1

Poslovni broj: 8. Gž Ob-68/2023-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj 8 Gž Ob-68/2023-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Ivici Veseliću, sucu pojedincu, u izvanparničnoj pravnoj stvari predlagateljice A. M. iz Š., Š., OIB: …, koju zastupa punomoćnica D. S., odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu S. i M. u Š., protiv protustranke I. U. iz Š., Ž., OIB: …, radi odlučivanja o mjeri lišenja prava na roditeljsku skrb za maloljetnu kćer T. U., OIB: …, koju zastupa posebna skrbnica S. P., zaposlenica Centra za posebno skrbništvo, Dislocirana jedinica S., uz sudjelovanje centra, kojeg zastupa v.d. ravnateljica i zz A. Š., a nju pun. I. A., odlučujući o žalbi predlagateljice protiv rješenja Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj R1 Ob-278/2020-37 od 13. prosinca 2022., dana 7. veljače 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se žalba predlagateljice A. M. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj R1 Ob-278/2020-37 od 13. prosinca 2022.

 

 

Obrazloženje

 

1. Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je prijedlog predlagateljice A. M. da se protustranka liši prava na roditeljsku skrb u odnosu na maloljetnu kćer T. U.

 

2.Protiv tog rješenja žalbu podnosi predlagateljica zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. u svezi s člankom 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 12/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., dalje: ZPP), čija je primjena utemeljena na odredbi članka 346. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj: 103/15., 98/19., 47/20., dalje: ObZ), s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači u smislu žalbenih navoda, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

 

3. Žalba je neosnovana.

 

4. Ispitujući pobijano rješenje i postupak koji mu je prethodio, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP. Suprotno žalbenim navodima predlagateljice, pobijano rješenje o odlučnim činjenicama sadrži jasne i neproturječne razloge, te nema nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati. Stoga nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koji u žalbi sadržajno ističe predlagateljica.

 

5. Pri donošenju pobijanog rješenja nisu počinjene niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti primjenom odredbe članka 365. st. 2. ZPP-a, u svezi odredbe č. 381. ZPP-a.

 

6. Slijedom navedenoga, neosnovani su žalbeni navodi glede počinjenja bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

 

7. Nadalje, sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

 

8. Sud prvog stupnja je utvrdio da su predlagateljica i protustranka roditelji maloljetne T. U. rođene u njihovoj izvanbračnoj vezi dana 14. prosinca 2014. i da je presudom Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P Ob-82/2017 od 20. rujna 2019. određeno da će maloljetna T. U. stanovati s majkom, ovdje predlagateljicom, koja će ostvarivati samostalnu roditeljsku skrb, a istom su presudom određeni susreti i viđenje djeteta s ocem, ovdje protustrankom te je određeno da otac plaća uzdržavanje za maloljetnu kćer T. U. Sud je utvrdio da protustranka nikada nije bila niti psihički niti fizički agresivna u odnosu na maloljetnu kćer, a da je bio psihički i fizički agresivan u odnosu na predlagateljicu zbog čega je kazneno osuđivan i bio u zatvoru u koje vrijeme nije ostvarivao susrete i druženja s kćerkom maloljetnom T. U.

 

8.1. Sud je pravilno prihvatio nalaz i mišljenje psihologa od 24. svibnja 2022., izvješće socijalne radnice od 26. svibnja 2022. te „Sintezu stručnog tima centra“ od 27. svibnja 2022. kao i mišljenje posebne skrbnice djeteta, budući je iz svih navedenih mišljenja u bitnome istaknuto da u ovom trenutku nisu ostvarene zakonske pretpostavke za mjeru lišenja prava na roditeljsku skrb ocu djeteta I. U. jer da to nije u najboljem interesu i dobrobiti djeteta.

 

9. Navedeno činjenično stanje kao pravilno utvrđeno prihvaća i ovaj sud. Predlagateljica svojim žalbenim navodima osporava ocjenu dokaza koju je izvršio sud prvog stupnja te u žalbi iznosi vlastitu ocjenu dokaza koja se suprotstavlja ocjeni prvostupanjskog suda. Međutim, ta ocjena, prema stajalištu ovog suda, nema podlogu u rezultatu dokaznog postupka te ne može dovesti u sumnju pravilnost i potpunost činjeničnog stanja utvrđenog od strane suda prvog stupnja. Stoga je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, a nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. ZPP koju u žalbi također sadržajno ističe predlagateljica.

 

10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, sud prvog stupnja je odbio prijedlog predlagateljice za lišenjem prava na roditeljsku skrb. Sud prvog stupnja je naime, smatrao da u postupku nije utvrđeno da bi protustranka grubo zloupotrebljavala ili grubo kršila roditeljsku odgovornost, dužnost i prava te da stoga nisu ispunjene pretpostavke da se protustranku liši prava na roditeljsku skrb.

 

11. Nadalje, na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, sud prvog stupnja pravilno je primijenio odredbe čl. 170., čl. 171. i čl. 172. ObZ, kada je donio pobijano rješenje

 

12. Na žalbene navode žaliteljice, prvenstveno valja reći kako u svim aktivnostima koje se odnose na djecu, bez obzira poduzimaju li ih fizičke osobe, javne ili privatne institucije socijalne skrbi, sudovi, upravna ili pravosudna tijela, najbolji interesi djeteta trebaju imati prednost, na što obvezuje načelo sadržano u odredbi čl. 3. st. 1. Konvencije o pravima djeteta (Narodne novine, Međunarodni ugovori, br. 12/93 i 20/97) te istovjetnoj odredbi čl. 24. st. 2. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (2010), SL EU C83. Pritom valja voditi računa i o drugim odredbama Konvencije o pravima djeteta (čl. 9), koja u načelu zabranjuju odvajanje djeteta od roditelja, koje je dopušteno u izuzetnim slučajevima, no uz uvažavanje najboljeg interesa djeteta.

 

13. Nadalje, kada je riječ o primjeni Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine – Međunarodni ugovori, br. 18/97 i 4/02), s pripadajućim Protokolima broj 1, 4, 6, 7, 11, 12 i 13, Europski sud za ljudska prava je u svojim odlukama koje se tiču prava na obiteljski život, u koja, između ostalog, ulaze roditeljska prava i pravo na skrb, istaknuo obvezu države da omogući roditeljima da budu uključeni u postupak kojim se odlučuje o skrbi nad djetetom, i to do stupnja koji će im omogućiti potrebnu zaštitu njihovih interesa. Pritom je Sud naglasio kako pri odlučivanju o izvršavanju roditeljskih prava, država mora uspostaviti pravičnu ravnotežu između interesa djeteta i roditelja, s time da se pri tome posebna važnost mora dati najboljem interesu djeteta, koji ovisno o njegovoj prirodi i ozbiljnosti, može nadjačati interes roditelja (mutatis mutandis, Sahin protiv Njemačke, br. 30943/96, § 65, § 66, presuda od 8. srpnja 2003., te Elsholz protiv Njemačke, § 50, ibid.). Također, Ustavni sud Republike Hrvatske je primjerice u svojim odlukama broj U-III-2182/2014 od 17. lipnja 2014. (Narodne novine, br. 108/14) broj U-III-4784/2013 od 6. ožujka 2014., (Narodne novine br. 34/14.), zauzeo shvaćanje: „... da u svim postupcima koji se odnose na skrb o djeci središnje mjesto moraju imati najbolji interesi djeteta (...).“

 

14. Prema odredbi članka 170. ObZ, sud će roditelja lišiti prava na roditeljsku skrb u izvanparničnom postupku kad utvrdi da roditelj zloupotrebljava ili grubo krši roditeljsku odgovornost, dužnost i prava, dok su posebne pretpostavke za određivanje ove mjere propisane odredbom čl. 171. ObZ. Lišenje prava na roditeljsku skrb najdrastičnija je obiteljsko-pravna mjera koja se može izreći roditelju radi zaštite djetetovih osobnih interesa i prava.

 

14.1. Smisao izricanja te mjere je potpuno onemogućavanje roditelja u njegovoj skrbi za dijete zbog štetnih postupaka i ona se izriče kao nužnost i potreba zaštite djetetovih najboljih interesa. Svrha i opravdanje mjere oduzimanja roditeljske skrbi jednom roditelju zahtijeva potrebu i nužnost zaštite dobrobiti i interesa djeteta. Pritom, valja reći kako lišenje prava na roditeljsku skrb nije i ne može biti sankcija roditelju, nego se roditelj toga prava može lišiti da bi se zaštitio interes djeteta, a što prema rezultatima dokaznog postupka, ovdje nije slučaj. Naime, mjera oduzimanja roditeljske skrbi je posljednja mjera usmjerena prema zaštiti interesa djeteta, i to kada su sve druge aktivnosti i mjere svih nadležnih tijela te roditelja iscrpljene tako da se dovodi do zaključka da roditelji doista ne izvršavaju sadržaj roditeljske skrbi koji su dužni izvršavati, a što u ovom slučaju, kako je naprijed navedeno, nije ostvareno.

 

15. Dakle, lišenjem prava na roditeljsku skrb sud se kao tijelo javne vlasti na sasvim izravan i vrlo ozbiljan način miješa u pravo protustranke na njegov obiteljski život jer je smisao ove mjere potpuno onemogućiti roditelja u njegovoj skrbi za dijete kada je njegovo postupanje štetno za dijete i kada je to nužno za zaštitu djetetovih najboljih interesa jer je najbolji interes djeteta temeljno načelo u pitanju odlučivanja o pravima djeteta. Određivanje takve mjere je, međutim, prihvatljivo jedino ukoliko je nužno, pa je u tom smislu u ovom postupku sud prvog stupnja našao pravičnu ravnotežu između pojedinačnog interesa predlagatelice kao majke i protustranke kao oca, s jedne strane i interesa države da zaštiti najbolji interes djeteta, s druge.

 

16. Konačno, ovaj viši sud ima potrebu istaknuti da je protustranka tijekom postupka u svom pismenu od 8. travnja 2021. godine jasno naveo da mu je maloljetna kćer T. U. „najljepše što se moglo dogoditi u mom životu“ te je dalje naveo da „jedino što želim i čemu se veselim je moje dijete“ (misleći na mlt. T.). Protustranka je također naveo da želi predlagateljici „pomoći i brinuti se oko odgoja naše princeze i to čak i više nego je to određeno presudom u Š.“ i u konačnici je naveo da bi trebalo „voditi računa koliko je pozitivno i od velike važnosti da T. ima oba roditelja“, dok je u iskazu pred sudom prvog stupnja jasno naveo da „dijete nije napustio nego su životne okolnosti bile takve da ga nisam mogao viđati. Sada želim to promijeniti“ te je u nastavku iskaza izjavio: „Spreman sam dogovoriti se s majkom (predlagateljicom) o svemu što je za dobrobit T.“, iz kojih iskaza je zaključiti da postoji razvijena emocija protustranke prema mlt. kćeri T.

 

16.1. Valja istaknuti i iskaz predlagateljice glede uzdržavanja, kada je u svom iskazu pred prvostupanjski sudom 6. rujna 2022. godine izjavila da je za uzdržavanje „ostao neplaćen dug za razdoblje od 2017. do 2019.. Za sve naredne godine uzdržavanje je plaćeno. Sad u srpnju mi je uplatio 7.200,00 kuna za prvu polovicu ove godine“. 

 

16.2. Sve navedeno samo govori u prilog zaključku suda prvog stupnja da u ovom trenutku nisu ostvareni razlozi da bi sud protustranku lišio prava na roditeljsku skrb, budući se roditelj toga prava može lišiti da bi se zaštitio interes djeteta, koji u ovom trenutku ponašanjem protustranke nije slučaj. Dakle, nisu ostvarene zakonske pretpostavke za donošenje posljednje mjera prema protustranci usmjerene prema zaštiti interesa djeteta,

 

17. Sud prvog stupnja je dakle, u prvostupanjskom postupku pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje. Na takvo, pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo  kada je prijedlog predlagateljicea odbio. Nije stoga ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP kojeg u žalbi također ističe predlagateljica.

 

18. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP u svezi s čl. 346. ObZ, žalbu predlagateljice odbiti kao neosnovanu i potvrditi rješenje suda prvog stupnja.

 

 

U Zagrebu 7. veljače 2023.

 

 

                                                                                                                 Sudac:

Ivica Veselić, v.r.