- 1 -              Rev 927/2022-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 927/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Jasenke Žabčić, Marine Paulić i Dragana Katića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K. M., iz S., OIB …, zastupanoga po punomoćniku A. P., odvjetniku u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, Z., OIB …, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž R-323/2021-2 od 16. travnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu broj Pr-521/2017-32 od 14. siječnja 2021., u sjednici održanoj 7. veljače 2023.

 

r i j e š i o   j e:

 

              I. Prihvaća se revizija tuženika, ukidaju se presuda Županijskog suda u Splitu broj Gž R-323/2021-2 od 16. travnja 2021., i presuda Općinskog suda u Karlovcu broj Pr-521/2017-32 od 14. siječnja 2021., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

              II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom obvezana je tuženica isplatiti tužitelju s naslova neisplaćenih dodataka na plaću ukupnog bruto iznosa od 16.647,45 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom kako je to specificirano u točki 1. izreke te presude, te mu naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 11.125,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, kako je to specificirano u točki 2. izreke navedene presude, dok je odbijen zahtjev za više traženo (točka 3. izreke).

 

2. Drugostupanjskom presudom u točki I. izreke potvrđena je presuda Općinskog suda u Karlovcu broj Pr-521/2017-32 od 14. siječnja 2021. u pobijanom dijelu u točki 1. i 2. izreke, dok su u točki II. izreke odbijeni, kao neosnovani, zahtjevi stranaka za naknadu troškova drugostupanjskog postupka.

 

3. Ovaj sud rješenjem broj Revd-2673/2021-2 od 15. veljače 2022., tuženici dopustio podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pitanja:

 

              ''Mogu li personalni dokazi poput iskaza tužitelja imati prednost i veću vjerodostojnost pred materijalnim dokazima, dostavljenim evidencijama o radu, potpisanim od strane tužitelja?''.

 

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tuženica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) zbog procesnopravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena. Predlaže da ovaj sud preinači pobijanu presudu uz naknadu prouzročenog parničnog troška tuženiku, podredno da ukine presude prvostupanjskog i drugostupanjskog suda ili samo presudu drugostupanjskog suda i predmet vrati na ponovno suđenje, te potražuje naknadu troškova postupka:

 

5. Na reviziju nije odgovoreno.

 

6. Revizija je osnovana.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu neisplaćenih dodataka na plaću za rad na terenu, prekovremenu, noću, subotama, nedjeljama, blagdanom i u smjenama za razdoblje od 16. svibnja 2012. do 16. lipnja 2014. koje tužitelj temelji na odredbama Zakona o službi u oružanim snagama (''Narodne novine'', broj 33/02, 58/02,175/03, 136/04, 76/07, 88/09 i 124/09 - dalje: ZSOS/02), Zakona o službi u oružanim snagama (''Narodne novine'', broj 73/13 - dalje: ZSOS/13), Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (''Narodne novine'', broj 118/09 i 118/12 - dalje: Odluka/09) i Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba (''Narodne novine'', broj 118/09 - dalje: Pravilnik/09). 

 

8. Prema sadržaju pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena proizlazi da je sporan način utvrđivanja sati prekovremenog rada, i u svezi s tim imaju li personalni dokazi, poput iskaza tužitelja, prednost i veću vjerodostojnost pred materijalnim dokazima, dostavljenim evidencijama o radu, potpisanim od strane tužitelja.

 

9. Prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev uz utvrđenja:

 

          - da je tužitelj zaposlenik tuženice, Hrvatske kopnene vojske sa sjedištem zapovjedništva u K., kao djelatna vojna osoba;

          - da je tužitelj radio prekovremeno, subotama i nedjeljama, sve za vrijeme rada na terenu;

          - da iz iskaza svjedoka D. Č. i stranačkog iskaza tužitelja proizlazi da su bili u istoj postrojbi, da su poslove na terenu obavljali 3-4 puta godišnje po 7-30 dana, da su bili na terenu u S., Z., P., V. te S., a rad se obavljao radnim danom u vremenu od 7 do 19 sati, i vikendima, za koji rad su dobivali slobodne dane i to 1,6 sati po jednom prekovremenom danu, da su radili i na poplavama (kada bi radili skoro cijeli dan i noć), sahranama (oko 40 godišnje za što su radili po cca 3 prekovremena sata), te su imali i straže (20-ak godišnje pa bi za 7 dana straže dobio 2,5 slobodna dana);

            - da iz nalaza i mišljenja vještaka financijske struke R. d.o.o. proizlazi da je tužitelj obavljao rad u redovnom radnom vremenu na terenu, uključujući rad subotom i nedjeljom;

              - da je tužitelj prema evidenciji tuženice sveukupno u razdoblju od 7. kolovoza 2011. do 1. lipnja 2014., ostvario 12,33 sati prekovremenog rada, subotom 26 sati i nedjeljom 33 sata što umanjeno za iskorištene slobodne dane na ime neisplaćenih bruto dodataka iznosi od 1.480,35 kn;

             - da je tužitelj prema iskazima svjedoka i tužitelja ostvario 252,33 sati prekovremenog rada, subotom 77 sati i nedjeljom 51 sat što umanjeno za iskorištene slobodne dane na ime neisplaćenih bruto dodataka iznosi od 16.647,45 kn, te je prihvativši drugu varijantu nalaza vještaka, tužitelju dosudio iznos od 16.647,45 kn.

 

10. Prema shvaćanju drugostupanjskog suda "u situaciji kada iz iskaza svjedoka i tužitelja proizlazi da službena evidencija radnog vremena (a koja podrazumijeva i evidenciju o prekovremenom radu i radu subotom i nedjeljom) ne odgovara stvarno odrađenim satima prekovremenog rada i rada subotom i nedjeljom na terenu, a u situaciji kada tuženica nije dostavila ni sve naloge o korištenju slobodnih dana ni odluke o preraspodjeli radnog vremena; to proizlazi da je u konkretnom slučaju teret dokazivanja radnog vremena na poslodavcu jer isti nije na propisani način vodio evidenciju o radnom vremenu. Kako tuženica nije s uspjehom dokazala uredno vođenje evidencije odnosno, nije s uspjehom opovrgla iskaze i druge dokaze koji ukazuju na suprotno, to proizlazi tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim". Pri tom, pogrešnim smatra shvaćanje tuženice po kojem je  tužitelj u upravnom postupku trebao osporavati evidenciju radnog vremena, jer se o tome u ovom parničnom postupku odlučuje kao o prethodnom pitanju temeljem odredbe članka 12. ZPP-a.

 

11. 1. Odredbom članka 14. ZSOS/02 propisana je supsidijarna primjena propisa o državnim službenicima i namještenicima, za pitanja koja tim propisima nisu uređena, te primjena općih propisa o radu odnosno kolektivni ugovori sklopljeni u skladu s njima.

 

11. 2. Prema odredbi članka 4. stavak 1. i 2. Zakona o radu (''Narodne novine'', broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13 - dalje: ZR), poslodavac je dužan voditi evidenciju o radnicima koji su kod njega zaposleni, a koja mora sadržavati podatke o radnicima i o radnom vremenu, a prema odredbi članka 131. stavak 4. ZR-u, u slučaju spora u vezi s radnim vremenom, ako poslodavac ne vodi evidenciju iz članka 4. stavka 1. ovoga Zakona na propisani način, teret dokazivanja radnog vremena leži na poslodavcu.

 

11. 3. Prema odredbi čl. 169. st. 1. ZSOS/02 plaća djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika sastoji se od osnovne plaće i dodataka na plaću, a prema odredba čl. 97. st. 5. ZSOS/02 djelatnoj vojnoj osobi, službeniku i namješteniku pripada povećana plaća za prekovremeni rad pod uvjetima i u iznosu koji su uređeni općim propisima, a st. 6. citiranog članka da se pravo na povećanu plaću za prekovremeni rad ne ostvaruje ako je moguće organizirati preraspodjelu radnog vremena.

 

12. Tuženica u reviziji navodi da iz dokumentacije koju je priložila tijekom postupka, nedvojbeno proizlazi da je vodila preciznu evidenciju radnog vremena u kojoj su bilježeni kako prekovremeni sati ostvareni radom na terenu (prekovremeno, noću, subotom, nedjeljom iskazane pod oznakom RRV, službeni put-Sp, sahrana, straža-STR, dežurstvo-DEŽ, teren-TR i dr.) tako i slobodni dani koji su tužitelju odobravani po više osnova, te da su, kako tužitelju tako i svjedocima, davane na uvid tako vođene evidencije radnog vremena, koje su isti potpisivali i na njih nisu nikada iznijeli primjedbe, niti je tužitelj u upravnom postupku prije podnošenja tužbe osporio evidencije o svom radu na terenu podnoseći pisani prigovor, te smatra da sud svoju odluku ne može temeljiti na nalazu i mišljenju vještaka izrađenom temeljem personalnih dokaza, odnosno iskaza tužitelja i svjedoka o radu tužitelja u razdoblju od prije osam godina u kojem je nastao prekovremeni rad, paušalno osporavajući količinu iskazanih prekovremenih sati rada. U skladu sa iznijetim tuženica nadalje smatra da tužitelj, na kojem je teret dokaza spornih činjenica u ovom postupku, imajući u vidu da je tužena postupala u skladu s odredbama čl. 4. st. 1. i 2. ZR/9, odnosno čl. 5. st. 1. i 2. ZR/14 i vodila evidenciju radnog vremena pa stoga nije bilo razloga da sud u postupku utvrđuje činjenice o satima rada tužitelja na terenu, i da na pravno relevantan način nije dokazao da evidencija radnog vremena koju je vodila tužena, nije prikazivala stvarno stanje stvari (čl. 219. i 221a ZPP-a).

 

13. Prema odredbi čl. 221.a ZPP-a ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja, a prema čl. 8. ZPP koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

 

15. Prema navedenim procesnim pravilima, i prema shvaćanju ovoga suda, svaka stranka može predložiti da se na okolnost njezinih tvrdnji provedu odgovarajući dokazi, pa je tako i tužitelj mogao, osporavajući tvrdnju tuženice prema kojoj je vodila urednu evidenciju radnog vremena, predložiti saslušanje određenih svjedoka, kojim dokazom bi osporio vjerodostojnost navedene evidencije tuženice. Pri tome ovaj sud ističe da tuženica ovdje tvrdi da je evidenciju radnog vremena vodila uredno, pa ako je to tako tada je osporavanje istinitosti te evidencije bilo na tužitelju, a da s druge strane tužitelj istovremeno tvrdi i dokazuje da ta evidencija nije točna. U tim okolnostima sudovi su dužni pažljivo razmotriti sadržaj zakonskih odredbi, poslovnu praksu i običaje koji su prevladavali u mjerodavno vrijeme te ocijeniti sadržaj i narav te evidencije, odnosno utvrditi kakva je ta evidencija bila i kakva je trebala biti, te zavisno od toga prosuditi o kvaliteti iskaza saslušanog svjedoka i utjecaja toga iskaza na zaključak o ocjeni kvalitete evidencije radnog vremena, koju je vodila tuženica, a u kojoj su bilježeni kako prekovremeni sati ostvareni radom na terenu (prekovremeno, noću, subotom, nedjeljom pod oznakom RRV, službeni put-Sp, sahrana, straža-STR, dežurstvo-DEŽ, teren-TR i dr.) tako i slobodni dani koji su tužitelju odobravani po više osnova, pri čemu je nužno imati u vidu jesu li, ne samo tužitelju nego i svjedocima koji su saslušani, davane na uvid tako vođene evidencije radnog vremena, koje su isti jednim dijelom potpisali, a drugim dijelom nisu potpisivali i ako nisu zašto, a posebno od kakvog je utjecaja na kvalitetu iskaza svjedoka o kvaliteti i potpunosti evidencije o radnom vremenu činjenica jesu li na tu evidenciju bilo tužitelj bilo svjedok, do pokretanja sudskih postupaka, iznosili primjedbe, i jesu li nakon prijema obračuna plaće kroz utuženo razdoblje imali primjedbu na (ne)obračunate prekovremene sate rada, te je li tužitelj eventualno u upravnom postupku, prije podnošenja tužbe osporavao evidencije o svom radu na terenu podnoseći pisani prigovor, neovisno o tome što se to pitanje može rješavati, kao prethodno pitanje i u ovoj parnici, a sve to posebno imajući u vidu protek vremena nakon kojeg se osporava točnost predmetne evidencije radnog vremena.

 

16. Kada na temelju međusobno proturječnih tvrdnji stranaka nije moguće utvrditi je li postojeća evidencija radnog vremena uredno vođena, sudovi su ovlašteni odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva primjenom pravila o teretu dokazivanja jer ni presumpcije o činjenicama ili pravu, ni pravila o teretu dokazivanja određena domaćim pravom, nisu sami po sebi nespojivi s postupovnim zahtjevima prava na pravično suđenje (vidi Tiemann protiv Francuske, br. 47457/99 i 47458/99, odluka od 27. travnja 2009.; Lady S.R.L. protiv Moldavije, br. 39804/06, § 27., presuda od 23. listopada 2008.)

 

17. Stoga odgovor na postavljeno pitanje glasi:

 

              Pitanje mogu li personalni dokazi poput iskaza tužitelja imati prednost i veću vjerodostojnost pred materijalnim dokazima, dostavljenim evidencijama o radu, potpisanim od strane tužitelja zavisi od svih okolnosti pojedinog slučaja, a kada na temelju međusobno proturječnih tvrdnji stranaka nije moguće utvrditi je li postojeća evidencija radnog vremena uredno vođena, sudovi su ovlašteni odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva primjenom pravila o teretu dokazivanja, pri čemu je nužno imati u vidu jesu li, ne samo tužitelju nego i svjedocima kojima se dokazuje (ne)istinitost evidencije, davane na uvid tako vođene evidencije radnog vremena, koje su isti jednim dijelom potpisali, a drugim dijelom nisu potpisivali, a posebno od kakvog je utjecaja na kvalitetu iskaza svjedoka o kvaliteti i potpunosti evidencije o radnom vremenu činjenica jesu li na tu evidenciju, bilo tužitelj, bilo svjedok, do pokretanja sudskih postupaka, iznosili primjedbe, i jesu li nakon prijema obračuna plaće kroz utuženo razdoblje imali primjedbi na (ne)obračunate prekovremene sate rada, te je li tužitelj eventualno u upravnom postupku, prije podnošenja tužbe osporavao evidencije o svom radu na terenu podnoseći pisani prigovor, neovisno o tome što se to pitanje može rješavati, kao prethodno pitanje i u ovoj parnici, a sve to posebno imajući u vidu protek vremena nakon kojeg se osporava točnost predmetne evidencije radnog vremena.

 

18. Budući je tužitelj tužbeni zahtjev temeljio na tvrdnji o pogrešno obračunatom prekovremenom radu, odnosno pogrešno vođenoj evidenciji radnog vremena, pogrešno su nižestupanjski sudovi s obzirom na navedeno primijenili materijalno pravo kada su u navedenim okolnostima tužbeni zahtjev tužitelja ocijenili osnovanim u cijelosti.

 

19. Slijedom iznesenog, budući da zbog pogrešnog pravnog pristupa u ocjeni dokaza sudovi osnovanost tužbenog zahtjeva nisu u dovoljnoj mjeri raspravili, valjalo na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

20. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP).

 

Zagreb, 7. veljače 2023.