1

                                                                                                      Poslovni broj: 13 Gž R-2785/2022-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: 13 Gž R-2785/2022-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Jasenke Grgić kao predsjednice vijeća, Sabine Dugonjić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Ksenije Grgić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. T. iz S., OIB: … zastupane po punomoćniku I. Š., odvjetniku u S., protiv tuženika ustanove ''Lj. D.'' iz S., OIB: …, zastupane po punomoćniku A. K., odvjetniku u S., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljene protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-743/2017 od 12. travnja 2021., na sjednici vijeća održanoj dana 7. veljače 2023.,

 

 

r i j e š i o j e

 

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-743/2017 od 12. travnja 2021. u pobijanom dijelu pod točkom I., II., III., V. i VII. izreke te se u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje pred drugog suca pojedinca tog suda.

 

II. O troškovima žalbenog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke utvrđeno je da otkaz tuženika kao poslodavca tužiteljici po osnovi Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika od 11. kolovoza 2017. nije dopušten, te da radni odnos tužiteljici po tom osnovu nije prestao, dok je pod točkom II. izreke određen sudski raskid ugovora o radu na neodređeno vrijeme zaključenog između tuženika i tužiteljice od 2.studenog 2011. s danom 10. listopada 2017. Pod točkom III. izreke naloženo je tuženiku isplati tužiteljici s osnove naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu iznos od 60.260,35 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10. listopada 2017. do isplate dok je pod točkom IV. izreke odbijen dio tužbenog zahtjeva tužiteljice s osnove naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu za više zatraženi iznos od 1.500,00 kn. Nadalje, pod točkom V. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici po osnovi naknade neimovinske štete iznos od 30.000,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od podnošenja tužbe do isplate dok je pod točkom VI. odbijen dio tužbenog zahtjeva tužiteljice iz osnova naknade neimovinske štete za iznos od 20.000,00 kn kao neosnovan. Pod točkom VII. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici na ime parničnih troškova iznos od 38.522,52 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

 

2. Protiv navedene presude u dijelu izreke pod točkom I., II., III., V. i VII. izreke žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1.-3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u skladu sa žalbenim navodima odnosno podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje uz naknadu troškova sastava žalbe u iznosu od 3.906,25 kn uz trošak sudske pristojbe na žalbu.

 

3. Tužiteljica u odgovoru na žalbu tuženika osporava žalbene navode u cijelosti te predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu uz naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

 

4. Žalba je osnovana.

 

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem da je nedopuštena Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika od 11. kolovoza 2017. i da radni odnos nije prestao, zahtjev za sudskim raskidom radnog odnosa s danom 10. listopada 2017. i naknada štete zbog sudskog raskida u iznosu od 60.260,35 kn te naknada neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na duševno zdravlje. (čl. 115. st. 1. toč. Zakona o radu, Narodne novine broj: 93/14, 127/17, 98/19- dalje: ZR).

 

6. Ispitujući pobijanu presudu, ovaj sud je utvrdio da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka propisanu odredbom čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer presuda ima nedostataka, zbog kojih se ne može ispitati, budući da ista nema razloga o odlučnim činjenicama potrebnima za procjenu osnovnosti tužbenog zahtjeva, razlozi presude su međusobno proturječni i nejasni te postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava, odnosno zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava, odnosno zapisnika, a i činjenično stanje je ostalo nepotpuno utvrđeno (čl. 355. ZPP-a).

 

7. Najprije valja reći da je tuženik u žalbi i tijekom postupka osporavao pravovremenost zahtjeva za zaštitu prava posljedično čemu je tužiteljica prekludirana u podnošenju tužbe u ovoj pravnoj stvari.

 

8. Prvostupanjski sud je otklonio takav prigovor tuženika navodeći da prema knjizi isporučenih pošiljaka (list 13 spisa), a što odgovara i onome što je tužiteljica navela za zahtjevu za zaštitu prava, da je ista zaprimila odluku o otkazu ugovora o radu 21.08.2017.

 

              9. Međutim, iz stanja spisa proizlazi da je tuženik uz odgovor na tužbu predao  u spis i fotopresliku povratnice HP-a koju je vlastoručno potpisala tužiteljica, a uz koji potpis je vlastoručno unesen datum primitka: „19.08.17.g.“, a što je prvostupanjski sud propustio ocijeniti, kako to osnovano ističe tuženik. Naime, potpisana dostavnica je javna isprava, za razliku od izlista knjige isporučenih pošiljaka za koju nije jasno tko ju je sastavio, po čijem nalogu i sa kojom svrhom te da li se odnosi na potpisanu povratnicu koju je HP uputio natrag tuženiku kao pošiljatelju pismena, slijedom čega pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

10. Nadalje, prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev polazeći od toga da je temeljem odredbe članka 135. st. 3. ZR-a u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu na poslodavcu pa da je tuženik u tom smislu kao poslodavac trebao dokazati najviši stupanj krivnje tužiteljice dakle da je ista sa namjerom prema istaknutim točkama od a) do i) u odluci o otkazu od 11.08.2017. kršila navedene radne obveze jer da u konkretnom slučaju tužiteljica krši radne obveze, a pri tome je potpuno neodlučno je li poslodavcu zbog povrede obveze iz radnog odnosa do kojeg je došlo skrivljenim ponašanjem radnika nastala šteta ili ne.

 

11. Stoga prvostupanjski sud zaključuje da iz svih pregledanih i provedenih dokaza u ovom postupku nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica da tuženik nije ovom sudu pružio adekvatne dokaze iz kojih bi proizlazili opravdani razlozi za otkazivanje ugovora o radu tužiteljici zbog skrivljenog ponašanja budući ničim nije dokazao da je tužiteljica radeći u ljekarničkoj jedinici br. 2. kod tuženika na mjestu voditelja ljekarne s namjerom ili krajnjom nepažnjom kršila obveze iz radnog odnosa, a prema točkama a) do i) sadržanim u obrazloženju tuženikove odluke o otkazu. To stoga jer iz nalaza i mišljenja tvrtke Ž. d.o.o. odnosno vještakinje V. P., a nakon detaljnog pregleda obimne dokumentacije od strane vještakinje da iz sadržaja svih navoda po pojedinim točkama odluke o otkazu ugovora o radu je razvidno da su isti isključivo rezultat razmatranja financijskih aspekata poslovanja i tijeka ostvarivanja dobiti, odnosno gubitka u razdoblju u kojem je tužiteljica obavljala posao ravnateljice ljekarničke jedinice 2 u S., a što da ne smije biti kriterij za utvrđivanje povrede radne obveze od strane ljekarnika jer da se ljekarničke ustanove ne osnivaju prvenstveno radi stjecanja dobiti već da je obveza ljekarnika u praksi osiguranje pružanje kvalitetne usluge i ljekarničke skrbi svakom korisniku.

 

12. Također prvostupanjski sud utvrđuje da vještakinja nije po niti jednoj točki od a) do i) iz obrazloženja odluke o otkazu ugovora o radu tužiteljici od 11.08.2017. našla niti jedno kršenje radne obveze od strane tužiteljice, a što je razvidno iz detaljno elaboriranog sadržaja nalaza i mišljenja vještakinje u ovom predmetu pa da su u navedenom smislu nevjerodostojni, a niti logični iskazi z.z. tuženika V. D.1, svjedoka V. D.2 i svjedokinje D. S. u dijelu u kojem isti ističu da je tužiteljica kršila radne obveze prema točkama citiranim u odluci o otkazu, a vezano za vođenje knjiga, ažuriranje knjige kratkih rokova, stvaranja većih zaliha lijekova u ljekarni, naručivanje skupih lijekova, iznošenje lijekova iz ljekarne, neažuriranje knjige narkotika, aljkavog unošenja podataka o robi te propuštanje provjere valjanosti primljenih recepata i slično budući iz nalaza i mišljenja tvrtke Ž. izrađenog po vještakinji V. P. jasno proizlazi da ovakvih propusta tužiteljice u radu na mjestu voditeljice ljekarne u ljekarničkoj jedinici br. 2. nije bilo.

 

13. Međutim, takvi zaključci i utvrđenja prvostupanjskog suda o nedopuštenosti predmetnog otkaza ugovora o radu ne mogu se prihvatiti i osnovano tuženik ističe da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati jer u presudi nema razloga o odlučnim činjenicama čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

14. Naime, odredbom čl. 115. st. 1. toč. 3. ZR, propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).

 

15. Osnovano žalitelj ističe da prvostupanjski sud nije postupao sukladno odredbi čl. 250. ZPP kojom je propisano da će sud izvesti dokaz vještačenjem kad je radi utvrđivanja ili razjašnjenja kakve činjenice potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže. Naime, iz predmetnog nalaza, što osnovano ističe žalitelj, proizlazi da je vještak davao u više navrata pravne ocjene predstavlja li postupanje tužiteljice povredu iz radnog odnosa ili ne, a što je zadatak suda, a ne vještaka. Tako npr. vještakinja je u svom nalazu navela da iz sadržaja svih navoda po pojedinim točkama odluke o otkazu ugovora o radu je razvidno da su isti isključivo rezultat razmatranja financijskih aspekata poslovanja i tijeka ostvarivanja dobiti, odnosno gubitka u razdoblju u kojem je tužiteljica obavljala posao ravnateljice ljekarničke jedinice 2 u S., a što da ne smije biti kriterij za utvrđivanje povrede radne obveze od strane ljekarnika. Međutim, financijski vještak nema kompetencije ocjenjivati da li su utvrđene činjenice povreda obveza iz radnog odnosa jer takvo utvrđenje može dati jedino sud nakon provedenog postupka, a ne financijski vještak, koji se u konkretnom slučaju kako to osnovano ističe žalitelj upušta u ocjenu pravne kvalifikacije utvrđenih činjenica, iznoseći pri tom svoje stavove i mišljenja koje izlaze iz okvira predmeta vještačenja, a pogotovo što je tuženik predložio izvođenje vještačenja na okolnost pogreški u knjigovodstvu i financijskom poslovanju iz točke d, f, g, i h Odluke o otkazu, dok je prvostupanjski sud dao vještaku da se očituje po svakoj točki predmetnog otkaza, suprotno dokaznom prijedlogu tuženika.

 

16. Dakle, suprotno odredbama Zakona o parničnom postupku, sud je nekritički prihvatio ovakvo prekoračenje ovlasti vještaka koji ne samo da je prekoračio svoje ovlasti dajući pravnu kvalifikaciju postupaka tužiteljice, nego prvostupanjski sud nije niti obrazložio zašto prihvaća takva utvrđenja vještaka, kada takva utvrđenja ne proizlaze iz iskaza saslušanih svjedoka V. D.2 i svjedokinje D. S. kao i iskaza J. L. koje su provodile inventuru, kao i dokumentacije u spisu predmeta.

 

17. Isto tako, vještakinja u svom nalazu u pogledu utvrđenog propusta ažurnog vođenja knjige narkotika odnosno podataka o imenu i prezimenu osobe koja je preuzela opojnu drogu te liječnika koji je izdao recept te broj recepta temeljem kojeg je ista izdana ističe da je nedostajuće podatke jednostavno utvrditi tako da nije moguće tvrditi da tužiteljica nije vodila spomenutu evidenciju u skladu sa člankom 15. Pravila dobre liječničke prakse, a posebno da je za pretpostaviti da bi nedostajući podaci bili ažurirani do kraja tekućem mjeseca, slijedom čega iznosi neprovjerene i neizvjesne navode za koje nije ovlaštena, pogotovo imajući u vidu da takvo postupanje i propusti povlače za sobom odgovornost tuženika uslijed nepostupanja po čl. 20. st. 2. Pravilnika o uvjetima i načinu postupanja s narkoticima i psihotropnim tvarima (Narodne novine, broj 62/1999.) prema kojem su pravne osobe iz stavka 1. ovoga članka obvezne voditi očevidnike koje sadrže podatke o:- nazivu tvari ili gotovog lijeka i sastavu, - količini dobavljenih i isporučenih narkotika i psihotropnih tvari u gramima (ako se radi o gotovom lijeku - obliku, dozi, pakiranju i količini pakiranja), - nazivu i sjedištu dobavljača, - broj izvozne odnosno uvozne dozvole ako je izvršen izvoz odnosno uvoz i naziv nadležnih tijela koje je dozvolu izdalo, - naziv i sjedište primatelja (ime i prezime, adresu i broj osobne iskaznice primatelja kao i ime i prezime liječnika i naziv zdravstvene ustanove ako se radi o izdavanju narkotika i psihotropnih tvari u ljekarni kao ime i prezime osobe koja je lijek izdala), - datum nabave, - datum isporuke odnosno izdavanja.

 

18. Nadalje, vještakinja u svom nalazu i mišljenju navodi da je tijekom 2016. u više navrata vršen prijenos različitih artikala te ujedno i artikla proizvođača lijekova MSD iz ljekarničke jedinice u R. u ljekarničku jedinicu 2 u S. te da se radilo o uobičajenoj praksi, a koju ocjenu prvostupanjski sud nekritički prihvaća iako iz iskaza svjedokinje S. I. proizlazi da tužiteljica nije vršila posudbe lijekova drugim ljekarnama već da je pozajmljivala lijekove na načine da ih je odnosila na kućnu osobnu adresu pacijenata.

 

19. Isto tako, vještakinja preslike djelomičnih računalnih pregleda sa podacima o tijeku nabave i izlazu pojedinih artikala nije htjela uzeti u obzir jer da ne predstavljaju vjerodostojnu knjigovodstvenu dokumentaciju na temelju koje bi se mogle utvrditi financijske vrijednosti zatečenih zaliha niti utvrditi promet od 8% u odnosu na prethodni mjesec jer da se iz nje ne može steći jasna spoznaja o isteku roka valjanosti, stanju zaliha, promjenama cijena, koji zaključak prvostupanjski sud nekritički prihvaća ne tražeći dodatna objašnjenja od tuženika.

 

20. Prema tome, u ovom konkretnom slučaju došlo je do eklatantnog kršenja odredbe čl. 250 ZPP jer vještak nije samo utvrđivao činjenice nego je za utvrđeno davao pravne ocjene, koje je, kako to proizlazi iz obrazloženja pobijane odluke, prvostupanjski sud bezrezervno prihvatio, a takvo postupanje bilo je od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne odluke čime je prvostupanjski sud počinio i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 250 ZPP.

 

21. Nadalje, prvostupanjski sud prihvatio je tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenje otkaza nedopuštenim iz razloga što je, cijeneći sve dokaze, utvrdio da tužiteljica niti jednim svojim postupkom nije počinila povrede radne obveze koje bi imale karakter skrivljenog ponašanja. Međutim, sud prvog stupnja ne ocjenjuje dokaze odnosno iskaze iz kojih bi proizlazilo da je tužiteljica počinila povrede radne obveze već nekritički prihvaća iskaze bliskih osoba tužiteljice i to J. S. partnera tužiteljice koji je u trenutku kada je tužiteljici otkazan Ugovor o radu bio na brodu, zatim svjedokinje G. M. sestre tužiteljice koja je po struci građevinski tehničar, te svjedokinje B. B. koja i sama ističe da nema nikakvih saznanja o otkazu tužiteljici od 11. kolovoza 2017. dok iskaze svjedoka V. D.2 i D. S. otklanja kao nelogične pri čemu i činjenicu iznosa manjka od 3.803,41 kn utvrđenu po vještaku smatra bez utjecaja na utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu.

 

22. Slijedom navedenog, kako iz stanja spisa proizlazi postojanje povreda radne obveze i to naročito iz provedene inventure te pregleda raspoložive dokumentacije, to je zaključak prvostupanjskog suda suprotan navodima i činjenicama u spisu odnosno postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava, odnosno zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava, odnosno zapisnika. Time je ostvaren žalbeni razlog iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP s jedne strane jer je prvostupanjski sud donio zaključak suprotno stanju spisa, a s druge strane jer nije argumentirano obrazložio zašto nije prihvatio iskaze svjedoka predloženih od tuženika i dostavljene dokumentacije.

 

23. Osim toga, potpuno su nejasni razlozi koje prvostupanjski sud u pobijanoj odluci iznosi u pogledu subjektivnog odnosa tužiteljice prema ponašanju koje je prethodilo otkazivanju ugovora o radu jer utvrđuje kako se u postupanju tužiteljice ne vidi namjera za kršenjem obveze iz radnog odnosa, odnosno da je poslodavac trebao dokazati najviši stupanj krivnje tužiteljice te da je ista sa namjerom prema istaknutim točkama kršila navedene radne obveze što bi pretpostavljalo obvezu poslodavca da kod dokazivanja opravdanog razloga za otkaz skrivljenim ponašanjem radnika, uvijek dokaže i najviši stupanj krivnje radnika. Takvo što ne proizlazi iz odredbe članka 115. stavak 1. ZR-a, s obzirom da se kao otkazni razlog navodi isključivo skrivljeno ponašanje radnika, koje pretpostavlja ne samo namjeru, kao najviši stupanj krivnje, već i nehaj, kao blažu vrstu krivnje. Naime, skrivljeno ponašanje radnika, pretpostavlja ne samo namjeru, kao najviši stupanj krivnje, već nehaj, kao blažu vrstu krivnje (istovjetno stajalištu iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 284/2020-2 od 6. svibnja 2020.). Pored toga, za otkaz skrivljenim ponašanjem radnika dovoljno je da radnik krši obveze iz radnog odnosa do koje je došlo skrivljenim ponašanjem radnika, bez obzira da li je nastala šteta ili ne.

 

24. Pri tome, prvostupanjskom sudu valja naglasiti da je u konkretnom slučaju tužiteljici  ugovor o radu otkazan redovitim otkazom uvjetovanim skrivljenim ponašanjem, a ne izvanrednim otkazom ugovora o radu, koji je također sankcija za povrede obveze iz radnog odnosa, a osnovna razlika između ta dva otkaza jest u težini povrede radne obveze, jer kada poslodavac izvanredno otkazuje ugovor o radu to u pravilu čini radi osobito teške povrede odredaba ugovora o radu od strane radnika, odnosno njegovog skrivljenog ponašanja zbog kojeg nastavak radnog odnosa nije moguć (članak 116. ZR). Skrivljeno ponašanje radnika jedan je od razloga i za redovito otkazivanje ugovora o radu, međutim takvo (skrivljeno) ponašanje radnika ne podrazumijeva nužno teško kršenje obveze iz radnog odnosa. (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev 284/2020-2 od 6. svibnja 2020.).

 

25. Isto tako, prvostupanjski sud utvrđuje djelomično osnovanim tužbeni zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na duševno zdravlje jer da iz iskaza tužiteljice proizlazi da je do pogoršanja njenog zdravstvenog stanja došlo iz razloga što je ona u poslovanje tuženika uložila velika novčana sredstva, a dobila je prijetnje poslodavca.

 

26. S obzirom na osnovu tužbenog zahtjeva (naknada štete zbog posljedica uznemiravanja i povrede dostojanstva od strane tuženika), u ovom slučaju se radi o odštetnoj odgovornosti poslodavca po općim propisima obveznog prava. Za takve štete poslodavac odgovara po načelu krivnje (čl. 1100. ZOO) za koju je potrebno kumulativno postojanje svih općih pretpostavki za postojanje odštetne odgovornosti (protupravna štetna radnja, šteta i adekvatna uzročno posljedična veza). To nadalje znači da bi poslodavac bio u obvezi naknaditi utuženu štetu radniku, potrebno je, između ostalog, postojanje određenih protupravnih postupaka poslodavca – tuženika, koji imaju obilježja uznemiravanja i da su ti protupravni postupci u uzročnoj vezi s nastalom štetom.

 

27. Osim toga, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, iz navedenih dokaza (pogotovo izvedenog vještačenja), a isto tako iz transkripta razgovora između tužiteljice i V. D.2 (list 21 spisa) doista za sada nije moguće izvesti zaključak o postojanju sustavnog i dugotrajnog uznemiravanja te povrede dostojanstva od strane tuženika poduzimanjem radnji koje tužiteljica navodi u svojoj tužbi i svojim kasnijim stranačkim očitovanjima odnosno da bi se ispunile pretpostavke da se tužiteljici dosudi naknada neimovinske štete zbog uznemiravanja i povrede dostojanstva.

 

28. Slijedom svega navedenog, prvostupanjska presuda za sada ne sadrži jasne i određene razloge o svim odlučnim činjenicama potrebnim za utvrđenje osnovanosti tužbenog zahtjeva, a i činjenično stanje je ostalo nepotpuno utvrđeno, tako da je na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP i čl. 370. ZPP pobijanu presudu valjalo ukinuti i predmet vratiti sudu na ponovno suđenje u pobijanom dijelu pod točkom I., II., III., V. i VII. izreke time da će se nova glavna rasprava održati pred drugim sucem pojedincem (čl. 371. ZPP).

 

29. Budući da je ukinuta odluka o glavnoj stvari valjalo je ukinuti i odluku o troškovima prvostupanjskog postupka o kojima će prvostupanjski sud odlučiti u odluci kojom završava postupak pred tim sudom (čl. 164. st. 4. ZPP).

 

30. Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavljena je za konačnu odluku, sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

 

31. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će najprije utvrditi pravovremenost podnesenog zahtjeva za zaštitu prava posljedično tome pravovremenosti tužbe pa ukoliko tužiteljica nije prekludirana u svojim pravim, prvostupanjski će sud zatim otkloniti bitne povrede odredaba parničnog postupka ukazane ovim rješenjem na način da će dati valjane i obrazložene razloge o navedenim odlučnim činjenicama potrebnima za procjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva uvažavajući izražena shvaćanja ovog suda te će ponovno nakon utvrđenja svih relevantnih okolnosti i ponovnom ocjenom već izvedenih dokaza odlučiti o zahtjevu tužiteljice pri čemu će raspraviti i ocijeniti osnovanost ostalih žalbenih prigovora tuženika.

 

32. Tek nakon toga bit će moguće donijeti pravilnu i zakonitu odluku.

 

U Zagrebu 7. veljače 2023.

 

Predsjednica vijeća:              Jasenka Grgić, v.r.