Poslovni broj:7 Kž-57/2023-3

 

Poslovni broj:7 Kž-57/2023-3

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sonje Brešković Balent kao predsjednice vijeća, te Mirjane Rigljan i Gordane Mihela Grahovac, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog S. M., zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 – u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Čakovcu broj: KO-DO-625/2020 od 5. listopada 2022., izjavljene protiv presude Općinskog suda u Čakovcu broj: K-269/2019 od 4. veljače 2021., na sjednici vijeća održanoj 7. veljače 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

              Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Čakovcu broj: K-269/2019 od 4. veljače 2021., pod toč. I/, temeljem čl. 544. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu: ZKP/08), kazneni nalog Općinskog suda u Čakovcu broj: K-170/16 od 7. srpnja 2016. stavlja se izvan snage.

 

1.1. Istom presudom pod toč. II/, temeljem čl. 453. toč. 3. ZKP/08 okrivljeni S. M., zvan G. oslobađa se optužbe da bi počinio kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 3. u vezi sa st. 2. KZ/11, činjenično opisano izrekom te presude.

 

2. Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08 okrivljenik se u cijelosti oslobađa obveze da naknadi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP/08, pa navedeni troškovi i nužni izdaci okrivljenika padaju na teret proračunskih sredstava.

 

3. Protiv navedene presude pravovremeno je žalbu podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Čakovcu, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, te je predložilo da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

4. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je okrivljeni S. M. po braniteljima G. R. i M. S. G., odvjetnicima iz Z. G. R. i M. S. G. iz Č., nalazeći da su navodi žalbe državnog odvjetnika neosnovani, te je predložio da se pobijana presuda potvrdi.

 

5. Prije sjednice vijeća u smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08 predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

 

6. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

 

7. Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja državni odvjetnik prigovara da unatoč, po njemu, logičnom i uvjerljivom iskazu oštećenika u ovom postupku, prvostupanjski sud isti neosnovano ne prihvaća, te pogrešno zaključuje kada ne poklanja vjeru iskazu oštećenika u dijelu u kojem oštećenik navodi da ga je okrivljenik uhvatio za ruku i prijetio mu da će ga razbiti. Pri tome žalitelj naglašava da je na strani okrivljenika svakako postojao motiv da uputi prijetnju oštećeniku, budući je protiv njega bila u tijeku ovrha radi podmirenja parničnih troškova, kao i njegovog očitog nezadovoljstva i mišljenja da oštećenik odvjetničku profesiju obavlja neprofesionalno. U prilog navedenom govori i činjenica da je okrivljenik sam naveo da će prijaviti oštećenika Odvjetničkoj komori, a što nikada nije učinio, a slijedom čega je očito da je sud olako poklonio vjeru okrivljeniku iz jedinog razloga što je oštećenik kritične zgode bio u alkoholiziranom stanju, dok nije poklonio vjeru dijelu iskaza oštećenika koji se odnosi na prijetnju, iako je isti u suglasju s iskazima ispitanih policijskih službenika.

 

7.1. Protivno stavu državnog odvjetnika ovaj drugostupanjski sud nalazi da su u pobijanoj presudi argumentirano, sveobuhvatno i valjano ocijenjeni svi izvedeni dokazi, a na temelju kojih je činjenično stanje pravilno utvrđeno, uz ispravan zaključak kako nije dokazano da je okrivljenik počinio inkriminirano kazneno djelo.

 

7.2. Naime, u ovom postupku nesporno je utvrđeno da je oštećeni Z. B., odvjetnik po zvanju koji zastupa kao stranku M. B. u parnici protiv okrivljenog S. M., koji se postupak vodi u Općinskom sudu u Čakovcu, te je nesporno i da se inkriminirane zgode, oko 22,40 sati ispred ugostiteljskog objekta P., nalazio oštećenik kojemu je prišao okrivljenik i obratio mu se određenim riječima. Nesporno je također da je oštećenik inkriminirane zgode bio pod utjecajem alkohola i to u iznosu od 1,19 g/kg alkohola u organizmu, a kako je to utvrđeno alkotestiranjem od strane PU u 23,50 sati.

 

7.3. Ono što je sporno je okolnost da li je okrivljenik dok je prišao oštećeniku kojeg poznaje kao odvjetnika, istoga snažno uhvatio rukom za desnu ruku i nekoliko puta mu rekao da će ga razbiti, koje bi riječi kod odvjetnika Z. B., ovdje oštećenog, izazvale strah za njegov tjelesni integritet.

 

7.4. Iznoseći obranu okrivljenik poriče počinjenje djela te, između ostalog, navodi da je točno da je inkriminirane zgode uočio oštećenog Z. B. koji je izašao iz ugostiteljskog objekta u koji je imao namjeru ući okrivljenik, prepoznao ga je kao odvjetnika koji zastupa suprotnu stranu u parničnom postupku, a s čijim postupanjem u tom postupku nije bio zadovoljan, da mu je okrivljenik rekao da će ga prijaviti Odvjetničkoj komori zbog njegova odvjetnička postupanja, no da je vidjevši da je oštećenik pod vidnim utjecajem alkohola, odustao od pokušaja daljnje komunikacije, ušao je u objekt u kojem je i ostao ne znajući da se išta dalje dešavalo vezano za policijsko postupanje prema njemu.

 

7.5. Kada navedenu obranu okrivljenika prvostupanjski sud dovede u vezu sa ostalim provedenim dokazima (pobrojani pod toč. 7. pobijane presude), tada pravilno zaključuje da istu nije moguće isključiti, odnosno bezrezervno otkloniti.

 

7.6. Naime, analizirajući iskaz oštećenika i povezujući sa iskazima svjedoka policijskih službenika D. P. i S. B., pravilno prvostupanjski sud zaključuje da je inkriminirane zgode oštećenik pristupio policijskim službenicima koji su se nalazili u označenom službenom vozilu krećući se oko ugostiteljskog objekta S. v. u Č. sa zadatkom preventivnog sprečavanja pijančevanja. Isti im je rekao da ga je građanin imenom i prezimenom S. M. fizički napao, da nema ozljeda, te da mu je prijetio, po čemu je, obzirom da je bilo razvidno da je pod utjecajem alkohola oštećenik upućen u P. postaju Č. da prijavi djelo za koje tvrdi da se dogodilo. Iz iskaza saslušanih svjedoka policijskih službenika koji se međusobno podudaraju, proizlazi  da isti nisu vidjeli oštećenika dok im je prilazio, da im je prišao i prijavio fizički napad i prijetnju, da pregledom mjesta nisu uočili druge građane pa niti okrivljenika, ali da su obojica uočili da je prijavitelj, ovdje oštećenik, vidno alkoholiziran, da se osjećao alkoholni zadah i da je izgledalo da tetura u hodu. Po njihovoj procjeni oštećenik se mogao kretati pa nije bilo potrebe da ga stave u službeno vozilo i uputili su ga u policijsku postaju da podnese kaznenu prijavu.

 

7.7. Nasuprot naprijed navedenom, analizirajući iskaz oštećenika prvostupanjski sud navodi da nije moguće prihvatiti njegov iskaz u dijelu u kojem je tvrdio da ga je okrivljenik, a sve zbog njegovog odvjetničkog rada, uhvatio rukom za desnu ruku, da ga je prisilno vukao nekih 20-ak metara pri čemu mu se nekoliko puta grozio da će ga razbiti, a koje riječi su kod oštećenika izazvale strah za tjelesni integritet. Naime, po stavu prvostupanjskog suda nije moguće prihvatiti takav iskaz oštećenika u cijelosti jer policijski službenici nisu potvrdili da su vidjeli da okrivljenik 20 m vuče oštećenika, a što su po kazivanju oštećenika mogli vidjeti, niti su iskazali da su kod oštećenika primijetili strah. Valja navesti da pravilno prvostupanjski sud zaključuje da policijski djelatnici nisu imali razloga govoriti drugačije od onog što su vidjeli, a i stranke njihovim iskazima nisu prigovarale. Dakle, vjerodostojnost njihovog iskaza je neupitna.

 

7.8. Analizirajući uvjerljivost i vjerodostojnost iskaza, kako oštećenika s jedne strane, te obranu okrivljenika s druge strane sa ostalim provedenim dokazima, prvostupanjski sud je dao detaljno i argumentirano obrazloženje koje je navedeno u toč. 19., 20. i 21. obrazloženja prvostupanjske presude, a koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, pa se zbog nepotrebnog ponavljanja upućuje žalitelja na isto.

 

8. Zbog navedenog, i ovaj drugostupanjski sud nalazi da je u konkretnom inkriminiranom slučaju nesporno utvrđeno da je inkriminirane zgode oštećenik pod utjecajem alkohola izašao iz ugostiteljskog objekta pred kojim se upravo nalazio okrivljenik, da mu se okrivljenik obratio riječima da će ga prijaviti O. komori vezano za rad oštećenika kao odvjetnika, nije utvrđeno sa potpunom sigurnošću da bi mu okrivljenik prijetio, a daljnje postupanje oštećenika u smislu prilaska istoga policijskim službenicima koji su se tamo nalazili, te kaznenu prijavu istog, sud uzima pravilno isključivo kao pokušaj djelovanja oštećenika koji je bio pod utjecajem alkohola i  da je posljedica toga upravo takovo postupanje.

 

8.1. Na navode žalbe koja u bitnome preocjenjuje dokaze i zaključke prvostupanjskog suda valja ponoviti da suprotno navodima žalitelja osim iskaza oštećenika ne postoji niti jedan personalni ili materijalni dokaz koji bi upućivao na zaključak da je okrivljenik kritične zgode počinio kazneno djelo prijetnje na način kako ga se tereti. To iz razloga što kada bi iskaz oštećenika bio istinit tada je za povjerovati da policijski službenici koji su ga vidjeli neposredno nakon razgovora s okrivljenikom, bi sigurno morali nešto primijetiti ili vidjeti, a na temelju njihovih iskaza jasno se može zaključiti da nemaju nikakvih saznanja o bilo kakvoj prijetnji i bilo kakvom fizičkom kontaktu između oštećenika i okrivljenika, niti su primijetili da bi oštećenik bio uznemiren i pokazivao strah. Uz to, ponavljamo, nije za zanemariti ni činjenicu da je oštećenik u svom iskazu naveo "… da su policijski službenici s mjesta na kojem su bili u službenom vozilu mogli vidjeti njega i okrivljenika", a što policijski službenici nisu potvrdili. Uz to, valja dodati da je nesporno da je oštećenik bio pod utjecajem alkohola, pa je doista upitno na koji je način mogao shvatiti riječi koje su mu upućene i na koji način je takve riječi percipirao.

 

8.2. Kraj takvog stanja stvari, te imajući u vidu stanje dokazne građe sa kojom je raspolagao prvostupanjski sud nakon iscrpno provedenog postupka, poglavito razjašnjenja i ocjene vjerodostojnosti iskaza saslušanih svjedoka u ovom postupku, kako oštećenika tako i nepristranih svjedoka – policijskih djelatnika, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da nije dokazano da je okrivljenik počinio djelo koje mu se stavlja na teret, te da nije na jasan i nedvojben način utvrđeno da bi okrivljenik pristupio oštećeniku, da ga je snažno uhvatio za ruku i nekoliko puta mu zaprijetio da će ga razbiti, time izazvavši kod oštećenog Z. B. strah za njegov tjelesni integritet, pa je jedino bilo moguće u ovom postupku u nedostatku dokaza okrivljenika osloboditi od optužbe temeljem čl. 453. toč. 3. ZKP/08.

 

9. Zbog navedenog valjalo je presuditi kao u izreci.

 

10. Ispitana je pobijana presuda, glede bitnih povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08, tj. postoji li povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 1., 5., 6., 9. do 11. ZKP/08, iz čl. 468. st. 2. ZKP/08 i je li rasprava protivno odredbama ovog zakona

održana u odsutnosti okrivljenika i njegova branitelja, te je li na štetu okrivljenika povrijeđen kazneni zakon, pa kako niti jedna takva povreda nije  utvrđena,  a  žalba nije osnovana, valjalo je temeljem čl. 482. ZKP/08 presuditi kao u izreci.

 

 

U Zagrebu 7. veljače 2023.

 

                                                                                                                  PREDSJEDNICA VIJEĆA:

 

  Sonja Brešković Balent, v.r.