Baza je ažurirana 09.12.2025. zaključno sa NN 118/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Rev 597/2019-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

 

Broj: Rev 597/2019-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja R. V. iz V., OIB: ..., i 2. tužiteljice T. Z., iz V., OIB: ..., oboje zastupani po Odvjetničkom društvu R. & O. iz K., protiv tuženika M. H., sina J. iz Z., zastupanog po punomoćniku N. M., odvjetniku u K., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Karlovcu broj Gž-536/2018-2 od 10. listopada 2018., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu broj P-565/2016-26 od 28. veljače 2018., u sjednici održanoj 7. veljače 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Prihvaća se revizija tužitelja i ukida presuda Županijskog suda u Karlovcu broj Gž-536/2018-2 od 10. listopada 2018. te predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

 

II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje prava vlasništva za po 1/2 dijela nekretnine označene kao kč.br. 1260/14, Z.U. 78, K.O. V., površine 701 čhv, što da je tuženik dužan priznati i izdati tužiteljima tabularnu ispravu podobnu za upis tog prava u zemljišnu knjigu, u protivnom da će istu zamijeniti presuda, sve uz naknadu parničnih troškova u iznosu od 8.381,00 kn.

 

2. Drugostupanjskom presudom utemeljenoj na odredbi čl. 373.a. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP), prihvaćena je žalba tuženika i preinačena presuda prvostupanjskog suda te je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen u cijelosti (toč. 1. izreke) a tužitelji obvezani naknaditi tuženiku na ime troškova parničnog postupka iznos od 6.592,37 kn (toč. 2. izreke).

 

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelji podnose reviziju temeljem odredbe čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP a iz svih razloga predviđenih odredbom čl. 385. st. 1. ZPP. Predlažu preinačiti nižestupanjsku odluku uz naknadu troškova revizije.

 

4. Na reviziju nije odgovoreno.

 

5. Revizija tužitelja je osnovana.

 

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva glede nekretnine pobliže označene u izreci prvostupanjske presude, a temeljem nasljeđivanja iza prednika tužitelja koji su nekretninu stekli kupoprodajom i zamjenom i dugogodišnjim posjedom (dosjelošću).

 

7. Revizijski sud pobijanu je drugostupanjsku presudu ispitao u smislu odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP, samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

8. Iz utvrđenja sudova proizlazi:

 

- da je u zemljišnoj knjizi tuženik upisan na kč.br. 1260/14, Z.U. 78, K.O. V., površine 701 čhv,  dok su tužitelji suvlasnici susjedne kč.br. 1260,

 

- da se tužitelji i njihovi prednici nalaze u dugogodišnjem posjedu predmetne nekretnine koja je bila neobrađena te su je uredili, 1980. izveli vodu i izgradili bazen,

 

- da je otac tužitelja Đ. V. predmetnu nekretninu dijelom kupio, a dijelom zamijenio 1961. od zemljišnoknjižnog vlasnika Đ. J., i posjedovao je sve do smrti 1989. kada su ga za po ½ dijela naslijedili sin - 1. tužitelj i supruga M. koja je svoj naslijeđeni dio 5. ožujka 2007. darovala unuku - sinu tužitelja D. V., a ovaj 7. srpnja 2011. darovao 2. tužiteljici,

 

- da je tuženik 18. rujna 2008. od nasljednika Đ. J., putem njihova punomoćnika D. J., kupio cijeli njegov posjed, da mu je posjed pokazan od strane S. J., bratića punomoćnika prodavatelja, i to rukom iz automobila,

 

- da su svjedoci M. I. i Z. P., koji žive u susjedstvu, suglasno iskazivali o dugogodišnjem posjedu tužitelja i njihovih prednika.

 

9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud smatra da su tužitelji dokazali da je predmetnu nekretninu 1961. dijelom kupio, a dijelom zamijenio, njihov prednik od stvarnog i zemljišnoknjižnog vlasnika i da se od tada nalaze u neometanom i poštenom posjedu iste odnosno više od 40 godina. Pritom ne navodi materijalnopravne propise koje je imao u vidu kod donošenja svoje odluke.

 

10. Drugostupanjski sud izražava shvaćanje da su tužitelji dokazali samo činjenicu dugogodišnjeg posjeda nekretnine, ali kako isti nisu bili upisani kao posjednici u katastru niti je predmetna nekretnina bila navedena u rješenjima o nasljeđivanju prednika tužitelja niti u darovnim ugovorima, to da je tuženik prilikom kupoprodaje postupao u dobroj vjeri jer, nakon što mu je nekretnina pokazana od osobe koja živi na tom području, nije imao razloga posumnjati u to da stvar ne pripada prodavateljima. Pritom se pozvao na odredbu čl. 122. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 37/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06,146/08, 38/09, 153/09,  90/10, 143/12 i 152/14 - dalje: ZVDSP).

 

11. U konkretnom slučaju radi se o stvarnopravnom zahtjevu na utvrđenje prava vlasništva pri čemu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno kako su prednici tužitelja u posjedu sporne nekretnine od kupnje i zamjene 1961.

 

12. Revidenti ukazuju na iskaz svjedoka D. V. koji je naveo da tuženika poznaje od 2000. kada je tuženiku pokazao vikendicu Đ. J. (što potvrđuje i sam tuženik) a znao se družiti i s njegovim sinom, i da mu je punomoćnik prodavatelja D. J. rekao da je tuženiku prodana kuća, okućnica i šuma; kao i na iskaz svjedokinje R. H., supruge tuženika koja je, kontradiktorno iskazu samog tuženika, iskazala da im je objekt kupoprodaje pokazao D. J. ali ona nije primijetila bazen.

 

13. Prema odredbi čl. 373.a st. 1. ZPP drugostupanjski sud će presudom odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu, odnosno presudom će preinačiti prvostupanjsku presudu ako prema stanju spisa nađe: 1) da bitne činjenice među strankama nisu sporne ili 2) da ih je moguće utvrditi na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke uzeo u obzir i te isprave, odnosno izvedene dokaze, a st. 3. da, u slučaju u kojem su ispunjeni uvjeti za donošenje presude iz st. 1., drugostupanjski sud može je donijeti i ako nađe da postoji bitna povreda odredaba parničnoga postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

14. Proizlazi da sud drugog stupnja odluku donosi nakon što je na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu uzeo u obzir činjenice i dokaze koje prvostupanjski sud nije uzeo u obzir odnosno koje je drukčije vrednovao ili o njihovom postojanju formirao drukčiji zaključak. Pritom, zaključak drugostupanjskog suda mora biti uvjerljiv da bi sasvim isključivao činjenično utvrđenje i zaključak prvostupanjskog suda, u protivnom njegov zaključak o relevantnim činjenicama, budući da u konkretnom slučaju nije provedena (drugostupanjska) rasprava, ne bi mogao biti siguran u mjeri koja opravdava preinačenje presude.

 

15. Iako odredba čl. 373.a st. 1. toč. 2. ZPP ovlašćuje drugostupanjski sud da u žalbenom postupku preocjenjuje u prvostupanjskom postupku izvedene dokaze, ista ne oslobađa drugostupanjski sud da u obrazloženju presude izloži razloge kako je i zašto je ocijenio dokaze kojima je utvrdio odlučnu činjenicu za ovaj spor. S tim u vezi, kada se radi o osobnim dokaznim sredstvima (kao što je saslušanje svjedoka i stranaka) zbog izostanka izravnog kontakta drugostupanjskog suda, od tog suda zahtijeva posebnu pozornost prilikom preocjenjivanja takvih dokaza, a što je ovdje izostalo jer sporna okolnost savjesnosti i dobre vjere tuženika utvrđena je samo na temelju njegova iskaza, a bez ocjene iskaza svjedoka.

 

 

16. Odredbom čl. 122. ZVDSP propisano je da se smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja, uživa glede toga stjecanja zaštitu prema odredbama zakona, da je stjecatelj bio u dobroj vjeri ako u trenutku sklapanja posla, a ni u trenutku kad je zahtijevao upis, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju, time da nedostatak dobre vjere ne može se predbaciti nikome samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje.

 

17. Pravo stjecatelja koji je postupao s povjerenjem u zemljišne knjige ima jaču pravnu zaštitu od prava suvlasnika čije pravo vlasništva je stečeno na temelju zakona, a u vrijeme stjecateljeva upisa prava u zemljišnu knjigu pravo vlasništva stvarnog vlasnika nije bilo upisano.

 

18. S druge strane, prema odredbi čl. 18. st. 5. ZVDSP, poštenje posjeda se predmnjeva, a drugostupanjski sud se uopće nije osvrnuo na pretpostavke dosjelosti, kao pravnog temelja stjecanja prava vlasništva, niti je iznio ocjenu dokaza kojima se dovodi u pitanje dobra vjera tuženika.

 

19. U konkretnom slučaju, od strane drugostupanjskog suda, u obrazloženju pobijane odluke, izostali su podrobni i uvjerljivi razlozi o njegovom uvjerenju o činjenicama koje je na naprijed navedeni način utvrdio te naročito, izostali su razlozi zbog kojih mu nije prihvatljiva ocjena prvostupanjskog suda, na što osnovano u reviziji upozoravaju tužitelji kada tvrde da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

20. Slijedom iznesenog, budući da je osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, valjalo je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti tom sudu na ponovno suđenje.

 

21. U ponovljenom postupku drugostupanjski sud će ponovno odlučiti o žalbi protiv prvostupanjske presude, vodeći računa i o navodima revizije, a poglavito o tome da ga ovlaštenje iz odredbe čl. 373.a ZPP na utvrđivanje činjenica obvezuje na poštivanje odredbe čl. 8. ZPP, prema kojem odlučuje o tome koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka odnosno, vodeći računa o svim okolnostima i specifičnostima konkretnog slučaja.

 

22. Odluku o trošku ovoga revizijskog postupka donijet će sud u nastavku postupka zajedno sa odlukom o glavnoj stvari (čl. 166. st. 3. ZPP).

 

Zagreb, 7. veljače 2023.

 

Predsjednik vijeća:

Branko Medančić, v.r.

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu