- 1 -              Rev 695/2022-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 695/2022-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Grada Rijeke, OIB: …, zastupanog po Zajedničkom odvjetničkom uredu D. K. i J. P. iz R., protiv ovršenice Ž. Č. iz R., OIB: …, radi ovrhe, odlučujući o reviziji ovrhovoditelja protiv rješenja Županijskog suda u Zadru broj Gž Ovr-142/19-2 od 23. listopada 2019., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Rijeci broj Ovr-2966/2018 od 3. listopada 2018., u sjednici održanoj 7. veljače 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

 

I. Prihvaća se revizija ovrhovoditelja i ukidaju rješenje Županijskog suda u Zadru broj Gž Ovr-142/19-2 od 23. listopada 2019. i rješenje Općinskog suda u Rijeci broj Ovr-2966/2018 od 3. listopada 2018. te predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

 

II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci o glavnoj stvari.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je prijedlog za ovrhu na nekretnini ovršenice radi ostvarenja novčane tražbine u iznosu od 5.201,53 kn s zateznim kamatama i troškovima parničnog i ovršnog postupka.

 

2. Drugostupanjskim rješenjem odbijena je žalba ovrhovoditelja i potvrđeno prvostupanjsko rješenje.

 

3. Rješenjem ovog suda broj Revd-2136/2021-2 od 8. lipnja 2021. dopuštena je revizija ovrhovoditelju protiv rješenja Županijskog suda u Zadru broj Gž Ovr-142/19-2 od 23. listopada 2019., u odnosu na pravno pitanje:

 

„Može li sud odrediti ovrhu na nekretnini radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditelja koja je manja od 20.000,00 kn, u slučaju kad ovrhovoditelj zahtijeva ovrhu na temelju ovršne isprave - presude protiv založnog dužnika kojom je određeno da je tuženik dužan trpjeti namirenje tražbine u iznosu manjem od 20.000,00 kn iz vrijednosti založene nekretnine sudskom prodajom nekretnine, a dragovoljno založno pravo na nekretnini koja je predmet ovrhe je zasnovano 15. rujna 1992. na temelju Ugovora sklopljenog temeljem Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, koji sadrži izjavu kupca kojom dozvoljava uknjižbu založnog prava u korist prodavatelja?“,

 

uz obrazloženje da o spornom pitanju nema prakse revizijskog suda, ali da se o tom pitanju izjasnio Europski sud za ljudska prava u odluci Nikola Frlan protiv Hrvatske od 20. rujna 2016. (zahtjev br. 2545/14).

 

4. Postupajući po navedenom dopuštenju ovrhovoditelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), u vezi s odredbom čl. 12. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22), radi pravnog pitanja u odnosu na koje je revizija dopuštena. Predlaže preinačiti, podredno ukinuti nižestupanjske odluke uz naknadu troškova revizije.

 

5. Na reviziju nije odgovoreno.

 

6. Revizija je osnovana.

 

7. Predmet spora je provedba ovrhe radi namirenja novčane tražbine utvrđene ovršnom ispravom i to presudom Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji broj P-1975/2016 od 6. ožujka 2017. i rješenja istog suda broj P-1975/2016 od 17. siječnja 2018., ovršnom dana 28. lipnja 2017.

 

8. Odredbom čl. 80.b st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17 - dalje: OZ) propisano je da će sud prijedlog za ovrhu na nekretnini odbiti ako glavnica tražbine radi čijeg se namirenja ovrha traži ne prelazi iznos od 20.000,00 kn, osim ako je prijedlog podnesen radi prisilnog ostvarenja tražbine radi zakonskoga uzdržavanja ili tražbine radi naknade štete uzrokovane kaznenim djelom.

 

9. U odnosu na postavljeno pitanje, odgovoriti je da sud može odrediti ovrhu na nekretnini radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditelja koja je manja od 20.000,00 kn, u slučaju kad ovrhovoditelj zahtijeva ovrhu na temelju ovršne isprave - presude protiv založnog dužnika kojom je određeno da je tuženik dužan trpjeti namirenje tražbine u iznosu manjem od 20.000,00 kn iz vrijednosti založene nekretnine sudskom prodajom nekretnine, a dragovoljno založno pravo na nekretnini koja je predmet ovrhe je zasnovano 15. rujna 1992. na osnovi Ugovora sklopljenog temeljem Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ("Narodne novine", broj 27/91, 54/91, 6/92, 8/92, 33/92, 46/92, 49/92, 69/92 i 87/92), koji sadrži izjavu kupca kojom dozvoljava uknjižbu založnog prava u korist prodavatelja.

 

10. Ovo već stoga jer, upravo je svrha klauzule o osiguranju novčane tražbine, iz Ugovora o otkupu stana na kojem postoji stanarsko pravo, uknjižbom založnog prava u korist prodavatelja - ovrhovoditelja, zasnovati dragovoljno založno pravo na nekretnini, na temelju nespornog očitovanja volje zalogodavca - ovršenice (kupca) da svoju nekretninu optereti založnim pravom upravo radi osiguranja određene i, navedenim pravnim poslom konkretizirane, tražbine ovrhovoditelja (s naslova kupoprodajne cijene stana s ugovorenom obročnom otplatom iste), te za slučaj neisplate dužne tražbine omogućiti provedbu ovrhe na nekretnini na zakonom propisani način. Slijedom navedenog, u situaciji kada je na nekretnini upisano dragovoljno založno pravo, nije bilo mjesta, od strane nižestupanjskih sudova primjeni, ni elaboriranju s aspekta, odredbe čl. 80.b OZ.

 

11. Kao što je već navedeno u obrazloženju rješenja ovog suda o prijedlogu za dopuštenje revizije, u odluci Nikola Frlan protiv Republike Hrvatske je uz ostalo navedeno da se založni dužnik ne može pozivati na ograničenja ovrhe u slučaju dragovoljnog zasnivanja založnog prava na nekretnini radi osiguranja novčane tražbine, time da to shvaćanje glasi:

 

„32. Podnositelj je u ovom predmetu prigovarao da je isplata njegovog duga bila izvršena prodajom njegovog doma. Sud napominje da je podnositelj dragovoljno koristio svoj dom kao instrument osiguranja kredita. Na taj način, podnositelj je pristao da, u slučaju neisplate, vjerovnik može naplatiti dug prodajom njegove kuće.

 

33. (…) Podnositelj je stoga morao biti svjestan da će kuća biti prodana radi isplate nepodmirenih dugovanja, ukoliko ih ne otplati.

 

34. Prodaja podnositeljeve kuće u ovršnom postupku bila je posljedica neispunjavanja njegovih ugovornih obveza. Štoviše, to je bila posljedica na koju je izričito pristao.

 

35. Stoga se može zaključiti da je podnositelj pristao i prihvatio da će se isplata njegovog nepodmirenog duga izvršiti prodajom njegove kuće. U skladu s navedenim, ovaj dio zahtjeva je očigledno neosnovan te mora biti odbačen u skladu sa čl. 35. st. 3.(a) i 4. Konvencije.“

 

12. Ustavni sud Republike Hrvatske je u odluci broj U-III-2930/2019 od 14. studenog 2019. naveo: „...podnositelji su dragovoljno koristili predmetnu nekretninu kao instrument osiguranja kredita te su na taj način izričito pristali da banka svoju tražbinu može namiriti prodajom založene nekretnine. Iz provedenog postupka ne proizlazi da bi podnositelji pred redovnim sudovima pokrenuli postupak radi ispitivanja ugovora o kreditu na temelju kojega je doneseno rješenje o ovrsi pa se može zaključiti da su slobodno sklopili taj ugovor i pristali da se kredit osigura njihovom nekretninom kao instrumentom osiguranja te da su bili svjesni mogućnosti pokretanja ovršnog postupka ukoliko taj kredit ne otplate.“

 

13. I u odluci Europskog suda za ljudska prava Vrzić protiv Hrvatske od 12. srpnja 2016. (zahtjev br. 43777/13) se navodi: „ESLJP nije našao nerazmjernost“ kako su podnositelji zahtjeva dobrovoljno koristili svoj dom kao osiguranje za zajam … izričito pristali da ukoliko … ne otplate nenamirena potraživanja … zajmodavci imaju pravo tražiti naplatu u ovršnom postupku prodajom njihove kuće … nisu osporili niti jedan ugovor o zajmu pred nacionalnim sudovima u odgovarajućim postupcima … mogli su pokrenuti postupak tražeći da se ugovor proglasi ništetnim ili da se poništi …“.

 

14. Svaki ovršni postupak neminovno izaziva stanje uznemirenosti, a posebice kada se radi o ovrsi na nekretnini - stanu. Međutim, u okolnostima konkretnog slučaja, kada ovršenica ne osporava ugovor o otkupu stana, kada je ovrha na založenoj nekretnini posljedica izričitog pristanka ovršenice, kao stanara i kao vlasnice, na prodaju nekretnine u ovršnom postupku radi nepodmirenja zalogom osigurane tražbine, u provođenju ovršnog postupka s tim ciljem, nema neusklađenosti s Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine", MU broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10).

 

15. Slijedom navedenog, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i to odredbe čl. 80.b OZ, na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP valjalo je ukinuti obje nižestupanjske odluke i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak uz naputak tom sudu da, nakon što ispita sve pretpostavke potrebne za odlučivanje o prijedlogu za ovrhu u konkretnom slučaju, o tom prijedlogu donese novu odluku.

 

16. Odluka iz toč. II. izreke ovog rješenja temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

 

Zagreb, 7. veljače 2023.