Baza je ažurirana 08.03.2026. zaključno sa NN 153/25 EU 2024/2679

 

Pristupanje sadržaju

 

   

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Rijeka, Erazma Barčića 5

Poslovni broj: 10 Us I-1337/2022-8

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Danici Vučinić, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničara Vanje Vidakovića u upravnom sporu tužiteljice E. M. iz M., M. 18d, zastupana po opunomoćeniku V. V., odvjetniku u R., V. 9, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Primorsko-goranske, Policijske postaje Mali Lošinj s ispostavom Cres, Mali Lošinj, Dubovica 1, zastupan po službenoj osobi D. B., radi odobrenja privremenog boravka, 6. veljače 2023.

 

p r e s u d i o  j e

 

I.                   Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice radi poništenja rješenja Ministarstva  unutarnjih poslova, Policijske uprave Primorsko-goranske, Policijske postaje Mali Lošinj s ispostavom Cres,  Broj: 511-09-26-03/8-UP/I-860-2022 od 18. listopada 2022.    

 

II.                 Odbija se zahtjev tužiteljice za nadoknadu troškova ovog upravnog  spora. 

Obrazloženje

 

1.  Osporavanim rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Primorsko-goranske, Policijske postaje Mali Lošinj s ispostavom Cres,  Broj: 511-0926-03/8-UP/I-860-2022 od 18. listopada 2022., odbijen je zahtjev tužiteljice za odobrenje privremenog boravka u Republici Hrvatskoj, točkom 2. izreke je naloženo tužiteljici da dragovoljno napusti teritorij Europskog gospodarskog prostora u roku od 15 dana od dana izvršnosti rješenja, točkom 3. je utvrđeno da je tužiteljica dužna prilikom napuštanja Republike Hrvatske, rješenje predati policijskom službeniku na graničnom prijelazu ili diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja EGP-a, dok je u točki 4. izreke rješenja određeno da će se tužiteljica prisilno udaljiti iz EGP-a ako ne napusti EGP odnosno Republiku Hrvatsku u roku koji joj je određen navedenim rješenjem. 

 

2.  Tužiteljica je ovom Sudu pravodobno podnijela tužbu kojem osporava zakonitost rješenja tuženika,  te u bitnome navodi da tuženik navodi kako je zatražio mišljenje nadležnog Ministarstva za unutarnje poslove, a koje ministarstvo da je dalo negativno mišljenje u pogledu odobravanja predmetnog zahtjeva, nakon čega daje saslušana 12. listopada 2022. u policijskoj postaji tuženika i da je upoznata s činjenicom da je suglasnost uskraćena, no ista odluka da joj nikada nije predočena niti dana u preslici. Navodi kako je sukladno članku 8. Zakona o općem upravnom postupku javnopravno tijelo dužno utvrditi pravo stanje stvari i u tu se svrhu da se moraju utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari, što da znači da je službena osoba morala u svrhu pravilnog rješavanja stvari omogućiti tužiteljici ili da se očituje prethodno ili da se po saslušanju od 12. listopada 2022. i po saznanju za činjenicu mišljenja ministarstva istoj omogući očitovanje na isto, da joj je nepoznat i izgled i sadržaj takvog dopisa ministarstva. Ističe kako predmetni postupak također značajno odstupa od odredbi Ustava RH kao i ustavnih zakona iz područja uređenja pitanja državljana trećih zemalja, a navedeno da za posljedicu ima situaciju u kojoj nadležno tijelo, nakon što dobije negativno mišljenje nadležnog ministarstva, odnosno uskratu suglasnosti, donosi rješenje kojim odbija zahtjev isključivo na temelju takve činjenice zbog čega da nadležno tijelo ne samo da odbija zahtjev bez navođenja razloga zašto to čini već odbija zahtjev iako uopće ne zna zašto to čini. Opisana situacija da dovodi do povrede ustavnog prava na jednak položaj pred sudovima i drugim državnim tijelima iz članka 26. Ustava jer da su očigledno u povoljnijem položaju one osobe koje su u prilici žaliti se protiv pojedinačnih akata koji sadrže valjano obrazloženje od onih koji su prisiljeni štititi svoja prava pravnim sredstvima protiv pojedinačnih akata koji ne sadrže obrazloženje. Također temeljem članka 98. ZUP-a a u svezi s člankom 120. ZUP-a, a koji se kao lex generali ima primijeniti na sadržaj rješenja isti propisuje kako obrazloženje među ostalim sadržava kratko izlaganje zahtjeva stranke, utvrđeno činjenično stanje, razloge koji su bili odlučujući pri ocjeni pojedinih dokaza, razloge zbog kojih nije usvojen koji od zahtjeva stranaka itd. Prema stavu tužiteljice rješenje ne sadrži prethodno navedene zakonske pretpostavke, te predlaže da se odbije tužbeni zahtjev.

 

         3.Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je nesporan navod tužiteljice da je javnopravno tijelo dužno utvrditi pravo stanje stvari te sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje uprave stvari, te da je tuženik kao službena osoba u javnopravnom tijelu utvrdio sve činjenice i okolnosti u postupku te na temelju utvrđenih činjenica riješio upravnu stvar, a koje će činjenice i okolnosti uzeti za dokazane da utvrđuje službena osoba slobodnom ocjenom na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Navodi kako je omogućio sudjelovanje tužiteljice u upravnom postupku 12. listopada 2022. kojom prilikom da je sama tužiteljica istaknula da nema primjedbi te vlastoručno potpisala zapisničku izjavu, da je utvrđeno da po navodu tužiteljice da ista živi u izvanbračnoj zajednici s T. R. iz C. već četiri godine, da ima osigurana sredstva za život i smještaj te  da je u postupku prikupljanja dokumentacije za odobrenje privremenog boravka u svrhu životnog partnerstva. Kako slijedom navedenog nije utvrđeno postojanje ozbiljnih opravdanih razloga humanitarne prirode sukladno odredbi članka 22. Pravilnika o boravku državljana trećih zemalja u Republici Hrvatskoj, da tužiteljici nije dana suglasnost Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske za odobrenje privremenog boravka iz humanitarnih razloga. Navod tužiteljice da postupak značajno odstupa od odredbi Ustava Republike Hrvatske kao i ustavnih zakona iz područja uređenja pitanja državljana trećih zemalja da je neosnovan, da je tuženik kao javnopravno tijelo u cijelosti  ispunio propisane obveze utvrđivanja materijalne istine odnosno utvrđivanja činjenica potrebnih za rješavanje ove upravne stvari, da tužitelj mora biti svjestan članka 5. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske koji izričito navodi da u Republici Hrvatskoj zakoni moraju biti suglasni s Ustavom, a ostali propisi i s Ustavom i sa zakonom, te da tuženik, kao javnopravno tijelo rješava upravnu stvar na temelju zakona i drugih propisa te općih akata donesenih na temelju zakonom utvrđenih javnih ovlasti pridržavajući se načela zakonitosti sukladno odredbi članka 5. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku, a koji se jednako primjenjuju prema svima. Navod tužiteljice da je imala odobren privremeni boravak u Republici Hrvatskoj od 21. kolovoza 2020. do danas da je netočan jer je uvidom u informacijski sustav MUP-a utvrđeno da je imala odobren privremeni boravak u druge svrhe na period od 28. kolovoza 2020. do 28. kolovoza 2021., te da ishod ovog postupka nije zapreka da tužiteljica regulira boravak u Republici Hrvatskoj temeljem druge pravne osnove ukoliko ispunjava propisane pretpostavke sukladno Zakonu o strancima, primjerice temeljem privremenog boravka u svrhu životnog partnerstva sukladno članku 57. stavak 1. Zakona o strancima. Po navodu tužiteljice da je ista sklopila ugovor o radu sa trgovačkim društvom „G. T." d. o. o. te ukoliko ispunjava propisane pretpostavke može regulirati boravak i temeljem rada sukladno članku 97. Zakona o strancima. Ukoliko tužiteljica smatra da bi povratkom u zemlju podrijetla bila izložena osnovanom strahu od proganjanja zbog svoje rase , vjere, nacionalnosti ili pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja ili sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde da može podnijeti zahtjev za međunarodnu zaštitu sukladno zakonu o međunarodnoj i privremenoj zaštiti i stoga predlaže da se odbije tužba kao neosnovana.

 

4.  U ovom upravnom sporu 30. siječnja 2022. održano je ročište za raspravu u prisutnosti zamjenika opunomoćenika tužitelja i službene osobe tuženika, čime je strankama u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, u nastavku teksta: ZUS), data mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima te činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje ovog upravnog spora. 

 

5.  Opunomoćenik tužitelja ustrajao je kod svih navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva. 

 

6.  Službena osoba tuženika ostala je pri svim navodima iz obrazloženja osporavanog rješenja i odgovora na tužbu i predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

 

7.  U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje, te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta ovog upravnog spora. 

             

8.  Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

 

9.  Odredbom članka 57. stavak 1. Zakona o strancima („Narodne novine“ broj:

133/20, dalje: ZOS), propisano je da se privremeni boravak odobrava državljaninu treće zemlje koji namjerava boraviti ili boravi u Republici Hrvatskoj u svrhu: 1. spajanja obitelji, 2. srednjoškolskog obrazovanja, 3. studiranja, 4. istraživanja, 5. humanitarnog razloga, 6. životnog partnerstva, 7. rada, 8. rada upućenog radnika, 9. boravka osobe s dugotrajnim boravištem u drugoj državi članici EGP-a, 10. u druge svrhe, 11. boravka digitalnih nomada.

 

10.  Odredbom članka 79. stavak 1. ZOS-a, propisano je da će se privremeni boravak zbog humanitarnih razloga odobrit će se državljaninu treće zemlje u sljedećim slučajevima:

1.                 ako je kao žrtva trgovanja ljudima (u daljnjem tekstu: žrtva) prihvatio program pomoći i zaštite

2.                 ako je maloljetnik koji je napušten ili je žrtva organiziranog kriminala ili je zbog drugih razloga ostao bez roditeljske zaštite, skrbništva ili bez pratnje

3.                 pripadnicima hrvatskog naroda sa stranim državljanstvom ili bez državljanstva koji imaju potvrdu tijela državne uprave nadležnog za odnose s Hrvatima izvan Republike Hrvatske

4.                 državljaninu treće zemlje koji je do dana podnošenja zahtjeva najmanje deset godina bio u statusu izbjeglice ili koji je obuhvaćen programom obnove ili povratka ili stambenog zbrinjavanja izbjeglica iz Republike Hrvatske, što se dokazuje potvrdom tijela državne uprave nadležnog za stambeno zbrinjavanje

5.                 ako surađuje s nadležnim tijelima i njegovo je sudjelovanje nužno u kaznenom postupku koji se vodi protiv poslodavca koji ga je nezakonito zapošljavao

6.                 zbog ozbiljnih opravdanih razloga humanitarne prirode.

Stavkom 4. istog članka propisano je da prije izdavanja odobrenja za privremeni boravak iz stavka 1. točke 6. ovoga članka policijska uprava odnosno policijska postaja dužna je zatražiti suglasnost Ministarstva.

11.  Odredbom članka 22. Pravilnika o boravku državljana trećih zemalja u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj: 20/22, dalje: Pravilnik), propisano je da uz zahtjev za odobrenje privremenog boravka iz ozbiljnih opravdanih razloga humanitarne prirode državljanin treće zemlje prilaže dokumentaciju iz članka 8. stavka 1. točaka 1., 2. i 5. ovoga Pravilnika te dokumentaciju kojom opravdava navedenu svrhu kao što su: dokazi da zbog osobito teških zdravstvenih razloga ili visoke životne dobi nije regulirao svoj boravak u Republici Hrvatskoj ili da je tijekom boravka u Republici Hrvatskoj utvrđeno da se radi o žrtvi obiteljskog nasilja.

 

12.  Iz spisa predmeta upravnog postupka proizlazi da je tužiteljica 25. svibnja 2022. podnijela zahtjev za izdavanjem odobrenja za privremeni boravak u svrhu humanitarnih razloga. 

 

13.  Uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora i upravnog postupka utvrđeno je da tužiteljica kao državljanka treće zemlje, ne ispunjava uvjet iz članka 79. stavak 4. ZOS-a, obzirom da nije dobila suglasnost Ministarstva unutarnjih poslova da se istoj odobri privremeni boravak u Republici Hrvatskoj jer nije utvrđeno postojanje ozbiljnih opravdanih razloga humanitarne prirode sukladno odredbi članka 22. Pravilnika.

 

14.  Naime, u odgovoru Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za strance od 9. rujna 2022., navedeno je da je tužiteljica imala odobren privremeni boravak u druge svrhe od 28. kolovoza 2020. do 28. kolovoza 2021., da je 18. veljače 2022 ušla u Republiku Hrvatsku temeljem Schengen vize i 3. svibnja 2022. podnijela zahtjev za odobrenje privremenog boravak iz humanitarnih razloga, odnosno zbog ratne situacije između Ruske Federacije i Ukrajine, zbog čega da ju je strah vraćati su u Rusiju. Također je utvrđeno da tužiteljica živi u izvanbračnoj zajednici s T. R. na C. već četiri godine, da ima osiguran smještaj i sredstva za život i da je u postupku prikupljanja dokumenata za odobrenje privremenog boravka u svrhu životnog partnerstva, te da nije utvrđeno postojanje ozbiljnih opravdanih razloga humanitarne prirode. Ujedno je tužiteljica upućena da zbog svih njezinih navedenih razloga može podnijet zahtjev za međunarodnu zaštitu sukladno Zakonu o međunarodnoj i privremenoj zaštiti.

 

15.  Također se napominje da je tužiteljici omogućeno da sudjeluje u upravnom postupku o čemu je sastavljen i Zapisnik 3. svibnja 2022., te da je nesporno da su tuženiku bile poznate sve činjenice o ratu u Ukrajini, zbog čega tužiteljici nije niti određena mjera da napusti teritorij Republike Hrvatske.

 

16.  Slijedom iznijetog, utvrđuje se da pobijanom odlukom tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice te je stoga, temeljem odredbe članka 57. stavak

1. ZUS-a, valjalo odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.

 

        17.  Točka II. izreke ove presude temelji se na odredbi članka 79. stavak 4. ZUS prema kojoj odredbi stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.

 

U Rijeci 6. veljače 2023.

 

S u t k i n j a

 

                                                                                            Danica Vučinić

 

 

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

 

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike

Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri (3) primjerka, za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu