Pristupanje sadržaju
REPUBLIKA HRVATSKA OPĆINSKI SUD U SPLITU
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u S., po sucu tog suda Ljiljani Mustapić u pravnoj stvari
tužitelja G. S. K. S., OIB…, zastupan po punomoćniku M. R. odvjetnik u T., protiv tuženika D. B.S. r. G. iz K. S., OIB…, zastupan po punomoćniku M. A. odvjetnik u V., radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 12.prosinca 2022 godine
presudom objavljenom dana 7. veljače 2023. godine
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"1.Utvrđuje se da je tužitelj naspram tuženoj vlasnik 2/6 cjeline čest. zem.1836/12
k.o. K. S., pa je tužitelj temeljem ove presude zatražiti i postići upis vlasništva
na čest. zem.1836/12 k.o. K. S. svoje ime za 2/6, uz istovremeno brisanje tog
prava s imena tužene za 2/6, sve to u roku od 15 dana."
II Odbija se podredni tužbeni zahtjev koji glasi:
"1.Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik 2/6 cjeline čest. zem.1836/12 upisane u ZU
1277 k.o. K. S. koji idealni dio je povezan s vlasništvom za cijelo stana na
prvom katu kuće sagrađene na navedenoj nekretnini, koji se sastoji od hodnika,
kupaonice i tri sobe, kojem pripada vanjsko stepenište i stepenišna terasa, balkon, te
zapadni dio okućnice, sve kako je prikazano u Očevidnom izvješću i prijedloga diobe
"S., travanj 2009.g." koji je izradio D. inž. S. sudski vještak za graditeljstvo u spisu koje je sastavni dio izreke ove presude, pa je ovlašten tužitelj temeljem ove presude u zemljišnoj knjizi zatražiti i postići upis prava vlasništva na predmetnoj nekretnini na svoje ime za cijelo, uz istovremeno brisanje tog prava s imena tužene u cijelosti, sve u roku od 15 dana.
2. Dužna je tužena u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnični trošak s
zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosjećne
kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi
tekućem polugodištu za tri postotna poena koje teku od dana presuđenja pa sve do
konačne isplate."
III Dužan je tužitelj u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženoj parnični trošak u iznosu od 2.488,55 Eura.
Obrazloženje
1.U tužbi tužitelj navodi na nekretnini označenoj kao čest. zem.1836/12
upisanoj u ZU 1277 k.o. K. S. pravo vlasništva uknjiženo je na ime tužene.Nekretnina je stečena radom i financijskim sredstvima pok M. S. i njegove supruge pok I. S. rođ. M. koji su se vjenčali 1957 g., te ista predstavlja njihovu bračnu stečevinu za po ½ zemljišnoknjižno stanje nije bilo uredno, obzirom da se kao vlasnik donedavno vodila treća osoba po imenu M. L..Umrla je I.S. ž. M. 2001.godine, a njeni zakonski nasljednici su:tužitelj za 1/3, M.
S. za 1/3, te S. S. za 1/3. Ostavinski postupak iza smrti I. S.je prekinut rješenjem Općinskog suda u S., poslovni broj O-19/09 od 26. travnja 2016.g. M. S. je nakon smrti prve supruge počeo živjeti s izvanbračnom suprugom-tuženom a kasnije je s njom zaključio brak. Bez znanja tužitelja i S.S., njihov otac u sudskom postupku Općinskog suda u S. posl. broj:Pst-
1205/13 dana 28. svibnja 2014.g. ishodio presudu podobnu za upis prava vlasništva
na čest. zem.1836/12 k.o. K. S., na svoje ime i to za cijelo. Na temelju te
presude ishodio je upis prava vlasništva predmetne nekretnine na svoje ime za cijelo,
iako ga po zakonu pripadaju 4/6 od čega je 3/6 njegov dio bračne stečevine, a 1/6
nasljedstvotemeljem zakona iza smrti prve supruge-majke tužitelja I.
S..M. S. je s tuženom D. B. S. zaključio ugovor o doživotnom uzdržavanju dana 21.06.2007.g. i anex tog ugovora o doživotnom uzdržavanju 08. rujna 2014.g. predmet kojeg je bila čest. zem.1836/12 k.o. K. S., da bi nakon smrti M. S. tužena zatražila je i postigla upis prava
vlasništva na svoje ime za cijelo. Tužene je u vrijeme zaključenja ugovora o
doživotnom uzdržavanju i aneksa istom znala i morala znati da tužitelju i njegovom
bratu S. S. pripada pravo vlasništva predmetne nekretnine kao
nasljednicima njihove majke.Stoga predlaže donošenje presude radi utvrđenja prava
suvlasništva 1/6 predmetne nekretnine.
2.U odgovoru na tužbu tužena se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja.
Tužena osporava činjenicu da bi predmetna nekretnina upisana u zk. ul. br.1277,
nak.č.br.1836/12, k.o.K. S. predstavljala bračnu stečevinu pok. M.S. i njegove prve supruge pok. I. S., već predstavlja vlastitu imovinu pok. M. S..Volja strica pok. S. S. za života je bila da se zemljište sa štalom (k.č.br.1836/12) daruje M. S., a što je strina M.S. znala te prenjela svojoj sestri M. L. koja mu je pred svjedocima 1961 godine usmeno darovala česticu koja je predmet ovog postupka, a na kojoj je M.S. kasnije dogradio kuću.
U trenutku kada M. L. kao primateljica uzdržavanja zaključila dana 4.rujna 1978 godine Ugovor o doživotnom uzdržavanju sa P. K. i J.K. kao davateljima uzdržavanja, jasno je u ugovoru u čl. II i čl.III Ugovora navela da ustupa svu svoju imovinu davateljima uzdržavanja, osim zemljišta na kojemu je M. S. sagradio obiteljsku stambenu kuću,(decidirano navedeno u ugovoru).Dakle, sve vrijeme, nekretnina na k.č.br.1836/12, k.o. K. S.,
predstavljala je izvanknjižno vlasništvo, pok. M. S., a vodila se na imenu pok. M. L., sve dok M. S. nije ishodio presudu podobnu za upis njegova prava vlasništva. S obzirom da su se P. K. i J. K. uknjižili kao vlasnici nekretnina pok. M. L., dana 23. listopada 2013.godine M.
S. podnio je tužbu pred Općinskim sudom u S. protiv istih te ishodio presudu (posl. broj Pst-1205/13 od 26. svibnja 2014 godine) podobnu za upis prava vlasništva nekretnine koja je predmet ovog postupka te se uknjižio kao vlasnik 1/1.Kada je vođena ostavinska rasprava iza pok. I. S. čestica, br.1836/12, nije ušla u ostavinsku masu odnosno ista nije uopće bila niti spomenuta od strane zakonskih nasljednika u ostavinskom postupku.
Predmetna nekretnina predstavljala je izvanknjižno vlasništvo M. S.
koja mu je usmeno darovana i tužitelj je sa takvom činjenicom bio upoznat budući je
u predmetnoj nekretnini živio i odrastao. Djelomičnim rješenjem o nasljeđivanju
Općinskog suda u K.l L., posl. broj O-273/01, od 20. listopada 2001 godine kao jedini nasljednik iza pok. I. S. određen njezin suprug M. S. budući su se njihovi sinovi ovdje tužitelj i S. S. prihvatili nasljedstva I ustupili ga svome ocu.Tek u ostavinskom postupku iza pok. M. S. tužitelj navodi kako kuća upisana na k.č.br.1836/12, k.o. K.S. predstavlja ostavinsku
imovinu njegova pok.oca, dok je njegova supruga ovdje tužena istaknula kako ista ne
čini ostavinsku imovinu obzirom da je pok. M. S. istom raspolagao za života Ugovorom o doživotnom uzdržavanju.
Tužitelj u tužbi navodi kako je M. S. sa tuženicom zaključio Ugovor o doživotnom uzdržavanju dana 21. lipnja 2007 godine i aneks tog Ugovora o doživotnom uzdržavanju dana 08. rujna 2014 godine temeljem kojeg ugovora se tuženica nakon smrti M. S. uknjižila kao vlasnica predmetne nekretnine, a da je u vrijeme zaključenja ugovora o doživotnom uzdržavanju i aneksa istom znala I morala znati da tužitelju i njegovom bratu S. S. pripada pravo vlasništva predmetne nekretnine budući su isti zakonski nasljednici pok. majke I. S.
U trenutku kada je M. S. zaključio Ugovor o doživotnom uzdržavanju
sa tuženicom isti se sudski sporio sa tužiteljem i drugim sinom u pogledu druge
imovine te je iz tog razloga kao i iz razloga što je kuća bila izvanknjižno vlasništvo
kao predmet ugovora naveo 4/6 da bi kasnije nakon što se uknjižio kao vlasnik 1/1
zaključio predmetni aneks Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 08. rujna
2014.godine i to isključivo radi usklađenja stanja u zemljišnim knjigama.
U konkretnom slučaju,neosnovano tužitelj smatra kako se isti treba utvrditi
suvlasnikom u odgovarajućem suvlasnikom dijelu nekretnine upisane u zk.ul.br.1277,
na k.č.br.1836/12 k.o. K. S. s osnova bračne stečevine prema tuženici koja je
postala vlasnik iste temeljem gore navedenog Ugovora o doživotnom uzdržavanju
budući je predmetni ugovor naplatni pravni posao.
Radilo se o usmenom ugovoru o darovanju nekretnina između M. L. I M. S. gdje je prava volja stranaka bila darovanje nekretnine sa predajom u posjed, s time da je predmetni ugovor u cijelosti bio ispunjen.Predmetna nekretnina ne predstavlja na bilo koji način bračnu stečevinu pok. M. S. i pok. I.S. odnosno ne predstavlja zajedničku imovinu bračnih drugova. Gore
navedene činjenice, potvrđuje i iskaz tužitelja u parničnom postupku pred Općinskim
sudom u S., u parničnom predmetu broj:P-254/09 do dana 16. lipnja 2010 godine
kojom prilikom je isti iskazao citiramo:"točno je da u trenutku braka roditelji nisu imali
ništa od imovine. Očev strice je svoju imovinu u K. prebacio na svoju ženu, a
ona na sestru L. M. koja je to darovala mom ocu…"Nadalje, saslušan na
glavnoj raspravi, pok. M. S. iskazao je, sljedeće, citiramo:"zemljište 1836/12
dala je M. S., moja strina svojoj sestri L. M., a L. M. je meni dala ovu zemlju usmenim ugovorom o darovanju pred svjedocima 1961 godine…".Nadalje, tuženica ističe i kako su se pok. M. S. i njegovi sinovi (ovdje tužitelj i S. S.) u više navrata sudski sporili vezano za podjelu nekretnina koje nisu predmet ovog postupka, a bile su u vlasništvu M. S..
U tužbi od dana 10. rujna 2018.godine tužitelj navodi ugovorom zaključenim
dana 18. studenog 2010 godine između M.-M. S. pok.F. s jedne strane i njegovih sinova S. S. i G. S.-tužitelj s druge strane"podvučena je crta" na prethodno razdoblje ispunjeno neslaganjima i svađama, te sudskim sporovima koji su taksativno navedeni pod točkom I tog Ugovora.
Istom točkom ugovora utvrđeno je " da obiteljska kuća u K. S., s pripadajućim objektima i zemljištem sve označeno kao čest. zem.1836/12 k.o.K. S. u izvanknjižnom suvlasništvu stranaka". U točki II Ugovora određen je način razrješenja međusobnih imovinskopravnih odnosa tako da se:pod1) danom potpisa povlače međusobne tužbe i protutužbe, pod 2) M. S. daruje sinovima sve nekretnine u k.o. G. i k.o. C. o ćemu će sačiniti poseban
ugovor o darovanju,Pod 3) obiteljska kuća u K. S., gospodarska građevina pomoćna dvorišna građevina i okućnica sve ozančeno kao čest. zem.1836/12 k.o. K.S. dijeli se na način da S. S. u izvanknjižno vlasništvo i posjed pripada I kat obiteljske kuće s pripadajućim stubištem i zapadni dio okućnice u površini od cca 100 metara četvornih, dok M.-M. S. pripada
cjelokupni preostali dio obiteljske kuće, gospodarska građevina pomoćna dvorišna
građevina, te preostali dio okućnice". Odredbom u točki IV Ugovora stranke su
međusobno uvedene u zakonit i materijalan posjed nekretnina.
Kako je zemljšno-knjižno stanje čest. zem. 1836/12 k.o. K. S. na dan
zaključenja Ugovora 18. studenog 2010.g. bilo takvo da je kao vlasnica u cijelosti bila
upisana M. L. pok. L. ugovornici M. S. pok. F. i S.S. su, prema svojoj odluci, sukladno Ugovoru imali mogućnosti kad se na to odluče, urediti zemljišnoknjižno tanje na način da se provede sudski postupak i ishodi odgovarajuća odluka, da se M. S. pok. F. upiše kao suvlasnik na 2/3, 4/66, a S. S. sin M.-M. na 1/3 (2/6) te nekretnine M. M. S. pok. F. je suprotno Ugovoru od 18.studenog 2010.g. potajno-bez obavještavanja svog sina S. S. s kojim je cijeli život živito"pod istim krovom", podnio tužbu sudu protiv pravnih slijednika M. L. pok. L., te ishodio presudu Općinskog suda u S., posl. broj Pst-1205/13 dana 28. svibnja
2014.g., te ispravak od 01. srpnja 2014.g. na temelju koje je zatražio i postigao upis
prava vlasništva na čest. zem.1836/12 k.o. K. S. za cijelo umjesto ispravnog
za 2/3 (4/6). Time je M. M. S., suprotno Ugovorom zaključenim dana 18.studenog 2010 godine, postupanjem suprotnim društvenom moralu svog sina S. S. de facto lišio njegove imovine kao i mogućnosti da i on u odnosu na svoj suvlasnički dio-173 (2/6) uskladi zemljišnoknjižno i stvarno stanje čest. zem.1836/12 k.o. K. S., te da se upiše kao suvlasnik iste u zemljišnim knjigama za 1/3 (2/6).
Tužitelj je za činjenice navedene u ovoj točki tužbe saznao nakon smrti M. S. umrlog 14. travnja 2016 godine u ostavinskom postupku Općinskog suda u
S. posl. broj :O-1993/16 i nakon smrti S. S. umrlog 15. kolovoza 2016. godine. Tužitelj je jedini nasljednik svog brata S. S. što proizlazi iz rješenja Općinskog suda u S. posl. broj :O-4151/16 01. veljače 2017.g. M. S. je s tuženom, nakon što je na nemoralan i prijevaran način ishodio upis prava vlasništva na čest. zem.1836/12 k.o. K, S. na svoje ime za cijelo, s
tuženom pomajkom tužitelja zaključio u svojstvu primatelja uzdržavanja Ugovor o
doživotnom uzdržavanju dana 21.06.2007.g. ovjerenom po sucu Općinskog suda u
K. L. pod posl. brojem R1-65/07 dana 13. rujna 2007 i Anex tog ugovora o doživotnom uzdržavanju 08. rujna 2014.g. ovjerenom po sucu Općinskog suda u K. L. pod posl. brojem R1-517/14 dana 15. rujna 2014. kojim je davateljici uzdržavanja tuženoj nakon njegove smrti u vlasništvo trebala pripasti čest. zem.1839/12 k.o. K. S. u cijelosti.
Nakon smrti M. S. 14. travnja 2016.g. tužena je zatražila i postigla
upis prava vlasništva predmetne nekretnine na svoje ime za cijelo. Tužena je u
vrijeme zaključenja Ugovora o doživotnom uzdržavanju i Aneksa istom znala i morala
znati da S. S. pripada pravo vlasništva 1/3 predmetne nekretnine, tim više što je stanovala u obiteljskoj kući-sa svojim suprugom M. S. 4-5 godina prije zaključenja Ugovora od 18. studenog 2010.g. Dakle, i tužena je zaključujući Ugovor postupila suprotno moralu društva. Ugovor o doživotnom uzdržavanju dana 21.06.2007 g. i Anex tog ugovora o doživotnom uzdržavanju 08. rujna 2014.g. zaključen između M. S. kao primatelja uzdržavanja i D.S.-tužene u ovoj pravnoj stvari kao davateljice uzdržavanja je djelomično
ništetan u odnosu na 1/3 čest. zem.1836/12 k.o. K. S. zbog toga što je
zaključena suprotno društvenom moralu-čl.322 i 324. Zakona o obveznim odnosima.
3.Dana 8. rujna 2016 g. zaprimljena je tužba tužitelja posl. br. P-4438/2016
radi utvrđenja suvlasništva 2/6 predmetne nekretnine naspram tužene.U tužbi se
navodi na nekretnini označenoj kao čest zem 1836/12 upisanoj u ZU 1277 k.o. K.S. pravo vlasništva uknjiženo je na ime tužene u cijelosti. Iako u zemljišnim knjigama stoji upis da se predmetna nekretnina sastoji od oranice površine 547 metara četvornih ista u nravi predstavlja vrt, obiteljsku kuću s dograđenim gospodarskim objektima i to konobom, drvarnicom, ostavom i natkrivenim parking prostorom. Nekretnina iz točke I stečena je radom i financijskim sredstvima M.S. i njegove supruge I. S. rođ. M. koji su se vjenčali 1957 g. te ista
predstavlja njihovu bračnu stečevinu za po ½ zemljišnoknjižno stanje predmetne
nekretnine nije bilo uredno, obzirom da se kao vlasnik donedavno-do 2014 godine
vodila treća osoba po imenu M. L.. Umrla je I. S. ž. M. 2001 godine, a njeni zakonski nasljednici su tužitelj za 1/3 M. S. za 1/3, te S. S. za 1/3. Ostavinski postupak iza smrti I. S. je prekinut rješenjem Općinskog suda u Splitu, poslovni broj O-19/09 od 26. travnja 2016.g.M. S. je nakon smrti prve supruge počeo živjeti s izvanbračnom
suprugom-tuženom D. B., a kasnije s tom osobom je zaključio brak. Bez znanja tužitelja i S. S., njihov otac M. S. je u sudskom postupku Općinskog suda u S. posl. broj:Pst-1205/13 dana 28.s vibnja 2014.g. ishodio presudu podobnu za upis prava vlasništva na čest. zem.1836/12 k.o. K.S., na svoje ime i to za cijelo.
Na temelju te presude ishodio je upis prava vlasništva predmetne nekretnine
na svoje ime za cijelo, iako ga po zakonu pripadaju 4/6 od čega je 3/6 njegov dio
bračne stečevine, a 1/6 nasljedstvo temeljem zakona iza smrti prve supruge-majke
tužitelja I. S.. S. S. su ugovorom pripale 2/6 predmetne nekretnine. M. S. je s tuženom D. B. S. zaključio ugovor o doživotnom uzdržavanju dana 21.6.2007.g. i anex tog ugovora o doživotnom uzdržavanju 8. rujna 2014.g. predmet kojeg je bila čest. zem.1836/12 k.o. K.
S., da bi nakon smrti M. S. tužena zatražila i postigla upis prava vlasništva na svoje ime za cijelo. Tužena je u vrijeme zaključenja ugovora o doživotnom uzdržavanju i aneksa istom znala i morala znati da tužitelju i njegovom bratu S. S. pripada pravo vlasništva predmetne nekretnine kao nasljednici njihove majke I. S.. Umro je i S. S. dana 15. kolovoza
2016.g.., a njegov isključivi nasljednik na temelju Zakona o nasljeđivanju je njegov
brat-tužitelj.
4.U odgovoru na tužbu tužena se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja,
osporava činjenicu da bi predmetna nekretnina upisana u zk. ul.br.1277, na
k.č.br.1836/12,k.o. K. S.predstavljala bračnu stečevinu pok. M. S. I njegove prve supruge pok. I. S., već predstavlja vlastitu imovinu pok. M. S., u skladu sa odredbom čl.39 Obiteljskog zakona. Slijedom toga, predlaže da sud kao prethodno pitanje sukladno čl.12 Zakona o parničnom postupku riješi pitanje da li nekretnina koja je predmet ovog postupka predstavlja bračnu stečevinu pok. M. S. i pok. I. S., odnosno imovinu koju su bračni drugovi
stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili pak njegovu vlastitu imovinu.Volja strica pok. S. S. za života je bila da se zemljište sa štalom (k.č.br.1836/12)daruje M. S., a što je strina M. S. znala te prenjela svojoj sestri M. L. koja ju je naslijedila (budući nisu imali zajedničke djece), a koja mu je pred svjedocima 1961 godine usmeno darovala česticu koja je predmet ovog postupka, a na kojoj je M. S. kasnije dogradio kuću. U trenutku kada
je i sama M. L. kao primateljica uzdržavanja zaključila dana 04. rujna 1978
godine Ugovor o doživotnom uzdržavanju sa P. K. i J. K. kao davateljima uzdržavanja, jasno je u ugovoru u čl. II i čl.III Ugovora navela da ustupa svu svoju imovinu davateljima uzdržavanja, osim zemljišta na kojemu je M.S. sagradio obiteljsku stambenu kuću(decidirano navedeno u ugovoru).Dakle,sve to vrijeme, nekretnina na k.č.br.1836/12, k.o, K. S. predstavljala je izvanknjižno vlasništvo pok. M. S., a vodila se na imenu pok. M.L., sve dok M. S. nije ishodio presudu podobnu za upis njegova prava vlasništva. S obzirom da su se P. K. i J. K. uknjižili kao vlasnici nekretnina pok. M. L., dana 23. listopada 2013 godine M. S. podnio je tužbu pred Općinskim sudom protiv istih te ishodio presudu (Posl. broj Pst-1205/13 od 28. svibnja 2014 godine) podobnu za upis prava vlasništva nekretnine koja je predmet ovog postupka te se uknjižio kao vlasnik 1/1. Kada je vođena ostavinska
rasprava iza pok. I. S. čestica, br.1836/12, nije ušla u ostavinsku masu odnosno ista nije uopće bila niti spomenuta od strane zakonskih nasljednika u ostavinskom postupku. Predmetna nekretnina predstavljala je izvanknjižno vlasništvo M. S. koja mu je usmeno darovana i tužitelj je sa takvom činjenicom bio upoznat budući je u predmetnoj nekretnini živio i odrastao.
Predmetnim djelomičnim rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u K.L., posl. broj:O-273/01, od 20. listopada 2001 godine kao jedini nasljednik iza pok. I. S. određen njezin suprug M. S. budući su se njihovi sinovi ovdje tužitelj i S. S. prihvatili nasljedstva i ustupili ga svome ocu. Tek u ostavinskom postupku iza pok. M. S. tužitelj navodi kuća upisana na
k.č.br.1836/12, k.o. K. S. predstavlja ostavinsku imovinu njegova pok. oca, dok
je njegova supruga ovdje tuženica istaknula kako ista ne čini ostavinsku imovinu
obzirom da je M. S. istom raspolagao za života Ugovorom o doživotnom uzdržavanju. Tužitelj u tužbi navodi i kako je M. S. sa tuženicom zaključio Ugovor o doživotnom uzdržavanju dana 21. lipnja 2007 godine i aneks tog Ugovora o doživotnom uzdržavanju dana 08. rujna 2014 godine temeljem kojeg ugovora se tuženica nakon smrti M. S. uknjižila kao vlasnica predmetne nekretnine, a da je u vrijeme zaključenja ugovora o doživotnom uzdržavanju i aneksa istom znala I morala znati da tužitelju i njegovom bratu S. S. pripada pravo vlasništva
predmetne nekretnine budući su isti zakonski nasljednici pok. majka I. S..
5.U trenutku kada je M. S. zaključio Ugovor o doživotnom
uzdržavanju isti se sudski sporio sa tužiteljem i drugim sinom u pogledu druge
imovine te je iz tog razloga kao i iz razloga što je kuća bila izvanknjižno vlasništvo
kao predmet ugovora naveo 4/6, da bi kasnije nakon što se uknjižio kao vlasnik1/1
zaključio predmetni aneks Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 08. rujna 2014
godine i to isključivo radi usklađenja stanja u zemljišnim knjigama. U konkretnom
slučaju neosnovano tužitelj smatra kako se isti treba utvrditi suvlasnikom u
odgovarajućem suvlasničkom dijelu nekretnine upisane u zk. ul.br.1277, na
k.č.br.1836/12 k.o. K. S. s osnova bračne stečevine prema tuženici koja je
postala vlasnik iste temeljem gore navedenog Ugovora o doživotnom uzdržavanju
budući je predmetni ugovor naplatni pravni posao, radilo se u o usmenom ugovoru o
darovanju nekretnina između strica odnosno M. L. i M. S. gdje je prava volja stranaka bila darovanje nekretnine sa predajom u posjed, s time da je predmetni ugovor u cijelosti bio ispunjen.
6.Raspravnim rješenjem pripojen je spis posl. br. P-4188/2018 spisu posl. br.
P-2428 /2020 (ranije oznake P 3897/2016) te se nastavio voditi pod posl. brojem P-
2428/2020.
7.Podneskom od dana 9. svibnja 2017 g. tužitelj je konačno uredio tužbeni
zahtjev i zatražio da bude suđeno kao u izreci.
Presudom posl. br. P-2428/2020-9 od dana 17. kolovoza 2021 g. odbijen je
tužbeni zahtjev tužitelja, povodom žalbe tužitelja Županijski sud u P.
rješenjem posl. br. Gž-1502/2021-2 ukinuo je navedenu presudu i vratio ovom sudu
na ponovno odlučivanje.
U daljnjem tijeku postupka tužitelj je ustrajao u tužbi tužbenom zahtjevu.
8.Tijekom postupka sud je u dokazne svrhe pregledao cjelokupnu pisanu
dokumentaciju saslušao stranke, dopunski saslušao tuženu,svjedoke,pregledao
priložene spise, odustao od izvođenja daljnjih dokaza kao suvišnih.
9.Tužbeni zahtjev i podredni tužbeni zahtjev nije osnovan.
10 Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je stekao pravo
vlasništva nekretnine pobliže opisane u izreci presude, te na brisanje upisa prava
vlasništva na istoj nekretnini. Tužitelj tvrdi da je suvlasnik nekretnine označene kao
čest. br. 1836/12 KO K. S.za 1/6 dijela ( ukupno ) i to temeljem nasljeđivanja
pok. majke I. S. ( preminula 2001 godine ) a koja je prema navodima tužitelja bila suvlasnica iste za 1/2 iz osnova bračne stečevine s ocem tužitelja pok M. S. pa je tužitelj kao njezin zakonski nasljednik suvlasnik njezinog dijela, a po smrti brata S. S. (preminuo 2016 godine) suvlasnik kao njegov nasljednik.
11.Prema odredbi čl.114 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN
91 /96, dalje ZV )vlasništvo se može steći na temelju pravnog posla,odluke suda,
odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju Zakona st.2 na temelju
st. 1 ovog čl. stečeno je pravo vlasništva kada su ispunjene pretpostavke određene
zakonom.
12.Među strankama nije sporno da je dana 1. listopada 2007.g. između
tuženika i pok. oca tužitelja zaključen Ugovor o doživotnom uzdržavanju. čl I Ugovora
pok. prednik tužitelja ustupio je tuženoj pravo vlasništva na 4/6 dijela čestice
zem.1836/12 u naravi dvor površine 369 m2 i kuću površine 178 m2, te 4/6 dijela
čest.1836 /24 u naravi put 270 m2 ko K. S. koji ugovor je ovjeren u Općinskom
sudu u K.L. dana 13. rujna 2007 g.,R1 65/07.
Među strankama nije sporno da je dana 8. rujna 2014 godine sklopljen Anex
ugovora o doživotnom uzdržavanju čl.2 kojim su stranke sporazumno izmjenile čl.1
Ugovora koji glasi:Primatelj uzdržavanja nakon smrti ustupa pravo vlasništva i
uknjižbu na nekretnini upisnu u zk. ul. br. 12777 Općinskog suda u S. Stalne
službe u K. L. i to zk. č. br.1836/12 u naravi oranica površine 547 m2 KO K. S. koji je ovjeren na Općinskom sudu u S. Stalna služba u K.L. dana 15. rujna 2014 g. (R1517/14).
13.Iz iskaza tužitelja proizlazi predmetna nekretnina u naravi predstavlja
obiteljsku kuću.Kada je imao pet godina obitelj otac, majka on i brat bili su pozvani
od očeve strine, a u kući je živio stric koji nije imao djece.Nakon što je preminuo
strina je dozvolila pok ocu da naprave kuću na dijelu stričevog imanja, nije sačinjen
nikakav ugovor o darovanju.Strina nikada nije prenijela vlasništvo nekretnine
njegovim roditeljima već je vlasništvo prenijela na svoju sestru M. L. a M.S. je bila očeva strina.Kad su došli živjeti u naravi je predstavljala štalu i urušen objekt koju su srušili i na njoj izgradili kuću 1985.g. kada se vjenčao. 1885, dogradio je dio cca 80 m2. majka je preminula je 2001.g., otac i brat 2016.g.
Predmetna nekretnina je vanknjižno vlasništvo prednika tužitelja kojom su isti
raspolagali..Tijekom života pokojni otac M. S. upisao je vlasništvo kao zk vlasnik na cijelokupnu nekretninu, objekat i zemljište,.iako nije bio isključivi vlasnik iste jer su on i brat bili suvlasnici. Za života zaključio je ugovor o doživotnom uzdržavanju sa tuženom , osim Ugovora o doživotnom uzdržavanju postoji Aneks istog ugovora a sve u korist tužene, izgradnja predmetne kuće kad je početa trajala je 4-5 godina,kuća je dovršena 1970 godine. pok. M. L. sestra od pok. strine govorila da će zemljište prepisati na pok. roditelje.koji su vodili brigu o pok. M.L. i živili u njenoj kući, njegov pok. brat koristio cijelu kuću nakon što je odselio 2013.godine u novu kuću, saznao da se njegov otac uknjižio, imovina iza smrti majke
nije raspravljena, pok. otac tužitelja stekao je predmetnu nekretninu na osnovu
darovanja pok. sestre od strine M. L., u naravi predstavljala vrt i štalicu,
sjeverni zid je ostao od štale kad je izvršena rekonstrukcija i nadogradnja, gradnja je
započela 1960 godine, vršena je po etapama uz pomoć prijatelja pok. otac i majka
imali su trgovinu mješovite robe u centru K. S. pa su prihodima od trgovine
gradili kuću.
14.Iz iskaza tužene prozlazi kako je došla živjeti prije 16 godina na predmetnu
nekretninu kada je upoznala pokojnog oca tužitelja koji je živio sam jer su ga svi
napustili, pružala mu je pomoć prve dvije godine a nakon toga su počeli zajedno
živjeti tada je pokojni otac tužitelja imao 60 godina,.nakon nekoliko godina zaključili
su brak.Prema njenim saznanjima nekretnina u kojoj je živio pok. otac tužitelja bila je
u njegovom vlasništvu. Zaključila je Ugovor o doživotnom uzdržavanju prije vjenčanja
jer je to bila njegova želja .O pokojnom suprugu vodila je brigu o tome mogu potvrditi
svi susjedi.,a glede Ugovora o doživotnom uzdržavanju nije vođen nikakav sudski
postupak.Tužitelj nije vodio brigu.o pok ocu , između pok i njegovih sinova bilo je više
sudskih sporova.Nakon toga je bio postignut dogovor da mu ostave predmetnu
nekretninu a da sve druge nekretnine mogu raspodijeliti među sobom,da li su
potpisali nekakvi sporazum nije joj poznato pok. M. govorio da papiri od kuće nisu
bili u redu, u međuvremenu riješio zk stanje to je bilo 5-6 godina prije njegove
smrti.Ugovor o doživotnom uzdržavanju sačinjen na inicijativu pokojnog supruga,
pok. brat tužitelja živio cijelo vrijeme u kući koja je predmet spora do smrti a o istom
se također brinula posebno kada je otišao u mirovinu a bolovao je od demencije.
15.Iz iskaza svjedoka Z. K. proizlazi glede stjecanja nekretnine poznato mu je prema kazivanju pok. očuha M. S. da je predmetnu nekretninu stekao dobivši od strica a kako nisu imali djece njega je naslijedila strina a nakon strinine smrti naslijedila je njena sestra M. L. a ona također nije imala djece i o njoj je brigu vodila jedna obitelj iz S., pok. očuh uknjižio se kao z.k. vlasnik. Pok. S. S. brat tužitelja, bio je bolestan i u mirovini a o njemu je
brigu vodila tužena.Poznavala je obitelj S. oko 40 godina, njena je tetka bila kuma obitelji S. a tetka se zvala B. K., njen pok. očuh bio vanknjižni vlasnik a prije tri četiri godine pok. očuh se upisao kao z.k. vlasnik,
16.Iz iskaza svjedoka B. P. proizlazi pok. otac tužitelja predmetnu nekretninu stekao od strica.,zna da se strina zvala M.. koja u naravi predstavlja obiteljsku kuću, prizemlje i kat . Za života pok. otac tužitelja je govorio da će svu imovinu ostaviti tuženoj iz razloga što je ona bila njegova supruga i brinula je o njemu a nitko drugi nije brinuo o njemu, govorio da će sačiniti Ugovor.
17.Iz iskaza svjedoka D. I. proizlazi pokojni otac tužitelja predmetnu
nekretninu stekao prema njegovom kazivanju od strica, koja u naravi predstavlja
prizemlje i kat a u međuvremenu je renovirana, za života je podijelio svu imovinu a
kazao je da će tužena naslijediti kuću.
18.Iz iskaza svjedoka M. M. proizlazi doselila se iz S. 1968.g.
kada su ih primili roditelji tužitelja na određeno vrijeme dok se ne snađu u staroj kući
tada u to vrijeme roditelji tužitelja započeli su gradnju kuće koja je predmet postupka,
gradnja kuće trajala je duže roditelji tužitelja nisu imali financijskih sredstava da
istu.Pok. roditelji tužitelja su govorili da će graditi kuću na njihovoj zemlji a kakav je
status tog zemljišta bio ne zna. Za života roditelja kuća je u naravi predstavljala
prizemlje, kat sa okućnicom oko 500 m2, tužitelj nakon što se oženio dogradio
jednosoban stan u prizemlju, u međuvremenu sagradio novu kuću i odselio s
prizemnog dijela.Nakon toga u kući su živjeli pokojni roditelji i pokojni brat.Pokojni
roditelji tužitelja su govorili da će gornji kat ostati pokojnom bratu a u prizemlju će
živjeti njegovi roditelji. Pokojni brat bolovao je od demencije a preminuo je od
posljedica prometne nezgode. na zemlji koja je predmet ovog postupka prije gradnje
kuće nalazila se štala,gospođa M. živila kod pokojnih roditelja tužitelja i oni su se
o njoj brinuli.
19.Is iskaza svjedoka S. S. proizlazi pok. roditelji tužitelja za života
sagradili kuću na predmetnoj nekretnini , nisu imali dovoljno sredstava u naravi je
predstavljala prizemlje, kat, imala je krov.Tužitelj je sagradio kuću, prizemlje, stan u
kojem je živio tužitelj sa svojom obitelji, u čijem je vlasništvu bila zemlja na kojoj je
sagrađena kuća, pokojni brat tužitelja živio na gornjem katu do svoje smrti a u
prizemlju su živili roditelji, nakon smrti majke tužitelja u kuća došla živjeti druga žena.
20.Iz iskaza svjedoka J. S. proizlazi pok. roditelji tužitelja započeli
gradnju predmetne kuće 60-tih godina a u čijem vlasništvu bilo zemljište na kojem je
sagrađena kuća nije mu poznato, pomagao je u gradnji kuće, tužitelj je sagradio
nadogradnju sa istočne strane u kojoj je živio sa svojom obitelji, a u međuvremenu
kuću je sagradio na drugoj lokaciji.U prizemlju kuće živjeli su roditelji a na katu je
živio pok. brat tužitelja., pok. otac tužitelja zaključio brak sa tuženom, na zemlji prije
nego što je izgrađena nalazila se štala-kućica i vrt, sve je obnovljeno koliko se sjeća.
21.Svjedok R. B. navodi da mu je poznato iz kazivanja pokojnih
roditelja tužitelja na koji je način građena kuća kako su zajednički gradili kuću a otac
mu je pomagao u uređenju interijera. Kad je kuća izgrađena predstavljala je u naravi
prizemnicu, kat, imala je krov a tužitelj je nadogradio dio u prizemlju kuće u kojoj je
živio dok nije sagradio novu kuću kada je preselio sa obitelji. Tužitelj je dogradnju
napravio vlastitim sredstvima a vjerojatno su mu to roditelji dopustili, nije mu poznato
da li je pokojni otac za života izvršio diobu.
23.Prema odredbi čl.5 st.3 Zakona o nasljeđivanju ( NN br.48/03,163/03 i
35/05 dalje ZN).Ostavina se sastoji od svega što je bilo ostaviteljevo u trenutku
njegove smrti osim onoga što se ne može naslijediti zbog svoje pravne naravi ili po
zakonu. No nije ostavina ono što je tuđi udio u zajedničkoj imovini ili što netko u
trenutku ostaviteljeve smrti stekne po posebnom pravnom temelju.
25 .Pregledom ostavinskog spisa O-19/2009 iz smrti pok. I. S. koja je
preminula dana 20.listopada 2001 g u K. S. utvrđeno je da su zakonski
nasljednici suprug M. S. i sinovi S. S. i G. S. , kao imovina pok. navedena je zemlja u R.,O. i zaostala mirovina. Prema podacima u smrtovnici pok. ostaviteljica je bila vlasnica nekretnina KO R. O. i dopisu općinskog suda u O. pok. ostaviteljica nije upisana kao
posjednik niti kao vlasnik nekretnina položenih u KO R. Ostavinski postupak iz pok I. S. prekinut je do pravomoćnog okončanja ostavinskog postupka iza smrti pok M. S. koji se vodi pred v.d Javnim bilježnikom T. P. u K. S. kao sudskom povjereniku, posl. br O-1993/16 i do pravomoćnog okončanja predmeta posl. br. O-108/ 2 i R1-8/01 koji se nalazi na Županijskom sudu u Z.
25.Pregledom rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u K. L. posl. br. O-273/01 od dana 20. listopada 2001 godine utvrđeno je pok. otac tužitelja M.S. proglašen zakonskim nasljednikom iza smrti pok. supruge I. S. Tužitelj je sudjelovao u ostavinskom postupku u kojem nije isticao prigovor na sastav i opseg ostavinske imovine.
26.Pregledom predmeta Općinskog suda u K. L. P 254/09 u kojem je tužitelj bio M. S. dok su tuženici bili S. i G. S., M.S. je tražio da se on utvrdi vlasnikom čest zem1836712 KO K. S.Postupak je završen sklapanjem nagodbe na način da su povučene tužbe koje su
stranke pokrenule i to pod posl. br. P-802/2009, P-254/09,P 147/08 i P-321/06 jer
stranke međusobno imovinske odnose riješile kroz Ugovor od 18. studeni 2010 g.
27.Dopunski saslušana tužena u svom iskazu životno i logično opisala koji su
bili razlozi sklapanja Ugovor i Anexa Ugovora , a podredno raskida Ugovora u dijelu
koji se ticao prava na predmetnoj nekretnini,tužitelj je napustio predmetnu nekretninu
2013 godine, Ugovor koji je postignut između pok M. i sinova od 18. studenog
2010 g nije realiziran odnosno došlo je do raskida ugovora Tužena uopće nije htjela
sklapanje predmetnih pravnih poslova, ali je na tome inzistirao pok. M., u cijelosti
je ispunila obveze iz Ugovora o uzdržavanju kao i Anexa tog Ugovora.
Iz dokaza koji su provedeni u ovom postupku utvrđeno je predmetnu
nekretninu pok M. S. dobio od svog strica, ona ne predstavlja bračnu stečevinu pok M. i pok I. S.. M. L. bila je sestra M. S., strine pok M. koja je tu nekretninu usmeno darovala svojoj sestri , a ona je darovala pok M. koji je kasnije na njoj dogradio kuću. . Za cijelo vrijeme od 1961 te kasnije 1978 g kada M. L. sa P. K. i J. K. sklapa Ugovor o doživotnom uzdržavanju nekretnina čest. zem. 1836/12 KO K. S. upisana je na ime M. L. pa sve do vremena kada je pok. M. S. ishodio presudu koja je trebala biti podobna za upis njegova prava vlasništva P.
i J. K. uknjižili su se kao vlasnici nekretnine pok. M. L. to je pok. M.S. podnio tužbu u kojoj je ishodio presudu Pst 1205/13 na temelju priznanja.
Tužitelj ne može se pozivati da mu upis za predmetnu nekretninu bio
nepoznat., upisi u zemljišne knjige dostupni su svima, pravo vlasništva tuženika
temelji se na valjanom pravnom poslu., ocjenom svih okolnosti konkretnog slučaja,
predmetni Ugovor i Aneks Ugovora nisu ništetni, a rezultat su usuglašene volje
stranaka. Zemljišno knjižni upis ima svoj učinak samo u slučaju ispunjenja općih i
posebnih pretpostavki za uknjižbu propisanih odredbama Zakona o zemljišnim
knjigama ("Narodne Novine" broj 91/96,.,). Kako je jedna od tih pretpostavki
ispunjenja valjanost pravnog posla, stajalište je ovog suda da se u konkretnom
slučaju tuženik stekao pravo vlasništva na temelju povjerenja u zemljišne knjige.
Tužitelj nije dokazao tužbene navode pravni slijed stjecanja, predmetna
nekretnina ne predstavlja bračnu stečevinu pok majke I. S.,odnosno vlasništvo pok. brata S. S. koji je preminuo dana 15. kolovoza 2016 g. jer isti temeljem Ugovora o darovanju od dana 18. studeni 2010 g. svoje pravo nije uknjižio u zemljišnu knjigu., pravni slijed stjecanja
27.Prema odredbi čl.125 st.1 i st.2 ZV propisano je kad je više osoba sklopilo
s otuđivateljem pravne poslove radi stjecanja vlasništva iste nekretnine vlasništvo će
steći ona koja je je u dobroj vjeri prva zatražila upis u zemljišnu knjigu ako su
ispunjene i sve ostale pretpostavke za stjecanje vlasništva., st.1, a brisanje upisa
vlasništva osobe iz stavka 1 ovog članka i uknjižbu u svoju korist može zahtjevati
osoba kojoj je utuđivatelj otuđio nekretninu i predao u joj u samostalni posjed , ako
dokaže da stjecateljica nije postupala u dobroj vjeri jer je u trenutku kada je sklopila
pravni posao s otuđivateljem znala da je nekretnina drugome valjano otuđena i
predana u samostalni posjed s time da se zahtjev za brisanje može postaviti u roku
od tri godine od upisa čije se brisanje zahtjeva, S. je tužbeni zahtjev i podredni
tužbeni zahtjev odbijen pozivom kao neosnovan na odredbu čl.188 ZPP-a.
28.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154 st.1 ZPP-a pa je
tuženiku priznat trošak VPS( 265,44 Eur/20.000,00kn)sastava dva odgovora na
tužbu, odgovora na žalbu, zastupanja pet ročišta po 100 bodova, pristupa na devet
ročišta po 50 bodova, sastava četiri podneska po 25 bodova,sastava dvije žalbe 125
bodova što uvećano za PDV iznosi 2.488,55 Eura.
U Splitu, 7.veljače 2023 godine
S U D A C
Ljiljana Mustapić
PRAVNA POUKA: Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti
žalbu na Županijski sud putem ovog suda u roku od 15 dana od dana primitka
pisanog otpravka iste, u tri primjerka.Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se
presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije
pristupila, smatra da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište
na kojem se presuda objavljuje.Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na
kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom
zaprimanja pisanog otpravka iste.