1                            Poslovni broj: P-228/2022

 

                                                                                                                                        

     REPUBLIKA HRVATSKA       

OPĆINSKI SUD U METKOVIĆU

  Andrije Hebranga 9, Metković                                                          Poslovni broj: P-228/2022

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Općinski sud u Metkoviću, po sucu Anti Šprlji, u pravnoj stvari tužitelja: S.V., P., OIB:…, zastupan po punomoćnicima B. Š., N. T. i L. Š., odvjetnicima u P., ., protiv tuženika M. V., O., . OIB: …, zastupan po punomoćniku A. B., odvjetniku u Pločama, nakon zaključene glavne rasprave dana 24. siječnja 2023.g., radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine , dana 07. veljače 2023.,

p r e s u d i o    j e

 

1. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"I. Utvrđuje se da je tužitelj S. V. iz P., . OIB:…, suvlasnik za 1/2 dijela nekretnina položenih u k.o. O. II i označenih kao kat.čest. 910, kat.čest. 585 i kat.čest. 587, pa je temeljem ove presude ovlašten ishoditi ispravak upisa prava vlasništva na ime tuženika u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Metkoviću, koji upis je određen rješenjem Općinskog suda u Metkoviću posl.br.: Z:835/10 i Z-836/10, uz istodobni upis prava suvlasništva na svoje ime za 1/2 dijela, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

II. Dužan je tuženik naknaditi tužitelju troškove postupka sa zeteznim kamatama u visini eksontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za 5% poena, a koje kamate teku od presuđenja do isplate. "

 

2. Nalaže se tužitelju platiti tuženiku troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 912,45 EUR u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

1.               Tužitelj u tužbi navodi da je kod naslovljenog suda vođen ostavinski postupkak pod poslovnim brojem RZ-6/14, a u svezi ispravnog postupka za k.o. O. II, točnije za nekretnine položene u k.o. O. II, i to za nekretninu upisanu u z.u. 2440 i označenu kao kat.čest. 910, nekretninu upisanu u z.u. 10 i označenu kao kat.čest. 3401, nekretninu upisanu u z.u.2439 i označenu kao kat.čest.585, te nekretninu upisanu u z.u. 2438 i označenu kao kat.čest.587, a po prigovoru podnesenom od strane tužitelja na upis tuženika kao isključivog vlasnika predmetnih nekretnina, koji prigovor je uložen pod brojem: Z-835/2010 i Z-836/10. U tom postupku naslovljeni sud je donio, dana 13. svibnja 2014. godine, rješenje broj RZ-6/14, kojim rješenjem je odbio prigovor tužitelja zaveden pod brojem: Z-835/10, te uputio tužitelja svoje pravo ostvariti u parnici , uz uputu o roku za podnošenje tužbe. Tužitelj je suvlasnik predmetnih nekretnina, i to za dio od 1/2, a to temeljem činjenice da je sa tuženikom sklopio izvansudsku nagodbu kojom je, u pogledu nekretnine označene kao kat.čest. 910 utvrđen suvlasnikom za 1/2 dijela, dok je u pogledu nekretnina označenih kao kat.čest.3401 i kat.čest. 587, sve k.o. O. II, tužitelj suvlasnik za 1/2 dijela istih, temeljem činjenice da su ove nekretnine stečene u zajednici za vrijeme života roditelja stranaka, da nisu obuhvaćene Ugovorom o doživotnom uzdržavanju od 2. kolovoza 2004. godine, kojeg je tuženik sklopio sa pok. ocem I.V., slijedom čega predstavljaju suvlasništvo stranaka na jednake dijelove, dok je u pogledu nekretnine označene kao kat.čest.585 tužitelj pokrenuo spor radi utvrđenja ništetnim ugovora o doživotnom uzdržavanju, temeljem kojeg ugovora je predmetna nekretnina pripala tuženiku, slijedom čega tužitelj smatra da bi, a u slučaju utvrđenja ugovora ništetnim, predmetna nekretnina predstavljala suvlasništvo stranaka na jednake dijelove. Postupak radi utvrđenja ništetnosti toga ugovora vodi se kod toga suda pod posl.br. P-492/13. U zemljišnim knjigama je na predmetnim nekretninama kao vlasnik upisan tuženik za cijelo. Stoga tužitelj smatra da je ovaj upis neosnovan, slijedom čega, a sukladno uputi suda, podnosi ovu tužbu i predlaže donijeti presudu.

 

2.               Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Neistiniti su navodi tužitelja da je nekretnina označena kao čest.zem.910 k.o. O. II, bila predmetom izvansudske nagodbe od 03.07.2012. godine, jer se ta nekretnina, kao ni nekretnine od kojih je nastala, u izvansudskoj nagodbi, ne spominju ni po broju katastarske čestice, ni po nazivu nekretnine. Radi se o nekretnini koju je tuženik stekao temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju od 02.08.2004. godine. Nekretninu označenu kao čest.zem. 3401 k.o. O. II, tuženik je stekao temeljem ugovora o kupoprodaji, od 12.05.1993. godine, sklopljenog sa I. P. pok. P. iz O.. Radi se o nekretnini koja je prostorno smještena uz obiteljsku kuću u suvlasništvu stranaka, na lokalitetu G., a koja je u ugovoru o kupoprodaji opisno određena,  na način da je naznačeno da se nekretnina nalazi na lokalitetu G., da je sa istoka omeđena zemljom D. I. pok.M., a sa zapada V. I. (oca parničnih stranaka), i da se na toj nekretnini nalazi nasad voćaka (124 mandarinke). Tuženik je od I.P.pok. P., kupio samo jednu parcelu kao cjelinu, i odmah po sklapanju ugovora o kupoprodaji stupio u posjed kupljene nekretnine. Tu nekretninu drži u samostalnom i nesmetanom posjedu sve do danas, tako da u pogledu te nekretnine tužitelj nema nikakvo pravo. Dakle, radi se o nekretnini koju je tuženik kupio vlastitim sredstvima, nakon prestanka životne zajednice sa svojim roditeljima. Nekretnina označena kao čest.zem. 587 k.o. O. II (nastala od dijelova čest.zem. 4487/2, 4488/2, 4489/2, 4490/2, 4491/2 i 4623/84, sve k.o. O., stare izmjere), predstavlja djedovinu oca parničnih stranaka i bila je predmet Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 02.08.2004. godine. Nekretnina označena kao čest.zem. 585 k.o. O. II (nastala od dijela čest.zem. 4623/84, k.o. O., stare izmjere), također je bila predmet Ugovorom o doživotnom uzdržavanju od 02.08.2004. godine. Obzirom da se u pogledu nekretnine od koje je nastala čest.zem. 585 k.o. O. II, već vodi parnični postuppak, identično kao i u pogledu ostalih nekretnina obuhvaćenih Ugovorom o doživotnom uzdržavanju (čest.zem. 910, čest.zem. 587 obje k.o. O. II), tuženik ističe prigovor postojanja parnice. Iz svega naprijed navedenog razvidno je da su svi tužiteljevi prigovori neosnovani, jer se tužitelj poziva na isprave koje potvrđuju suprotno od onoga što tvrdi u historijatu tužbe. Tuženik stoga predlaže da naslovni sud nakon izvođenja predloženih dokaza odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno podredno da se tužba odbaci kao nedopuštenu u pogledu nekretnina označenih kao čest.zem. 585, 587 i 910, sve k.o. O.  II, jer se u pogledu tih nekretnina već vodi parnica.
3.               Među strankama nije sporno

-         da su roditelji stranaka umrli i to da je majka stranaka umrla ranije, a otac stranaka I. V. kasnije,

-         da je parnični postupak P-43/2019 pravomoćno okončan odbijajućom presudom, a u kojem je (također tužitelj) S.V. tražio da se utvrdi da je Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 02.08.2004., davatelja uzdržavanja M. V.(tuženika) i I. V. (oca stranaka) ništetan, te postavio i alternativni zahtjev da se raskida navedeni ugovor (također odbijen),

-         da se kao vlasnik za 1/1 svih nekretnina M. V. upisao temeljeći svoj upis s osnove pravnog posla - Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 02.08.2004.,

 

4.               Među strankama je sporno :

-         da li je Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 02.08.2004., davatelja uzdržavanja M. V. (tuženika) i I. V. (oca stranaka) ništetan, pa da time otpada pravni osnov za upis M. V. kao vlasnika 1/1,

-         da li je I. V. bio vlasnik kč. 3401 k.o. O. II temeljem kupovine (pa bi se radilo o bračnoj stečevini) ili je to vlasništvo tuženik stekao temeljem kupovine izvršene samostalno za svoje ime,

-         da li su  k.č. 587 i k.č. 3401 k.o. O. II stečene u bračnoj zajedinici oca i majke stranaka, pa da time ne mogu biti predmet Ugovora o doživotnom uzdržavanju,

-         da li je za k.č. 910 k.o. O. II sklopljena Izvansudska nagodba između stranaka po kojoj bi stranke bili suvlasnici za po ½.

 

5.               Sud je bio prekinuo postupak do okončanja parnice (sada P-43/2019), koje je spir priložen ovom spisu jer je odluka u tom spisu glede sudbine ugovora o doživotnom uzdržavanju bila prethodno pitanje za ovaj postupak. Nakon okončanja tog postupka, sud je nastavio ovaj postupak, te je taj spis priložen ovom spisu.

 

6.               Radi utvrđenja svih spornih činjenica, sud je odlučio izvesti dokaze pregledom svih priloženih isprava (koje će se niže u ovom obrazloženju navoditi), saslušanjem stranaka  te predloženih svjedoka.

 

7.               Ocjenom izvedenih dokaza pojedinačno i svih dokaza zajedno, te rezultata cjelokupnog postupka, ovaj sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev neosnovan u cijelosti.

 

8.               Sud je temeljem dokaza izveo sljedeće zaključke:

 

-          da Izvansudska nagodba između stranaka nije obuhvatila niti jednu nekretninu iz izreke,

-          da Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 02.08.2004., davatelja uzdržavanja M. V. (tuženika) i I. V. (oca stranaka) nije ništetan pravni posao

-          da je tuženik M. V. bio stvarni vlasnik k.č. 3401 k.o. O. II i prije sklapanja Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 02.08.2004. jer je tu nekretninu kupio od I. P. 1993. godine

-          da tužitelj nije dokazao da su nekretnine označene kao čest. zem. 585, 587 i 910. bile bračna stečevina pok. I. V., pa je pok. I. V. mogao s istima raspolagati  Ugovorom o doživotnom uzdržavanju.

 

9.               Sud takvo svoje utvrđenje temelji na sljedećim dokazima i na njime izvedenim zaključcima.

 

10.          Iz Izvansudske nagodbe (list 4 spisa)  od 03. srpnja 2012. godine proizlazi da su stranke postigle sporazum o diobi za dio nekretnina iza pokojnog oca i majke, ali ovaj sud ne nalazi po ničemu da bi nekretnine iz tužbenog zahtjeva bile obuhvaćene tom nagodbom bilo točnom oznakom čestice, bilo opisnim "pučkim" ili obiteljskim nazivom ili nekakvim opisom koji bi ukazivao da se radi o nekoj od nekretnina iz izreke ove presude. Dakle već sama ta Izvansudska nagodba ne daje sudu osnov da je volja stranaka bila da se neka od spornih nekretnina dijeli na po ½ ili na drugačiji način da su bile predmet nagodbe, pa tako ni k.č. 910. za koju tužitelj izričito navodi da je predmet nagodbe.
11.          Iz ugovora o doživotnom uzdržavanju I. V. i davatelja uzdržavanja M. V. od 02. kolovoza 2004. godine (list 7 spisa) proizlazi da su predmet tog ugovora bile nekretnine kojih M. V. postaje vlasnik nakon smrti oca stranaka I. V.. Naime, u čl. 1. tog ugovora su popisane nekretnine kojih će M. postati vlasnik, te je za istaknuti da se (nakon utvrđenog identificiranja putem "Z" spisa) lako utvrđuje da su sve sporne nekretnine (kč. 910, 3401, 585 i 587, sve k.o. O. II) bile popisane u Ugovoru o doživotnom uzdržavanju da se prenose na tuženika nakon smrti I. V.
12.          Iz parničnog spisa P-43/2019 proizlazi da je tužbeni zahtjev tužitelja u tom postupku također tužitelja S. V. i tuženika M. V., pravomoćno odbijen, a kojim je zahtjevom traženo da se utvrdi da je ugovor o doživotnom uzdržavanju od 02. kolovoza 2004. godine ništetan kao i alternativni zahtjev da se raskida navedeni ugovor. Kako je tužitelj u ovom (P-228/2022) postupku tvrdio da je postao vlasnik k. č. 585 K.O. O. II temeljem nasljeđivanja jer da je ništetan Ugovor o doživotnom uzdržavanju, a to utvrđenje pravomoćno odbijeno u parnici P-43/2019, jasno je da nije otpala osnova pravnog posla - Ugovora o doživotnom uzdržavanju, pa je stoga za tu nekretninu valjalo odbiti tužbeni zahtjev jer tužitelj nije dokazao svoje pravo bilo temeljem nasljeđivanja, pa bilo čak nekim drugim temeljem. Među strankama nije bilo sporno da je ta nekretnina starina oca stranaka I. V., pa ni nema temelja da se u odnosu na tu nekretninu tužitelj utvrdi suvlasnikom po bilo kojoj osnovi. Ta k.č. 585 je prema zapisniku i spisu Z 836/2010/2439 nastala od k.č. 4623/84, a u ugovoru o doživotnom uzdržavanju se također navodi kao jedna od nekretnina koja će pripasti u vlasništvo tuženiku nakon smrti oca stranaka. Iz zapisnika Z-836/2010/2439 proizlazi da je I. V. bio upisan kao posjednik.
13.          Iz vlasničkih listova ( listovi 9-12 spisa) proizlazi da se tuženik M. V. i upisao kao vlasnik temeljem navedenog ugovora, a što zapravo u naravi proizlazi iz zapisnika sastavljenih povodom preoblikovanja zemljišne knjige K.O. O. II i to Z-836/2010/2438, Z-836/2010/2439 i Z-836/2010/10. Naime u tim zapisnicima ( sa preslikama spisa priloženim u prilogu ovog sudskog spisa) proizlazi da je k.č. 910 K.O. O. II nastala od k.č. 4214/1 i 4215/1 koje su također navedene u ugovoru o doživotnom uzdržavanju kao predmet raspolaganja nekretninama od strane tužitelja, a za koje je čestice I. V. bio upisan kao posjednik. Iz niti jednog dokaza ne proizlazi da bi postojala bilo kakva osnova da je tužitelj suvlasnik za ½ , odnosno da bi se radilo o bračnoj stečevini, dok iz iskaza M. V. proizlazi da se radi o starini pok. I.V..
14.          Nekretnina čest. zem. 587 K.O. O. II je po citiranom Z-836/2010/2438 spisu, odnosno zapisniku i identifikaciji nastala od k.č. 4487/2, 4488/2, 4489/2, 4490/2, 4491/2, 4623/84 k.o. O. (stara izmjera), za koje pak proizlazi da su bile upisane u posjedovnom listu broj 1342 na I. V. (otac stranaka) kao posjednika, što se opet navodi i u Ugovoru o doživotnom uzdržavanju, gdje se I. V. navodi i kao vlasnik, a iz iskaza saslušanih svjedoka koji su govorili o toj nekretnini naziva „G. C.“, proizlazi baš da se radilo o starini pok. I. V. koju je stekao diobama unutra svoje obitelji, odnosno bratom, pa stoga pozivanje tužitelja da se radi o bračnoj stečevini nema osnove u ama baš niti jednom dokazu u ovom parničnom predmetu.
15.          Za k.č. 3401 tužitelj tvrdi da je bračna stečevina i da nije obuhvaćena ugovorom o doživotnom uzdržavanju. Međutim, valja istaknuti da ista identifikacijom odgovara staroj k.č. 3655 K.O. O. (stara izmjera) koja se pak nalazi navedena i u Ugovoru o doživotnom uzdržavanju. Međutim, posve je očito da se radi o nekretnini koja je kupljena osobno od tuženika M. V. jer su o tome detaljno i suglasno svjedočili svjedoci, a od kojih je posebno važan iskaz N. P., supruge prodavatelja I. P.. Kako su svi ti svjedoci suglasno i detaljno svjedočili da je baš ta nekretnina kupljena od strane M.V. a ne njegova oca I. V., tužitelj nema osnovu tražiti utvrđenje ½ suvlasništva jer to nije ni bila imovina oca, a ni majke već je to bilo isključivo vlasništvo M. V. neovisno o tome što se čak i ona  navodi u ugovoru o doživotnom uzdržavanju. Identifikacija nekretnine je vidljiva i iz zapisnika Z 836/2010/10, a svjedoci su iskazivali upravo po međašima kako su i navedeni u postupku preoblikovanja zemljišne knjige K.O. O. II, a i prilikom prikazivanja pozicija na Geoportalu, svjedoci su jasno prepoznavali o čemu govore.
16.          Sud je poklonio vjeru iskazima svih saslušanih svjedoka jer su bili međusobno sukladni, životni, sukladni ispravama u spisu, a radi se o svjedocima koji su mogli imati saznanja o onome o čemu govore. Kako je i iskaz tuženika bio sukladan tim iskazima, sud je poklonio vjeru i njemu i nije našao uopće osnova u dokaznoj građi da se tužitelj utvrdi vlasnikom ½ po bilo kojoj osnovi.
17.          Tuženik je uspio  u sporu u cijelosti, pa im je valjalo dosuditi i opravdani trošak i to sukladno čl, 154. i 155. Zakona o parničnom postupku i Tbr. 7., Tbr.8 i Tbr.9. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika. Tako je sud priznao potrebne troškove zastupanja za tuženike  za

-          odgovor na tužbu 132,72

-          zastupanje na 3 ročišta na kojima se raspravljalo po 132,72 EUR i ono od 23.1.2023 199,08 EUR (kako je i tražio sukladno Tarifi)

-          PDV 25% na gornje iznose 182,49 EUR,

što sveukupno iznosi 912,45 EUR

 

18.          Zbog svega izloženog odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

Metković, 07. veljače 2023.

                                                                                                                   S u d a c :

 

                                                                                                                   Ante Šprlje

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:               Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku petnaest (15) dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri (3) istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda uručuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda uručuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti neposredno u sudu istog dana (čl. 335. ZPP-a).

             

DNA:

1.     Odvjetnik N. T., - e-Oglasna ploča

2.     Odvjetnik A. B., – e-Oglasna ploča