- 1 -              I Kž 21/2021-6

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 21/2021-6

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u Vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa kao predsjednika Vijeća te dr. sc. Marina Mrčele, izv. prof., Perice Rosandića, Žarka Dundovića i Melite Božičević Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog I. M. , zbog kaznenog djela iz članka 111. točke 6. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona (''Narodne novine'' broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17. i 118/18. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženog I. M. podnesenima protiv presude Županijskog suda u Zadru od 27. kolovoza 2020. broj K-36/2019., u sjednici održanoj 7. veljače 2023., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice optuženog I. M. , zz branitelja optuženika, odvjetnika S. P. B. – odvjetnice M. B. i branitelja optuženika, odvjetnika Š. L.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

              Odbijaju se kao neosnovane žalbe državnog odvjetnika i optuženog I. M. te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

1.              Pobijanom presudom optuženi I. M. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv života i tijela – teško ubojstvo u pokušaju, opisano i kažnjivo po članku 111. točki 6. u vezi s člankom 34. KZ/11. Na temelju članka 111. točke 6. u vezi s člankom 34. KZ/11. i u vezi s člancima 48. i 49. stavkom 1. točkom 1. KZ/11. optuženi I. M. osuđen je na kaznu zatvora četiri godine. 

 

1.1.              Na temelju članka 79. stavka 2. KZ/11. od optuženika je oduzet kuhinjski nož s PVC drškom crne boje, ukupne dužine 25 cm, dužine oštrice 14 cm, sa natpisom na oštrici "Ernesto Stainles Steel", prema zapisniku o očevidu PU z., II PP Z., broj 511-18-04-K-10/17 od 11. siječnja 2017. godine.

 

1.2.              Na temelju članka 148. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. i 80/22. - dalje: ZKP/08.) optuženik je oslobođen troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. ZKP/08. te je određeno da troškovi padaju na teret proračunskih sredstava.

 

2.              Protiv te presude žalbe su podnijeli državni odvjetnik i optuženik po braniteljima, odvjetniku Š. L. i odvjetniku S. P. B..

 

2.1.              Državni odvjetnik žali se zbog odluke o kazni. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači pobijanu presudu na način da izrekne kaznu zatvora u dužem trajanju.

 

2.2.              Optuženik u žalbama podnesenima po braniteljima odvjetniku Š. L. i odvjetniku S. P. B., koje se u velikom dijelu podudaraju, žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni. Predložio je da sud drugog stupnja preinači, a ''podredno'' da ukine pobijanu presudu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje pred izmijenjenim sudskim vijećem. Također ''podredno'', predložio je da Vrhovni sud Republike Hrvatske izrekne višestruko blažu sankciju od one koju je izrekao prvostupanjski sud. U žalbi je zatraženo da se optuženika i branitelje pozove na sjednicu drugostupanjskog vijeća.

 

2.3.              Državni odvjetnik podnio je odgovor na žalbu optuženika u kojem je predložio da se žalba odbije kao neosnovana. Taj je odgovor dostavljen optuženiku.

 

3.              Spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske (članak 474. stavak 1. ZKP/08.).

 

4.              Sjednica vijeća održana je u prisutnosti optuženog I. M. , zz branitelja optuženika, odvjetnika S. P. B. – odvjetnice M. B. i branitelja optuženika, odvjetnika Š. L..

 

5.              Na sjednicu nije pristupio uredno pozvani državni odvjetnik pa je sjednica održana u njegovoj odsutnosti (članak 475. stavak 3. ZKP/08.).

 

6.              Žalbe državnog odvjetnika i optuženika nisu osnovane.

 

7.              Nije u pravu optuženik kada tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 9. ZKP/08. time što je u izreci pobijane presude rana koju je zadobio oštećenik opisana drukčije nego u optužnici, te da se o nastanku te druge ozljede nije mogao očitovati. Rana koju je zadobio oštećenik utvrđena je na temelju nalaza i mišljenja vještaka sudske medicine. Optuženik je imao mogućnosti komentirati taj nalaz i postavljati pitanja vještaku na raspravi, a to je i učinio. Stoga je neosnovan navod da se nije mogao očitovati o ozljedi koju je utvrdio vještak. Osim toga, nije riječ o nekoj drugoj ozljedi, nego je jedna te ista rana opisana različitim izričajem. Stoga nije riječ o prekoračenju optužbe.

 

7.1.              Također nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je optužba prekoračena jer da je sud u obrazloženju presude dodao kriminalnu težinu optuženiku koja mu nije stavljena na teret jer u obrazloženju govori o ''više napada'', odnosno ''nasrtaja'' iako oni nisu činjenično opisani. Naime, kada prvostupanjski sud u obrazloženju opisuje druge ''nasrtaje'', odnosno ''napade'' optuženika prema oštećeniku, jasno je da se to odnosi na odguravanje (prema rashladnoj vitrini) i daljnja dva zamaha nožem koji su jasno opisani u činjeničnom opisu djela.

 

7.2.              Optuženik također pogrešno smatra da je u činjeničnom opisu trebalo opisati koju konkretnu radnju su obavljali policajci, tvrdeći da je riječ o blanketnom kaznenom djelu. Međutim, kazneno djelo iz članka 111. točke 6. KZ/11. nije blanketno kazneno djelo, a tijekom postupka je utvrđeno da su policijski službenici T. J. i K. Č. obavljali policijsku radnju zasjede.

 

7.3.              Suprotno žalbenim navodima, u izreci je jasno opisano koje radnje navedene u činjeničnom opisu predstavljaju pokušaj ubojstva. Pritom treba navesti da žalbeni navodi o tome da su pojedine radnje ''apsolutno nedokazane'' predstavljaju žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te će na njih biti odgovoreno u dijelu obrazloženja koja se odnosi na pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.

 

7.4.              Nije u pravu žalitelj niti kada tvrdi da postoji proturječje između izreke u kojoj se navodi da je prilikom daljnja dva napada optuženik nasrnuo prema glavi optuženika, dok se obrazloženju navodi ''i prema glavi i prema tijelu''. Izraz ''i prema glavi i prema tijelu'' svakako podrazumijeva da su ti napadi bili usmjereni (i) prema glavi, kako je to navedeno u činjeničnom opisu izreke. Usput, glava je anatomski dio tijela pa i zato nema proturječja na koje se žalitelj neosnovano poziva.

 

7.5.              Neosnovan je i navod da nije obrazloženo u kojoj je ruci optuženik držao nož, kojom je putanjom mahao nožem, kojom je putanjom hodao, na kojoj je udaljenosti bio od J. i Č., niti da nisu obrazložene okolnosti iz kojih proizlazi namjera optuženika. Također se tvrdi da se u obrazloženju presude ne navode ozljede, njihova težina i mjesto nastanka, zbog čega se u tom dijelu presuda ne može ispitati. Naime, sve te okolnosti, iako se žalitelj ne slaže sa zaključcima prvostupanjskog suda, dostatno su obrazložene u prvostupanjskoj presudi. To se odnosi i na žalbenu tvrdnju da se u presudi ne navodi iz kojih dokaza proizlazi da je oštećenik uspio blokirati prvi napad, a okrivljenik nasrnuo još dva puta. 

 

7.6.              Isto tako, a suprotno žalbenim navodima, presuda sadrži ocjenu vjerodostojnosti dokaza kao i razloge zbog kojih prvostupanjski sud nije prihvatio pojedine dokazne prijedloge stranaka.

 

7.7.              Slijedom navedenog, nisu počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupku iz članka 468. stavka 1. točaka 9. i 11. ZKP/08. na koje neosnovano upire žalitelj.

 

8.              Pobijajući presudu zbog pogrešne primjene kaznenog zakona, optuženik navodi da iz obrazloženja presude proizlazi da je djelo ostalo u pokušaju jer je okrivljenik pobjegao iz trgovine. Prema stavu žalitelja, takvo obrazloženje isključuje pokušaj, jer sud ne zaključuje da je nešto spriječilo optuženika okrivljenika da dovrši radnju. Iz ovih žalbenih navoda može se zaključiti da žalitelj smatra da je riječ o dobrovoljnom odustanku iz članka 35. KZ/11. Žalitelj također tvrdi da nema pokušaja ubojstva jer je djelo dovršeno udaranjem šake o tijelo i nastupom lake tjelesne ozljede, pri čemu se ističe da optuženik, da je imao namjeru ubiti policijskog službenika, ne bi istoga udario šakom u kojoj je držao nož jer je imao objektivnu mogućnost zarezati ga ili ubosti, da je to htio učiniti.

 

8.1.              Niti ovaj žalbeni navod nije osnovan. Pokušaj je dovršen jer je počinitelj učinio sve što je smatrao potrebnim za počinjenje djela, ali posljedica nije nastupila. Do posljedice nije došlo jer se oštećenik obranio od napada – najprije podizanjem ruke da spriječi ubod nožem u glavu, potom uzmicanjem i na kraju udaranjem optuženika palicom u prsa. Dakle, optuženik je pobjegao tek nakon što je poduzeo sve što je bilo potrebno za ostvarenje bića kaznenog djela koje je ostalo u pokušaju jer je oštećenik obrambenim radnjama uspio spriječiti nastanak posljedice. Prema tome, nije riječ o dobrovoljno odustanku od počinjenja kaznenoga djela.

 

8.2.              Slijedom navedenog, nije došlo do povrede kaznenog zakona iz članka 467. stavak 2. u vezi s člankom 469. točkom 1. ZKP/08.

 

9.              Suprotno navodima optuženika, činjenično stanje je potpuno i pravilno utvrđeno. Zaključci prvostupanjskoga suda zasnovani su na pravilnoj ocjeni vjerodostojnosti iskaza ispitanih osoba i na ocjeni svih ostalih izvedenih dokaza. Ti su zaključci logični i pravilni pa su uslijed toga i zaključci suda o postojanju odlučnih činjenica pravilno utemeljeni na izvedenim dokazima.

 

9.1.              Optuženik pokušava osporiti pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja dajući vlastitu ocjenu izvedenih dokaza. Tako optuženik smatra da nije dokazano da je oštećenik rekao ''policija'' prije nego što je udario optuženika, unatoč tome što to potvrđuju i oštećenik i svjedok K. Č.. Svjedokinja B. F., suprotno žalbenim tvrdnjama, ne potvrđuje obranu optuženika da oštećenik nije ništa rekao, nego iskazuje da se zbog pretrpljenog stresa ne sjeća je li išta rekao. Uzimajući u obzir suglasne iskaze svjedoka Č. i oštećenika, te činjenicu da je riječ o policajcima koji su postupali u obavljanju službene dužnosti, pravilan je i logičan zaključak prvostupanjskog suda da su se policijski službenici predstavili kao ''policija'' prije nego što je oštećenik udario optuženika palicom po nozi.

 

9.2.              Kraj utvrđene činjenice da je oštećeni T. J. rekao ''policija'', neodlučni su žalbeni navodi da se optuženik okrenuo i ''instinktivno'' ili ''refleksno zamahnuo nožem'' jer nije znao tko ga udara palicom po nozi. Ovi su navodi dijelom i netočni jer oštećenik J. nije iskazao da je optuženik refleksno zamahnuo nožem, nego da se refleksno okrenuo. Imajući na umu navedeno, nije osnovan ni žalbeni navod da bi ''refleksno'' zamahivanje nožem isključivalo postojanje izravne namjere.

 

9.3.              Osporavajući utvrđenje prvostupanjskog suda da je optuženik držao nož u desnoj ruci, optuženik zanemaruje nalaz i mišljenje vještaka koji je isključio mogućnost da se događaj odvijao na način na koji ga je opisao optuženik, a osobito da bi držao nož u lijevoj ruci. Stoga je neodlučan iskaz svjedokinje B. F. koja je iskazivala o tome da je optuženik držao nož u lijevoj ruci. Svjedokinja je prema vlastitom iskazu bila u šoku tijekom inkriminiranog događaja, a njezin iskaz u tom dijelu nije u skladu s iskazima svjedoka T. J. i K. Č. niti s nalazom sudskog vještaka. U svakom slučaju i ova svjedokinja potvrđuje da je optuženik nasrtao na oštećenika s nožem u ruci i da se oštećenik branio podizanjem ruku.

 

9.4.              Optuženik neosnovano tvrdi da u brisu oštrice noža nisu pronađeni biološki tragovi oštećenika pa to smatra materijalnim dokazom da nožem nije ni dotaknuo oštećenika. Naime, iz nalaza i mišljenja vještaka za biološka vještačenja proizlazi da je na oštrici noža pronađen djelomični miješani DNA profil više osoba koji je nepogodan za identifikaciju. Na temelju takvog nalaza, a pored drugih dokaza koji dokazuju suprotno, ne može se smatrati dokazanim da optuženik ''nožem nije ni dotaknuo oštećenika''. Osim toga, kod oštećenika je doista utvrđena rezna rana za koju je vještak sudske medicine isključio mogućnost, na koju upire žalba, da je nastala udarcem rukom o policu ili artikle s police. Prema tome, nisu osnovani ni žalbeni navodi da nije utvrđeno na koji način je oštećenik zadobio tjelesnu ozljedu.

 

9.5.              U tom su pravcu neodlučni i žalbeni navodi da svjedok Č. kontradiktorno iskazuje o položaju oštrice noža, budući da ovaj svjedok u svim svojim iskazima navodi da je pri zamahu optuženika oštrica noža bila usmjerena prema tijelu oštećenog T. J.. Smjer oštrice noža potvrđuje i vještak u svom nalazu i mišljenju.

 

9.6.              U žalbi se dalje ističe da okrivljenik nije poduzeo radnju koja bi mogla dovesti do smrtne posljedice, jer prema nalazu i mišljenju vještaka optuženik i oštećenik nisu bili na udaljenosti na kojoj bi moglo doći do kontakta između noža i tijela oštećenika. Međutim, žalitelj očito ne vodi računa da je vještak naveo da je ozljeda koju je zadobio oštećenik obrambena ozljeda koja nastaje kao posljedica podmetanja ruke na putanju noža s ciljem zaštite vitalnih dijelova tijela. Utvrđeno je također da je optuženik tri puta zamahnuo nožem. U jednom od tih zamaha ostvaren je kontakt između noža i tijela oštećenika. Nadalje, iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je teška tjelesna ozljeda mogla nastati pod uvjetom da su oštrica noža kao i ruka oštećenog bile pomaknute za nekoliko milimetara naprijed. Osim toga, vještak je objasnio da je oštećenik pomicanjem mogao izbjeći tešku i osobito tešku tjelesnu ozljedu.

 

9.7.              Žalitelj se također poziva na pet pretpostavki za koje je vještak naveo da su trebale biti kumulativno ispunjene da bi došlo do smrtne posljedice. Međutim, riječ je o uvjetima za koje je vještak naveo da bi morali biti ispunjeni za slučaj smrtne posljedice uslijed iskrvarenja iz ruke. Te su pretpostavke ovdje  neodlučne jer se optuženika ne tereti da bi oštećeniku nanio ozljede ruke od kojih je mogao iskrvariti, nego da je zamahnuo nožem prema glavi oštećenika, ali mu nije uspio probosti glavu zbog obrambenih radnji koje je poduzeo oštećenik.

 

9.8.              Uzimajući u obzir dinamiku i brzinu odigravanja inkriminiranog događaja prema iskazima svjedoka i dovodeći je u vezu s nalazom i mišljenjem vještaka, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da je optuženik s ciljem da usmrti policijskog službenika najprije zamahnuo nožem prema njegovoj glavi, a potom ga zamahivanjem noža i odguravanjem prisilio da se povuče na drugi kraj trgovine. Optuženik je od daljnjeg napada odustao tek nakon što je udaren policijskom palicom u prsa.

 

9.9.              Prvostupanjski je sud sve dokaze izvedene u ovom postupku savjesno i detaljno raščlanio te ocijenio svakog posebno te u njihovoj međusobnoj povezanosti. Potom je pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice, zaključivši da su se u postupanju optuženika ostvarila sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela teškog ubojstva u pokušaju kako je to opisano u izreci pobijane presude. Zato je neosnovana žalba optuženika podnesena iz osnova navedenih u članku 470. ZKP/08.

 

10.              Žaleći se zbog odluke o kazni, državni odvjetnik ističe da olakotne okolnosti nisu takve da bi se mogla izreći ovako blaga kazna. Posebno, ističe da se nezaposlenost ne može smatrati olakotnom okolnošću jer je posljedica njegovog boravka u zatvoru, a da strah od kamatara proizlazi samo iz optuženikove obrane.

 

10.1.              Optuženik u svojoj žalbi smatra da je kao dodatne olakotne okolnosti trebalo vrednovati zdravstveno stanje njegove djece, slabo imovno stanje i psihičko narušeno zdravlje, a da se kao otegotne okolnosti nisu smjele cijeniti upornost i odlučnost u činjenju djela jer je riječ o samo jednom kaznenom djelu. Također smatra da je neprimjereno kao otegotnu okolnost cijeniti neku pojavu ili osobinu koja je posljedica psihičkog poremećaja, kao i da je ranije osuđen presudom Županijskog suda u Zadru K-6/17. od 6. studenog 2017. jer je riječ o djelu koje je počinjeno u istom događaju koje je predmet ovog postupka.

 

10.2.              Ispitujući osnovanost odluke o kazni u povodu žalbi stranaka, ovaj je sud ocijenio da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje su, u smislu članka 47. stavka 1. KZ/11., od utjecaja da kazna po vrsti ili mjeri bude lakša ili teža za počinitelja.

 

10.3.              Tako je pravilno kao olakotne okolnosti cijenio obiteljske prilike, tešku materijalnu i financijsku situaciju, narušeno zdravstveno stanje i pobude iz kojih je počinio kazneno djelo, a to je strah za život i život članova obitelji zbog duga prema ''kamatarima''. Olakotno mu je cijenjena okolnost sudjelovanja u Domovinskom ratu i odlikovanje za sudjelovanje u vojno redarstvenim akcijama ''Bljesak'' i ''Oluja'', a to pokazuje da je u dijelu svoga života optuženik postupao s plemenitim motivom sudjelovanja u vojnim aktivnostima tijekom rata, radi obrane domovine. Konačno, olakotnom je cijenjena i okolnost da je djelo ostalo u pokušaju. Navedene okolnosti obuhvaćaju i one na koje se optuženik poziva u svojoj žalbi.

 

10.4.              Kad je riječ o otegotnim okolnostima, optuženik u žalbi pogrešno navodi da je sud otegotnim cijenio njegovu prijašnju osuđivanost. Naime, iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud otegotnim cijenio upornost i odlučnost u činjenju kaznenih djela, imajući pritom na umu da je optuženik osuđen za niz kaznenih djela razbojništva koja su prethodila počinjenju kaznenog djela za koje je osuđen u ovom postupku. Presudom Županijskog suda u Zadru K-6/17. od 6. studenog 2017. optuženik doista jest osuđen za razbojništvo koje je počinio istom prigodom kao i djelo za koje se tereti u ovom postupku, ali i za 11 drugih kaznenih djela razbojništva koje je počinio prije ovog događaja.

 

10.5.              Nije u pravu optuženik niti kada tvrdi da prvostupanjski sud nije smio cijeniti njegovu nekritičnost prema vlastitom kriminalnom ponašanju. Nekritičnost je osobina ličnosti optuženika koja je utvrđena prihvaćanjem psihijatrijskog nalaza i mišljenja. Riječ je o jednoj od okolnosti iz članka 47. KZ/11. koja služi pri individualizaciji kazne, a očito se odnosi na kriminalna ponašanja optuženika za koja je već proglašen krivim.

 

10.6.              Sve navedene okolnosti pravilno su cijenjene i dostatno vrednovane. Ublažavanje kazne, odnosno njeno izricanje ispod posebnog minimuma predviđenog za ovo djelo je opravdano jer je riječ o pokušaju, a posljedice pokušaja koje je pretrpio oštećenik nisu teške. Kazna zatvora četiri godine može utjecati na optuženika, a i na sve ostale, da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno te će omogućiti optuženiku ponovno uključivanje u društvo. Izrečena kazna sadrži dostatnu moralnu i društvenu osudu zbog počinjenje djela te će jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava.

 

11.              Ispitivanjem prvostupanjske presude nisu nađene druge povrede zakona na koje ovaj sud, u skladu s člankom 476. stavkom 1. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti. Na temelju članka 482. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 7. veljače 2023.