- 1 -              Rev 597/2021-4

 

 

 

 

 

Broj: Rev 597/2021-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I. M., OIB … , iz Z., koju zastupa punomoćnik S. J., odvjetnica u S., protiv tuženika Općine K., OIB … , K., koju zastupa punomoćnik D. G., odvjetnik u S., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1180/2020-2 od 23. srpnja 2020., ispravljene rješenjem istog suda i poslovnog broja, podbroj 4, od 11. svibnja 2021., kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-5235/19-4 od 17. siječnja 2020., na sjednici održanoj 7. veljače 2023.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

              Odbija se revizija tuženika Općine K. kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

1. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je bio odbijen tužbeni zahtjev tako da je isti prihvaćen i suđeno je:

 

              „Utvrđuje se da je tužiteljica vlasnica za cijelo čest. zem. 4010/1. Z.U. 773, K.O. K. i čest. zem. 4010/3 Z.U. 774, sve K.O. K. te se ovlašćuje tužiteljica I. M., OIB: … , da na temelju ove presude zatraži i postigne u zemljišnim knjigama za K.O. K. uknjižbu prava vlasništva na svoje ime za cijelo na čest. zem. 4010/1 Z.U. 773, K.O. K. i čest. zem. 4010/3, Z.U. 774, K.O. K. uz istodobno brisanje toga prava s imena tužene Općine K..“,

 

te je rješenjem drugostupanjskog suda ta odluka ispravljena tako da je odlučeno:

 

              „Ispravlja se presuda Županijskog suda u Splitu broj Gž-1180/2020-2 od 23. srpnja 2020. u dijelu pod točkom I. izreke presude tako da iza "riječi uz istodobno brisanje tog prava s imena": umjesto tužene Općine K., treba pravilno stajati: "Općenarodna imovina" te uprave Mjesnog narodnog odbora K..".

 

2. Protiv navedene drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju zbog pravnog pitanja zbog kojeg mu je dopušteno podnošenje revizije. Predložio je drugostupanjsku presudu preinačiti ili podredno ukinuti i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zahtijeva troškove u povodu revizije.

 

3. U odgovoru na reviziju tužiteljica se protivi navodima iste i predlaže je odbiti.

 

4. Na temelju odredbe čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14.- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19. - dalje: ZPP) ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

5. Ovaj revizijski sud je rješenjem broj Revd 3954/2020-2 od 12. siječnja 2021. dopustio tuženiku izjavljivanje revizije zbog sljedećeg pravnog pitanja:

 

              „Da li se zemljište, koje se na dan stupanja na snagu Zakona o poljoprivrednom zemljištu („Narodne novine“ broj 34/91; dalje u tekstu Zakon o poljoprivrednom zemljištu), odnosno na dan 24. srpnja 1991., nalazilo unutar granica građevinskog područja prema prostorno planskoj dokumentaciji, a bilo je neizgrađeno, smatra poljoprivrednim zemljištem prema odredbi članka 2. stavka 2. Zakona o poljoprivrednom zemljištu pa je prema članku 3. stavku 1. istog Zakona Republika Hrvatska ex lege postala vlasnik tog zemljišta?“.

 

6. Predmet spora je utvrđenje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama opisanim pod odlomkom 1. obrazloženja ove odluke.

 

7. Prvostupanjski sud polazeći od utvrđenja da su predmetne nekretnine u naravi kaskadno neobrađeno zemljište zaključuje da je osnovan prigovor tuženice Općine Klis da je pasivno legitimirana u ovoj pravnoj stvari Republika Hrvatska. To da iako se nekretnine nalaze unutar granica građevinskog zemljišta da one predstavljaju poljoprivredno zemljište, jer da su upisane kao vinograd, te da su ex lege 24. srpnja 1991., sukladno odredbi članka 3. stavka 1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu postale poljoprivredno zemljište i vlasništvo Republike Hrvatske.

 

8. Drugostupanjski sud utvrđuje primjenom odredbe čl. 373.a ZPP kako slijedi:

 

- pregledom Z.K. izvatka za nekretninu označenu kao čest. zem. 4010/1, Z.U. 773 K.O. K. je da je kao vlasnik upisana: 1. Općenarodna imovina s organom upravljanja Mjesnog narodnog odbora K., za 1/1 dijela, a pregledom Z.K. izvatka za nekretninu označenu kao čest. zem. 4010/3, Z.U. 774. K.O. K. da je kao vlasnik upisana: 1. Općenarodna imovina s organom upravljanja Mjesno narodni odbor K., za 1/1 dijela;

- pregledom Uvjerenja Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, Ispostave Solin od 6. listopada 2015. da se čest. zem. 4010/1, 4010/2, 4010/3 i 3988 K.O. K. na dan 24. srpnja 1991. nalazile unutar građevinskog područja općine;

- da je na temelju presude Sreskog suda u Splitu, Agrarnog odjeljenja od 31. ožujka 1939. razriješen težački odnos postojećih težaka J. K. I. i drugih te vlasnika Općine K. na zemljama položenim u K.O. K. te je čest. zem. 3990 K.O. K. dosuđena u vlasnost težaku J. K. I.;

- da je Ugovorom o razvrgnuću suvlasničke zajednice sklopljenog 11. srpnja 2000. između I. M., rođene K., A. M., rođene K., D. K. i L. S. K. i to  2. razvidno da I. M. na ime njezinoga suvlasničkog dijela stječe u isključivu vlasnost čest. zem. 3988 (površine 1.174 m²), dio čest. zem. 3990 (površine 1.303 m²), sve označeno narančastom bojom na Skici diobe broj 45/00 izrađenoj od tvrtke G. d.o.o.-Ureda za geodetske poslove-S. (dalje u tekstu: Skica diobe), koja skica da je privitak ugovora i sačinjava njegov sastavni dio, te čest. zem. 4010/1 (površine 1.252 m²), čest. zem. 4010/2 (površine 543 m²) i čest. zem. 4010/3 (površine 579 m²). U članku 4. Ugovora o razvrgnuću suvlasničke zajednice da je razvidno da su stranke suglasne da nekretnine koje su im pripale tim ugovorom u fizički odvojeni dio, po svojoj korisnoj vrijednosti odgovaraju njihovim idealnim suvlasničkim dijelovima;

- da prema rješenju o nasljeđivanju broj O-1198/77 od 27. studenog 1978. iza smrti pok. J. K., pok. I. su njegovim nasljednicima na temelju zakona proglašeni 1. L. K., pok J., 2. V. K. pok. J., 3. I. M., 4. A. M. i pod 5. M. M.;

- da su predmetne nekretnine od 1966. u katastarskom operatu bile upisane na ime prednika tužiteljice sada pok. J. K., pok. I., iz K., da predmetne nekretnine nisu sačinjavale ostavinsku masu iza smrti pok. J. K., pok. I., ali da su nasljednici pok. J. K. Ugovorom o razvrgnuću suvlasničke zajednice od 11. srpnja 2000. raspodijelili i da je predmetne nekretnine naslijedila tužiteljica koja je u posjedu tih nekretnina od smrti svog prednika, te da su se prednici tužiteljice nalazili u nesmetanom posjedu te nekretnine još prije 1966., te da ih nitko nije ometao u posjedovanju i korištenju spornih nekretnina;

- na temelju očevida na predmetnim nekretninama i nalaza i mišljenja sudskog vještaka mjernika P. Č. od 12. lipnja 2018. da predmetne nekretnine čine jedinstvenu cjelinu sa nekretninama označenim kao čest. zem. 3990, Z.U. 719 i čest. zem. 4010/1 K.O. K., za koje je tužiteljica pravomoćno utvrđena vlasnicom i da se one nalaze unutar građevinskog područja Općine K..

 

9.1. Taj sud je pravnog shvaćanja da iako su prema odredbi članka 2. Zakona o poljoprivrednom zemljištu, zemljišta, između kojih je i vinograd, na dan 24. srpnja 1991. bila poljoprivredno zemljište i vlasništvo Republike Hrvatske, da neovisno o tome što je u popisnom listu izvatka iz zemljišne knjige navedeno da se radi o vinogradu, iako se u naravi radi o neobrađenom zemljištu, da iz dokaza izvedenih tijekom postupka, posebno Uvjerenja Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, Ispostave S. od 6. listopada 2015., proizlazi da su se predmetne nekretnine označene kao čest. zem. 4010/1 i 4010/3 K.O. K. na dan 24. srpnja 1991. nalazile unutar građevinskog područja općine, a što znači da je nekretnina građevinsko zemljište, pa se u tom kontekstu poziva i na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske (tako VSRH u odlukama Rev-502/12, 968/12 i 207/13).

 

9.2. Kako je za predmetne nekretnine kao vlasnik upisana Općenarodna imovina s organom upravljanja Mjesnog narodnog odbora K., za 1/1 dijela, a pravo korištenja organa upravljanja se izjednačava s pravom vlasništva da je u konkretnom slučaju pasivno legitimirana Općina K. kao vlasnik predmetnih nekretnina, a ne Republika Hrvatska, jer da predmetne nekretnine nisu poljoprivredno zemljište.

 

9.3. Slijedom navedenoga taj sud zaključuje da su se ispunile pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u smislu odredbe članka 159. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14.), a kako se radi o stjecanju vlasništva jedinice lokalne samouprave to da se prema stavku 4. iste odredbe vlasništvo stječe protekom dvostrukog vremena od onog iz stavaka 2. i 3., tj. u konkretnom slučaju protekom roka od 20 godina. Stoga, na temelju ovlasti iz odredbe 373.a ZPP prihvaća žalbu tužiteljice i preinačuje prvostupanjsku presudu i prihvaća zahtjev.

 

10. Zakonom o poljoprivrednom zemljištu (prethodno citiran) u čl. 3. st. 1. propisao je da na poljoprivrednom zemljištu u društvenom vlasništvu na teritoriju Republike Hrvatske nositelj vlasničkih prava postaje Republika Hrvatska. Određenje poljoprivrednog zemljišta navedeno je u čl. 2. st. 1. i 2. tog zakona. Tako se poljoprivrednim zemljištem u smislu toga Zakona smatraju poljoprivredne površine: oranice, povrtnjaci, livade, pašnjaci, voćnjaci, maslinici, vinogradi, ribnjaci, trstici i močvare kao i drugo zemljište koje se može privesti poljoprivrednoj proizvodnji. Da bi se izvršila uknjižba na Republike Hrvatske potrebno je dokazati da se radilo o zemljištu u društvenom vlasništvu i da je isto na dan stupanja na snagu Zakonom o poljoprivrednom zemljištu bilo izvan zone građevinskog zemljišta. Ova druga pretpostavka dokazuje se potvrdom nadležnog upravnog tijela o vrsti zemljišta na dan 24. srpnja 1991.

 

11. Razgraničenje poljoprivrednog zemljišta od građevinskog, moguće je prema čl. 3. Zakona o građevinskom ("Narodne novine" br. 54/80., 42/86., 41/88., 16/90. i 53/90., dalje ZGZ), gdje je definirano građevinsko zemljište kao ono koje se nalazi u gradovima i naseljima gradskog karaktera, kao i ono koje je izgrađeno ili je prostornim planom određeno za izgradnju građevinskih objekata ili za javne površine. Iz navedene odredbe ZGZ proizlazi da zemljište obuhvaćeno prostornim planom za izgradnju gradova i naselja, koje se nalazi unutar granica građevinskog područja više nije poljoprivredno, već građevinsko zemljište.

 

12. Stoga kraj utvrđenja u pobijanoj odluci, na temelju Uvjerenja Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, Ispostave Solin od 6. listopada 2015., da su se predmetne nekretnine na dan 24. srpnja 1991. nalazile unutar građevinskog područja općine, pravilan je zaključak da se ne radi o poljoprivrednom zemljištu za kojeg bi bila legitimirana Republika Hrvatska, već o građevinskom, gdje je legitimiran kao vlasnik upravo, u konkretnom slučaju, Općina K..

 

13. S obzirom na navedeno, jer je neosnovana, na temelju odredbe čl. 393. st. 1. ZPP odbijena je revizija tuženika.

 

Zagreb, 7. veljače 2023.

 

                                                                                                                Predsjednik vijeća:

                                                                                                                dr. sc. Jadranko Jug, v.r.