Poslovni broj: 8 Gž Ob-6/2023-2

                

        Republika Hrvatska

     Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

 

                                                                                                          Poslovni broj: 8 Gž Ob-6/2023-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

              Županijski sud u Zadru, po sutkinji Sanji Dujmović, u pravnoj stvari tužitelja: 1) B. P., OIB: …, i 2) M. P., OIB: …, oboje iz V., …, zastupanih po punomoćniku G. V., odvjetniku iz V., …, protiv tuženice S. P., OIB: …, iz V., …, zastupane po punomoćniku B. K., odvjetniku iz V., …, radi utvrđenja prestanka obveze uzdržavanja, odlučujući o žalbi tužitelja pod 1) i 2) protiv presude na temelju priznanja i rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P Ob-16/22-13 od 10. listopada 2022., dana 7. veljače 2023.,

 

r i j e š i o  j e

 

Uvažava se djelomično žalba tužitelja pod 1) B. P. i 2) M. P. te djelomično preinačava rješenje Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P Ob-16/22-13 od 10. listopada 2022. u dijelu pod toč. II. i III. izreke na način da svaka stranka snosi svoje troškove.

 

    Obrazloženje

 

1. Uvodno označenom presudom na temelju priznanja suda prvog stupnja suđeno je:

 

'' Utvrđuje se da je s danom 28. siječnja 2022. prestala obveza uzdržavanja koju su tužitelji B. P. i M. P. bili dužni davati tuženici S. P., na osnovi Sudske nagodbe sklopljene kod Općinskog suda u Varaždinu, broj P-1480/14-4 od 5. ožujka 2015.''

 

2. Uvodno označenim rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

 

''I. Tužba tužitelja u pogledu glavnog tužbenog zahtjeva kojim se traži utvrđenje prestanka obveze uzdržavanja s danom 28. siječnja 2021., protiv tuženice, smatra se povučenom.

II. Nalaže se tužiteljima B. P. i M. P. da tuženici S. P. naknade trošak ovog postupka u iznosu od 2.500,00 kn1 / 331,81 EUR, u roku od 15 dana.

 

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog parničnog postupka.''

 

3. Protiv uvodno označenog rješenja u dijelu pod toč. II. i III. izreke žalbu su izjavili tužitelji pod 1) i 2) (dalje: tužitelji) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te odluke o troškovima parničnog postupka. Žalitelji smatraju da se odredba čl. 157. Zakona o parničnom postupku ne odnosi na konkretan predmet. Naime, predmet je vođen isključivo radi prestanka obveze uzdržavanja određene prema tužiteljima (djed i baka tuženice) sudskom nagodbom koja predstavlja ovršnu ispravu. Ukazuju na odredbu čl. 429. st. 1. Obiteljskog zakona navodeći kako tužitelji nisu imali ni jednu drugu mogućnost za prestanak njihove obveze uzdržavanja, osim predmetne tužbe. Isto tako, bilo kakvo kontaktiranje tuženice prije podnošenja tužbe (na što se u postupku referira tuženica) ne bi imalo nikakvog učinka na obvezu uzdržavanja te bi ista obveza uzdržavanja nastavila vrijediti sve do podnošenja tužbe za prestanak uzdržavanja odnosno do donošenja presude po takvoj tužbi.  Sukladno navedenoj odredba čl. 157. Zakona o parničnom postupku ne može se odnositi na ovaj predmet. Posebno ukazuju da se na ovaj predmet odnose odredbe čl. 366. st. 1. Obiteljskog zakona obzirom da se ovdje radi o predmetu koji se odnosi na uzdržavanje djeteta sud je dužan o troškovima postupka odlučiti primjenom te odredbe. Sud treba uzeti u obzir da su tužitelji baka i djed tuženice koji su oboje u mirovini i koji su uredno podmirivali svoju obvezu uzdržavanja i plaćali godinu dana dulje od zakonom propisanog roka odnosno godinu dana nakon punoljetnosti i prekida redovnog školovanja njihove unuke, tuženice, a sve to zbog toga što je tuženica odbijala kontakt s tužiteljima, dok je novac uredno zadržavala za sebe. Njihova mirovina je izuzetno niska te plaćanje sudskih troškova za njih predstavlja egzistencijalnu ugrozu, dok je tuženica mlada osoba koja ima mogućnost zapošljavanja i stvaranja dohotka te koja je u konačnici zadržala 8.400,00 kn od uzdržavanja koje je bez osnove primala od bake i djeda nakon punoljetnosti i prethodnog prestanka školovanja. Sukladno navedenom žalitelji smatraju da je pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, da su povrijeđene odredbe parničnog postupka odnosno propušteno pravilno primijeniti materijalno pravo. Smatraju da su se stekli svi zakonski uvjeti iz čl. 373. Zakona o parničnom postupku temeljem kojih je drugostupanjski sud u mogućnosti preinačiti prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu pa se predlaže prihvatiti žalbu odnosno ukinuti rješenje u pobijanom dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

4. U odgovoru na žalbu tužitelja tuženica ističe kako je prvostupanjski sud pravilno donio odluku kada je tuženici priznao trošak postupka u ukupnom iznosu od 2.500,00  kn. Prije svega se ukazuje na nedvojbenu činjenicu kako je tuženica u odgovoru na tužbu priznala alternativni tužbeni zahtjev. Sukladno navedenom, prema odredbi čl. 157. Zakona o parničnom postupku, ako tuženica nije dala povod za tužbu i ako je, prije nego se upustila u raspravljanje o glavnoj stvari, priznala tužbeni zahtjev, tužitelj će naknaditi tuženici parnične troškove. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio kako tuženica nije dala povod za tužbu budući da obveznik uzdržavanja može samo tužbom tražiti da se utvrdi prestanak njihove obveze da tuženica nije dala povod za tužbu proizlazi i iz činjenice da prije nego što se upusti u raspravljanje o glavnoj stvari ista je priznala tužbeni zahtjev. Što se tiče pozivanja na odredbu čl. 366. st. 1. Obiteljskog zakona tuženica ukazuje kako su tužitelji priznali da su bili obaviješteni o prestanku pretpostavki za plaćanje uzdržavanja pa su navedeni postupak mogli pokrenuti odmah prilikom saznanja navedenih činjenica. Razvidno je, dakle, da tuženica nije prouzročila vođenje parničnog postupka, da je prije nego se upustila u raspravljanje o glavnoj stvari priznala tužbeni zahtjev te je prvostupanjski sud pravilnom primjenom odredbe čl. 157. Zakona o parničnom postupku obvezao tužitelje na naknadu troškova postupka tuženice. Slijedom navedenog predlaže se odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu.

5. Žalba je djelomično osnovana.

 

6. Žalitelji ne konkretiziraju bitne povrede odredaba parničnog postupka, a ovaj drugostupanjski sud ispitujući pobijano rješenje nije našao da bi pri donošenju prvostupanjskog rješenja u pobijanom dijelu bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11. - pročišćeni tekst 25/13. i 70/19.; dalje ZPP), koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22.), na koje povrede ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP u svezi čl. 381. istog Zakona.

 

7. Međutim, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda osnovanim se nalazi žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

8. Naime, pobijanim rješenjem u dijelu pod toč. II. izreke prvostupanjski sud je naložio tužiteljima da tuženici naknade trošak postupka u iznosu od 2.500,00 kn (331,81 eur) koju odluku temelji na odredbi čl. 157. ZPP smatrajući da tuženica nije dala povod za tužbu pri čemu se pozvao i na odredbu čl. 429. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 103/15, 98/19 i 47/20 – dalje ObZ) s obrazloženjem da budući da je pravo na uzdržavanje tuženice utvrđeno ovršnom ispravom da su jedino tužbom tužitelji mogli tražiti utvrđenje prestanka njihove obveze uzdržavanja iz čega da proizlazi da tuženica nije dala povod za tužbu, a prije nego se upustila u raspravljanje o glavnoj stvari da je priznala alternativni tužbeni zahtjev na utvrđenje da tužiteljima s danom 28. siječnja 2022. prestaje obveza uzdržavanja tuženice. Pod toč. III. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka.

9. U konkretnom slučaju, dakle, riječ je o sporu radi prestanka uzdržavanja te su se tužitelji poslužili deklaratornom pravnom zaštitom po čl. 429. ObZ kojim je određeno da ako je pravo na uzdržavanje utvrđeno ovršnom ispravom, obveznik uzdržavanja može tužbom tražiti da se utvrdi prestanak njegove obveze uzdržavanja čim prestanu postojati zakonske pretpostavke za uzdržavanje (st. 1.), dok je u st. 2. određeno da ako u presudi kojom prihvaća tužbeni zahtjev iz st. 1. tog članka sud će kao dan prestanka prava na uzdržavanje utvrditi dan podnošenja tužbe ili koji drugi dan nakon tog dana ako nađe da je ona prestala tog dana.

9.1. Pravo na uzdržavanje tuženice utvrđeno je ovršnom ispravom tj. sudskom nagodbom sklopljenom u predmetu Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-1480/14-4 dana 5. ožujka 2015. kojom su tužitelji obvezani na ime uzdržavanja doprinositi iznos od 700,00 kn počev od 10. ožujka 2015. pa dok za to budu postojali zakonski uvjeti.

9.2. Nije prijeporno da je tužiteljica navršila 18 godina života 28. siječnja 2021. i da su tužitelji plaćali uzdržavanje do zaključno siječnja 2021.

9.3. Glavnim tužbenim zahtjevom tužitelji su tražili da sud utvrdi da njihova obveza uzdržavanja tuženice prestaje danom punoljetnosti tuženice, međutim, u odgovoru na tužbu tuženica se istom izričito usprotivila.

10. Nastavno tome, u pogledu obveze uzdržavanja punoljetnog djeteta reći je da punoljetno dijete koje je završilo obrazovanje iz st. 1. toga članka (školuje se u srednjoj školi, odnosno polazi sveučilišni ili stručni studij u skladu s posebnim propisima, odnosno program za osnovno obrazovanje ili program srednjoškolskog obrazovanja odraslih te redovito i uredno ispunjava svoje obveze), a ne može se zaposliti, roditelji su dužni uzdržavati godinu dana nakon prestanka obrazovanja ako dijete nije navršilo dvadeset šest godina (čl. 290. st. 2. ObZ).

10.1. Međutim, iz spisa predmeta ne slijedi kada je tuženica završila obrazovanje već je učinila nespornim da se ista nije nastavila školovati po završetku osnovne škole.

11. Polazeći, dakle, od iznesenih činjenica i sadržaja naprijed citiranih odredbi ObZ, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud ima ovlast o troškovima parničnog postupka odlučiti primjenom odredbe čl. 366. ObZ.

11.1. Naime, odredbom čl. 366. st. 1. ObZ određeno je da će u statusnim stvarima, stvarima u kojima se odlučuje o roditeljskoj skrbi, osobnim odnosima i mjerama za zaštitu prava i dobrobiti djeteta te u stvarima uzdržavanja djeteta sud o troškovima postupka odlučiti slobodno, vodeći računa o okolnostima slučaja i o ishodu postupka.

11.2. Dakle, vodeći računa o okolnostima slučaja tj. da su se tužitelji, baka i djed tuženice, kao obveznici uzdržavanja, poslužili svojom pravom po odredbi čl. 429. ObZ, da su plaćali uzdržavanje do punoljetnosti tuženice, međutim, da se u odgovoru na tužbu tuženica upustila u raspravljanje u pogledu glavnog tužbenog zahtjeva, da su tužitelji povukli tužbu u pogledu istog, da je tuženica predložila da sud utvrdi prestanak prava na uzdržavanje s danom podnošenja tužbe, pa uzimajući u obzir ishod postupka odnosno da je prihvaćen zahtjev tužitelja kako je odlučeno u izreci prvostupanjske presude odnosno da je povučena tužba u dijelu kako je odlučeno u izreci rješenja pod toč. I., po ocjeni ovog suda, valjalo je primijeniti materijalno pravo iz odredbe čl. 154. st. 4. ZPP odnosno odlučiti da svaka stranka snositi svoje troškove parničnog postupka.

12. Slijedom svega iznesenog, primjenom odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP, prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu pod toč. II. i III. izreke preinačeno je na način kako je to odlučeno u izreci ove drugostupanjske odluke.

13. U preostalom, a nepobijanom dijelu prvostupanjska presuda na temelju priznanja i rješenje u dijelu pod toč. I. izreke ostaju neizmijenjeni.

                                                 U Zadru, 7. veljače 2023.

                                                                                                                                                                                                                                                                                                            Sutkinja

 

Sanja Dujmović, v.r.