1

Poslovni broj 26 Gž-256/2022-5

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj 26 Gž-256/2022-5

 

 

 

U I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Jadranke Travaš, kao predsjednice vijeća, Roberte Pandža, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Gordane Držaić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja L.1 d.o.o., P., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik K. N., odvjetnik u Z., protiv tužene D. P. iz R., OIB: …, kao glavne urednice portala www…, nakladnika L.2 d.o.o., koju zastupa punomoćnica S. V., odvjetnica iz Odvjetničkog društva V. & Partneri d.o.o., Z., radi objave ispravka informacije, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-702/2019-13 od 25. studenog 2021., u sjednici vijeća održanoj 7. veljače 2023., 

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-702/2019-13 od 25. studenog 2021. u dijelu pod točkom II. izreke te u odluci o troškovima parničnog postupka pod točkom III. i IV. Izreke i u tom dijelu sudi i sudi:

 

1. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja L.1 d.o.o. u dijelu koji glasi:

 

„II Nalaže se tuženici D. P., glavni urednik portala www…, nakladnika L.2 d.o.o. sa sjedištem u R., OIB: …, objaviti ispravak povodom informacija iz točke I. izreke, i to tako da bez promjena i dopuna na istim ili istovjetnom mjestu prvog radnog dana nakon donošenja i dostave ove presude, objavi sljedeći tekst ispravka:

"Što je vinobran? Paški mesar koristio ga je za održavanje i svježinu mljevenog mesa!" - ISPRAVAK

Supermarket L.1 nije nikada kupcima prodavao meso kojem je istekao rok upotrebe, koje smrdi ili koje bi bilo upaljeno, već je takvo meso odvozilo, odnosno otklanjao neškodljivo i u skladu s propisima. Takvo meso nikada se nije našlo na policama dućana supermarketa L.1 niti bi se takvo meso mljelo i koristilo za ćevape, odnosno prodavalo kao mljeveno, a kako se neosnovano insinuira predmetnim člankom. Netočno je da bi se pokvareno meso zamrzavalo u komore na - 22 te vadilo iz istih za vrijeme sezone i mljelo za prodaju. Također je netočno i to da bi se u staro meso dodavali bilo kakvi začini i preparati da bi se istome ubio neugodan miris i povratila crvenkasta boja, a osobito je netočno da bi takve naloge davao vlasnik supermarketa L. P. Konačno, netočno je i to da bi mesnice u vlasništvu društva L.1 d.o.o. bile predmet inspekcijskog nadzora i prekršajnih postupaka, odnosno da bi u takvim postupcima bile utvrđene bilo kakve nepravilnosti po pitanju kvalitete mesa i načina rada. Svi ovi navodi objavljeni su u članku bez ikakvih uporišta u stvarnom činjeničnom stanju koje od strane autora ni na koji način nije stvarno bilo utvrđivano.

Nadalje, osobito se ističe da otpremnica čiji je navodni tekst citiran na početku članka nije autentična te je na istoj sam A. J., sugovornik autora članka, rukom naknadno, drugom olovkom i drugim rukopisom, dopisivao sadržaj, i to između ostalog nadopisivane su sporne napomene: "SMRDI = ZA ČEVAPE" i "UPALJENO STANJE = ZA ČEVAPE".

Kako ne bismo doveli u zabludu javnost već zaštitili njezino pravo na točno i istinito informiranje, ovime skrećemo pozornost na to da su navodi izneseni u odnosu

na supermarket L.1 i društvo L.1 d.o.o. u predmetnom članku produkt individualnih vrijednosnih sudova autora i njihovog sugovornika, neutemeljeni na stvarnoj poslovnoj politici i radu supermarketa L.1 i društva L.1 d.o.o. Konačno, sugovornik autora članka A. J. radnik je u L.1 d.o.o. koji je zbog lošeg učinka premješten s pozicije voditelja mesnice na radno mjesto mesara, a sve jer je isti kroz duže vrijeme nesavjesno i neuredno obavljao svoje radne zadatke. Nastavno tome, ovakve neistinite i neuvjerljive činjenične tvrdnje rezultat su njegovog

nezadovoljstva i potrebe za osvetom poslodavcu.

Konačno, supermarket L.1 i društvo L.1 d.o.o. svoje poslovanje obavljaju u cijelosti u skladu sa zakonom te svim pozitivnim propisima koji su na snazi u Republici Hrvatskoj, uredno izvršavajući sve svoje obveze koje za njih iz istih proizlaze, a sve točne, potpune i istinite informacije vezane upravo za poslovanje supermarketa L.1 d.o.o. i društva L.1 d.o.o. moguće je u svakom trenutku dobiti i provjeriti u sjedištu društva, odnosno kod rukovodećih osoba."

 

III Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 4.550,00 kuna, a sve zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25. studenog 2021. do isplate, s tim da se stopa zatezne kamate određuje za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena prosječne kamate stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a koju prosječnu kamatnu stopu za referentno razdoblje utvrđuje Hrvatska narodna banka, u roku od 15 dana.''

2. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 559,92 eura[1] / 4.218,75 kuna, u roku od 15 dana.

 

 

r i j e š i o  j e

 

I. Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-702/2019-13 od 25. studenog 2021. u dijelu kojim se tvrđuje da je tuženica kao glavna urednica portala www…, nakladnika L.2 d.o.o., dužna objaviti ispravak povodom informacija objavljenih 27. listopada 2018. na portalu www… u rubrici "Popularno" pod poveznicom https://www..., pod naslovom: "Što je vinobran?Paški mesar koristio ga je za održavanje i svježinu mljevenog mesa!" te se tužba u tom dijelu odbacuje.

 

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici trošak žalbenog postupka u iznosu od 155,53 eura / 1.171,87 kuna, u roku od 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja pod točkom I. izreke, utvrđuje se da je tuženica kao glavna urednica portala www…, nakladnika L.2 d.o.o., dužna objaviti ispravak povodom informacija objavljenih 27. listopada 2018. na portalu www… u rubrici "Popularno" pod poveznicom https://www..., pod naslovom: "Što je vinobran?Paški mesar koristio ga je za održavanje i svježinu mljevenog mesa!". Pod točkom II. izreke nalaže se tuženici objaviti ispravak povodom informacije iz točke I. izreke, bez promjena i dopuna, na istom ili istovjetnom mjestu, prvog radnog dana nakon donošenja i dostave presude, sadržaja kao u izreci pobijane presude. Pod točkom III. izreke, nalaže se tuženici da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 4.560,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate, dok je pod točkom IV. izreke odbijen zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška.

 

2. Protiv navedene presude žali se tuženica pobijajući presudu zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP). Predlaže presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda, podredno presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zahtijeva i naknadu troška za sastavljanje žalbe u iznosu od 1.171,87 kuna.

 

3. Žalba tuženice je osnovana.

 

4. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a, s time da nije utvrđeno niti da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju tuženica u žalbi posebno upire.

 

5. Međutim, ukazuje se opravdanim upiranje tuženice na pogrešnu primjenu odredbe čl. 187. st. 2. ZPP-a, u svezi dijela tužbenog zahtjeva kojim tužitelj traži utvrđenje da je tuženica u obvezi objaviti ispravak informacije, koji ispravak potom traži i kondemnatornim dijelom zahtjeva. To stoga što tužitelj postavljenim dijelom zahtjeva kojim traži naložiti tuženici objavu ispravka informacije, ostvaruje potrebnu pravnu zaštitu koja se odnosi na informaciju za koju se traži ispravak, radi čega, pored toga, nema pravni interes zahtijevati utvrđenje obveze tuženice na objavu ispravka, slijedom čega je u tom dijelu odgovarajućom primjenom odredbe čl. 187 st. 1. i 2. ZPP-a, temeljem odredbe čl. 369. st. 2. ZPP-a, valjalo ukinuti navedenu presudu te tužbu odbaciti kao nedopuštenu i riješiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.

 

6. Pored navedenog, žalbeni navodi pogrešne primjene materijalnog prava, također su djelomično osnovani.

 

7. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za objavu ispravka informacija objavljenih 27. listopada 2018. na portalu www… u rubrici "Popularno" pod poveznicom https://www..., pod naslovom: "Što je vinobran?Paški mesar koristio ga je za održavanje i svježinu mljevenog mesa!", koji zahtjev tužitelj temelji na tvrdnji da je H. M. d.o.o. u dnevnim novinama J. l., u rubrici "Vijesti", 26. studenog 2018. objavila tekst novinarke V. N., bez nužne prethodne provjere, pod naslovom "Bivši poslovođa: Staro meso se melje za ćevape!" Vlasnik: "To je laž i osveta za otkaz", koji tekst je H. M. d.o.o. istoga dana objavila i na portalu www… u rubrici H. pod poveznicom https://www..., nakon čega je L.2 d.o.o. 27. studenog 2018., na portalu www… u rubrici "Popularno" pod poveznicom https://www..., objavila tekst pod naslovom: "Što je vinobran? Paški mesar koristio ga je za održavanje i svježinu mljevenog mesa!", također bez nužne prethodne provjere, za koji tekst tužitelj tvrdi da je neistinit, da je njime grubo difamiran te da su mu istim tekstom povrijeđena njegova prava i interesi, narušen ugled i nanesena znatna šteta.

 

8. Pozivom na odredbe čl. 40. st. 1., čl. 42. st. 2. u svezi s čl. 46. st. 1. i čl. 51. st. 4. Zakona o medijima ("Narodne novine" broj 59/04, 84/11 i 81/13 – dalje ZM), prvostupanjski sud prije svega ocjenjuje da su objavom spornog članka povrijeđena prava tužitelja opisana u čl. 19. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 – dalje: ZOO) i njegovi interesi, posljedično čemu tužitelj ima pravo zahtijevati od glavnog urednika da bez naknade objavi ispravak objavljenih informacija (jer su tim informacijama bila povrijeđena njegova prava i interesi), slijedom čega usvaja u cijelosti postavljeni tužbeni zahtjev, pri tome cijeneći da tuženica nije dokazala postojanje okolnosti iz čl. 42. st. 4. podstavak 6. ZM-a, koje bi ju oslobodile obveze na objavu ispravka.

 

9. U prvostupanjskom postupku između stranaka nije bilo sporno da je tužitelj dopisom od 21. prosinca 2018., u roku od 30 dana od objave sporne informacije (27. studenog 2018.), pravodobno zatražio od tuženice (kao glavne urednice portala www…) i nakladnika medija L.2 d.o.o., objavu ispravka informacija (sadržajno u bitnome jednak točki II. izreke pobijane presude), s time da nije bilo sporno niti to da ispravak informacija nije objavljen.

 

10. Na temelju rezultata provedenog postupka, uvidom u članak naslova: ''Bivši poslovođa: ''Staro meso se melje za ćevape!“ Vlasnik:''To je laž i osveta za otkaz'' '' autorice V. N., prvostupanjski sud je utvrdio da je navedeni članak objavljen u dnevnom listu J. l. od 26. studenog 2018. (list 7 spisa), dok je uvidom u članak naslova "Smrdljivo staro meso se melje za ćevape! Bivši poslovođa iznio šokantne optužbe na račun poznate mesnice" autorice V. N., utvrdio da je navedeni članak objavljen na portalu www... dana 26. studenog 2018. (list 22-27 spisa), što između stranaka isto tako nije bilo sporno.

 

11. Uvidom u navedene članke prvostupanjski sud je utvrdio i to  da se u citiranim člancima, a u odnosu na tužitelja, iznosi izjava bivšeg djelatnika tužitelja A. J. o tome da se u supermarketu i mesnici tužitelja na otoku P., meso kojemu je istekao rok trajanja, koje smrdi ili je upaljeno, koristi za ćevape ili prodaje kao miješano meso, pljeskavice i drugo, da se u takvo meso dodaje vinobran, sol, papar, Vegeta ili neki drugi začini kako bi meso opet dobilo primjerenu boju i miris i kako bi se prikrio smrad, a sve po uputama vlasnika mesnice L. P., da se u citiranim člancima iznosi izjava vlasnika supermarketa i mesnice L. P. o tome kako su mesara J. smijenili radi njegove iznimne neurednosti prema mesu i vođenja papirologije, da je njihova mesnica i prerada uredno prijavljena te da su sanitarni nadzori uvijek bili uredni, s time da se u navedenim člancima iznose i navodi inspekcije Ministarstva poljoprivrede, tj. da prilikom izvršenog nadzora nije nađeno meso s isteklim rokom trajanja, a da su nađeni nedostatci vezani uz infrastrukturu i samokontrole, da se članci opremljeni fotografijama koje prikazuju unutrašnjost mesnice i dokument naziva ''povratnica'' na kojemu je nakon navođenja vrste i količine mesa napisano više puta: ''smrdi, za ćevape''.

 

12. Nadalje, uvidom u članak objavljen na portalu www… pod naslovom „Što je vinobran? Paški mesar koristio ga je za održavanje i svježinu mljevenog mesa!“ dana 27. studenog 2018. (list 67-68 spisa), koji je predmetom ovoga spora, prvostupanjski sud je utvrdio da se u članku ne navodi autor članka, da nakon naslova članka i fotografije, slijedi tekst: ''Paškom mesaru A. J. je dozlogrdilo. Odlučio je javno objaviti otpremnicu iz veljače ove godine napisane u mesnici supermarketa L.1 na otoku P., koja otkriva kakvo se ''meso'' nudi kupcima. ''Teleća rebra 1,774 kg, smrdi=za ćevape'', ''teleći kotlet, 1,692 kilograma, smrdi=za ćevape'', ''teleća koljenica, 2,658, smrdi=za ćevape''… stoji na otpremnici, piše J. l.'', u kojem tekstu se nadalje navodi odgovor Ministarstva poljoprivrede, tj. da je mesnica u sklopu supermarketa L.1 registrirana, da su pronađeni nedostatci vezani uz infrastrukturu i samokontrolu te da se ne vode redovite evidencije, a da će mesnici biti izdano rješene kojim će se narediti otklanjanje pronađenih neusklađenosti, te će se podnijeti optužni prijedlog, koji sadržaj i oprema spornog članka pod naslovom "Što je vinobran? Paški mesar koristio ga je za održavanje i svježinu mljevenog mesa!", između stranaka također nije sporan.

 

13. Sporno je i u žalbenom stupnju postupka, je li tuženica kao glavna urednica portala www…, dužna objaviti ispravak informacija, odnosno jesu li ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 42. st. 4. toč. 6. ZM-a koje oslobađaju tuženicu, kao glavnu urednicu, da objavi ispravak informacije.

 

14. I po stavu ovoga suda, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da se radi o članku koji sadrži sve dijelove koje je tužitelj u tužbenom zahtjevu označio kao škodljive za njega te da su svi ti dijelovi zaista objektivno i podobni biti škodljivi za tužitelja (supermarket u kojem se prodaje meso koje je predmetom informacija), jer se tužitelja prikazuje kao pravnu osobu koja prerađuje i prodaje staro i smrdljivo meso, a što prosječan čitatelj, kako to pravilno zaključuje i sud prvog stupnja, percipira kao nezakonito i krajnje nemoralno ponašanje, s time da je pravilan i zaključak prvostupanjskog suda o tome da  prije objave spornog članka, nitko od novinara portala www..., nije kontaktirao tužitelja radi provjere informacija koje su u članku iznesene o tužitelju, i u tom smislu vršio adekvatnu (rigorozniju i precizniju) provjeru navedenih informacija, imajući u vidu da je jedini izvor informacija o tužitelju bio članak objavljen na portalu J. l., čime je tuženica postupala protivno pravilima novinarske profesije, dok to što se tužitelja pokušalo bezuspješno kontaktirati, pri čemu iz rezultata provedenog postupka ne proizlazi da je u tome bila krivnja na samom tužitelju, ne utječe na ocjenu pravilnosti naprijed navedenog zaključka. Sama tuženica, pak, s druge strane, tijekom prvostupanjskog postupka, nije se niti pozivala na točnost činjenica iz objavljenih informacija.

 

15. Stoga, pravilan je i zaključak prvostupanjskog suda (utvrđujući sporne informacije  objektivno podobnim biti škodljive za tužitelja), da su objavom takvog članka povrijeđena prava tužitelja u skladu s odredbom čl. 19. ZOO-a (čast, ugled i dostojanstvo) te njegovi interesi, posljedično čemu tužitelj ima pravo u skladu s odredbom čl. 40. st. 1. ZM-a, zahtijevati od glavnog urednika da bez naknade objavi ispravak objavljenih informacija.

 

16. Međutim, pri donošenju pobijane presude, sud prvog stupnja je na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo, cijeneći da tuženica nije dokazala postojanje okolnosti iz čl. 42. st. 4. podstavak 6. ZM-a, koje bi ju oslobodile obveze na objavu ispravka, čemu tuženica u žalbi osnovano prigovara.

 

17. Naime, prema odredbi čl. 46. st. 4. podstavak 6. ZM-a, propisano je da je glavni urednik dužan objaviti ispravak, izuzev ako bi objavljivanje ispravaka prouzročilo odgovornost nakladnika za štetu.

 

18. Po stavu ovoga suda, kako dio traženog ispravka sadrži informacije kojima se vrijeđa dostojanstvo, ugled i čast druge osobe, a što znači da bi objava takve informacije po odredbi čl. 46. st. 4. podstavak 6. ZM-a, mogla prouzročiti odgovornost nakladnika za štetu, čime je tužitelj izašao iz okvira odredbe čl. 40. st. 1. ZM-a, slijedom čega tuženica nije dužna objaviti ispravak objavljenih informacija, jer bi se objavljivanjem traženog ispravka izložila mogućoj odštetnoj odgovornosti.

 

19. Naime, dijelovi traženog ispravka koji se odnose na navode i komentare o sugovorniku izvornog autora članka, A. J., i to „da se osobito ističe da otpremnica čiji je navodni tekst citiran na početku članka nije autentična te je na istoj sam A. J., sugovornik autora članka, rukom naknadno, drugom olovkom i drugim rukopisom, dopisivao sadržaj, i to između ostalog nadopisivane su sporne napomene: "SMRDI = ZA ČEVAPE" i "UPALJENO STANJE = ZA ČEVAPE", kao  i dio „da je sugovornik autora članka A. J. radnik u L.1 d.o.o. koji je zbog lošeg učinka premješten s pozicije voditelja mesnice na radno mjesto mesara, a sve jer je isti kroz duže vrijeme nesavjesno i neuredno obavljao svoje radne zadatke te da su ovakve neistinite i neuvjerljive činjenične tvrdnje rezultat njegovog nezadovoljstva i potrebe za osvetom poslodavcu“, po stavu ovoga suda, a na što osnovano žalbenim prigovorima ukazuje tuženica, ne predstavljaju ispravljanje netočne ili nepotpune informacije (što je svrha ispravka u skladu s odredbom čl. 40. st. 1. ZM-a), već se radi o tvrdnjama o nezakonitom postupanju trećih osoba (sugovornika izvornog autora članka, A. J.), kojima se treću osobu prikazuje u negativnom kontekstu, kao lošeg bivšeg voditelja mesnice tužitelja koji je smijenjen s pozicije voditelja zbog nesavjesnog rada, a koji je radi osvete krivotvorio isprave tužitelja, kako bi tužitelju, kao pravnoj osobi koja prerađuje i prodaje meso, narušio ugled i nanio štetu, a što predstavlja i kazneno djelo (krivotvorenja službene isprave).

 

20. Treba naglasiti da tekst ispravka treba biti uravnotežen i jasan tako da sadrži direktno očitovanje na točno određene informacije, što je u tekstu tužitelja dodavanjem naprijed opisanih dijelova, izostalo. Tužitelj je mogao u ispravljanju netočne ili nepotpune informacije, iznositi činjenice i okolnosti kojima pobija ili s namjerom pobijanja bitno dopunjuje navode u objavljenom tekstu, dok sporni dio teksta, ne predstavlja ispravljanje netočne ili nepotpune informacije, pa ni iznošenje činjenica i okolnosti kojima povrijeđeni pobija ili s namjerom pobijanja bitno dopunjuje navode objavljenog teksta, već je riječ o komentaru u kojem se iznose negativni vrijednosni sudovi o sugovorniku autora članka, kojim ga se, pored navedenog, tereti i za počinjenje kaznenog djela. I kod činjenice da je tekst autoriziran, a pojedini dijelovi sadrže očigledne uvrede ili klevete, autorizacija po odredbi čl. 21. st. 7. ZM-a, ne isključuje i solidarnu odgovornost nakladnika i glavnog urednika glasila za naknadu štete.

 

21. Za zaključiti je da se na negativne vrijednosne sudove iznesene o tužitelju (u kojem dijelu je pravilna ocjena prvostupanjskog suda), ne može odgovarati na jednak način, iznošenjem negativnih vrijednosnih sudova o trećoj osobi (izvoru informacija), jer to nije svrha ispravka u smislu odredbe čl. 40. st. 4. ZM-a, i to neovisno o tome što je spornim člankom neupitno povrijeđeno dostojanstvo i poslovni ugled tužitelja.

 

22. Stoga, suprotno zaključku suda prvog stupnja, po ocjeni ovoga suda, tuženica je dokazala postojanje okolnosti iz čl. 42. st. 4. podstavak 6. ZM-a, koje ju oslobađaju obveze na objavu traženog ispravka.

 

23. Treba ipak obrazložiti da je prema podacima iz spisa tuženica već u odgovoru na tužbu isticala da sporni ispravak nije objavila upravo zbog postojanja okolnosti iz čl. 42. st. 4. podstavak 6. ZM-a, izrijekom i konkretno navodeći da nije dužna objaviti ispravak zato jer sadrži i dio koji bi nakladniku prouzročio štetu (konkretno onaj dio koji je naveden u 19. odlomku ove odluke), a kod čega je ustrajala sve do zaključenja glavne rasprave, iz čega jasno proizlazi da je predmetni dio ispravka netočne informacije tuženica od utuženja smatrala zakonskim razlogom za neobjavljivanje ispravka.

 

24. S druge strane, tužitelj nakon tako danog odgovora na tužbu, nije povukao taj sporni dio zahtjeva, već se na pripremnom ročištu 4. rujna 2019. protivio stajalištu tuženice u svezi primjene odredbe čl. 42. st. 4. podstavak 6. ZM-a, tvrdeći da za njezinu primjenu nisu ispunjene niti činjenične, niti pravne pretpostavke (list 88-89 spisa), pa kako tužitelj u toku postupka nije uskladio ispravak s odredbama ZM-a, za zaključiti je da nije dao pristanak da se ispravak može objaviti u izmijenjenom, skraćenom obliku (izostavljanjem spornog dijela).

 

25. Dakle, kako tužitelj u toku postupka nije uskladio tekst s odredbama ZM-a, niti se usuglasio s time da se tekst objavi u izmijenjenom, skraćenom obliku, odnosno da koristi takovu mogućnost koja je propisana čl. 41. st. 1. ZM-a, valjalo je primjenom odredaba čl. 40. st. 1. i 4. ZM-a te čl. 41. st. 1. ZM-a, u svezi s čl. 42. st. 4. podstavak 6. ZM-a, preinačiti prvostupanjsku odluku i odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

 

26. U tom kontekstu je za obrazložiti da je ovaj sud pri donošenju naprijed navedene odluke imao u vidu odluku Vrhovnog suda broj Rev-246/2020-2 od 30. studenog 2022., kao i odluku broj Rev-855/2012-2 od 16. prosinca 2016., međutim, obje navedene odluke, po stavu ovoga suda, u okolnostima konkretnog slučaja (u kojima je tuženica još u odgovoru na tužbu prigovorila da sporni ispravak nije objavila upravo zbog onih razloga koji su doveli do preinačenja prvostupanjske odluke, a što je predstavljalo njezin primarni razlog za neobjavljivanje ispravka, nakon čega je tužitelj tijekom ovoga postupka jasno izrazio stav da ne pristaje na djelomično prihvaćanje zahtjeva), nisu primjenjive na konkretnu pravnu i činjeničnu situaciju, slijedom čega nije bilo uvjeta za djelomično prihvaćanje tužbenog zahtjeva (u dijelu u kojem je zahtjev za ispravak bio osnovan).

 

27. Dakle, iz naprijed navedenih razloga, sud prvog stupnja je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je usvojio tužbeni zahtjev, zbog čega je žalbu tuženice valjalo uvažiti, a presudu suda prvog stupnja preinačiti primjenom odredbe čl. 373. st. 3. ZPP-a i odbiti tužbeni zahtjev te odlučiti kao u izreci ove presude pod točkom I. 1.

 

28. S obzirom na to da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti odbijen, u smislu odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, tužitelj nema pravo na naknadu zatraženih troškova postupka, pa je zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka također valjalo odbiti i presuditi kao u izreci ove presude pod točkom I. 1.

 

29. Kako je, stoga, tuženica u cijelosti uspjela u ovome sporu, valjalo joj je u cijelosti dosuditi zatražene troškove parničnog postupka, s time da je kao temelj za određivanje naknade troškova tuženici uzet njezin zahtjev u kojem je određeno navela troškove za koje traži naknadu (s lista 106 spisa).

 

30. Tuženici su dosuđeni troškovi koji se odnose na zastupanje tuženice po punomoćniku odvjetniku, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/2022, dalje: Tarifa)  i vrijednosti predmeta spora i to za sastavljanje odgovora na tužbu po Tbr. 8. t. 1. Tarife, u iznosu od 99,54 eura / 750,00 kuna, za pristup na tri ročišta po Tbr. 9. t. 1. Tarife (4. rujna 2019., 7. listopada 2020. i 15. listopada 2021.), u iznosu od po 99,54 eura / 750,00 kuna za svako ročište, za pristup na jedno ročište po Tbr. 9. t. 5. Tarife, u iznosu od po 49,78 eura / 375,00 kuna, sve to u skladu s Tbr. 42. i Tbr. 50., uvećano za PDV po stopi od 25% u iznosu od 111,98 eura / 843,75 kuna, što je sveukupno 559,92 eura / 4.218,75 kuna.

 

31. Slijedom obrazloženog, u pogledu odluke o troškovima postupka, valjalo je preinačiti pobijanu presudu i naložiti tužitelju da tuženici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 559,92 eura / 4.218,75 kuna te odlučiti kao pod točkom I. 2. izreke ove drugostupanjske odluke.

 

32. Odluka o trošku žalbenog postupka koji je nastao tuženici temelji se na odredbama čl. 166. st. 2. i čl. 154. st.1. ZPP-a, budući je tuženica u cijelosti uspjela sa žalbom. Tako je tuženici dosuđen trošak za sastavljanje žalbe prema Tbr. 10. t. 1. i Tbr. 50. Tarife, uvećano za trošak poreza na dodanu vrijednost (Tbr. 42. Tarife)  u iznosu od ukupno 155,53 eura / 1.171,87 kuna (točka II. izreke rješenja).

 

33. Iz svih navedenih razloga, odlučeno je kao u izreci ove presude i rješenja.

 

 

U Zagrebu 7. veljače 2023.

 

Predsjednica vijeća:

Jadranka Travaš, v.r.