Pristupanje sadržaju
1 Poslovni broj: UsI-767/21-7
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda, Tamari Bogdanović, uz sudjelovanje Valentine Pergar, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice T. R. iz Z., OIB: …, koju zastupa opunomoćenik D. J., odvjetnik u Z., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., OIB: …, radi poreza na dohodak, nakon usmene i javne rasprave, zaključene istog dana, 7. veljače 2023.,
p r e s u d i o j e
I Poništava se rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-18/19-01/522, URBROJ: 513-04-21-3 od 15. siječnja 2021.
II Poništava se rješenje ministarstva, Područnog ureda Z., Ispostave C., KLASA: UP/I-410-23/2019-05/21, URBROJ: 513-007-01/001-2019-01 od 27. ožujka 2019.
III Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak upravnog spora u ukupnom iznosu od 829,52 eur / 6.250,00 kn (osamstodvadesetdevet eura i pedesetdva centa / šesttisućadvjestopedeset kuna i pedesetdvije lipe) u roku od petnaest dana od dana dostave pravomoćne presude.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-18/19-01/522, URBROJ: 513-04-21-3 od 15. siječnja 2021. odbijena je žalba izjavljena protiv rješenja ministarstva, Porezne uprave, Područnog ureda Z., Ispostave C., KLASA: UP/I-410-23/2019-05/21, URBROJ: 513-007-01/001-2019-01 od 27. ožujka 2019., kojim je tužiteljici za 2012. utvrđen inozemni dohodak u iznosu od 412.613,68 kn kao i ukupni godišnji dohodak, ukupni godišnji osobni odbitak u iznosu od 25.600,00 kn, godišnja porezna osnovica u iznosu od 387.013,68 kn, godišnja obveza poreza i prireza u iznosu od 158.791,31 kn, ukupno plaćeni porez i prirez u iznosu od 0,00 kn i razlika poreza i prireza za uplatu u iznosu od 158.791,31 kn.
2. Tužiteljica pobija zakonitost osporavanog rješenja i ističe da se odazvala pozivu u službene prostorije i objasnila da su uplate pozajmica nastale temeljem ugovora o zajmu, ali je prvostupanjsko tijelo smatralo da je tužiteljica bila dužna podnijeti poreznu prijavu sukladno članku 39. stavku 2. Zakona o porezu na dohodak, obzirom da je ostvarila dohodak izravno iz inozemstva.
3. Ističe da tuženik nije uzeo u obzir ugovore kojima se dokazuje pravni temelj primitaka tužiteljice, a obzirom da se zajam ne može smatrati dohotkom, jer je tužiteljica u obvezi vratiti pozajmljena sredstva, kao i kamatu na tu pozajmicu što tužiteljica dokazuje ugovorima i aneksima, kao i knjigovodstvenim karticama društva s kojim je sklopila ugovor o pozajmici, te se iz knjigovodstvenih kartica društva T. A. d.o.o. vidi da je tužiteljica vratila dobivenu pozajmicu, kao i da je dalje u obvezi vratiti ostatak pozajmice.
4. Stoga je tuženik pogrešno primijenio odredbu članka 39. stavka 2. Zakona o porezu na dohodak kojom je propisano da godišnju poreznu prijavu obvezno podnosi rezident ako dohodak iz stavka 1. ovog članka ostvari izravno iz inozemstva ili ako dohodak iz članka 5. ovoga zakona ostvari izravno iz inozemstva pri čemu predujmovi poreza na dohodak od tog dohotka nisu u tuzemstvu plaćeni ili su u tuzemstvu plaćeni u iznosu manjem od iznosa koji bi se obračunao prema odredbama ovog zakona.
5. Tužiteljica se poziva na sadržaj članka 39. stavak 1. i na članak 5. stavak 2. navedenog zakona, te ističe da se primitak pozajmice koju je tužiteljica dobila na račun ne može smatrati dohotkom niti po jednom kriteriju, jer nije ispunjena osnovna pretpostavka o bespovratnosti iz razloga što je tužiteljica primila pozajmicu koju je dužna vratiti društvu, a koju je pozajmicu zajmodavatelj zaveo u svojim poslovnim knjigama, te na iznos pozajmice obračunavao kamatu, a tužiteljica uredno pozajmicu uredno vraćala društvu, pa je tužiteljica trebala biti oslobođena obveze koja joj je nametnuta u ovom upravnom postupku.
6. Predlaže sudu da nakon provedene rasprave poništi osporavano drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje.
7. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja.
8. Predlaže sudu da bez rasprave odbije tužbeni zahtjev.
9. Tužbeni zahtjev je osnovan.
10. Sud je održao usmenu i javnu raspravu u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 39. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21), o čemu je tuženik bio upozoren u pozivu za raspravu.
11. Na raspravi opunomoćenik tužiteljice istakao je prigovor zastare i zatražio trošak upravnog spora.
13. Prema podacima spisa predmeta, u upravnom postupku je utvrđeno da je tužiteljica u razdoblju od 18. lipnja do 31. prosinca 2012. na nerezidentni bankovni račun otvoren u poslovnici N. K. d.d. banke u Brežicama primila od tvrtke M. I. ., C., M., SAD uplate u iznosu od 72.049,68 usd, što u kunskoj protuvrijednosti iznosi 412.613,68 kn.
14. Prvostupanjsko tijelo navodi da se tužiteljica usmeno obvezala dostaviti traženu dokumentaciju ali do izdavanja ovog rješenja istu nije dostavila, te je sukladno članku 39. stavku 2. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine, broj: 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12 i 144/12) bila dužna podnijeti poreznu prijavu, a obzirom da je ostvarila dohodak izravno iz inozemstva, te je razlika poreza utvrđena po službenoj dužnosti temeljem članka 37. stavka 3. Zakona o porezu na dohodak.
15. U osporavanom rješenju tuženik se očitovao da je sukladno odredbi članka 5. stavka 1. i 2. i članka 40. stavka 3. Zakona o porezu na dohodak propisano da se svi izvori dohotka moraju obavezno iskazati u godišnjoj poreznoj prijavi, a da tužiteljica same izvore dohotka i visinu tih dohodaka tijekom postupka nije osporavala, pa proizlazi da je ukupni godišnji dohodak za 2012. tužiteljici utvrđen prema podacima o ostvarenim dohocima kojima prvostupanjsko tijelo raspolaže i o kojima vodi službene evidencije.
16. Odredbom članka 197. stavka 1. Općeg poreznog zakona (Narodne novine, broj: 115/16) propisano je da će se postupci pokrenuti do stupanja na snagu ovoga Zakona prema odredbama Općeg poreznog zakona (»Narodne novine«, br. 147/08., 18/11., 78/12., 136/12., 73/13., 26/15. i 44/16.), osim postupaka pokrenutih na temelju glave VIII. i IX. Općeg poreznog zakona (»Narodne novine«, br. 147/08., 18/11., 78/12., 136/12., 73/13., 26/15. i 44/16., dovršiti prema odredbama toga Zakona.
17. Odredbom članka 94. stavka 1. Općeg poreznog zakona (Narodne novine, broj: 147/08, 78/12, 136/12 i 73/13) propisano je da pravo poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo na pokretanje postupka naplate poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za tri godine računajući od dana kada je zastara počela teći.
18. Odredbom članka 95. stavka 1. propisano je da tijek zastare prava na utvrđivanje, odnosno prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe prekida se svakom službenom radnjom poreznog tijela usmjerenom na utvrđivanje ili naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe, koja je dostavljena na znanje poreznom obvezniku.
19. Odredbom članka 96. stavka 1. propisano je da apsolutni rok zastare prava poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te prava poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe nastupa za šest godina računajući od dana kada je zastara počela prvi put teći, a prema odredbama članka 94. stavka 3. 4. i 5. ovoga Zakona.
20. Prema ocjeni suda, osporavanim rješenjem povrijeđen je zakon na štetu tužiteljice.
21. Obzirom da su upravna tijela dužna po službenoj dužnosti paziti na zastaru, sud u konkretnom slučaju nije mogao otkloniti prigovor tužiteljice da joj je porezna obveza za 2012. određena prvostupanjskim rješenjem od 27. ožujka 2019., a da je prva radnja poreznog tijela usmjerena na utvrđivanje porezne obveze provedena tek 2018., a iz čega proizlazi da je relativna zastara od tri godine računajući od dana od kada je zastara za utvrđivanje porezne obveze nastale u 2012. počela teći, tj. od 1. siječnja 2014. nastupila 1. siječnja 2017. dakle prije donošenja prvostupanjskog rješenja, koje je doneseno 27. ožujka 2019.
22. U konkretnom slučaju prije donošenja osporavanog rješenja, nastupila je i apsolutna zastara od šest godina, a koja je nastupila 1. siječnja 2020., a obzirom da je osporavano rješenje doneseno tek 15. siječnja 2021.
23. Iz navedenog razloga sud je zaključio da je u konkretnom slučaju došlo i do relativne i do apsolutne zastare prava Porezne uprave na utvrđivanje porezne obveze.
24. Slijedom navedenog, sud osporavano rješenje nije ocijenio zakonitim.
25. O zahtjevu za trošak, sud je odlučio sukladno tumačenju članka 79. Zakona o upravnim sporovima iz odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-2279/2018 od 9. travnja 2019., ocijenivši da je tužitelj uspio u sporu, stoga je sud prihvatio osnovanim i opravdanim zahtjev za naknadom troškova spora za sastav tužbe, sukladno Tbr. 23/1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15) u iznosu od 331,81 eura/2.500,00 kn i za pristup na ročište u iznosu 497.71 eur/3.750,00 kn, sukladno Tbr. 23/1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22), što iznosi ukupno 829,52 eur / 6.250,00 kn. Dvojno iskazivanje novčane vrijednosti u eurima određeno je prema fiksnom tečaju konverzije 7,53450 sukladno odredbama Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj 57/22 i 88/22).
26. Stoga je sud na temelju članka 58. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, presudio kao u izreci presude.
U Zagrebu 7. veljače 2023.
Sutkinja:
Tamara Bogdanović, v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.