- 1 -              Rev 106/2020-8

 

 

 

 

 

Broj: Rev 106/2020-8

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GLUMINA BANKA d.d. u stečaju, OIB 82806041381, Zagreb, Andrije Hebranga 11, kojeg zastupa punomoćnik Zlatko Mičin, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mičin & Partneri d.o.o., Zagreb, Mažuranićev trg 3, protiv tuženice BOSE RENDULIĆ, OIB 85272593595, Zagreb, Dubrava 242, koju zastupa punomoćnica Sanja Bezbradica Jelavić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Jelavić & partneri j.t.d., Zagreb, Palmotićeva 70, radi isplate, odlučujući o revizijama tužitelja i tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4131/2019-2 od 9. srpnja 2019., kojom je djelomično potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1405/2017-89 od 22. ožujka 2019., u sjednici održanoj dana 7. veljače 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

I. Revizija tužitelja GLUMINA BANKA d.d. u stečaju protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4131/2019-2 od 9. srpnja 2019. u toč. I. izreke se odbija kao neosnovana.

 

II. Revizija tuženice Bose Rendulić protiv drugostupanjske presude u toč. II. izreke se odbija kao neosnovana.

 

 

r i j e š i o   j e :

 

I. Revizija tuženice protiv drugostupanjske presude u toč. I. izreke te protiv odluke o parničnim troškovima u toč. III. izreke se odbacuje kao nedopuštena.

 

II. Revizija tužitelja protiv odluke o parničnim troškovima u točkama III. i IV. izreke drugostupanjske presude se odbacuje kao nedopuštena.

Obrazloženje

 

1. Trgovački sud u Zagrebu presudom poslovni broj P-1405/2017-89 od 22. ožujka 2019. sudio je:

 

„I./ Nalaže se tuženici: BOSI RENDULIĆ, OIB: 85272593595, iz Zagreba, Dubrava 242, isplatiti tužitelju: GLUMINA BANKA d.d. - u stečaju, OIB:82806041381, iz Zagreba, Andrije Hebranga 11, iznos od 134.357,87 EUR-a (koji iznos odgovara iznosu od 262.781,15 DEM prema fiksnom tečaju na dan 01.03.2002., 1 EUR = 1,95583 DEM), zajedno s zateznim kamatama koje teku na iznos od 127.937,22 EUR-a od 29. siječnja 2005. do 31. prosinca 2005.g. po stopi koju ovlaštena poslovna banka u mjestu ispunjenja plaća na devizne štedne uloge po viđenju u EUR, od 1. siječnja 2006.g. do 31. prosinca 2007.g. po stopi od 15 % godišnje, od 1. siječnja 2008.g. do 31.srpnja 2015.g. po stopi utvrđenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za valutu euro na dan isplate, sve u roku od osam dana.

 

II./ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem od tuženice potražuje isplatu iznosa od 96.999,35 EUR (koji iznos odgovara iznosu od 189.714,24 DEM prema fiksnom tečaju na dan 01.03.2002., 1 EUR = 1,95583 DEM), kao i u dijelu u kojem od tuženice potražuje isplatu zateznih kamata tekućih na iznos od 63.935,08 EUR od 29. siječnja 2005. do 31. prosinca 2005.g. po stopi koju ovlaštena poslovna banka u mjestu ispunjenja plaća na devizne štedne uloge po viđenju u EUR, od 1. siječnja 2006.g. do 31. prosinca 2007.g. po stopi od 15 % godišnje, od 1. siječnja 2008.g. do 31.srpnja 2015.g. po stopi utvrđenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za valutu euro na dan isplate.

 

III./ Svaka stranka snositi će svoje troškove postupka.“.

 

2. Visoki trgovački sud RH presudom poslovni broj Pž-4131/2019-2 od 9. srpnja 2019. sudio je:

 

„I. Odbija se žalba tužitelja Glumina banka d.d. u stečaju kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1405/2017-89 od 22. ožujka 2019. u točki II. izreke.

 

II. Odbija se žalba tuženice Bose Rendulić kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1405/2017-89 od 22. ožujka 2019. u točki I. izreke.“.

 

2.1. Odlukom o parničnim troškovima preinačena je prvostupanjska presuda u toč. III. izreke te je naloženo tuženici Bosi Rendulić isplatiti tužitelju Glumina banka d.d. u stečaju trošak parničnog postupka u iznosu od 97.338,00 kn (toč. III. izreke). Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka u zatraženom iznosu od 30.312,50 kn.

 

3. Tako je suđeno u sporu (po tužbi) iz Ugovora o kreditu broj ID 970035 sklopljenog između davatelja kredita Glumina banka d.d. (dalje u tekstu: Banka) i korisnika kredita Bose Rendulić dana 12. ožujka 1997. i više Aneksa tom ugovoru, za kredit u iznosu od 246.777,82 DEM u kunskoj protuvrijednosti. Prethodno je već pravomoćno odlučeno o protutužbi.

 

3.1. Predmet spora je vraćanje svih anuiteta kredita nakon otkaza ugovora o kreditu zbog neispunjenja obveze korisnice kredita.

 

4. Protiv drugostupanjske presude revizije su podnijeli i tužitelj i tuženica.

 

5. Tužitelj je podnio redovnu reviziju protiv drugostupanjske presude u toč. I. izreke, te odluke o parničnim troškovima u konkludentnom dijelu toč. III. izreke kojim tužitelju nisu priznati troškovi u iznosu od  482.024,50 kuna, te toč. 4. izreke. Revizija je podnesena pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH i 84/08, 123/08, 57/1, 148/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP), koji se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP („Narodne novine“, broj 70/19 dalje: ZID ZPP/19) i čl. 107. st. 5. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP („Narodne novine“, broj 80/22 dalje: ZID ZPP/22) zbog revizijskih razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je da Vrhovni sud RH prihvati reviziju te preinači pobijanu presudu i prihvati tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, a ako nema uvjeta za preinaku, ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

6. Tuženica je podnijela redovnu reviziju protiv drugostupanjske presude u točkama I., II. i III. izreke pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP, kojom pobija presudu i odluku o parničnim troškovima zbog revizijskih razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene odredaba materijalnog prava. Predložila je da Vrhovni sud RH ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

7. Tužitelj i tuženica nisu odgovorili na reviziju protivne stranke.

 

8. Prije odluke o osnovanosti revizije ovaj sud je ispitao njezinu dopuštenost.

 

9. Nije dopuštena revizija tuženice protiv drugostupanjske presude u toč. I. izreke kojom je odbijena žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda u toč. II. izreke, kojom je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 96.999,35 EUR sa zateznim kamatama, sve u kunskoj protuvrijednosti.

 

9.1. Naime, u tom dijelu je tuženica uspjela u sporu, pa nema pravnog interesa pobijati presudu u dijelu kojim je pravomoćno djelomično odbijen tužbeni zahtjev.

 

9.2. Prema odredbi čl. 392. st. 2. ZPP revizija je nedopuštena ako osoba koja je podnijela reviziju nema pravni interes za podnošenje revizije. Prema odredbi čl. 392. st. 1. ZPP vijeće sastavljeno od pet sudaca revizijskog suda odbacit će nepotpunu i nedopuštenu reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP ako je to propustio učiniti prvostupanjski sud.

 

9.3. Stoga je valjalo po čl. 392. st. 1. ZPP odbaciti reviziju tuženice protiv drugostupanjske presude u toč. I. izreke.

 

10. Revizija tužitelja protiv drugostupanjske presude u toč. I. izreke i tuženice protiv drugostupanjske presude u toč. II. izreke su neosnovane.

 

11. Presuda ispitana po čl. 392.a st. 1. ZPP, samo u povodu revizija stranaka podnesenih po odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, i samo u dijelu u kojem se pobija dopuštenom revizijom zbog razloga određeno navedenih u reviziji.

 

12. Predmet spora po tužbi je, kako je uvodno navedeno, vraćanje svih anuiteta kredita nakon otkaza Ugovora o kreditu broj ID 970035 sklopljenog između ugovora o kreditu, kojeg je Banka otkazala zbog neispunjenja obveze korisnice kredita.

 

12.1. U ovoj parnici tuženica je u odgovoru na tužbu podnijela protutužbu kojom traži utvrđenje ništetnim gore navedenog Ugovora o kreditu broj ID 970035 sklopljenog među strankama dana 12. ožujka 1997. i povrat sredstava u iznosu od 163.147,48 kuna sa zateznim kamatama, koje je uplatila tužitelju po osnovi 25 anuiteta. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-483/2005-50 od 2. prosinca 2016., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1824/2017-2 od 8. svibnja 2017., odbijen je navedeni protutužbeni zahtjev. Protiv te drugostupanjske presude tuženica nije podnijela reviziju.

 

13. Sporna je u revizijskom stupnju postupka ništetnost ugovora o kreditu, zastara tražbine, ispunjenje pretpostavki za raskid ugovora i s tim u vezi pitanje trenutka nastupanje raskida (izjavom Banke ili ispunjenjem ugovorenih uvjeta za raskid), a sporne su i pravne posljedice raskida ugovora.

 

14. U postupku koji je prethodio revizijskom je utvrđeno:

 

- Ugovorom o kreditu broj ID-970035 od 12. ožujka 1997. (dalje: Ugovor/97.) sklopljenim između Banke i korisnice kredita utvrđeno je da je korisnica kredita u svojstvu kupca sklopila s prodavateljem ADRIA ŠTEDIONICA d.o.o. i STAMBENA ZADRUGA NOVI ZAGREB ugovor o kupnji stana i stekla pravo vlasništva na stanu u Zagrebu površine 84,02 m2;

- stranke su utvrdile (čl. 2. ) da je prednik tužitelja (Glumina banka d.d.) isplatio kupoprodajnu cijenu za kupnju stana trgovačkom društvu Glumina d.o.o. u iznosu od 235.256,00 DEM u kunskoj protuvrijednosti, iznos od 11.521,82 DEM nadležnoj Poreznoj upravi s osnove prometa nekretnina, te da glavnicu kredita predstavlja plaćeni iznos od ukupno 246.777,82 DEM,

- tuženica se obvezala iznos kredita od 246.777,82 DEM u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju DEM isplatiti predniku tužitelja u roku od 20 godina, tj. u 240 mjesečnih anuiteta u iznosu od po 1.745,44 DEM,

- stranke su potpisale Aneks ugovora o kreditu od 20. lipnja 1997. (list 7. spisa) kojim je izmijenjeno razdoblje otplate mjesečnih anuiteta kredita,

- stranke su potpisale i Aneks broj 1 ugovora o kreditu od 1. siječnja 1998. (list 8. i 9. spisa) kojim je između ostalog izmijenjen članka 6. Ugovora o kreditu od 12. ožujka 1997., na način da više nije ugovoreno, u slučaju zakašnjenja s plaćanjem dvije uzastopne rate da je dospio na naplatu cjelokupni, preostali neotplaćeni, iznos glavnice kredita s pripadajućim kamatama, a izmijenjena odredba glasi: „U slučaju dospijeća Korisnika kredita u zakašnjenje s izvršavanjem obveza po ovom ugovoru stranke suglasno utvrđuju da će se primijeniti zakonom utvrđena zatezna kamatna stopa, a koja se obračunava i naplaćuje na isti način kao i redovna kamata:“

- Ovim Aneksom stranke su utvrdile postojanje obveze korisnice kredita u iznosu kunske protuvrijednosti od 246.777,82 DEM uvećanu za kamatu po nepromjenjivoj kamatnoj stopi od 6%;

- prednik tužitelja u cijelosti izvršio svoju ugovornu obvezu isplativši ugovoreni iznos za potrebe kupnje stana, tuženica je kupila stan za koji je naknadno sklopila ugovor o kreditu i Aneksima tog ugovora, a potom se tuženica u zemljišne knjige upisala kao vlasnica stana za koji je sklopila ugovor o kreditu (upisana kao vlasnica 15. studenog 1997.),

- tuženica je na ime otplate kredita ukupno platila cijela 24 anuiteta, i dio 25-og, te je potom prestala otplaćivati kredit;

- tužitelj je otkazao ugovor 11. studenog 2004. radi neplaćanja dospjelih anuiteta, pa su stoga, u skladu s ugovorom, svi budući anuiteti dospjeli 11. studenog 2004.

 

15. Imajući na umu navedena utvrđenja prvostupanjski sud je zaključio da postoji obveza korisnice kredita vratiti ostatak dugovanog iznosa. Međutim djelomično je prihvaćen prigovor zastare, s obrazloženjem da su anuiteti dospjeli prije 11. studenog 2001. zastarjeli (dio neplaćenog anuiteta broj 25, anuiteti broj 26, koji je dospio 1. listopada 1999. pa do zaključno anuiteta broj 51 dospjelog 1. studenog 2001.) jer je u trenutku podnošenja tužbe već istekao zastarni rok od tri godine sukladno odredbi čl. 372. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 113/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 dalje: ZOO), koji se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05).

 

16. Prigovor tuženice kojim je tvrdila da je ništetan Ugovor/97 je odbijen s obrazloženjem da je tuženica podnijela protutužbu kojom je tražila utvrđenje ništenim ugovora o kreditu, a taj zahtjev je odbijen pravomoćnom presudom, pa je riječ o presuđenoj stvari. Nadalje je utvrđeno da je istekao rok u kojemu je tuženica mogla tražiti poništaj ugovora zbog razloga navodne pobojnosti, pa je samim time prigovor pobojnosti ugovora ocijenjen neosnovanim.

 

17. Tvrdnje tuženice da je ugovor otkazan po čl. 6. Ugovora/97 već nakon što tuženica nije platila dva uzastopna anuiteta, da su tada dospjeli na naplatu svi anuiteti, te da je u trenutku podnošenja tužbe cijela tražbina tužitelja bila u zastari, odbijen je s obrazloženjem da su stranke Aneksom broj 1 ugovora, sklopljenim 1. siječnja 1998., u cijelosti izmijenile odredbu čl. 6. Ugovora, te suglasno utvrdile postojanje tražbine banke prema korisnici kredita čime je prekinuta zastara, a ugovorile su i posljedice za slučaj zakašnjenja s izvršavanjem obveza korisnice kredita po tom ugovoru.

 

17.1. S obzirom na to da Ugovor o kreditu od 12. ožujka 1997. i aneksi nisu ništetni, te da je obveza po osnovi vraćanja ostatka duga korisnice kredita dospjela na naplatu 11. studenog 2004. otkazom Ugovora o kreditu, a tužba je u ovoj pravnoj stvari podnesena 28. siječnja 2005., sudovi su zauzeli shvaćanje kako se za anuitete dospjele prije otkaza ugovora primjenjuje trogodišnji zastarni rok (čl. 372. st. 2. ZOO), a za neotplaćeni iznos kredita nakon otkaza Ugovora o kreditu opći zastarni rok od pet godina (čl. 371. ZOO).

 

17.2. Tuženica nije osporila da tužitelju nije isplatila anuitete koji su dospjeli nakon 28. siječnja 2002., a nakon otkaza ugovora o kreditu nije isplatila niti jedan dio utuženog iznosa. Financijskim vještačenjem provedenim po društvu Darfin d.o.o.,i to vještaku Darku Prpiću, izvršen je obračun i utvrđeno da nije zastarjelo tužiteljevo utuženo potraživanje u iznosu od 134.357,87 EUR u kunskoj protuvrijednosti. Stoga je tužbeni zahtjev djelomično prihvaćen pozivom na odredbu čl. 1065. i čl. 1067. st. 2. ZOO i to za tražbinu za koju nije nastupila zastara, a u preostalom dijelu odbijen.

 

18. U odnosu na revizijske navode tužitelja o bitnim povredama odredaba parničnog postupka:

 

19. Tužitelj je u reviziji naveo da je u postupku pred prvostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju se pozvao u žalbi, a drugostupanjski sud nije odgovorio na žalbene navode, zbog čega tvrdi da je i taj sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 375. st. 1. i 5. ZPP. Također je tvrdio da drugostupanjska presuda ima takvih nedostataka zbog kojih tu presudu nije moguće ispitati, čime je i u postupku pred drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

20. Obrazloženja ovog revizijskog razloga se svodi sadržajno na tvrdnju o pogrešnom pravnom pristupu u rješenju spora i pogrešnoj primjeni materijalnog prava u odnosi na prigovor zastare. U odnosu na prigovor zastare, kao i na učinke raskida Ugovora/97, prvostupanjski sud je u obrazloženju iznio jasna činjenična utvrđenja i obrazložio primjenu materijalnog prava koje je u cijelosti prihvatio i drugostupanjski sud, pa obrazloženja nižestupanjskih presuda čine jednu razumljivu cjelinu.

 

20.1. Napominje se tužitelju da pogrešan pravni pristup u rješenju spora, kada i postoji, sam po sebi ne znači da je u donošenju presude počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, ako je unatoč pogrešnoj primjeni materijalnog prava moguće ispitati zakonitost presude.

 

20.2. U ovom slučaju je pobijanu presudu moguće ispitati. Napominje se da je o pitanju zastare tražbina po osnovi anuiteta iz ugovora o kreditu Vrhovni sud RH već zauzeo pravno shvaćanje i uspostavio ujednačenu sudsku praksu (npr. Rev-539/05-2 od 31. siječnja 2006., Rev 1583/14-2 od 16. listopada 2018., Revt-193/09, i dr.), pa je dovoljno u obrazloženju presude pozvati se na sudsku praksu o nekom pravnom pitanju. U ovom slučaju je prvostupanjski sud o odlučnim činjenicama i spornom pravnom pitanju u obrazloženju presude dao neproturječne i sveobuhvatne razloge.

 

21. U odnosu na revizijske navode tuženice o bitnim povredama odredaba parničnog postupka:

 

22. Tuženica je u reviziji određeno navela bitnu povredu odredaba iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP s obrazloženjem da nižestupanjske presude nemaju razloga o odlučnim činjenicama, a one činjenice koje su iznesene da su proturječne, posebno u odnosu na sporno pitanje ništetnosti Ugovora o kreditu/97.

 

22.1. Suprotno tvrdnji tuženice u donošenju nižestupanjskih presuda nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, koja prema toj odredbi postoji kad presuda ima takvih nedostataka zbog kojih tu presudu nije moguće ispitati.

 

22.2. Tuženica je u ovoj parnici protutužbom tražila utvrđenje ništentim Ugovora o kreditu/97 o čemu je odlučeno pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-483/2005-50 od 2. prosinca 2016. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1824/2017-2 od 8. svibnja 2017. Iz obrazloženja te presude je razvidno da je sud ispitao tvrdnje tuženice prema kojima je navodno riječ o fiktivnom ugovoru, tvrdnje da je predmetni ugovor trebao poslužiti za prikrivanje drugog ugovora, te da mu nedostaje mu propisana forma. Stoga je sud kod donošenja odluke o tužbenom zahtjevu, za koji je prethodno pitanje valjanost ugovora o kreditu, bio vezan pravomoćnom presudom glede spornog pravnog pitanja (arg. iz čl. 12. st. 1. ZPP), pa je dovoljno to što se sud u obrazloženju pobijane presude pozvao na pravomoćnu presudu.

 

22.3. Što se pak tiče tvrdnji tuženice da je sud propustio obrazložiti i druge razloge nevaljanosti ugovora je za odgovoriti da je prvostupanjski sud našao da nema drugih razloga ništetnosti u odnosu na one koje sud imao na umu pri donošenju presude radi utvrđenja ništetnosti ugovora, te je također određeno naveo da tuženica nije podnosila tužbu za poništaj ugovora zbog razloga pobojnosti u rokovima u kojima je moguće pobijati ugovor, pa ne postoji pravomoćna konstitutivna presuda kojom se poništava ugovor. Sve dok ugovor nije poništen, on proizvodi pravne učinke.

 

22.4. Ostale tvrdnje kojima tuženica obrazlaže bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP svode se na navodno pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, a tuženica je u reviziji sama izvršila preocjenu izvedenih dokaza i izvela zaključke suprotne utvrđenju i zaključcima suda o odlučnim činjenicama. Međutim sudu je pridržano pravo cijeniti dokaze u skladu s odredbom čl. 8. ZOO, a s druge strane pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje nije dopušten revizijski razlog po čl. 385. st. 1. ZPP.

 

23. Drugostupanjski sud je prihvatio obrazloženje prvostupanjske presude u pogledu činjeničnih utvrđenja i primjene materijalnog prava, i odgovorio je na žalbene navode. Stoga u postupku pred drugostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 375. ZPP, niti bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

24. Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava koja postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).

 

25. Tužitelj i tuženica su u okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava prvenstveno ukazali na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje u pogledu. Međutim, kako je već navedeno, pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje po čl. 385. st. 1. ZPP nije dopušten revizijski razlog.

 

26. Sporna je i u revizijskom stupnju postupka pravilna primjena odredaba materijalnog prava u odnosu na navodnu nevaljanost ugovora, raskid ugovora, pravne posljedice raskida i zastaru tražbine po osnovi neplaćenih anuiteta.

 

27. Pravno shvaćanje o navedenim spornim pitanjima, na kojemu se temelji pobijana prvostupanjska presuda, prihvaća i ovaj sud.

 

28. Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP propisano je da se revizijski sud se može, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske odnosno drugostupanjske presude suda ako ih prihvaća.

 

29. Na temelju odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP u slučaju iz st. 1. istog članka revizijski sud je dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluke na koju se poziva.

 

30. S obzirom na to da ovaj revizijski sud prihvaća razloge iznesene u obrazloženju prvostupanjske presude, glede primjene materijalnog prava, revident se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu već ranije citirane odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP, upućuje na obrazloženje prvostupanjske presude, koja će se na temelju odredbe st. 2. istog članka objaviti na internetskim stranicama.

 

31. Zbog iznijetih razloga valjalo je temeljem čl. 393. ZPP odbiti reviziju kao neosnovanu.

 

32. U odnosu na revizije tužitelja i tuženice protiv odluke o parničnim troškovima:

 

33. Revizije stranaka protiv drugostupanjskog rješenja o parničnim troškovima su nedopuštene.

 

34. Prema odredbi čl. 382. st. 1. i 2. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv presude. Samo iznimno, stranke mogu prema odredbi čl. 400. st. 1. ZPP izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude (čl. 382.).

 

34.1. U odnosu na dopuštenost revizije protiv rješenja o parničnim troškovima je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto pravno shvaćanje broj Su-IV-19/2015-15, prema kojemu pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.

 

34.2. Pri zauzimanju navedenog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom postupak iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet – meritum spora, da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, dok parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP). Stoga odluka o troškovima parničnog postupka nema značaj rješenja kojim se završava postupak u odnosu na koji bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP.

 

35. Zbog navedenog je valjalo na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP u vezi s čl. 400. st. 1. i st. 3. ZPP odbaciti revizije stranaka protiv odluke o parničnim troškovima.

 

36. Tužitelj i tuženica nisu uspjeli u revizijskom stupnju postupka, pa nemaju pravo na naknadu troškova revizije od protivne stranke po čl. 154. st. 1. ZPP.

 

Zagreb, 7. veljače 2023.

 

Predsjednik vijeća:

                      Ivan Vučemil, v.r.