1

Poslovni broj: 4 Kžzd-8/2023-4

 

Poslovni broj: 4 Kžzd-8/2023-4

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, kao predsjednika vijeća, te Tomislava Brđanovića, ujedno i suca za mladež i Vlaste Patrčević Marušić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom postupku protiv optuženika L. B., zbog kaznenih djela iz čl. 158. st. 1. i dr. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17, dalje: KZ/11), odlučujući o žalbama općinskog državnog odvjetnika u Koprivnici (ODO Koprivnica) i optuženika podnijetim protiv presude Općinskog suda u Koprivnici, broj Kzd-28/2022-15 od 7. studenoga 2022., u sjednici vijeća održanoj 7. veljače 2023.

 

p r e s u d i o j e

 

I.              Prihvaća se žalba ODO Koprivnica, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni te se optuženom L. B., s podacima kao u pobijanoj presudi, po čl. 51. st. 1. KZ/11 utvrđuju pojedinačne kazne zatvora i to za kazneno djelo iz čl. 158. st. 1. KZ/11, po istoj odredbi kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, za kaznena djela iz čl. 165. st. 1. KZ/11 i čl. 160. st. 1. KZ/11 prihvaćaju se utvrđene kazne zatvora u pobijanoj presudi od 7 (sedam), odnosno 4 (četiri) mjeseca, pa se optuženi L. B. po čl. 158. st. 1. KZ/11, uz primjenu čl. 51. st. 2. KZ/11 osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 8 (osam) mjeseci zatvora. Na temelju čl. 57. KZ/11 od izrečene jedinstvene kazne zatvora izvršava se dio kazne zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, dok se dio kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ako optuženik u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

 

II.              Odbija se kao neosnovana žalba optuženog L. B. te se u nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

1.               Pobijanom presudom optuženi L. B. proglašen je krivim zbog počinjenja tri kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta i to spolnom zlouporabom djeteta mlađeg od 15 godina iz čl. 158. st. 1. KZ/11, upoznavanja djece s pornografijom iz čl. 165. st. 1. KZ/11 i zadovoljenja pohote pred djetetom mlađim od 15 godina iz čl. 160. st. 1. KZ/11.

 

1.1.           Za počinjena kaznena djela optuženiku su utvrđene kazne zatvora i to za kazneno djelo iz čl. 158. st. 1. KZ/11 uz primjenu čl. 48. i čl. 49. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od jedanaest mjeseci, za kazneno djelo iz čl. 165. st. 1. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od sedam mjeseci i za kazneno djelo iz čl. 160. st. 1. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od četiri mjeseca. Primjenom čl. 51. KZ/11 optuženiku je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od jedne godine.

 

1.2.              Na temelju čl. 56. KZ/11 optuženiku je izrečena uvjetna osuda s rokom provjeravanja od tri godine.

 

1.3.              Na temelju čl. 161. st. 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 121/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22, dalje: ZKP/08) optuženiku je vraćen mobitel marke H., a žrtvi K. A. mobitel S. J. uz prethodno brisanje inkriminiranog sadržaja iz čl. 165. st. 2. KZ/11.

 

2.               Na temelju čl. 148. st. 6. ZKP/08, optuženik je u cijelosti oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 6. ZKP/08, troškova postavljenog branitelja , dok je dužan platiti nužne troškove oštećene i nagradu i nužne troškove njezinog opunomoćenika.

 

3.               Protiv navedene presude žali se državni odvjetnik zbog odluke o uvjetnoj osudi, ali i zbog primjene odredbi o ublažavanju kazne u odnosu na utvrđenu kaznu za kazneno djelo iz čl. 158. st. 1. KZ/11 s prijedlogom da viši sud preinači pobijanu presudu i optuženiku izrekne bezuvjetnu kaznu zatvora.

 

4.              Žali se i optuženik po branitelju R. R., odvjetniku, zbog pogrešne primjene kaznenog zakona, s prijedlogom da županijski sud preinači pobijanu presudu na način da optuženika proglasi krivim samo za kazneno djelo iz čl. 158. st. 1. KZ/11.

 

5.               Optuženik je po branitelju odgovorio na žalbu državnog odvjetnika predlažući odbijanje iste.

 

6.              U smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledanje.

 

6.1.              Stranke nisu predlagale da ih se obavijesti o drugostupanjskoj sjednici, a sud drugog stupnja ne nalazi korisnim pozivanje stranaka radi razjašnjenja stvari.

 

7.              Žalba državnog odvjetnika je osnovana, dok žalba optuženika nije osnovana.

 

8.              Provedenim ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08, ovaj sud drugog stupnja nije našao povrede odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti.

 

9.              Optuženik se žali samo po osnovi povrede kaznenog zakona tvrdeći da se ovdje ne radi o realnom stjecaju kaznenih djela iz čl. 158. st. 1., čl. 165. st. 1. i čl. 160. st. 1. KZ/11, već o njihovom prividnom stjecaju. Ovo iz razloga jer su potonja dva kaznena djela blaža od kaznenog djela iz čl. 158. st. 1. KZ/11, njihovo počinjenje prethodi počinjenju kaznenog djela iz čl. 158. st. 1. KZ/11, pa su ta djela supsidijarna u odnosu na ovo teže kazneno djelo.

 

9.1.              Ovdje se ne bi radilo o povredi kaznenog zakona iz čl. 469. toč. 4. ZKP/08 u žalbom istaknutom smislu. Naime, ne bi se radilo o prividnom stjecaju ova tri kaznena djela odnosom supsidijariteta jer u KZ/11 nije ustanovljen odnos formalnog supsidijariteta kaznenih djela iz čl. 160. st. 1. i čl. 165. st. 1. KZ/11 prema kojem drugom kaznenom djelu. Tako u zakonskim opisima ovih kaznenih djela nema formulacije "a time nije počinjeno teže kazneno djelo (čl. 179.a KZ/11)" ili "kad nije počinjen ni pokušaj tog kaznenog djela (čl. 155 KZ/11)" koja bi upućivala na postojanje formalnog supsidijariteta kojeg od ovih djela u odnosu na druga kaznena djela. Isto tako, niti tumačenjem nije moguće ustanoviti materijalni supsidijaritet kao kod primjerice kaznenog djela iz čl. 291. KZ/11, koje djelo postoji samo kada ne postoji koje drugo kazneno djelo protiv službene dužnosti. Supsidijaritet postoji kada jedno od djela ima primarni značaj u odnosu na ostala. Promatrajući zakonske opise kaznenih djela u pitanju ne može se reći da bi koje od njih imalo primarni značaj u odnosu na ostala, pogotovo ne na način na koji to tumači žalitelj. Ovo iz razloga jer svako od ovih djela ima samostalni značaj i svako je od ovih djela moguće počiniti u realnom stjecaju, kako je u konkretnom predmetu i optuženo i presuđeno. Promatrajući i konkretna djela vidljivo je da kaznena djela iz čl. 160. st. 1. i čl. 165. st. 1. KZ/11 prethode počinjenju kaznenog djela iz čl. 158. st. 1. KZ/11 i to iako je u izreci pobijane presude označeno razdoblje počinjenja istih od rujna 2017. do 15. veljače 2018., a kazneno djelo iz čl. 158. st. 1. KZ/11 počinjeno je 15. veljače 2018. Naime, logično je, a to proizlazi i iz izvedenih i ocijenjenih kao vjerodostojnih dokaza, da je slanje fotografija i ostvarivanje video veze prethodilo spolnom odnosu i da sva tri djela nisu ostvarena 15. veljače 2018., kada je počinjeno samo djelo iz čl. 158. st. 1. KZ/11. Stoga se ne može govoriti da bi prva dva kaznena djela stajala u odnosu supsidijariteta s kaznenim djelom iz čl. 158. st. 1. KZ/11, ali niti kojeg drugog oblika prividnog stjecaja. Upravo ovaj vremenski odmak između kaznenih djela, činjenica da prethodna dva djela nisu u funkciji ostvarenja kaznenog djela iz čl. 158. st. 1. KZ/11, dovode do utvrđenja da se radi o realnom, ne prividnom stjecaju, pa niti odnosom specijaliteta. Stoga je ispravna ocjena prvostupanjskog suda da se radi o realnom stjecaju sva tri kaznena djela za koja je optuženik proglašen krivim pobijanom presudom.

 

10.              Sasvim određenom žalbenom argumentacijom državni odvjetnik osnovano napada odluku prvostupanjskog suda o izboru vrste i mjere kazne za optuženika i njegova kaznena djela, kao i u pogledu izricanja uvjetne osude. Kod toga državni odvjetnik ne osporava utvrđenje i ocjenu olakotnih okolnosti u pobijanoj presudi, već opravdano osporava davanje prevelikog značenja dobi optuženika, kao naročitoj olakotnoj okolnosti, ali i davanje značenja drugim utvrđenim olakotnim okolnostima, za koje državni odvjetnik drži da ne predstavljaju olakotne okolnosti. Osim toga da je prvostupanjski sud premalo značenje dao činjenici da je optuženik počinio tri kaznena djela na štetu djeteta u dobi ispod 15 godina života, s posljedicama djela na njen psihofizički razvoj. Konačno, ističe se i raspon kazne za kazneno djelo iz čl. 158. st. 1. KZ/11, težinu tog djela i neopravdano ublažavanje utvrđene pojedinačne kazne optuženiku za ovo kazneno djelo.

 

10.1.              Državni odvjetnik opravdano ističe da je optuženik počinio tri kaznena djela na štetu žrtve, tada u dobi od nepunih 14 godina, znajući za njezinu dob, što prvostupanjski sud cijeni u okviru veće pogibeljnosti kaznenih djela, pa da navedeno, zajedno s stupnjem krivnje u okviru izravne namjere prvog stupnja i svrhom kažnjavanja u općem i posebnom smislu ne opravdavaju zaključak o mogućnosti ublažavanja pojedinačne kazne za kazneno djelo iz čl. 158. st. 1. KZ/11. Osim toga, utvrđene olakotne okolnosti poput imovinskih prilika optuženika, da je kod prvog ispitivanja priznao djela, ne predstavljaju naročito izražene olakotne okolnosti, a preostali skup olakotnih okolnosti nije takav da bi opravdavao utvrđivanje pojedinačne kazne blaže od zakonskog minimuma. Ovo posebno iz razloga jer optuženik tijekom postupka nije izrazio kajanje, niti žaljenje, dakle izostaje pozitivan odnos prema žrtvi, kao osobiti kriterij iz čl. 48. st. 2. KZ/11 za utvrđivanje blaže kazne od zakonom propisane. Kada se okolnostima o kojima ovisi izbor vrste i mjere kazne dodaju i kriteriji iz čl. 51. st. 1. KZ/11 o ocjeni počiniteljeve ličnosti i počinjenih kaznenih djela u njihovoj ukupnosti, za izricanje jedinstvene kazne zatvora, dolazi se do jednostavnog zaključka kako je optuženiku prvostupanjski sud utvrdio preblagu pojedinačnu kaznu za kazneno djelo iz čl. 158. st. 1. KZ/11, odnosno izrekao mu preblagu jedinstvenu kaznu zatvora.

 

10.2.              Iako je optuženik neosuđivana osoba i iako je točna tvrdnja iz prvostupanjske presude o običajnom pravu u manjinskoj zajednici kojoj pripada optuženik, koje običajno pravo je protivno pozitivnim propisima Republike Hrvatske, da je isti, načelno, priznao objektivne okolnosti počinjenja kaznenih djela, kao i da je lošijih imovinskih prilika, ipak utvrđene otegotne okolnosti, stupanj krivnje i zahtjevi specijalne i generalne prevencije traže utvrđenje strože pojedinačne kazne zatvora za kazneno djelo iz čl. 158. st. 1. KZ/11, kao i izricanje strože jedinstvene kazne. Na izbor visine jedinstvene kazne od utjecaja su podaci o počinjenju tri kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta kojima se štiti djecu od spolnog iskorištavanja, kao i karakteristike ličnosti optuženika koji je znajući za dob djeteta žrtve na njezinu štetu počinio tri kaznena djela. Stoga je primjenom čl. 486. st. 1. ZKP/08, prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika, ovaj sud drugog stupnja preinačio pobijanu presudu u odluci o kazni, utvrdivši optuženiku pojedinačnu kaznu za kazneno djelo iz čl. 158. st. 1. KZ/11 od 1 godine, nakon čega je prihvatio utvrđene pojedinačne kazne zatvora po prvostupanjskom sudu za druga dva kaznena djela, pa je optuženika po čl. 158. st. 1. KZ/11 uz primjenu čl. 51. st. 2. KZ/11 osudio na jedinstvenu kaznu zatvora od 1 godine i 8 mjeseci. Optuženiku je izrečena djelomična uvjetna osuda, po čl. 57. KZ/11, na temelju ocjene da postoji visok stupanj vjerojatnosti da će i samo djelomično izvršenje kazne zatvora utjecati na optuženika da ubuduće ne čini kaznena djela. Stoga je određeno da će optuženi L. B. izdržati neuvjetovani dio kazne od 8 mjeseci, a da će preostali dio kazne biti uvjetovan na rok provjeravanja od 3 godine, uz uvjet da u tom razdoblju optuženik ne ponovi počinjenje kaznenog djela.

 

11.              S druge strane nije osnovana žalba optuženika po istoj osnovi, koja postoji sukladno čl. 478. ZKP/08 na temelju podnijete žalbe zbog povrede kaznenog zakona u korist optuženika. Ovo iz razloga navedenih naprijed da na strani optuženika ne postoje naročite olakotne okolnosti, a da otegotne okolnosti, kao i okolnosti iz čl. 51. st. 2. KZ/11 o kojima ovisi određivanje jedinstvene kazne pretežu nad utvrđenim olakotnim okolnostima. Ukupna težina počinjenih djela traži izricanje jedinstvene zatvorske kazne upravo u trajanju od 1 godine i 8 mjeseci, ali pozitivna prognoza ponašanja optuženika opravdava izvršenje samo djela izrečene kazne, uz uvjetovanje preostalog dijela kazne rokom provjeravanja od 3 godine.

 

12.              Prihvaćanjem žalbe ODO Koprivnica preinačena je pobijana presuda u odluci o kazni, utvrđenjem strože kazne za kazneno djelo iz čl. 158. st. 1. KZ/11, pa uz prihvaćanje utvrđenih pobijanom presudom preostalih utvrđenih kazni, osudom optuženog L. B. za počinjena kaznena djela na jedinstvenu kaznu zatvora od 1 godine i 8 mjeseci, od koje kazne se izvršava 8 mjeseci, a dio kazne od 1 godine neće se izvršiti ako optuženik u roku od 3 godine ne ponovi kazneno djelo, primjenom odredbe čl. 486. st. 1. ZKP/08. Žalba optuženika zbog povrede kaznenog zakona i odluke o kazni odbijena je kao neosnovana, po čl. 482. ZKP/08, pa je u nepreinačenom dijelu prvostupanjska presuda potvrđena.

 

U Varaždinu 7. veljače 2023.