Baza je ažurirana 09.07.2025. 

zaključno sa NN 77/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Rev 836/2022-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: Rev 836/2022-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. P. iz M., (OIB: ), zastupanog po punomoćnici B. M., odvjetnici u Z. odvjetničkom uredu M. M. i B. M. iz R., protiv tuženika Ž. B., P., (OIB: ), radi naknade štete, odlučujući o dopuštenoj reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Karlovcu posl. br. Gž-934/2020-2 od 20. svibnja 2021. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Krku posl. br. Pn-70/2019-3 od 10. listopada 2018., na sjednici vijeća održanoj 7. veljače 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Karlovcu posl. br. Gž-934/2020-2 od 20. svibnja 2021. - i predmet se vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II. Odluka o naknadi troška povodom revizije ostavlja se za konačnu odluku.

 

 

Obrazloženje

 

1. Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda tako da je odbijen tužbeni zahtjev na obvezivanje tuženika isplatiti tužitelju 4.050,00 kn sa pripadajućim i u izreci presude određenim zakonskim zateznim kamatama računatim počev od 19. prosinca 2016. do isplate kao i nadoknadom za prouzročene mu parnične troškove.

 

Ujedno je odlučeno da „svaka stranka snosi svoje troškove postupka.“

 

2. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Revd 5003/2021-2 od 21. prosinca 2021., donesenim u postupku odlučivanja o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije, prihvaćen je prijedlog tužitelja i tužitelju je dopuštena revizija protiv drugostupanjske presude u odnosu na pitanje:

 

„Je li drugostupanjski sud ovlašten primjeniti pravilo o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP-a i preinačiti prvostupanjsku presudu na temelju čl. 373. st. 1. toč. 3. ZPP-a u situaciji kada pred prvostupanjskim sudom nisu izvedeni predloženi dokazi?“,

 

i to sve:

 

2.1. po ocijeni da je to pravno pitanje važno za odluku u konkretnom pravnom odnosu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer da „je riječ o pravnom pitanju o kojemu je sud u pobijanoj presudi zauzeo shvaćanje koje je suprotno shvaćanju revizijskog suda izraženom u odlukama posl. br. Rev 1076/15 od 5. travnja 2016. i Rev 8/15 od 26. listopada 2016.

 

3. Tužitelj je protiv drugostupanjske presude podnio (dopuštenu) reviziju sa navedenim pitanjem. Predlaže ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

4. Tuženik je odgovorio na reviziju i predložio da se postupak „pravedno okonča“.

 

5. Revizija je osnovana.

 

6. Naime, u ovoj parnici, u kojoj je predmetom spora zahtjev tužitelja na obvezivanje tuženika isplatiti mu 4.050,00 kn „sa osnova naknade štete koju po navodima tužbe trpi jer je tuženik uništio betonske odvode oborinskih voda na istočnoj strani njegove kuće (tzv. "rigalice")“, drugostupanjski sud:

 

- kada je već primijetio da „prvostupanjski sud smatra da je upravo tuženik počinio štetnu radnju odnosno da je oštetio "rigalice" te ga obvezuje na platež utuženog iznosa, smatrajući da je visina štete utvrđena prema danoj ponudi, a tuženik naveden iznos nije osporio“, sve uz daljnju ocjenu da i „izvedeni dokazi upućuju na logičan zaključak da je tuženik oštetio betonske odvode za vodu sa terase tužitelja“, te

 

- kada je tužitelj u pripadajućem mu roku predložio provođenje dokaza kojima bi dokazao visinu svoga zahtjeva - vještačenjem i uvidom u pribavljenu ispravu (navedenu „ponudu“) u kojoj se navodi cijena onog što mu je oštećeno, od kojih dokaza je prvostupanjski sud prihvatio samo drugi - nalazeći već i samo ovog dostatnim za utvrđenje visine utužene štete i (time) za odluku o predmetu spora,

 

nije imao razloga zaključiti da ovdje „nije bilo mjesta obvezati tuženika da tužitelju nadoknadi štetu upravo u utuženoj visini“ i odbiti zahtjev tužitelja kao neosnovan jer da: „pazeći po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava (...) ne nalazi da je utvrđena visina utužene štete“ (ili: da se „visina tužbenog zahtjeva nije mogla utvrditi na temelju ponude od 1. lipnja 2017.“): to uz zaključak da je „...u situaciji kada je tuženik i u odgovoru na tužbu tvrdnjom da tužitelj potražuje 40 puta veći iznos od onog koji je naveden u policiji, de facto osporio visinu tužbenog zahtjeva“.

 

7. Navedeno, prije svega:

 

- jer taj zaključak, kako je obrazložen, ne pripada samo području primjene materijalnog prava - već i drugačijoj ocjeni provedenog i sudu drugog stupnja dostupnog dokaza, koju je (novu) ocjenu trebalo valjano obrazložiti, razlozima koji bi je opravdavali u kontekstu sa ostalim dokazima, pa i onim čije izvođenje nije prihvaćeno (sve u stvarnoj primjeni odredbe čl. 373.a st. 1. ZPP-a: gdje „ponudi“ nije dana vrijednost dostatnog ili valjanog dokaza, uz očiti stav da drugih dokaza za utvrđenje visine štete nema) - obzirom da se izostavljanjem takvih razloga čini bitna postupovna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, ali i, u ničemu manje bitno,

 

- jer sud nema osnove (da bi to bilo pravilno, zakonito pa i razumno postupanje) odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan pozivom na to da tužitelj nije dokazao ono što tvrdi i na čemu temelji svoju poziciju u postupku, a da tužitelju prethodno nije niti omogućio da dokaže te svoje tvrdnje relevantnim i po njemu predloženim dokazom, onim za kojeg je ovaj naveo određene razloge o tome što bi se njime imalo dokazati ili utvrditi - i te razloge učinio dostatno uvjerljivim ili vjerojatnim. To napose nema u primjeni odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP-a. Suprotno postupanje ne pripada pravičnom suđenju zajamčenim čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14), analogno i čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99 - ispravak, 14/02 i 1/06) - i njime se čini bitna postupovna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a (koja postoji „ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem (...) nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom).

 

8. Stoga, a jer drugostupanjski sud nije postupio u smislu shvaćanja istaknutog pod stavkom 7. (pa je bez razloga koji bi to opravdavali primijenio odredbu čl. 373. toč. 3. ZPP-a, a pogrešno primijenio odredbe čl. 467. ZPP-a), čime je počinio postupovne povrede iz odredaba čl. 354. st. 2. toč. 11. i 6. ZPP-a, valjalo je ukinuti drugostupanjsku presudu te odlučiti kao u izreci ove odluke (na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP-a).

 

9. U ponovljenom suđenju drugostupanjski sud će postupiti (u primjeni odredaba čl. 467. ZPP-a) u skladu s prethodno iznijetim shvaćanjem te ovisno o rezultatu ocjene svih provedenih dokaza i okolnosti relevantnih za odluku - ponovno odlučiti o prijepornom zahtjevu tužitelja, i to odlukom o predmetu spora s obrazloženjem prema odredbi čl. 375. st. 1. ZPP-a, sa dostatnim i određenim razlozima kako su ocjenjeni pojedini dokazi i činjenični navodi na koje se revident poziva i u reviziji.

 

 

 

 

 

 

10. Budući da odluka o troškovima postupka ovisi o konačnom uspjehu stranaka u sporu, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima (u smislu odredbe čl. 164. st. 4. i čl. 166. st. 3. ZPP-a).

 

Zagreb, 7. veljače 2023.

 

 

 

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu