Poslovni broj: 9 UsI-1021/20-15

REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6 i 8

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Vanji Crnković te zapisničarki Sanji
Kobilšek Ponjan, u upravnom sporu tužiteljice K. M. iz Z., koju zastupa opunomoćenica

B. Š. – M., odvjetnica u Z., protiv tuženog Hrvatskog zavoda za mirovinsko
osiguranje, Središnje službe, Z., kojeg zastupa opunomoćenica K. J., radi

starosne mirovine, 31. siječnja 2023.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za
mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: UP/II 140-02/19-01/03099051153,
URBROJ: 341-99-05/3-19-005879 od 25. veljače 2020. i rješenja Hrvatskog zavoda
za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Z. KLASA: UP/I 140-02/15-
01/03099051153, URBROJ: 341-25-05/3-15-179175 od 10. lipnja 2019. te za
vraćanje predmeta na ponovni postupak.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe
KLASA: UP/II 140-02/19-01/03099051153, URBROJ: 341-99-05/3-19-005879 od 25.
veljače 2020. odbijena je žalba tužiteljice protiv rješenja Hrvatskog zavoda za
mirovinsko osiguranje, Područne službe u Z. KLASA: UP/I 140-02/15-
01/03099051153, URBROJ: 341-25-05/3-15-179175 od 10. lipnja 2019. kojim joj je
određena počevši od 1. kolovoza 2015. nova visina starosne mirovine te je tim
rješenjem izmijenjeno rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne
službe u Z. broj 76765 od 28. listopada 2009.

2. Tužiteljica u tužbi i tijekom spora u bitnome navodi da smatra da su rješenja
tuženika nezakonita. Dodaje da je u vrijeme donošenja rješenja o priznanju prava na
starosnu mirovinu protiv poslodavca vodila radni spor u kojem sporu je uspjela, pa joj
je poslodavac po okončanju sudskog spora (u rješenju se navodi pogrešan datum
presude) isplatio razliku bruto plaće od 1. siječnja 2006. do 31. prosinca 2008. Iznosi
da je po pravomoćno okončanom radnom sporu prijedlogom od 3. srpnja 2015.
zatražila obnovu postupka okončanog rješenjem Područne službe u Z. od 28.
listopada 2009. u kojem je zatražila da joj Zavod ponovo odredi visinu pripadajuće

2

Poslovni broj: 9 UsI-1021/20-15

mirovine. Nastavlja da je u postupku izrade novih prijava o stažu i plaći (tiskanica M-
8) ovlaštena osoba Zavoda preuzela nove prijave M-8 za 2006., 2007. i 2008.
Obrazlaže da je temeljem tih prijava poslodavca 10. lipnja 2019. izvršen novi ispis
podataka o plaći osnovicama osiguranja, naknadi i vrijednosnih bodova po godini
temeljem kojeg je utvrđeno da su ispunjeni uvjeti za obnovu postupka prema članku

134. ZOMO. Navodi da je posljedica odluke da se na obnovu postupka ima primijeniti
članak 134. ZOMO određivanje novog, povoljnijeg iznosa mirovine s 1. kolovozom

2015. odnosno s prvim slijedećim mjesecom od podnošenja njezinog zahtjeva
umjesto od 1. kolovoza 2009. odnosno od dana priznanja prava na mirovinu. Smatra
da je iz sadržaja članka 134. ZOMO vidljivo da se obnova postupka uz njegovu
primjenu ima provesti samo kada to više nije moguće po ZUP-u, a ne i obratno kako
to tvrdi tuženik. Ističe da je zahtjev za obnovu postupka podnesen temeljem
pravomoćne presude suda kojom je dokazano da joj je poslodavac za 2006., 2007. i

2008. isplaćivao nižu plaću od one zakonom propisane čime su ispunjeni uvjeti
članka 123. stavka 2. točke 3. Zakona o općem upravnom postupku pa smatra da je
obnovu postupka pravomoćnog rješenja od 28. listopada 2009. trebalo provesti na
način kako je to propisano tim Zakonom. Smatra da se obrazloženje tuženika zbog
čega se u obnovi postupka mora primijeniti članak 134. ZOMO i da se nisu stekli
uvjeti da se primjeni odredba članka 123. stavka 2. točke 3. ZUP-a uopće ne može
ispitati. Iznosi da ona u žalbi, a i u ovoj tužbi navodi, a tuženik ne spori, da joj je
nakon donošenja presude Pr-1007/09-37 od 7. studenog 2012. poslodavac isplatio
razlike plaće odnosno naknade plaće za 2006., 2007., 2008. i 2009. i da je na iste
isplate platio doprinose pa da se ti primici imaju temeljem članka 27.a ZOMO iz 1998.
priznati u obračun kod izračuna pripadajuće mirovine. Opisuje da se u rješenju
Područne službe u Z. do 10. lipnja 2019. tuženik u obrazloženju rješenja
poziva na presudu Općinskog radnog suda u Zagrebu i navodi da je istom dosuđen
novi obračun isplaćene bruto plaće za 2006., 2007. i 2008. i da su temeljem iste
ispunjeni uvjeti za obnovu postupka, što je suprotno tvrdnji tuženika iz
drugostupanjskog rješenja da se prvostupanjsko rješenje temelji na rješenju Odjela
matične evidencije od 19. prosinca 2018. Ističe da i dalje ustraje da je tuženik
odlučujući o njenom zahtjevu za obnovu postupka prvostupanjskog rješenja od 28.
listopada 2009. pogrešno primijenio materijalno pravo zbog čega je došlo do
nezakonitog odlučivanja o njenom pravu na isplatu povoljnije ponovno određene
starosne mirovine. Slijedom navedenog predlaže poništiti rješenje tuženika i
prvostupanjsko rješenje te vratiti predmet na ponovni postupak uz naknadu troškova
upravnog spora.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom spora u bitnome navodi da tužbeni
zahtjev nije osnovan. Dodaje da je osporavano rješenje doneseno u skladu sa
činjeničnim stanjem utvrđenim u provedenom upravnom postupku i u skladu sa svim
važećim zakonskim propisima. Iznosi da navodi i razlozi izneseni u tužbi nisu
osnovani, odnosno nisu pravno odlučni iz razloga navedenih u obrazloženju
osporavanog rješenja. Ističe da osporavanim rješenjem nije povrijeđen zakon na
štetu tužiteljice i da tužiteljica ne ispunjava uvjete iz članka 123. stavka 2. točke 3.
Zakon o općem upravnom postupku. Obrazlaže da se u slučaju tužiteljice ne radi o
prethodnom pitanju, jer da se radilo o prethodnom pitanju onda bi se o pravu
tužiteljice na starosnu mirovinu odlučilo privremenim rješenjem u smislu članka 100.
stavak 3. Zakona o općem upravnom postupku, a tužiteljici je pravomoćnim
rješenjem Područne službe u Z. broj: 76765 od 28. listopada 2009. priznato
pravo na starosnu mirovinu, tako da se u slučaju tužiteljice eventualno može
primijeniti članak 123. stavak 1. točka 1. Zakona o općem upravnom postupku, a

3

Poslovni broj: 9 UsI-1021/20-15

prema istom je istekao rok za obnovu postupka. Zaključuje da je sijedom navedenog
po zahtjevu tužiteljice od 3. srpnja 2015. te prema stanju u predmetu, posebno
prema rješenju Područne službe u Z., Odjela matične evidencije broj 76765 od

19. prosinca 2018. pravilno primijenjena odredba članka 134. stavaka 1. i 2. Zakona
o mirovinskom osiguranju, kao što je to navedeno u osporavanom rješenju. Predlaže
da se tužbeni zahtjev odbije.

4. Tijekom spora izvršen je uvid u spis, u spis tuženika te je održano ročište.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Nesporno je da je tužiteljica podnijela prijedlog za obnovu postupka 3. srpnja 2015.

7. Sporno je, je li prilikom odlučivanja o tom njenom zahtjevu pravilno primijenjeno materijalno pravo.

8. Člankom 123. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj:
47/09.) propisano je da se obnova postupka u kojem je doneseno rješenje protiv
kojeg se ne može izjaviti žalba može pokrenuti na zahtjev stranke ili po službenoj
dužnosti u roku od tri godine od dana dostave rješenja stranci:

1. ako se sazna za nove činjenice ili stekne mogućnost da se upotrijebe novi dokazi
koji bi, sami ili u vezi s već izvedenim i upotrijebljenim dokazima, mogli dovesti do
drukčijeg rješenja da su te činjenice, odnosno dokazi bili izneseni, odnosno
upotrijebljeni u prijašnjem postupku,

2. ako je rješenje povoljno za stranku doneseno na temelju neistinitih navoda stranke
kojima je službena osoba dovedena u zabludu,

3. ako je rješenje donijela osoba koja nije bila ovlaštena za njegovo donošenje ili osoba koja je morala biti izuzeta,

4. ako kolegijalno tijelo koje je donijelo rješenje nije rješavalo u propisanom sastavu
ili ako za rješenje nije glasovala propisana većina,

5. ako osobi koja je trebala sudjelovati u svojstvu stranke nije bila dana mogućnost sudjelovanja u postupku,

6. ako stranku nije zastupao zakonski zastupnik,

7. ako osobi koja je sudjelovala u postupku nije bila dana mogućnost da se služi svojim jezikom ili pismom (stavak 1.).

Nadalje, propisano je da je obnova postupka u kojem je doneseno rješenje protiv
kojeg se ne može izjaviti žalba može pokrenuti na zahtjev stranke ili po službenoj
dužnosti bez vremenskog ograničenja:

1. ako je rješenje doneseno na temelju lažne isprave ili lažnog iskaza svjedoka ili
vještaka ili je posljedica kakvog kaznenog djela,

2. ako se rješenje temelji na presudi donesenoj u sudskom postupku, a ta je presuda pravomoćno ukinuta,

3. ako se rješenje temelji na prethodnom pitanju, a nadležni sud ili javnopravno tijelo
o tom je pitanju kasnije odlučilo u bitnim točkama drukčije (stavak 2.).
Konačno propisano je da stranka može tražiti obnovu postupka u roku od 30 dana od
dana saznanja za razloge obnove ili od kad je stekla mogućnost upotrebe novih
dokaza (stavak 3.).

9. Člankom 134. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj:
157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18. i 102/19.) propisano
je da se, ako se nakon donošenja rješenja protiv kojega nema redovitoga pravnog
lijeka u upravnom postupku sazna za nove činjenice ili se nađe, odnosno stekne
mogućnost da se upotrijebe novi dokazi koji bi sami ili u vezi s već izvedenim ili
upotrijebljenim dokazima mogli dovesti do drugačijeg rješenja da su te činjenice,
odnosno dokazi bili izneseni ili upotrijebljeni u prijašnjem postupku, može iznimno od

4

Poslovni broj: 9 UsI-1021/20-15

uvjeta i rokova iz Zakona o općem upravnom postupku obnoviti postupak iz
mirovinskog osiguranja, s time da će se postupak obnoviti na zahtjev stranke ili po
službenoj dužnosti (stavak 1.), a da prava utvrđena rješenjem donesenim u
obnovljenom postupku, prema stavku 1. toga članka, pripadaju od prvoga dana
idućega mjeseca nakon podnošenja zahtjeva za obnovu postupka, odnosno od
prvoga dana idućega mjeseca nakon donošenja rješenja u obnovljenom postupku
pokrenutom po službenoj dužnosti (stavak 2.).

10. Iz spisa tuženika utvrđeno je da je tužiteljici rješenjem Hrvatskog zavoda za
mirovinsko osiguranje, Područne službe u Z. KLASA: 140-02/09-01 OB: …,

URBROJ: 341-25-05/3-09-090045 od 28. listopada 2009. Priznato počevši od

1. kolovoza 2009. pravo na starosnu mirovinu u svoti od 2.320,13 kn mjesečno.

11. Iz prijedloga tužiteljice od 3. srpnja 2015. za obnovu postupka utvrđeno je da
je tužiteljica zamolila obnovu postupka, budući da je kod Općinskog radnog suda u
Zagrebu u predmetu otkaza ugovora o radu dobila presudu poslovni broj: 8-Pr-
1007/09-37 od 7. studenog 2012., budući da se temeljem iste mijenjaju i dopunjuju
platni podatci za izračun mirovine. Zaključila je da moli određivanje nove svote te da
u prilogu dostavlja kopiju presude.

12. Prema mišljenju ovog suda nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice kada je
primijenjen članak 134. Zakona o mirovinskom osiguranju, budući da se isti može
primijeniti bez vremenskog ograničenja.

13. Naime, iako tužiteljica smatra da se može primijeniti članak 123. stavak 2.
točka 3. Zakona o općem upravnom postupku koji propisuje da se obnova postupka
u kojem je doneseno rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba može pokrenuti
na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti bez vremenskog ograničenja ako se
rješenje temelji na prethodnom pitanju, a nadležni sud ili javnopravno tijelo o tom je
pitanju kasnije odlučilo u bitnim točkama drukčije, rješenje Hrvatskog zavoda za
mirovinsko osiguranje, Područne službe u Z. KLASA: 140-02/09-01 OB:…,

URBROJ: 341-25-05/3-09-090045 od 28. listopada 2009. se ne temelji na

prethodnom pitanju, jer se u postupku rješavanja te upravne stvari nije pojavilo

pravno pitanje koje čini samostalnu pravnu cjelinu, a bez rješavanja kojeg nije

moguće riješiti upravnu stvar u smislu članka 55. stavka 1. Zakona o općem
upravnom postupku, pa se ne može ni primijeniti navedena odredba Zakona o
općem upravnom postupku.

14. Slijedom navedenog valjalo je na temelju članka 57. stavka 1. Zakona o
upravnim sporovima ("Narodne novine" broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i
110/21.) tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan (točka I. izreke).

15. Konačno, kako je tužiteljica izgubila spor u cijelosti snosi sve troškove u
skladu s člankom 79. stavkom 4. Zakona o upravnim sporovima. Stoga je na temelju
članka 79. stavka 6. odlučeno kao u točki II. izreke.

U Zagrebu 31. siječnja 2023.

Sutkinja

Vanja Crnković, v.r.

5

Poslovni broj: 9 UsI-1021/20-15

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike
Hrvatske (članak 66. i članak 79. stavak 7. Zakona o upravnim sporovima). Žalba se
podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u
sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude (članak 70. Zakona o
upravnim sporovima).