Poslovni broj 14 Gž-1414/2022-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 14 Gž-1414/2022-2

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Skerlev kao predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice Sandre Artuković Kunšt univ.spec.iur. i Gabriele Topić Kordej kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice L. D. OIB: … iz R., zastupane po punomoćnici Z. M., odvjetnici u R., protiv tuženika Grada R. OIB: … iz R., zastupanog po punomoćniku M. Ž., odvjetniku u R., radi isplate, odlučujući o žalbi i dopuni žalbe tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Rijeci posl. br. Povrv-209/2021-29 od 1. ožujka 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 7. veljače 2023.,  

 

 

p r e s u d i o  j e

 

I              Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Rijeci posl. br. Povrv-209/2021-29 od 1. ožujka 2022. u pobijanom dijelu iz stavka I, II i IV izreke.

 

II              Odbijaju se zahtjevi tužiteljice za naknadu troška sastava žalbe i dopune žalbe.

 

III              Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

 

 

Obrazloženje

 

1.1. Presudom suda prvog stupnja posl. br. Povrv-209/2021-29 ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javne bilježnice M. G.-D. iz R. br. Ovrv-752/2020-2 od 1. prosinca 2020. kojim je tuženiku naloženo da tužiteljici isplati iznos od 113.203,13 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 66.406,25 kn od 23. kolovoza 2019. do isplate i na iznos od 46.796,88 kn od 23. kolovoza 2019. godine do isplate, kao u stavku I izreke prvostupanjske presude.

 

1.2. U stavku II izreke presude suda prvog stupnja naloženo je tužiteljici da tuženiku naknadi troškove postupka, u iznosu od 13.457,00 kn.

 

1.3. Zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška je u preostalom dijelu do 21.113,25 kn odbijen, kao u stavku III izreke prvostupanjske odluke.

 

1.4. U stavku IV izreke presude suda prvog stupnja odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška.

 

2.1. Protiv navedene presude žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga i predlaže prvostupanjsku presudu preinačiti i usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno ju ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno postupanje, uz obvezu naknade troškova žalbenog postupka tužiteljici.

 

2.2. U dopuni žalbe pozivom na sve žalbene razloge tužiteljica predlaže pobijanu presudu ukinuti u cijelosti i vratiti predmet sudu prvog stupnja na ponovni postupak ili ju preinačiti na način da se tužbeni zahtjev usvoji uz naknadu troška sastava žalbe.

 

2.3. U odgovoru na žalbu tuženik smatra da je žalba neosnovana i predlaže ju kao takvu odbiti, uz naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

 

3. Žalba je neosnovana.

 

4.1. U prvostupanjskoj  presudi i u postupku koji joj je prethodio ne uočavaju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14  Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991 i "Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje ZPP) na koje ovaj sud kao sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP.

 

4.2. Suprotno navodima iz žalbe tužiteljice kako je presuda nerazumljiva, protivna sadržaju dokaza, izričitim pravnim normama i odredbama Tarife, u presudi suda prvog stupnja nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11 ZPP jer je presuda suda prvog stupnja razumljiva, nije proturječna i sadrži jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u proturječnosti s izrekom presude i sukladni su stanju spisa te se presuda kao takva može ispitati.

 

5.1. Sud prvog stupnja je odgovarajućom primjenom čl. 451. st. 3. ZPP ukinuo platni nalog iz rješenja o ovrsi Javne bilježnice M. G.-D. iz R. br. Ovrv-752/2020-2 od 1. prosinca 2020. zaključujući da tužiteljica nije dokazala ostvarenje pretpostavki iz čl. 6. Ugovora o pružanju odvjetničkih usluga od 3. svibnja 2017. i iz čl. 6. Ugovora o pružanju odvjetničkih usluga od 24. travnja 2018. (dalje: Ugovori o zastupanju) za isplatu iznosa od 113.203,13 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 66.406,25 kn od 23. kolovoza 2019. do isplate i na iznos od 46.796,88 kn od 23. kolovoza 2019. godine do isplate.

 

5.2. Nije sporno da je tužiteljica kao odvjetnica zastupala tuženika u postupcima prisilne naplate komunalnog doprinosa i komunalne naknade u 2017. i 2018. Nije sporno da je tuženik tužiteljici isplatio paušalnu nagradu za zastupanje, ugovorenu odredbama čl. 5. Ugovora o zastupanju.

 

5.3. Budući da su stranke, sukladno čl. 19. Zakona o odvjetništvu ("Narodne novine" br. 9/94, 117/08, 50/09, 75/09, 18/11, 126/21, dalje: Zakon o odvjetništvu) i čl. 39. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015 i 37/2022, dalje: Tarifa), zaključile pisane Ugovore o pružanju odvjetničkih usluga, tužiteljičino pravo na naknadu za zastupanje pored isplaćene paušalne nagrade ovisi o ostvarenju pretpostavki ugovorenih u čl. 6. Ugovora o zastupanju. Kao što je iz sadržaja tih odredbi vidljivo, između stanaka je ugovorena isplata tužiteljici onog troška koji je dosuđen i kojeg je tuženik naplatio, umanjeno za materijalne troškove, s tim da se u svrhu isplate dosuđenog i po tuženiku naplaćenog troška tuženiku ispostavlja račun sa specifikacijom dosuđenog troška po radnjama, kojeg tuženik kontrolira i ovjerava odnosno po potrebi vraća na korekciju u roku od 8 dana od zaprimanja a plaćanje se vrši u roku od 30 dana od ovjere.

 

5.4. S obzirom da je odredbom čl. 6. st. 3. Ugovora o zastupanju između stranaka ugovorena obveza tuženika da tužiteljici isplati naplaćeni iznos troškova (umanjen za materijalne troškove), pravilno je sud prvog stupnja zaključio da tužiteljica nije dokazala da su troškovi iz računa na kojima se temelji platni nalog i naplaćeni. Stoga je odgovarajućom primjenom pravila o teretu dokazivanja utvrdio kako tužiteljica nije dokazala pretpostavku za obvezu tuženika iz čl. 6. Ugovora o zastupanju.

 

5.5. Na odgovarajuću primjenu pravila o teretu dokazivanja ne utječe to što je sud prvog stupnja nije prihvatio tužiteljičine dokazne prijedloge za uvid u sudske spise u predmetima u kojima je tužiteljica zastupala tuženika te za saslušanje tužiteljice i odgovorne osobe tuženika. Kada je u podnesku predanom u spis na ročištu od 17. lipnja 2021. predložila sudu da izvrši uvid u sudske spise u predmetima u kojima je zastupala tuženika, tužiteljica je navela da su Ugovori o zastupanju sklapani za tekuće godine, da je ugovor iz 2018. prestao 31. prosinca 2018. i da su računi ispostavljeni nakon prestanka zastupanja u skladu s ugovornim odredbama za radnje koje su obavljene u vrijeme trajanja Ugovora o zastupanju u pojedinim predmetnima prema specifikacijama dostavljenim tuženiku. Dakle, tužiteljica ove dokaze nije predložila na odlučnu okolnost ostvarenja pretpostavke za tuženikovu obvezu isplate naplaćenih iznosa troškova iz čl. 6. Ugovora o zastupanju niti je na tu okolnost predložila svoje saslušanje i saslušanje osobe tuženika koja je sudjelovala u sklapanju Ugovora za zastupanje.

 

5.6. Tužiteljica u žalbi neosnovano osporava pravilnost prvostupanjske odluke tvrdnjama da je činjenice naplate dosuđenih troškova sud mogao utvrditi uvidom u sudske spise u predmetima u kojima je tužiteljica zastupala tuženika jer je prvostupanjski sud pravilno zaključio da predloženi uvid u navedene spise ne predstavlja dokaz podoban za utvrđenje činjenice da su tuženiku i plaćeni dosuđeni sudski troškovi, odlučne za obvezu tuženika iz čl. 6. Ugovora o zastupanju. U skladu sa načelom stranačke istine sud utvrđuje odlučne činjenice primjenom dokaza koje mu stranke ponude, što ne znači da je dužan prihvatiti sve predložene dokaze već je ovlašten i dužan ispitati i ocijeniti dokaznu snagu predloženih dokaza, sukladno odredbi čl. 220. st. 2. ZPP. Stoga je sud prvog stupnja pravilno zaključio kako tužiteljica, suprotno odredbama čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1. i čl. 219. st. 1. i 2. ZPP nije predložila izvođenje dokaza o ostvarenju pretpostavke za tuženikovu obvezu iz čl. 6. Ugovora o zastupanju.

 

6.1. U okolnostima u kojima je tužiteljica račune utemeljila na specifikaciji radnji poduzetih u zastupanju tuženika obavljenih za vrijeme trajanja Ugovora o zastupanju (2017.-2018.), tužiteljica ne može sa uspjehom zahtijevati od tuženika isplatu nagrade za zastupanje primjenom Tarife, pozivajući se na to da je Ugovor o zastupanju prestao. Kao što je pravilno utvrdio sud prvog stupnja, Ugovori o zastupanju nisu prestali otkazom ni opozivom punomoći niti su raskinuti već je protekao rok na koji su ugovoreni. Budući da tužiteljica zahtijeva isplatu za radnje koje su prema specifikacijama poduzete u vrijeme važenja Ugovora o zastupanju, mjerodavne su odredbe tada važećih Ugovora o zastupanju, sukladno čl. 19. Zakona o odvjetništvu i čl. 39. Tarife.

 

6.2. U okolnostima u kojima se ispostavljeni računi odnose na radnje poduzete u vrijeme važenja Ugovora o zastupanju, žalbeni navodi vezani za pravo tužiteljice da naplati svoje potraživanje za daljnje obavljanje radni u zastupanju tuženika nisu odlučni a osim toga predstavljaju iznošenje novih činjenica u žalbi, što sukladno odredbi čl. 352. st. 1. ZPP ne utječe na zakonitost i pravilnost prvostupanjske odluke.

 

7.1. Na zakonitost i pravilnost presude suda prvog stupnja ne utječe žalbeno pozivanje na sudsku praksu iz odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U-III-1932/2020 od 24. ožujka 2021., Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. 332/2020-2 od 22. rujna 2020. i Rev-2058/2016 od 31. listopada 2018. te Županijskog suda u Varaždinu br. Gž-1805/2019 od 12. svibnja 2020 i Gž-4417/2012 od 12. lipnja 2013. koje sa ovim predmetnom nisu pravno i činjenično usporedive jer stranke u tim predmetima nisu sklopile pisani ugovor o zastupanju kojim bi drugačije uredile međusobni odnos u vezi s plaćanjem nagrade odvjetniku dok u odnosu na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-1723/2019-2 od 8. prosinca 2020. valja reći da se ista odnosi na slučaj sa Ugovorom o zastupanju  sa obvezom plaćanja troškova zastupanja po okončanju parnice u omjeru od 20 % od ukupno naplaćenog iznosa duga koji ugovor je otkazan, za razliku od ovog slučaja u kojem je do prestanka Ugovora o zastupanju došlo zbog proteka roka na koji su ugovoreni.

 

7.2. Nema dvojbe da je tužiteljica ovlaštena zahtijevati od tuženika nagradu za poduzete radnje u zastupanju tuženika u razdoblju važenja Ugovora o zastupanju međutim, pravilno je sud prvog stupnja zaključio da s obzirom na izostanak dokaza o ostvarenju pretpostavki za tuženikovu obvezu isplate naplaćenih troškova iz čl. 6. Ugovora o zastupanju, nema osnova za održavanje platnog naloga na snazi.

 

8.1. Postupak u povodu prigovora protiv platnog naloga poseban je postupak i prema odredbi članka 446. ZPP sud će izdati platni nalog odnosno nalog tuženiku da udovolji tužbenom zahtjevu kada je tužiteljevo dospjelo potraživanje u novcu dokazano vjerodostojnom ispravom priloženom tužbi. Stoga se raspravljanje u povodu prigovora protiv platnog naloga svodi na ispitivanje pravilnosti i zakonitosti donesenog platnog naloga, u kojem smislu je odredbom članka 451. stavak 3 ZPP i propisano da će u odluci o glavnoj stvari sud odlučiti održava li se, u cijelosti ili djelomično, platni nalog na snazi ili se ukida.

 

8.2. U ovoj pravnoj stvari nisu ostvarene pretpostavke za održavanje predmetnog platnog naloga na snazi s obzirom na izostanak pretpostavke za primjenu odredbe 6. Ugovora o zastupanju kako je obrazloženo. Slijedom navedenog nisu ostvareni ni žalbeni razlozi pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP ni pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP već je žalbu tužiteljice valjao odbiti kao neosnovanu i primjenom čl. 368. st. 1. ZPP odlučiti kao u stavku I izreke.

 

9. Nije prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava žalbe, primjenom čl. 166. st. 1. ZPP u vezi čl. 154. st. 1. istog zakona, kao u stavku II izreke.

 

10. U stavku III izreke odlučeno je o zahtjevu tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu, kao radnje koja nije nužna za tijek postupka, primjenom čl. 166. st. 1. u vezi čl.155. st. 1 ZPP.

 

 

U Zagrebu 7. veljače 2023.

 

             Predsjednica vijeća:

                                                                                             Vesna Skerlev, v.r.