- 1 -              Rev 5106/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 5106/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. S. iz R., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik L. R., odvjetnik u R., protiv tuženika D. S. iz K., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik I. Š., odvjetnik u S., radi utvrđenja ništavosti ugovora, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-2353/18-3 od 19. veljače 2019., kojom je potvrđena presuda, te djelomično potvrđeno, a djelomično preinačeno rješenje Općinskog suda u Rijeci br. P-1889/13-73 od 21. studenoga 2017., u sjednici održanoj 7. veljače 2023.,

 

 

p r e  s u d i o    j e:

 

Revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-2353/18-3 od 19. veljače 2019. odbija se kao neosnovana.

 

 

r i j e š i o    j e:

 

Revizija tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-2353/18-3 od 19. veljače 2019. o troškovima postupka odbacuje se kao nedopuštena.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da se utvrdi da je ništav Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen između R. S. kao primateljice uzdržavanja i tuženika kao davatelja uzdržavanja 28. svibnja 2011., te potvrđen kod javnog bilježnika V. Ć. u Rijeci pod brojem OvV-6139/11, te da taj ugovor ne proizvodi pravne učinke. Odbijen je i zahtjev za uspostavu ranijeg zk. stanja u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Zadru u zk. ul. 849, 1051 i 5267 k.o. S., te Općinskog suda u Rijeci zk. ul. 2177 k.o. T. S., uz brisanje upisanog vlasništva s imena tuženika (toč. 1.). Naloženo je tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove postupka u iznosu od 31.719,00 kn.

 

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu pod toč. 1. Rješenjem suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je odluka o troškovima postupka sadržano u toč. 2. presude, te je uvažena žalba tuženika u dijelu u kojem isti nije uspio sa zahtjevom za naknadu troškova postupka, te je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi i daljnji trošak u iznosu od 4.687,50 kn. Isto tako tužitelj je obvezan tuženiku naknaditi troškove žalbe u iznosu od 781,00 kn, dok odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

 

3. Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je pravodobno podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), zbog počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže se reviziju prihvatiti, pobijanu presudu preinačiti na način da se usvoji zahtjev tužitelja u cijelosti, te da se tužitelju dosude cjelokupni troškovi postupka, uključujući i troškove ovog revizijskog postupka.

 

4. Na reviziju nije odgovoreno.

 

5. Revizija tužitelja protiv presude nije osnovana, dok revizija tužitelja protiv rješenja o troškovima postupka nije dopuštena.

 

6. U konkretnom slučaju dopuštena je revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP, budući je vrijednost pobijanog dijela 250.000,00 kn.

 

7. U povodu revizije iz čl. 382. st .1. ZPP, prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

8. Predmet ovog parničnog postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti ugovora o doživotnom uzdržavanju kojeg su sklopili sada pok. R. S., kao primateljica uzdržavanja, te tuženik, kao davatelj uzdržavanja, a zbog nesposobnosti primateljice uzdržavanja za rasuđivanje, te zbog nepoštivanja forme za sklapanje ugovora o doživotnom uzdržavanju.

 

9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

- da je sporni Ugovor o doživotnom uzdržavanju sastavljen u obliku javnobilježničkog akta i to u skladu s odredbom čl. 59. st. 1. Zakona o javnom bilježništvu ("Narodne novine" br. 78/93, 29/94, 162/98, 16/07, 75/09 i 120/16 – dalje: ZJB),

 

- da je javni bilježnik ispitao sporni Ugovor ispitao sukladno odredbama čl. 34., 57. i 58. ZJB,

 

- da je potvrda javnog bilježnika na Ugovoru izvršena u skladu sa zakonskim odredbama, te da je Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen sukladno odredbi čl. 580. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 – dalje: ZOO),

 

- da je ovlaštena osoba u javnobilježnikom uredu prilikom sastava javnobilježničkog akta ugovarateljima pročitala ugovor, te ih upozorila na činjenica da potvrđena privatna isprava ima snagu javnobilježničkog akta, a što su sudionici Ugovora prihvatili, kao i sve pravne posljedice koje iz toga proizlaze uz naznaku da to odgovara njihovoj volji,

 

- da je na temelju ocjene provedenih dokaza utvrđeno da je u vrijeme sklapanja Ugovora primateljica uzdržavanja bila sposobna za rasuđivanje,

 

- da su nižestupanjski sudovi prihvatili nalaz i mišljenje vještaka psihijatrijske struke dr. D. P., koja je odgovorila i na sve primjedbe stranaka, pri čemu je vještakinja izvršila uvid u cjelokupni zdravstveni karton primateljice uzdržavanja,

 

- da je nižestupanjski sud pravilno ocijenio da nije potrebno provođenje novog psihijatrijskog vještačenja.

 

10. Obzirom na takva činjenična utvrđenja zahtjev tužitelja je ocijenjen neosnovanim, te je isti odbijen.

 

11. Tužitelju reviziji prije svega ukazuje da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka i to iz čl. 354. st. 2. toč. 6. i 11. ZPP. Naime, tvrdnja je revidenta da je izreka presude u proturječju s provedenim dokazima, a iz kojih prema mišljenju tužitelja proizlazi da je sada pok. R. S. u vrijeme sklapanja spornog ugovora bila nesposobna za rasuđivanje.

 

12. Prema shvaćanju revizijskog suda nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje se ukazuje u reviziji, budući da pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ista ne bi mogla ispitati, razlozi pobijane presude su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječnost između izreke pobijane presude i razloga navedenih u obrazloženju iste.

 

13. Jednako tako nije počinjena niti bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP, budući je tužitelj imao mogućnost staviti primjedbe na vještački nalaz vještakinje dr. D. P., a isto tako navedena vještakinja je odgovorila na primjedbe koje je tužitelj iznio na njezin nalaz i mišljenje. Sama činjenica da je sud odbio provođenje novog vještačenja ne znači da je time počinjena navedena bitna povreda, to tim više što i iz stručnog mišljenja koje je tužitelj priložio uz podnesak kojim je osporavao nalaz vještaka dr. P., ne proizlazi izričita tvrdnja da bi sada pok. R. S. u vrijeme sklapanja spornog ugovora bila nesposobna za rasuđivanje.

 

14. U preostalom dijelu revizijskim navodima tužitelj u biti osporava činjenično stanje utvrđeno od strane nižestupanjskih sudova, a zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja reviziju nije moguće uopće podnijeti (čl. 385. ZPP).

 

15. Jednako tako nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi čl. 8. ZPP, budući su nižestupanjski sudovi ocjenu dokaza proveli u skladu s odredbom čl. 8. ZPP.

 

16. Kako je utvrđeno da je sada pok. R. S. u vrijeme sklapanja ugovora bila sposobna za rasuđivanje, to je pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je zahtjev tužitelja odbijen. Stoga nije osnovan niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

17. Radi navedenog valjalo je reviziju tužitelja protiv presude odbiti primjenom odredbe čl. 393. ZPP.

 

18. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.

 

19. Pri zauzimanju navedenog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom „postupak“ iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet - meritum spora, da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, kao i da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP) te da odluka o njima nema značaj rješenja kojim se završava postupak i u odnosu na kojeg bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP (tako npr. u Rev-1353/11-2).

 

20. Na osnovu izloženog valjalo je na temelju odredbe čl. 400. st. 1. ZPP reviziju tužitelja u odnosu na odluku o troškovima postupka odbaciti kao nedopuštenu i riješiti kao u izreci rješenja.

 

Zagreb, 7. veljače 2023.