispitao prema odredbi čl. 391. st. 2. ZPP, samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

9. Suprotno tvrdnjama revidenta osporena presuda sadrži obrazloženje s razlozima o svemu što je za odluku o zahtjevu tužitelja od odlučnog značaja. Ispitujući pobijanu presudu ovaj sud ne nalazi da bi bila počinjena bitna povreda parničnog postupka na koju se revident poziva, budući da su pravilni razlozi zbog čega nižestupanjski sudovi cijene tužbeni zahtjev osnovanim. Stoga pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ista ne bi mogla ispitati. Neslaganje tuženika sa zaključcima drugostupanjskog suda ne čini presudu nerazumljivom ili s neotklonjivim nedostacima. Time nije ostvarena povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, jer presude nižih sudova bile bi opterećene tom bitnom povredom kada iz presuda ne bi bili razvidni razlozi zbog kojih je sud donio presudu koja se pobija, dakle kada ne bi bilo jasno zašto je donesena osporavana odluka ili kada ti razlozi ne bi korespondirali s dokazima i sadržajem isprava i zapisnika u spisu, a ovdje tome nije slučaj.

 

10. Ostalim navodima revident u suštini prigovara po drugostupanjskom sudu prihvaćenom utvrđenom činjeničnom stanju po prvostupanjskom sudu i zaključcima o postojanju odlučnih činjenica za primjenu relevantne pravne norme, te revident ističe svoje stavove o toj ocijeni i shvaćanje predmeta spora. On time zapravo nastoji dovesti u sumnju činjenična utvrđenja (i pravno shvaćanje) iz osporene presude, a revizijom se ne mogu pobijati utvrđene činjenice (arg. iz odredaba čl. 385. ZPP), pa ovaj sud nije ovlašten ispitivati pravilnost utvrđenja.

 

11. Nižestupanjski sudovi zaključili su da tuženik nije imao opravdanog razloga za otkazivanje ugovora o radu tužitelju zbog nedostavljanja evidencije o radnom vremenu, a sve s obzirom na utvrđenje da je tužitelj radio prema rasporedu rada koji je unaprijed sačinjavao tuženik, da je tuženik radno vrijeme tužitelja mogao pratiti putem GPS uređaja kojim su opremljena vozila tuženika, te putem radnog naloga koji je tužitelj predavao po povratku s puta, te da tužitelj od strane tuženika nije opomenut zbog ne dostavljanja podataka o početku i završetku rada.

 

12. Kako tuženik tijekom postupka nije dokazao ni da je tužitelj pisano upozoren na obvezu iz radnog odnosa, dostavljanja evidencije o radnom vremenu, kao niti da postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini, to ti sudovi cijene odluku o otkazu nedopuštenom.

 

13. Nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

13.1. Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad tu odredbu nije pravilno primijenio (odredba čl. 356. ZPP).

 

13.2. Prema odredbi čl. 115. st. 1. Zakonu o radu („Narodne novine“, br. 93/14. i 127/17., dalje: ZR) poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, a prema t. 3. te odredbe - u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika), kao što je osnova otkazivanja u ovoj pravnoj stvari.

 

13.3. Prema odredbi članka 119. ZR prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan radnika pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. Isto tako prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

 

13.4. Revizijom revident u bitnome osporava utvrđeno činjenično stanje pa s timu vezi primjenu materijalnog prava iz Pravilnika o radu koji regulira štetnu radnju kao težu povredu radne obveze, između ostalog, nepostupanje po odlukama Uprave ustanove iz odredbe čl. 38. t. 4. tog Pravilnika. Pri tome se on poziva i na odredbu čl. 8. ZPP, međutim o tome zbog čega i koje činjenice su uzete kao dokazane nižestupanjski sudovi su dali jasne i dostatne razloge.

 

13.5. Iz utvrđenja nižestupanjski sudova da je tužitelj radio prema rasporedu rada sačinjenog po tuženiku, da je tuženik radno vrijeme tužitelja mogao pratiti putem GPS uređaja iz vozila tuženika i predanih radnih naloga, pravilan je zaključak da tuženik nije imao opravdanog razloga za otkazivanje ugovora o radu tužitelju zbog nedostavljanja evidencije o radnom vremenu, te je kraj utvrđenja da tužitelj nije opomenut po tuženiku i pravilnog zaključka da ne postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini, u konačnosti je pravilno zaključeno da nije riječ o skrivljenom ponašanju radnika i da je odluka o otkazu ugovora o radu tužitelju nedopuštena.

 

14. Kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, to je istu valjalo odbiti kao neosnovanu, na temelju odredbe čl. 393. st. 2. ZPP.

 

Zagreb, 7. veljače 2023.

 

                                                                                                  Predsjednik vijeća:

                                                                                                  dr. sc. Jadranko Jug, v. r.