Baza je ažurirana 08.05.2025.
zaključno sa NN 72/25
EU 2024/2679
1
Poslovni broj: P-331/2022-14
REPUBLIKA HRVATSKA OPĆINSKI SUD U POŽEGI Sv. Florijana 2, Požega |
Poslovni broj: P-331/2022-14
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
i
R J E Š E N J E
Općinski sud u Požegi, po sucu ovoga suda Ilki Leko, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice I. P. iz Z., Z. B., OIB … koju zastupa punomoćnik I. L., odvjetnik iz S. B. protiv tuženika M. P. iz P., K. P. S. , OIB … koga zastupa punomoćnik D. M., odvjetnik iz P., radi utvrđenja predugovora o kupoprodaji nekretnine raskinutim i isplate, nakon glavne rasprave održane 17. siječnja 2023. u nazočnosti tužiteljice I. P., punomoćnika tužiteljice I. L., odvjetnika iz S. B., tuženika M. P. i punomoćnika tuženika D. M., odvjetnika iz P. i presude objavljene 7. veljače 2023.
p r e s u d i o i r i j e š i o j e
I Nalaže se tuženiku M. P. iz P., K. P. S. , OIB: … da isplati tužiteljici I. P. rođ. K. iz Z., Z. B. , OIB: … iznos od 10.000,00 eur[1] / 75.345,00 kn uvećano za zatezne kamate koje teku od 21. lipnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 % poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate u visini kamatne stope koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, sve u roku od 15 dana.
II Odbija se tužiteljica s dijelom tužbenog zahtjeva za isplatom iznosa od 5.000,00 eur1 / 37.672,50 kn i sa zahtjevom za isplatom zakonske zatezne kamate iznad dosuđene kao s neosnovanim i odbija se tužiteljica sa dijelom tužbenog zahtjeva kao s neosnovanim koji glasi:
"Utvrđuje se da je predugovor o kupoprodaji nekretnine od dana 16. studenog 2020. godine između I. P. rođ. K. iz Z., Z. B., OIB: … kao kupca i M. P. iz P., K. P. S., OIB: …kao prodavatelja, raskinut."
III Odbija se tužiteljica s prijedlogom da se odredi zabilježba spora na nekretninama upisanim u zk. ul. … k.o. P. i to kč. br. 3759/3 V. oranica površine 889 m2 kao s neosnovanim.
IV Svaka stranka snosi svoje troškove.
Obrazloženje
1. Tužiteljica I. P. podnijela je tužbu protiv tuženika M. P. radi utvrđenja predugovora o kupoprodaji nekretnine raskinutim. U tužbi navodi da su tužiteljica i tuženik sklopili Predugovor o kupoprodaji nekretnine dana 16. studenog 2020. godine. Navedenim ugovorom u čl. 1. određena je prodaja građevinskog zemljišta koje je upisano u Zemljišnoknjižni odjel P., Općinskog suda u Požegi, koji se vodi u k.o. P., zk. ul. …, k.č. 3756/3 V.. Određeno je da će se konačna površina utvrditi nakon dobivene građevinske dozvole za dvojnu kuću koja je predmet ovog kupoprodajnog predugovora čija ukupna cijena za ključ u ruke iznosi 50.000,00 € s kompletnim instalacijama, fasadom, parketom, stolarijom , stepeništem itd., a bez sustava klimatizacije i grijanja. Tuženik se predmetnim predugovorom u čl. 1. st. 2. obvezao izgraditi dvojni objekt površine 75 m2 bruto, a sve prema projektu izrađenom od A. d.o.o. V.. Istim predugovorom je određeno da će, sukladno projektnoj dokumentaciji, tuženik podnijeti zahtjev za podjelu parcele površine 1400 m2 odnosno ishodovanje građevinske dozvole za dvojnu kuću s dvije etaže cca 60 m2 netto. Tuženik se obvezao čl. 3. Predugovora da će provesti svu potrebnu dokumentaciju u roku 120 dana od dana sklapanja predugovora. Rok za navedeno istekao je dana 16. ožujka 2021. godine, Predugovorom u čl. 2. određeni su načini plaćanja. Tužiteljica je svoju obavezu u cijelosti izvršila. Platila je iznos od 5.000,00 € kapare i 5.000,00 € na ime troškova projektne dokumentacije. Prilikom potpisa predugovora 16. studenog 2020. godine na ruke tuženiku isplatila je iznos od 5.000,00 € na ime kapare. Daljnje iznose od 2.500,00 € tužiteljica je također isplatila na ruke tuženika dana 5. prosinca 2020. godine dok je dana 21. prosinca 2020. godine na bankovni račun tuženika isplaćen iznos od 18.850,00 kn (2.500,00 €). Tuženica je navedeno financirala djelomično posudbom iznosa od 5.000,00 €, koju je vratila nakon što je uspjela realizirati kredit koji je uspjela realizirati u E.&S. bank d.d., dana 3. prosinca 2020. godine. Tuženik nije izvršio preuzete obaveze potpisane predugovorom, a to znači: da u roku 120 dana od potpisa nije ishodio valjanu građevinsku dozvolu, nije izvršio parcelaciju nekretnine, a niti je s nekretnine izbrisao teret zabilježbe. Rok za navedeno istekao je dana 16. ožujka 2021. godine. Tužiteljica je zbog svega navedenog više puta osobno, a i putem punomoćnika pozivala tuženika na ispunjenje predugovora, međutim neuspješno, sve je završavalo s obećanjima. Zadnja opomena upućena tuženiku od strane punomoćnika tužiteljice je dana 21. lipnja 2022. godine kojom je tuženik pozvan na dobrovoljno vraćanje primljenog novca tužiteljici. Tužiteljica smatra da je tuženik neizvršavanjem svojih obaveza iz predugovora odustao od prodaje tj. raskinuo predugovor i dužan je isplatit iznos dvostruke kapare kao odustatnine kako je određeno u članku 2. stavak 1. predugovora. S obzirom na okolnosti da tuženik unatoč pozivima nije izvršio svoje obaveze iz predugovora u višestruko dužem roku od određenih 120 dana, tužiteljica smatra da je predmetni predugovor raskinut zbog neizvršavanja obaveza tuženika, a tuženik na poziv tužiteljice nije vratio primljeni novac. Tužiteljica smatra da je predugovor raskinut temeljem odredbe članka 362. stavak 3. u svezi s člankom 360. Zakona o obaveznim odnosima Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21. Tužiteljica iz gore navedenih razloga ima pravni interes pokrenuti predmetni sudski postupak pa predlaže da nakon provedenog postupka sud donese presudu kojom se utvrđuje se da je predugovor o kupoprodaji nekretnine od dana 16. studenog 2020. godine između I. P. rođ. K. iz Z., Z. B. , OIB: … kao kupca i M. P. iz P., K. P. S., OIB: …. kao prodavatelja, raskinut. Nalaže se tuženiku M. P. iz P., K. P. S., OIB:… da isplati tužiteljici I. P. rođ. K. iz Z., Z. B., OIB: …. iznos od 112.800,00 kn uvećano za zatezne kamate, koje teku od: dana 17. ožujka 2021. godine iznos od 75.181,70 kn (10.000,00 €) dana 6. prosinca 2020. godine na iznos od 18.795,43 kn (2.500,00 €) dana 22. prosinca 2020. godine na iznos od 18.850,00 kn po stopi zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje se, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena i to sve u roku od 15 dana. Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka po odluci suda sa zakonskim zateznim kamatama po stopi zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava koje se određuju za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena i to sve u roku od 15 dana. Tužiteljica je predložila da sud donese rješenje kojim se određuje zabilježba spora na nekretnini upisanoj u Zemljišnoknjižnom odjelu Požega, Općinskog suda u Požegi k.o. P., z.k. …,
– k.č. 3756/3 V. ukupne površine 889 m² , oranica površine 889 m². Zabilježbu spora izvršit će Zemljišnoknjižni odjel naslovnog suda, odmah po primitku ovog rješenja, a žalba ne odgađa provedbu ovog rješenja. Tužiteljica traži trošak.
2. U podnesku od 12. srpnja 2022. tužiteljica je ispravila navode tužbe u pogledu točne oznake katastarske čestice tako da umjesto kč. br. … treba stajati …. i u pogledu prijedloga za donošenje rješenja o zabilježbi spora.
3. Tuženik M. P. u odgovoru na tužbu naveo je da tuženik osporava tužbeni zahtjev tužitelja za koji tvrdi da nije osnovan, kao što nije osnovan niti prijedlog za određivanjem zabilježbe spora u odnosu na predmetnu nekretninu. Meritum ovog spora kako ga je postavio tužitelj u svojoj tužbi od 8. srpnja 2022. jest utvrđenje nastupjelog raskida pravnog posla kupoprodaje te ostvarenje zahtjeva tužitelja na povratom iznosa plaćenih u sklopu pravnog posla kupoprodaje za koji tužitelj tvrdi da je raskinut. Polazeći od temeljne tvrdnje da je pravni posao kupoprodaje raskinut, tužitelj pod točkom 4. historijata svoje tužbe navodi svoje shvaćanje „da je predmetni predugovor raskinut zbog neizvršavanja obaveza tuženika“, a pravni okvir za takav raskid tužitelj podvrgava pod primjenu „odredbe članka 362. Stavak 3. u svezi s člankom 360. Zakona o obaveznim odnosima. Točno je da je na dan 16. studenog 2020. sklopljen predugovor o kupoprodaji nekretnine, i to dijela nekretnine katastarske oznake …, zemljišnoknjižnog opisa V., 889 m2, od čega u naravi oranica 889 m2, koja nekretnina je upisana u zemljišnoknjižni uložak … zemljišne knjige koju općinski sud u Požegi vodi za katastarsku općinu (k.o.) Požega. Tuženik osporava tvrdnju tužitelja kojom tužitelj prigovara da tuženik nije u roku od 120 dana računajući od dana sklapanja predugovora odnosno zaključno do dana 16. ožujka 2021. postupio skladu sa odredbom članka 3. predmetnog predugovora, a koji traži da tuženik „provede svu potrebnu dokumentaciju“. U osporavanju predmetne tvrdnje tuženik na spis predmeta dostavlja ispravu Građevinske dozvole od 3. rujna 2021., izdane od Odsjeka za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša Upravnog odjela za gospodarstvo i graditeljstvo Požeško-slavonske županije, KLASA: UP/I-361-03/21-01/000044, URBROJ: 2177/1- 03-03/3-21-0012, u sklopu koje se navodi da je tuženik na dan 8. ožujka 2021. podnio zahtjev za izdavanje predmetne građevinske dozvole, uz koji je priložena sva zakonom propisana dokumentacija. Dakle, tuženik je postupio u skladu sa obvezom iz pravnog posla kupoprodaje te je u otvorenom roku poduzeo ono što je u njegovoj domeni odgovornosti. Vremenski otklon od dana podnošenja kompletnog zahtjeva za izdavanje građevinske dozvole pa do danas stvarnog izdavanja građevinske dozvole domena je odgovornosti tijela državne uprave, a tempo rješavanja pojedinog predmeta nije moguće pripisivati u odgovornost tuženiku. Osim što je ishođena građevinska dozvola, objekt koji je namjeravani pravni posao kupoprodaje u visokom je stadiju dovršenosti. Neosnovano je i prigovaranje tužitelja u odnosu na postojanje hipoteke, kada je tuženik i tu svoju obvezu ispunio provedbom uknjižbe brisanja založnog prava vjerovnika K. d.d. rješenjem Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Požegi, poslovni broj Z-2372/2022 od 3. svibnja 2022. Ta je tvrdnja lako provjeriva uvidom u povijesni izvadak iz zemljišne knjige koje ga je tužitelj priložio uz svoju tužbu. U odnosu na dopis kojega je u ime tužitelja na dan 21. lipnja 2022. uputio odvjetnički ured opunomoćenika tužitelja, ističe se da je taj dopis temeljen na pogrešnoj postavci da tužitelj nije ispunio obavezu ishođenja potrebne dokumentacije za izgradnju kuće, kako je to prethodno obrazloženo u sklopu ovog odgovora na tužbu, pa je svako pozivanje tuženika u tom dopisu apsolutno pravno neosnovano. Štoviše, pravna argumentacija tog dopisa proturječna je pravnoj argumentaciji obrazloženja tužbe, jer se u tužbi navodi da je upravo taj dopis od 21. lipnja 2022. poziv kojim se ostavlja naknadni primjereni rok za postupanje u skladu sa ugovorenim obavezama, pa bi protekom tog roka nastupile pravne posljedice raskida ugovora. Upravo suprotno, tim dopisom se ne ostavlja naknadni primjereni rok već se polazi od pretpostavke da je tuženik odustao od prodaje, što god to značilo upravno tehničkom smislu, pa tužitelj tim dopisom povodom navodnog odustanka tuženika poziva istoga da plati dužni iznos. Taj dopis je važan u kontekstu prethodno citiranog pravnog temelja kojega tužitelj prezentira u svojoj tužbi, a koji nužno traži prethodno pozivanje dužnika uz ostavljanje naknadnog primjerenog roka za postupanje u skladu se ugovorenim obavezama. Kako toga očito nema, nije moglo niti doći do raskida pravnog posla kupoprodaje, pa je samim time traženje tužitelja kojim traži utvrđenje da je nastupio raskid potpuno neosnovano. Svakako je neosnovan prijedlog za određivanjem zabilježbe spora jer temeljem odredbe članka 86. Zakona o zemljišnim knjigama [NN 63/2019] zabilježba spora je upis kojim se čini vidljivim da se glede knjižnoga prava vodi pred sudom ili drugim nadležnim tijelom postupak čiji bi ishod mogao utjecati na uknjižbu, pripadanje, postojanje, opseg, sadržaj ili opterećenje toga prava. Kada se da zakonska definicija zabilježbe kao posebnog upisa u zemljišnu knjigu, te dovede u vezu sa tužbenim zahtjevom tužitelja, koji pod točkom prvom traži utvrđenje da je isprava o pravnom poslu nevažna te da je posao kupoprodaje raskinut, dok pod točkom drugom potražuje povrat iznosa plaćenih u vezi s pravnim poslom kupoprodaje, tada je očigledno da se ovaj spor ne vodi glede knjižnoga prava u odnosu na koje se zabilježba traži. Predmet ovog spora je prema postavkama tužitelja uređenje posljedica prestalog pravnog posla iz kojega bi upis u zemljišnu knjigu bio moguć samo da je taj posao opstao. Samim time, proturječno je tužbom tražiti upis zabilježbe spora kada se u sklopu iste tužbe traži nešto što ni na koji način neće utjecati na knjižno pravo. Štoviše, tužitelj traženjem utvrđenja raskida jasno izražava svoju volju i procesni stav da to knjižno pravo ne želi. Zbog toga, traženje zabilježbe spora kako je postavljeno u samom dokumentu tužbe, a naknadno ispravljeno u podnesku od 12. srpnja 2022., u potpunosti je neosnovano. Tuženik predlaže da naslovni sud u cijelosti odbije tužitelja se postavljenim tužbenim zahtjevom te obveže tužitelja na plaćanje troškova ovog parničnog postupka tuženiku.
4. U podnesku koji je kod ovoga suda zaprimljen 25. listopada 2022. tuženik je naveo da u cijelosti ustraje na argumentaciji koja je iznesena u odgovoru na tužbu te naglašava da ni argumentacija tužitelja na pripremnom ročištu kao niti dostavljene isprave kao dokazi tvrdnji tužitelja nisu doveli u pitanje razložnu argumentaciju tuženika. Tuženik ne spori da on sam osobno nije stručnjak u izradi projektne dokumentacije, pri čemu su različite skupine glavnog projekta izrađivali stručnjaci različitih profila (arhitekti, građevinski inženjeri statičari, elektrotehničari). Samom izradom projektne dokumentacije i zadovoljavanjem svim zahtjevima građevinske dozvole upravljao je glavni projektant M. N., dipl. ing. arh. i činjenica da bi sukladno zahtjevima nadležnog tijela bila mijenjana projektna dokumentacija uopće ne umanjuje značaj datuma kada je zahtjev za ishođenjem građevinske dozvole podnesen, odnosno da je građevinska dozvola u konačnici i izdana. Gornji navodi su u potpunosti u skladu sa tvrdnjom tužbe jer tužitelj ne tvrdi da se tuženik obvezao do određenog datuma imati pravomoćnu građevinsku dozvolu, već da će do određenog datuma „podnijeti zahtjev“. Tužitelj tvrdi da se tuženik obvezao podnijeti zahtjev za podjelu parcele površine 1400 m2 odnosno ishodovanje građevinske dozvole za dvojnu kuću s dvije etaže cca 60 m2 neto. Predugovor je tu znatno precizniji u smislu naglašavanja podnošenja zahtjeva izrazom nakon ovog predugovora predati i podnijeti zahtjev za podjelu parcele odnosno ishodovanje građevinske dozvole za dvojnu kuću. Dakle, tuženik je u roku zatražio ono što se obveza, a tuženik ne može utjecati na način i tempo rješavanja nadležnog tijela. U skladu s tempom doprinošenja financiranju prema predugovoru, tuženik je objekat razvio i preko ugovorene faze izvedenosti radova na temelju pravodobno zatražene i ishođene građevinske dozvole. Tuženik nije u odgovoru na tužbu sporio da bi primio novčane iznose kako se navodi, ali ističe da tužitelj nije u skladu s predugovorom odgovorio svojoj obvezi na plaćanje iznosa prema fazama izgradnje. Tuženik smatra da treba prilikom ocjene koji se dokazi trebaju izvesti voditi računa o tome što je zahtjev tužitelja u ovoj pravnoj stvari, a to je utvrđenje prestanka pravnog posla kupoprodaje na pravnom temelju raskida. Tužitelj na tragu takve tvrdnje ima teret dokaza opravdati tvrdnju o raskidu i u tom smislu niti jedan od dokaza nije na tragu te osnovne tvrdnje da je prije pokretanja ovog postupka raskinut pravni posao kupoprodaje temeljen na predugovoru od 16. studenog 2020. Niti jedan od dokaza koje je iznio tužitelj ne ide u smjeru opravdanja te osnovne tvrdnje koja je suštinski temelj njegovog traženja.
5. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u predugovor o kupoprodaji nekretnina od 16. studenog 2020., ugovor o kreditu, opomenu, izvadak iz zemljišne knjige zk. ul. …k.o. P., izvršen je uvid u građevinsku dozvolu od 3. rujna 2021., potvrdu o otplaćenom kreditu, ispis SMS poruka, preslik portala Županije P. listovi 49-4 do 52-4), mišljenje P. županije i podatke P. županije od 2. prosinca 2022. (listovi 65- 101-14), saslušani su svjedoci P. P. i A. K., a u svrhu dokazivanja saslušani su tužiteljica I. P. i tuženik M. P..
6. Nesporno je između stranaka da su stranke dana 16. studenog 2020. sklopili predugovor o kupoprodaji nekretnina. Člankom 1. toga predugovora stranke su ugovorile predmet prodaje, a radi se o posebnom dijelu nekretnine u naravi građevinsko zemljište u prostornom planu označeno kao S2 zona, ulica V., kč. br. … k.o. P. čija površina će se utvrditi nakon dobivene građevinske dozvole za dvojnu kuću. U naravi nekretnina predstavlja oranicu cca. 1400 m² kao gradilište za izgradnju dvojne kuće koja će se točno utvrditi nakon dobivene građevinske dozvole po projektu i podnošenje zahtjeva za podjelu parcele za dvojnu kuću s dvije etaže cca. 60m² netto, a kupcu će pripasti jedna polovina predmetne parcele. Člankom 2. ugovorne strane su utvrdile cijenu nekretnine koja je predmetom prodaje i način isplate kupoprodajne cijene. Isto tako člankom 2. predmetnog predugovora tužiteljica se obvezala da će snositi troškove ishođenja dokumentacije u jednoj polovini iznosa. Člankom 3. tuženik kao prodavatelj obvezao se provesti svu potrebnu dokumentaciju u roku od 120 dana od sklapanja predugovora. Člankom 4. tuženik, kao prodavatelj obvezao se o svome trošku postići kompletnu dokumentaciju i to kopiju katastarskog plana, geodetski elaborat s ucrtanim objektom za gradnju, građevinsku dozvolu i sve pristojbe.
7. Prema odredbi članka 268. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22) predugovor je ugovor kojim se preuzima obveza da se kasnije sklopi drugi, glavni ugovor. Prema stavku 3. istoga članka predugovor obvezuje ako sadrži bitne sastojke glavnog ugovora.
7.1. Dakle, jedina činidba predugovora je obveza da se kasnije sklopi drugi glavni ugovor.
8. Tužiteljica tužbenim zahtjevom traži da se utvrdi da je predugovor o kupoprodaji nekretnina kojeg su 16. studenog 2020. sklopili tužiteljica i tuženik zbog neispunjenja od strane tuženika raskinut te traži isplatu iznosa kojeg je tužiteljica platila tuženiku i to kako navodi isplatu dvostruke kapare i isplata iznosa kojeg je tužiteljica dala tuženiku radi plaćanja potrebne dokumentacije za izgradnju objekta.
9. Tuženik ne spori da je od tužiteljice primio iznos od 5.000,00 eura te u dva navrata po 2.500,00 eura.
10. Temeljem iskaza i tužiteljice i tuženika sud je utvrdio da su tužiteljica kao kupac i tuženik kao prodavatelj dogovarali prodaju stambenog objekta i to stambenog objekta u kući sa dva stana koju kuću je tužitelj namjeravao izgraditi na kč. br. …, a prema sačinjenom projektu sa svim instalacijama, fasadom, parketom, stolarijom i stepeništem, a bez sustava klimatizacije i grijanja. Nadalje, temeljem iskaza tužiteljice i tuženika sud je utvrdio da se tuženik obvezao ishoditi građevinsku dozvolu za gradnju kuće i sve druge potrebne suglasnosti radi izdavanja građevinske dozvole. Tužiteljica i tuženik dogovorili su i prodajnu cijenu za nekretninu koja je predmetom prodaje kao i način plaćanja ugovorene prodajne cijene.
11. Tužiteljica smatra da se tuženik člankom 3. sklopljenog predugovora obvezao ishoditi građevinsku dozvolu za izgradnju dvojne kuće u kojoj je stambeni objekat koji je bio predmetom predugovora odnosno predmetom prodaje u roku od 120 dana od sklapanja predugovora što tuženik u tom roku nije učinio.
11.1. Tuženik u svom iskazu i ne spori da se u ugovorenom roku iz predugovora obvezao ishoditi građevinsku dozvolu.
12. Nesporno je, a utvrđeno je i uvidom u podatke P. županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša da je tuženik dana 8. ožujka 2021. kao investitor podnio nadležnom uredu zahtjev za izdavanje građevinske dozvole. Nadalje, utvrđeno je da je nadležni ured prilikom odlučivanja o zahtjevu tuženika kao investitora provodio postupak i pozvao tuženika zaključkom od 12. svibnja 2021. da dopuni zahtjev za ishođenje građevinske dozvole dostavljanjem tom uredu dodatne dokumentacije što je tuženik i učinio te je nadležni ured dana 3. rujna 2021. izdao tuženiku kao investitoru građevinsku dozvolu koja je postala pravomoćna 28. rujna 2021.
13. Temeljem iskaza tuženika sud je utvrdio da je tuženik započeo izgradnju kuće i kuća je sazidana do prve etaže.
14. Temeljem izvedenih dokaza sud je utvrdio da su tužiteljica i tuženik sklopili predugovor o kupnji nekretnine dana 16. studenog 2020. Predugovorom je dogovoren i predmet prodaje i prodajna cijena. Nadalje, utvrđeno je da je tužiteljica tuženiku isplatila iznos od 5.000,00 eura danom sklapanja predugovora i u prosincu 2020. u jednom navratu iznos od 2.500,00 eura na ime dijela troškova potrebnih za ishođenje potrebne građevinske dokumentacije za gradnju objekta i u istom mjesecu u drugom navratu protuvrijednost iznosa od 2.500,00 eura plaćanjem tog iznosa sa svoga računa na račun tuženika.
15. Analizirajući predmetni predugovor kao i analizirajući iskaze svjedoka i stranaka sud je našao da se tuženik predugovorom obvezao da će u roku od 120 dana od sklapanja predugovora ishoditi svu potrebnu dokumentaciju za izgradnju kuće, a što uz sve druge dokumente čini i ishođenje građevinske dozvole.
16. Nesporno je sud utvrdio da je tuženik u roku iz članka 3. predmetnog predugovora podnio zahtjev za izdavanje građevinske dozvole i tuženik je, ali po proteku toga roka od 120 dana od sklapanja predugovora ishodio pravomoćnu građevinsku dozvolu za gradnju kuće u kojoj će biti stambeni objekt koji je predmet predugovora.
17. Dakle, kako je već naprijed navedeno jedina obveza iz predugovora je obveza ugovornih strana da sklope drugi glavni ugovor pa sud nalazi da predugovor o kupnji nekretnine ne može prestati raskidom zbog neispunjenja od strane jedne ugovorne strane.
18. Sud nalazi da je tužiteljica odustala od sklapanja glavnog kupoprodajnog ugovora i to iz razloga što tuženik nije pravovremeno i u roku kojim se obvezao predugovorom ishodio svu potrebnu dokumentaciju vezanu za izgradnju kuće u kojoj je tužiteljica od tuženika namjeravala kupiti stambeni objekt.
19. Obzirom na navedeno sud nalazi da nije osnovan tužbeni zahtjev tužbe tužiteljice kojim tužiteljica traži da se utvrdi da je predugovor o kupoprodaji nekretnina kojeg su parnične stranke sklopile 16. studenog 2020. raskinut.
20. Stoga je sud taj tužbeni zahtjev tužbe tužiteljice kao neosnovan odbio.
21. Tužiteljica tužbom i tužbenim zahtjevom traži isplatu iznosa od 10.000,00 eura jer je tuženiku isplatila 5.000,00 eura kapare, a zbog odustanka tuženika od prodaje tuženik joj je dužan isplatiti dvostruku kaparu kao odustatninu kako je navedeno u članku 2. stavak 1. predugovora kao i isplatu ukupno 5.000,00 eura koji iznos je platila tuženiku za troškove ishođenja dokumentacije potrebna za gradnju kuće.
22. Temeljem izvedenih dokaza sud je utvrdio da je tužiteljica odustala od sklapanja glavnog ugovora o kupnji nekretnine i to iz razloga što tuženik nije ispunio svoju obvezu i pravovremeno ishodi potrebnu dokumentaciju za izgradnju kuće u kojoj je stan koji je bio predmetom prodaje, a sud nije utvrdio da je tuženik odustao od prodaje u kojem slučaju je tuženik obveznik vraćanja iznosa od 10.000, eura kako se obvezao člankom 2. sklopljenog predugovora.
23. Uvidom u predugovor od 16. studenog 2020. kao i temeljem iskaza i tužiteljice i tuženika sud je utvrdio da je tuženik od tužiteljice prilikom sklapanja predugovora primio iznos od 5.000,00 eura kao i u dva navrata iznos od ukupno 5.000,00 eura na ime troškova ishođenja potrebne dokumentacije vezane za izgradnju kuće.
24. Dakle, kako je već navedeno sud je utvrdio da je tužiteljica odustala od sklapanja glavnog ugovora odnosno ugovora o kupnji nekretnine i to iz razloga što tuženik u roku kojim se obvezao predugovorom nije ishodio svu potrebnu dokumentaciju radi izgradnje kuće u kojoj je stambeni objekt kojeg je tužiteljica namjeravala kupiti od tuženika.
25. Sud nalazi da ugovor o prodaji nekretnine i ne postoji pa tako nalazi da plaćeni iznos od 5.000,00 eura koji novčani iznos tužiteljica smatra kaparom ne može biti znak da je kupoprodajni ugovor sklopljen i da dani iznos od 5.000,00 eura nema značaj kapare.
26. Obzirom na navedeno sud nalazi da nije osnovan dio tužbenog zahtjeva tužbe tužiteljice kojim zahtjeva isplatu iznosa od 10.000,00 eura odnosno dvostrukog iznosa predanog tuženiku prilikom sklapanja predugovora.
27. Prema odredbi članka 1111. Zakona o obveznim odnosima kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnova u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakona, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom. Obveza vraćanja, odnosno nadoknada vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.
27.1. Prema članku 1115. Zakona o obveznim odnosima kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.
28. Temeljem izvedenih dokaza sud je utvrdio da je tuženik od tužiteljice primio i to na ime dijela kupoprodajne cijene iznos od 5.000,00 eura i na ime troškova ishođenja dokumentacije za gradnju kuće ukupno iznos od 5.000,00 eura.
29. Budući je sud utvrdio da je tužiteljica odustala od kupnje nekretnine od tuženika sud nalazi da je prestala pravna osnova temeljem koje je tuženik primio naprijed navedeni novčani iznos pa sud nalazi da je tuženik u obvezi u smislu članka 1111. Zakona o obveznim odnosima te novčane iznose vratiti tužiteljici.
30. Stoga je sud tužbeni zahtjev tužbe tužiteljice radi isplate iznosa od 5.000,00 eura na ime dijela kupoprodajne cijene i iznosa od ukupno 5.000,00 eura na ime plaćenih troškova radi pribavljanja dokumentacije za gradnju kuće usvojio, a tužiteljicu s djelom tužbenog zahtjevu u iznosu od 5.000,00 eura kao s neosnovanim odbio.
31. Sud je tužiteljici dosudio zakonsku zateznu kamatu na dosuđeni iznos koja teče od 21. lipnja 2022. kada je tužiteljica od tuženika zatražila povrat novca jer sud nalazi da je tuženik u smislu članka 1115. Zakona o obveznim odnosima bio pošteni stjecatelj te je u obvezi platiti tužiteljici zateznu kamatu koja teče od dana podnošenja zahtjeva za povrat novca, a tužiteljica je zahtjev za povrat novca od tuženika zatražila dopisom od 21. lipnja 2022. S preostalim zahtjevom za isplatom zakonske zatezne kamate iznad dosuđenog iznosa tužiteljica je kao s neosnovanim odbijena.
32. Tužiteljica je zatražila da sud donese rješenje kojim se određuje zabilježba spora na nekretninama upisanim u zk. ul. … k.o. P. i to kč. br. 3759/3 oranica površine 889 m2.
33. Sud nalazi da takav zahtjev tužiteljice nije osnovan.
34. Prema odredbi članka 86. stavak 1. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine 63/19, 128/21 i 128/22) zabilježba spora je upis kojim se čini vidljivim da se glede knjižnog prava vodi pred sudom ili drugim nadležnim tijelom postupak čiji bi ishod mogao utjecati na uknjižbu, pripadanje, postojanje, opseg, sadržaj ili opterećenje toga prava.
35. Budući da je tužiteljica podnijela zahtjev za utvrđenjem da je predugovor raskinut i zahtjev za isplatom te sud nalazi da se ne radi o postupku čiji bi ishod mogao utjecati na knjižna prava iz naprijed navedenog zk. uloška.
36. Odluka o troškovima parničnog postupak temelji se na odredbama članka 154. stavak 4. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 144/22). Sud nalazi da su u ovom postupku i tužiteljica i tuženik uspjeli u približno jednakim dijelovima pa je sud odredio da svaka stranka snosi svoje troškove.
37. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci.
U Požegi, 7. veljače 2023.
S u d a c
Ilka Leko
Naputak o pravnom lijeku: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana objave presude, odnosno od primitka prijepisa presude u 3 istovjetna primjerka.
DNA
[1] Fiksni tečaj konverzije 7,53450
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.