1

Poslovni broj: 21 Gž-2957/2022-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj 21 Gž-2957/2022-2

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda, Vesne Žulj predsjednice vijeća, Mirele Mijoč Kramar sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Roberta Jambora člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. P. iz Z., OIB…, kojeg zastupa I. E., odvjetnik u Z., protiv tuženika E. o. d.d., Z., OIB…, kojeg zastupa D. B., odvjetnik u Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1597/13-80 od 16. svibnja 2022., ispravljene rješenjem poslovni broj Pn-1597/13-84 od 2. lipnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 7. veljače 2023.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

I. Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1597/13-80 od 16. svibnja 2022., ispravljena rješenjem poslovni broj Pn-1597/13-84 od 2. lipnja 2022. u dijelu pod točkom I. izreke u kojem je na iznos od 17.800,00 kn/ 2.362,47eura[1] dosuđena zatezna kamata za razdoblje od 7. svibnja 2013. do 16. svibnja 2022., u dijelu pod točkom II. izreke u dijelu u kojem je na iznos od 28.250,00 kn/3.749,42 eura dosuđena zatezna kamata razdoblje od 7. svibnja 2013. do 22. listopada 2013., u dijelu pod točkom III. izreke u dijelu u kojem je na iznos od 30.000,00 kn/ 3.981,68 eura dosuđena zatezna kamata za razdoblje od 7. svibnja 2013. do 21. siječnja 2021. i u dijelu pod točkom IV. izreke u kojem je tužitelju dosuđen parnični trošak u iznosu od 24.975,00 kn/ 3.341,75 eura sa zateznim kamatama.

 

II. Prihvaća se žalba tuženika kao djelomično osnovana i preinačuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1597/13-80 od 16. svibnja 2022., ispravljena rješenjem poslovni broj Pn-1597/13-84 od 2. lipnja 2022.

- pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja preko iznosa od 17.800,00 kn/2.362,47 eura do iznosa od 28.800,00 kn/ 3.822,42 eura, odnosno za iznos od 11.000,00 kn/1.459,95 eura sa zateznim kamatama od 23. studenoga 2012. do isplate,

-pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je na iznos od 17.800,00 kn/ 2.362,47 eura dosuđena zatezna kamata od 23. studenoga 2012. do 7. svibnja 2013.,

-pod točkom II. izreke u dijelu u kojem je na iznos od 28.250,00 kn/3.749,42 eura dosuđena zatezna kamata od 23. studenoga 2012. do 7. svibnja 2013.,

-pod točkom IV. izreke u dijelu u kojem je prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 3.660,00 kn/ 485,77 eura sa zateznim kamatama i sudi:

 

1.Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu iznosa od 11.000,00 kn/1.459,95 eura sa zateznim kamatama od 23. studenoga 2012. do isplate.

 

2. Odbija se zahtjev tužitelja za zateznu kamatu na iznos od 17.800,00 kn/ 2.362,47 eura od 23. studenoga 2012. do 7. svibnja 2013.

 

3. Odbija se zahtjev tužitelja za zateznu kamatu na iznos od 28.250,00 kn/3.749,42 eura od 23. studenoga 2012. do 7. svibnja 2013.

 

4. Odbija se zahtjev tužitelja za zateznu kamatu na iznos od 30.000,00 kn/ 3.981,68 eura od 23. studenoga 2012. do 7. svibnja 2013.

 

5. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 3.660,00 kn/ 485,77 eura sa zateznim kamatama.

 

III. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku trošak žalbe u iznosu od 1.962,50 kn/260,47 eura u roku od 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom, ispravljenom rješenjem od 2. lipnja 2022., pod točkom I. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 28.800,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 23. studenoga 2012. do isplate i iznos od 35.000,00 kn (izgubljena zarada, terenski dodatak) sa zateznom kamatom tekućom od 16. svibnja 2022. do isplate te iznos od 2.500,00 kn (uništena odjeća i obuća) sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate. Pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju plati zatezne kamate na iznos od 28.250,00 kn tekuće od 23. studenoga 2012. do 22. listopada 2013. Pod točkom III. izreke naloženo je tuženiku da plati tužitelju zatezne kamate na iznos od 30.000,00 kn tekuće od 23. studenoga 2012. do 21. siječnja 202. Pod točkom IV. izreke naloženo je tuženiku platiti tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 28.635,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 16. svibnja 2022. do isplate, sve sa kamatnim stopama pobliže naznačenim u izreci. Pod točkom V. izreke odbijen je tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva za isplatu zatezne kamate na iznos od 2.500,00 kn za razdoblje od 23. studenoga 2012. do presuđenja.

 

2. Protiv navedene presude u dijelu pod točkom I. izreke kojim je dosuđena neimovinska šteta preko iznosa od 17.800,00 kn (za iznos od 11.000,00 kn), u dijelu u kojem je dosuđena zatezna kamata na neimovinsku štetu od 23. studenoga 2012. i protiv odluke o trošku, žalbu podnosi tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22dalje: ZPP), predlaže da se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu ukine, podredno preinači. Traži trošak žalbe. Tužitelj je podnio prijedlog za ispravak i dopunu, podredno žalbu, o kojem prijedlogu je prvostupanjski sud u cijelosti odlučio i donio rješenje 2. lipnja 2022. (list 408 spisa), na koje rješenje stranke nisu uložile žalbe. Stoga je predmet odlučivanja ovog suda samo žalba tuženika.

 

3. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

 

4. Predmet spora u žalbenoj fazi postupka je dio prihvaćenog zahtjeva tužitelja za naknadu neimovinske štete u iznosu od 11.000,00 kuna, tijek zatezne kamate na neimovinsku štetu od 23. studenoga 2012. i odluka o trošku.

 

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio ovaj sud nije našao da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP na koje prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

 

6. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te na osnovu izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom u smislu odredbe čl. 8. ZPP utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva.

 

7. Nije sporno da se 7. prosinca 2010. dogodila prometna nezgoda u mjestu M. općina G. koju je uzrokovao osiguranik tuženika P. L. upravljajući vozilom registarskih oznaka ….¹ na način da je svojim vozilom prešao na suprotni kolnički trak namijenjen kretanju vozila iz suprotnog smjera te uslijed neprilagođene brzine prednjim dijelom svojeg vozila naletio na prednji dio vozila registarskih oznaka …² kojim je upravljao I. M. i da je u predmetnom štetnom događaju tužitelj nastradao kao putnik u vozilu registarskih oznaka …².

 

8. Provedenim medicinskim vještačenjem utvrđeno je da je tužitelj u štetnom događaju zadobio višeiverni prijelom srednjeg dijela lijeve bedrene kosti s pomakom ulomaka, natučenje s krvnim podljevom čeonog dijela glave, natučenje oba stopala te naknadno utvrđeno oštećenje hrskavice unutarnjeg kondila lijeve goljenične kosti, a mišljenje je svih vještaka da unatoč provedenog liječenja zaostaju posljedice pobliže opisane u mišljenju vještaka (dr. Šebečić list 344 i 345 spisa i dr. M. list 359 spisa). Temeljem nalaza i mišljenja vještaka dr. B. Š. prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj zbog zadobivenih ozljeda tijekom liječenja (tri operacije, dugotrajno liječenje, dugotrajna fizikalna terapija) trpio fizičke bolove jakog intenziteta 10 dana, srednjeg intenziteta 3 tjedna i manjeg intenziteta 6 mjeseci kumulativno, da po završetku liječenja kod tužitelja zaostaje minimalna slabost lijeve noge, bolovi u lijevom kuku, natkoljenici i koljenu kod većeg fizičkog opterećenja, početna posttraumatska artroza lijevog kuka zbog čega su kretnje u kuku ograničene u manjem stupnju, ograničena fleksija u koljenu u manjem stupnju, prijelom je za rastao uz manju varus angulaciju ulomaka, a tužitelj otežano izvodi čučanj i otežano trči te je mišljenje vještaka da je došlo do umanjenja životne aktivnosti od 15%. Mišljenje je vještaka dr. G. M. da smanjenje životne aktivnosti sa psihijatrijske strane nema. Nadalje, temeljem nalaza i mišljenja vještaka dr. G. M. prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj pri štetnom događaju trpio kratkotrajni primarni strah jakog intenziteta, sekundarni strah umjerenog do jakog oscilirajućeg intenziteta sveukupno do 3 dana, umjereni oscilirajući strah sveukupno do 4 tjedna, slabiji oscilirajući strah sveukupno do 8 tjedana, zaostao je kasni povremeni oscilirajući strah slabijeg intenziteta u situacijama koje ga podsjećaju na štetni događaj. Temeljem nalaza i mišljenja vještaka dr. B. Š. prvostupanjski sud je utvrdio da postoperativni ožiljak na vanjskoj strani lijeve natkoljenice duljine 28 cm, širine do 1 cm, boje okolne kože predstavlja naruženje manjeg stupnja (na granici prema srednjem stupnju) uslijed čega tužitelj trpi i odgovarajuće duševne boli, a naruženje tužitelja utvrđeno je i neposrednim opažanjem suda. Temeljem nalaza i mišljenja vještaka B. Š. i iskaza tužitelja prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega u opsegu od 5 sati dnevno 4 tjedna, u opsegu 4 sata dnevno 4 tjedna, u opsegu 3 sata dnevno 2 mjeseca, u opsegu 2 sata dnevno 2 mjeseca i opsegu od 1 sat dnevno 2 mjeseca za pomoć kod održavanja osobne higijene u prvoj fazi liječenja, za vođenje na kontrolne preglede, za obavljanje težih kućanskih poslova, za nabavku i pripremnu hrane i sl.

 

9. Prvostupanjski sud je ocijenio da tužitelju pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od 80.000,00 kn i s osnova troškova tuđe pomoći iznos od 15.300,00 kn u ukupnom iznosu od 95.300,00 kn, navedeni iznos umanjio je za nesporno plaćeni iznos od 66.500,00 kn, pa je prvostupanjski sud prihvatio preostali zatraženi iznos od 28.800,00 kn.

 

10. Tuženik žalbom osporava iznos od 11.000,00 s osnova dosuđene neimovinske štete.

 

11. Odredbom čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05 i 41/08, dalje: ZOO) propisano je da će sud, u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, a prema stavku 2. istog članka pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

 

12. Pri tome treba navesti da kriteriji, odnosno kvalifikatorne okolnosti po kojima se utvrđuje pravo na isplatu pravične novčane naknade i njezina visina nisu samostalan niti pravno obvezujući pojedinačno određen oblik neimovinske štete već kvalifikatorne okolnosti koje prema odredbi čl. 1100. ZOO zajedno s ostalim okolnostima slučaja utječu na ocjenu suda u kojoj mjeri je pravo osobnosti povrijeđeno.

 

13. Cijeneći u postupku utvrđene kvalifikatorne okolnosti o kojima ovisi odluka o visini naknade neimovinske štete, po utvrđenju ovoga suda pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO, Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. studenog 2002., br. Su-1331-VI/02 i 1372-11/02 i  pravnog shvaćanja zauzetog na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., tužitelju je kao primjeren iznos naknade trebalo dosuditi naknadu neimovinske štete u daljnjem iznosu od 17.800,00 kn (koja naknada onda u ukupnosti s ranije isplaćenim iznosima s osnova neimovinske štete iznosi 69.000,00 kn) kako to osnovano tuženik ističe u žalbi. Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu daljnjeg iznosa s osnova naknade neimovinske štete u iznosu od 11.000,00 kn valjalo odbiti kao neosnovan (čl. 373. toč. 3. ZPP).

 

14. Djelomično su osnovani i navodi žalbe tuženika kojima se pobija odluka o zateznim kamatama na dosuđeni iznos naknade neimovinske štete. Prema zaključku sa sastanka predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 11. i 12. travnja 2016., a kojeg prihvaća i ovaj sud, zatezne kamate na iznos naknade neimovinske štete teku od dana podnošenja zahtjeva u mirnom postupku odgovornom osiguratelju, a ako takav zahtjev nije bio podnesen, onda od podnošenja tužbe, i to za onu štetu koja je u tom trenutku nastala, odnosno, koja je u tom trenutku po redovnom tijeku bila predvidiva. Na iznos naknade neimovinske štete nastale kasnije, odnosno, one koja ranije nije bila predvidiva, zatezne kamate teku od podnošenja zahtjeva za isplatu te štete, odnosno podnošenja tužbe. Budući je u ovom slučaju utvrđeno da je liječenje tužitelja završeno 23. studenoga 2012., a tužba je podnesena 7. svibnja 2013., tužitelj ima pravo na zatezne kamate od podnošenja tužbe, dakle od 7. svibnja 2013. pa je slijedom toga na temelju odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP preinačen dio prvostupanjske presude kojim su tužitelju na iznos neimovinske štete dosuđene zatezne kamate u razdoblju od 23. studenoga 2012. do 7. svibnja 2013. na način da je taj dio tužbenog zahtjeva odbijen. U preostalom dijelu je žalba tuženika neosnovana.

 

15. Osnovani su žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 155. ZPP i odredbu Tbr. 8.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15) kada je tužitelju za trošak podnesaka od 27. studenoga 2013., 4. lipnja 2018., 19. listopada 2020. i 28. siječnja 2021. priznao više od 25 bodova (Tbr. 8.3.), tako da bi ukupni trošak tužitelja uz primjenu Tbr. 42. i 50 Tarife iznosio 20.000,00 kn, a sa troškom sudske pristojbe na presudu od 1.100,00 kn i predujam za vještačenje u iznosu od 3.875,00 kn, ukupno iznosi 24.975,00 kn.

 

16. Odredbom čl. 35. ZPP propisano je da kad je za utvrđivanje stvarne nadležnosti, sastava suda i u drugim slučajevima predviđenim u ovom zakonu mjerodavna vrijednost predmeta spora, kao vrijednost predmeta spora uzima se u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva. Kamate, parnični troškovi, ugovorna kazna i ostala sporedna traženja ne uzimaju se u obzir ako ne čine glavni zahtjev. S obzirom da je tužitelj uspio u sporu u omjeru od 92 % (100 % osnova i visina 84 %), primjenom odredbe čl. 154. st. 5. ZPP tužitelj ima pravo na sav trošak u iznosu od 24.975,00 kn, a kako mu je dosuđen trošak u iznosu od 28.635,00 kn, valjalo je za iznos od 3.660,00 kn preinačiti i odbiti (čl. 373. toč. 3. ZPP).

 

17. Tuženiku je priznat trošak sastava žalbe u iznosu od 1.562,50 kn (Tbr.10.1. Tarife) i trošak sudske pristojbe u iznosu od 400,00 kn (list 407 spisa), ukupno 1.962,50 kn.

 

18. Valja napomenuti da je prvostupanjski sud po prijedlogu tužitelja, koji je tužitelj nazvao prijedlog za ispravak, podredno žalba, rješenjem od 2. lipnja 2022. (list 408 spisa) prihvatio prijedlog tužitelja za ispravak presude, te kako je navedenim rješenjem u cijelosti udovoljeno prijedlogu tužitelja i protiv rješenja o ispravku nije podnesen pravni lijek, predmet ovog žalbenog postupka je bila samo žalba tuženika.

             

 

U Zagrebu 7. veljače 2023.

 

 

Predsjednica vijeća:

                                                                                                      Vesna Žulj, v.r.