Poslovni broj 42 Gž R-136/2023-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 42 Gž R-136/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

 

              Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Darije Horvat, kao predsjednika vijeća, Josipa Grubišića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Lidije Bošnjaković kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. Ć., OIB: …, iz Z., zastupanog po punomoćniku D. E., odvjetniku iz OD E., Š. i T. iz Z., protiv tuženika poliklinika Dr. D. Č., OIB: …, Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-16656/2021-34 od 28. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 7. veljače 2023.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-16656/2021-34 od 28. prosinca 2022.

 

 

r i j e š i o   j e

 

I              Uvažava se žalba tuženika kao djelomično osnovana te se preinačava rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-16656/2021-34 od 28. prosinca 2022. i odbija prijedlog tužitelja za donošenje privremene mjere radi osiguranja novčane tražbine tužitelja prema tuženiku na ime razlike naknade plaće iznos od bruto 391.878,34 kn / 52.011,19 €.

 

II              Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadu troškova postupka povodom žalbe.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom nalaže se tuženiku da tužitelju na ime naknade neisplaćene plaće isplati iznos od bruto 456.813,22 kn / 60.629,53 € sa zateznim kamatama, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, kao i trošak parničnog postupka u iznosu od 89.218,75 kuna / 11.841,36 €. sa zateznim kamatama tekućim od 28. prosinca 2022., pa do isplate.

 

2. Ujedno se rješenjem od istoga dana radi osiguranja novčane tražbine tužitelja prema tuženiku na ime razlike naknade plaće iznos od bruto 391.878,34 kn / 52.011,19 € određuje privremena mjera kojom se nalaže Financijskoj agenciji da naloži svim bankama u kojima prema osobnom identifikacijskom broju tuženika u Jedinstvenom registru računa tuženik-ima otvorene račune i oročena novčana sredstva da tuženiku protivniku osiguranja ili trećoj osobi na temelju naloga tuženika-protivnika osiguranja uskrati raspolaganje novčanim sredstvima u visini od 391.878,34 kn / 52.011,19 € novčane tražbine tužitelja-predlagatelja osiguranja tako da ista privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja ove parnice, ili do drugačije odluke suda ako se okolnosti zbog kojih je mjera određena kasnije promijene tako, da mjera više nije potrebna te ima učinak rješenja o ovrsi. (čl. 342. st. 3. Ovršnog zakona pročišćeni tekst Narodne novine broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20). Ujedno je istim rješenjem odbijen i zahtjev tuženika za izuzeće stalnog sudskog vještaka za knjigovodstvena, računovodstvena, i financijska vještačenja R. v. d.o.o., kao neosnovan.

 

3. Protiv navedene presude i rješenja žalbu podnosi tuženik iz svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19-dalje: ZPP), sa prijedlogom da se ista presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, odnosno da se ista preinači u smislu žalbenih navoda, kao i pobijano rješenje.

 

4. U odgovoru na žalbu tužitelj se protivi navodima žalbe te predlaže istu odbiti uz naknadu troškova postupka povodom žalbe.

 

5. Žalba je djelomično osnovana.

 

6. Pobijana odluka sadržava razloge o odlučnim činjenicama i u istoj nema proturječnosti, pa prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu pravila postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, niti bilo koju drugu bitnu povredu pravila postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti iz čl. 365. st. 2. ZPP.

 

7. Predmet spora u ovom predmetu jest zahtjev tužitelja radi isplate naknade bruto plaće povodom presude Općinskog radnog suda u Zagrebu Pr-5034/2020 od 08. travnja 2021. potvrđene presudom Županijskog suda u Rijeci br. Gž R-561/2021-7 od 16. rujna 2021. prema kojima je nedopuštena i nezakonita odluka o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 06. listopada 2016., tako da radni odnos između tužitelja i tuženika nije prestao u razdoblju od 18. listopada 2016. do 30. rujna 2021.

 

8. Pravilno u pobijanoj odluci sud prvog stupnja primjenjuje odredbu čl. 95. st. 3. Zakona o radu (Narodne Novine br. 93/14, 127/17 i 98/19, dalje ZOR) prema kojoj radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojeg je došlo krivnjom poslodavca, ili zbog drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran, dakle i za vrijeme prekida rada do kojeg je došlo nedopuštenim otkazom ugovora o radu, sukladno općim načelima obveznog prava koja se primjenjuju i na ugovor o radu, a tu naknadu treba umanjiti za iznos zarade koju je radnik ostvario kod drugog poslodavca. Kako je presudom od 08. travnja 2021. br. Pr-5034/2020-45 utvrđeno kako je nedopuštena i nezakonita Odluka o izvanrednom otkazu Ugovora o radu te je tuženiku naloženo tužitelja vratiti na rad i obavljanje poslova radnog mjesta II. vrste—viši terapeut sukladno odredbama Ugovora o radu od 20. svibnja 2015., kao i naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu 2.500,00 kn sa zateznim kamatama od 08. travnja 2021. pa do isplate, pri čemu je ispravljen i datum odluke o izvanrednom otkazu Ugovora o radu 15. listopada 2016. a presuda je pravomoćna 16. rujna 2021. godine.

 

9. Pravilno u takvoj situaciji sud prvog stupnja utvrđuje kako je tužitelj bio zaposlen kod tuženika kao Fizioterapeut VŠS na odjelu za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju, pa pravilno temeljem navedenoga sud prvog stupnja utvrđuje kako tužitelj ima pravo na onu plaću koju bi dobivao da je radio i da nije bilo otkaza. Provedenim vještačenjem utvrđena je visina dugovanog iznosa nakon što je pregledana dokumentacija u spisu i naknadno pribavljena dokumentacija tuženika a pretpostavljena bruto plaća tužitelja dobivena je na temelju bruto plaća usporednog djelatnika (M. K.) od čega su odbijeni iznosi primljenih bruto plaća kod drugih poslodavaca u utuženom razdoblju jer je tužitelj od 16. listopada 2017. do 31. listopada 2017. bio zaposlen u udruzi, a od 16. travnja 2018. do 31. kolovoza 2018. u udruzi N., pa pravilno vještak obračunava predmetnu razliku sa 456.813,77 kn.

 

10. Vještak Z. R. iz R. v. d.o.o. na prigovore tuženika na nalaz i mišljenje, i na tvrdnju tuženika o pristranosti izjavio je kako je rok za izradu nalaza premašio, što sigurno nije na korist tužitelja, dok je punomoćnika tužitelja odvjetnika D. E. prije ročišta vidio na možda dva ili tri puta na ročištima tijekom više od 26 godina koliko se bavi vještačenjima, pa nakon što je utvrdio kako spisu nije priložena sva potreba dokumentacija na temelju koje bi morao odgovoriti na postavljene zadatke a komunikacija sa strankama ili slično se u pravilu obavlja putem voditeljice ureda J. P., te se i na požurnicu vještaka tuženik oglušio, pa je stoga vještak spis predmeta vratio sudu a izradio je nalaz kada je to bilo moguće. U pogledu pak prigovora visini pretpostavljene izgubljene zarade obračunao je istu na temelju podataka koje je sam tuženik na traženje suda dostavio, i upravo je tuženik naveo koji bi to usporedni radnik bio usporedni radnik za tužitelja, te tek ako bi tuženik ukazao na točno određeni element izračuna odnosno što bi to trebalo izmijeniti u plaći radnika, da bi se dobila pretpostavljena plaća tužitelja tad bi se vještak na prigovor mogao detaljnije očitovati. Iz obračunske isprave za isplatu plaća tužitelja za prosinac 2021., što je nakon utuženog razdoblja, proizlazi kako jedan od elemenata obračuna plaće jest i minuli rad, što ima utjecaja na izračun plaće tužitelja, pa je pretpostavljene plaće iskazao na bazi cjelokupne bruto plaće usporednog radnika pri čemu nije utvrdio, da se radi o značajnoj razlici i mišljenja je kako razlike zapravo nema, jer tužitelj je u prosincu 2021. imao obračunat dodatak za minuli rad 1,5%, a da je usporedna radnica takav dodatak imala iskazan za listopad 2016., no notorna je činjenica, da tuženik u predmetnom razdoblju nije radio, a da je imao bi najmanje pet godina staža od 2016., do 2021., tako da smatra da se radi o usporedivim podacima što je uostalom i sam tuženik priznao kad je dostavio podatke. Konačno, tužitelj je u obračunskoj platnoj listi za listopad 2016. imao dodatak minulog rada od 1,5% a to je dodatak na ime kojeg minulog rada je u istom mjesecu obračunat usporednoj radnici M. K., pa se radi očito o potpuno usporedivim podacima.

 

11. U pogledu pak smjenskoga rada vještak tvrdi kako je sve parametre za izračun uzeo iz obračunskih platnih lista usporednog radnika, pa ako je radnik imao smjenski rad posljedično obračunat dodatak o toj osnovi, tad je i taj dio bruto plaće ušao kao dio pretpostavljene bruto plaće tužitelja, a dostavljajući podatke tuženik nije naveo da bi neki od elemenata plaće eventualno trebalo korigirati niti koje elemente plaće bi trebalo izuzeti ili na drugi način interpretirati u smislu razlike plaća usporednog radnika i tužitelja. Evidenciju radnog vremena vještak nije tražio jer nije bilo potrebno za odgovaranje posebno imajući u vidu kako je tužitelj prije spornog razdoblja i sam radio u smjenskom, pa osim što su stope očito su usporedive i za tužitelja i usporednu radnicu, tako je očito usporediv i način rada kako tužitelja s jedne strane, a i usporedne radnice s druge strane.

 

12. Pravilno u takvoj situaciji sud prvog stupnja primjenjuje odredbu čl. 254. st. 1. i 2. ZPP-a prema kojoj vještak može biti izuzet iz istih razloga iz kojih može biti izuzet sudac, ali se za vještaka može uzeti i osoba koja je već bila saslušana kao svjedok, a stranka je dužna podnijeti zahtjev za izuzeće vještaka čim sazna da postoji razlog za izuzeće, a najkasnije prije početka izvođenja dokaza vještačenjem pa tuženik u svome zahtjevu ne navodi kakav bi to i na koji način svoj utjecaj iskoristio punomoćnik tužitelja na vještaka, pa činjenica da je punomoćnik tužitelja nazvao tuženika kazavši da dostavi dokumentaciju vještaku kako bi vještak što prije mogao sačiniti nalaz nije utjecaj na vještaka niti je dokazano da vještak ima ikakve veze s punomoćnikom tužitelja dok je tajnica vještaka postupala kao tehničko osoblje i eventualno komunicirala sa strankama kako bi se vještačenje moglo obaviti u sudskom roku, a nalaz je podnesen izvan sudskog roka kao posljedica činjenice da tuženik nije dostavio dokumentaciju potrebnu vještaku za izradu nalaza pri čemu tuženik prije izvođenja dokaza vještačenjem nije zatražio izuzeće vještaka, niti se protivio osobi vještaka.

 

13. Stoga pravilno sud prvog stupnja otklanja prigovore tuženika na nalaz i mišljenje vještaka prije svega imajući u vidu kako je sam tuženik dostavom podataka usporedne radnice zapravo potvrdio da se radi o usporedivim podacima ne dostavljajući iste uz napomene koje bi se ticale valjanosti istih podataka.

 

14. Konačno, u pogledu predmetne privremene mjere, sud prvog stupnja istu određuje pozivajući se na razloge određene u odredbama čl. 344. i 345. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20, dalje OZ), zbog toga što usvaja tužbeni zahtjev, ali pri tome ne navodi nikakve posebne okolnosti u pravcu utvrđenja odlučne činjenice je li tužitelj dokazao opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati, odnosno – je li tužitelj barem dokazao kako bi predloženom mjerom protivnik osiguranja pretrpio neznatnu štetu. U takvoj situaciji, pored toga što je ovom odlukom već pravomoćno usvojen tužbeni zahtjev tužitelja koji je viši od onoga za što se osiguranje privremenom mjerom tražilo, a žalbi protiv iste privremene mjere nije rješenjem o usvajanju prijedloga izrijekom oduzeto svojstvo suspenzivnosti, odnosno odgode ovršnosti iste privremene mjere, tada zato što zahtjev tužitelja biva pravomoćno usvojen - ista privremena mjera gubi na značaju i svrsi jer tužitelj sada stječe za svoju tražbinu ovršnu ispravu – nakon što tuženiku za ispunjenje predmetne tražbine istekne paricijski rok za njeno dobrovoljno ispunjenje.

 

15. U pogledu pak odluke o trošku valja reći kako je ista u smislu čl. 154. i 155. ZPP pravilna i zakonita, te je tužitelj u cijelosti uspio u parnici sa zahtjevom, pa činjenica neuspjeha u pogledu odluke o prijedlogu za privremenu mjeru nije iziskivala zasebnu odluku o trošku, jer nikakav poseban trošak u pogledu odluke o privremenoj mjeri niti je nastao, niti bio potreban, budući da se u tijeku postupka raspravljalo i procesne radnje poduzimalo jednako u odnosu na glavni zahtjev tužitelja, a isto važi i za troškove žalbenog postupka u odnosu na tuženika. Konačno, niti zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu nije osnovan, jer isti nije bio potreban za vođenje parnice temeljem čl. 155. ZPP.

 

16. Iz opisanih razloga valjalo je pobijanu presudu temeljem čl. 368. st. 1. ZPP potvrditi, a rješenje temeljem čl. 380. toč. 3. ZPP u vezi sa čl. 21. st. 1. OZ preinačiti i odbiti prijedlog, te odlučiti kao u izreci.

 

 

U Zagrebu 7. veljače 2023.

 

 

              Predsjednica vijeća:

       Darija Horvat, v.r.