Baza je ažurirana 24.10.2025. zaključno sa NN 104/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

Poslovni broj: R-81/2020-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: R-81/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Rijeci, po sucu Larisi Crnković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja M. R. iz D., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik N. K. D., odvjetnica u O., protiv tuženika P. d.o.o. J., OIB: ..., zastupanog po Odvjetničkom društvu B. & M. d.o.o. Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: Pr-290/2018-10 od 5. prosinca 2019., 7. veljače 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

Prihvaćanjem žalbe tuženika preinačava se presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: Pr-290/2018-10 od 5. prosinca 2019. te sudi:

 

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

''Nalaže se tuženiku P. d.o.o. J. OIB: ..., da tužitelju M. R. iz D., OIB: ..., isplati iznos od 4.000,00 kn (slovima: četiritisućekuna) sa zateznom kamatom koja teče od 10. ožujka 2017. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana, nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena, u roku od 8 dana.

 

Nalaže se tuženiku P. d.o.o. J. OIB: ..., da tužitelju M. R. iz D., OIB: ...., naknadi parnični trošak u iznosu od 4.625,00 kn sa zateznom kamatom koja teče po istoj stopi kao i na glavnu tražbinu od presuđenja, odnosno 5. prosinca 2019. do isplate, u roku od 8 dana''.

 

Nalaže se tužitelju tuženiku naknaditi trošak postupka od 539,19 eur[1]/4.062,50 kn s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od 5. prosinca 2019. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana, nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena, u roku 15 dana.

 

II              Nalaže se tužitelju tuženiku naknaditi trošak sastava žalbe od 136,87 eur/1.031,25 kn, u roku 15 dana, dok se u preostalom dijelu njegov zahtjev odbija.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom je presudom tuženiku naloženo tužitelju isplatiti 4.000,00 kn te naknaditi mu trošak postupka od 4.625,00 kn, sve s pripadajućim zateznim kamatama.

 

2. Protiv te presude žalbu podnosi tuženik pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 43/13., 89/14., 70/19., 80/22; dalje ZPP) te predlaže preinačiti pobijanu presudu odnosno istu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. Žalba je osnovana.

 

4. Predmet spora zahtjev je tužitelja za isplatu 4.000,00 kn, koji mu iznos zbog ugovorene odbitne franšize osiguravatelj nije isplatio na ime štete koju je pretrpio na radu kod tuženika, a koju je tuženik ugovorio.

 

5. U postupku nije sporno da je tuženik s C. o. sklopio policu osiguranja broj .... kojom je ugovoreno višegodišnje osiguranje od 1. siječnja 2011. do 1. siječnja 2021., a predmet osiguranja je i odgovornost prema djelatnicima, s time da je ugovorena i obvezna odbitna franšiza prema djelatnicima u iznosu od 4.000,00 kn., koja se ne može otkupiti.

 

6. Nije sporno niti da je tužitelj s C. o. sklopio nagodbu 23. veljače 2017. iz koje proizlazi da su se potpisnici nagodbe suglasili da je zahtjev za naknadu štete osnovan do iznosa od 12.000,00 kn, umanjeno za franšizu po polici u iznosu od 4.000,00 kn te je nesporno da je tužitelju isplaćen iznos od 8.000,00 kn. Istom nagodbom tužitelj se odrekao svih dospjelih kao i eventualnih budućih daljnjih potraživanja od bilo koje druge fizičke ili pravne osobe.

 

7. Iz provedenih je dokaza prvostupanjski je sud utvrdio da je tužitelj 13. lipnja 2016. pretrpio ozljedu na radu te ističe da temeljem čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu (''Narodne novine'' broj 71/14, 118/14 i 154/14, dalje ZZR), prema kojoj se smatra da ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca, potječe od rada i poslodavac za nju da odgovara po načelu objektivne odgovornosti, dok je stavkom 2. istoga članka propisano da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati, niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

 

8. Stoga, prvostupanjski sud cijeneći iz provedenih dokaza da tužitelj nije svojim postupanjem u procesu rada postupao niti namjerno niti krajnjom nepažnjom, ocjenjuje da je poslodavac – tuženik isključivo odgovoran za nastalu štetu te ga obvezuje na isplatu iznosa od 4.000,00 kn.

 

9. Odluku o troškovima postupka temelji na čl. 154. st. 1. ZPP-a.

 

10. Prije svega valja navesti da je predmetni spor, spor male vrijednosti te se, u smislu odredbe čl. 467. ZPP-a presuda u takvom sporu može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Stoga žalbeni navodima kojima tužiteljica ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, nisu dopušteni i ovaj ih sud nije uzeo u obzir.

 

11. Zakonom o radu (''Narodne novine'' broj 93/14, dalje ZR) propisana je odgovornost poslodavca za štetu koju radnik  pretrpi na radu i u svezi s radom. Prema čl. 111. ZR-a poslodavac je dužan štetu uzrokovanu radniku nadoknaditi prema općim propisima obveznog prava, odnosno Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15.,dalje ZOO). Ovisno o uzroku, odgovornost poslodavca temelji se na presumiranoj krivnji ili objektivnoj odgovornosti, a neovisno o vrsti odgovornosti radnik u svakom slučaju mora dokazati štetu koja mu je nastala.

 

12. U konkretnom slučaju, obzirom na navode tužbe, proizlazi da tužitelj svoj zahtjev temelji na isplati iznosa ugovorene odbitne franšize koju je tuženik ugovorio s osiguravateljem te je iz tog razloga tužitelju od strane osiguravatelja isplaćen iznos umanjen za iznos odbitne franšize.

 

13. S tim u vezi valja istaknuti da, ako se radi o ugovorenoj odbitnoj franšizi ne može postojati pravo oštećenika na njenu isplatu, već se u tom slučaju radi o pravu ugovaratelja osiguranja da ostvaruje pravo na manju premiju, pri čemu u stvari prihvaća i obvezu naknaditi razliku od naplaćene do stvarne  štete.

 

14. Međutim, a ne ulazeći u pitanje odgovornosti poslodavca za konkretnu štetu, tužitelj nije u postupku dokazao visinu štete koja mu je nastala, niti je tijekom postupka predložio dokaze iz kojih bi bilo moguće utvrditi štetu, odnosno je li mu nastala šteta u visini koja bi bila iznad iznosa od 8.000,00 kn koji mu je isplaćen temeljem ugovorene police osiguranja, u odnosu na koju bi tuženik odgovarao prema općim pretpostavkama odgovornosti.

 

15. Stoga, budući da je pogrešan stav prvostupanjskog suda da je u konkretnom slučaju tužitelju, zbog odgovornosti tuženika za štetu, nastala šteta u daljnjem iznosu od 4.000,00 kn, a visinu štete nije bilo moguće sa sigurnošću bez izvođenja dokaza vještačenjem po vještaku medicinske struke, što tužitelj nije niti predložio (čl. 219. st. 1. ZPP-a), valjalo je preinačiti pobijanu presudu te odbiti tužbeni zahtjev.

 

16. Budući da je preinačena odluka o glavnoj stvari, valjalo je preinačiti i odluku o troškovima postupka te je, analognom primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka, a tuženiku je dosuđen taj trošak.

 

17. Tuženiku, koji je dakle uspio u sporu temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a pripada naknada troškova postupka, i to troškova zastupanja po odvjetniku koji se sastoje od troška sastava odgovora na žalbu (500, 00 kn – Tbr.7.t.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - ''Narodne novine'' broj 142/12., 103/14., 107/15., dalje Tarifa), zastupanja na pripremnim ročištima 20.09.2017. i 25.10.2017. te na ročištu 4.12.2018. (250,00 kn po ročištu – Tbr.9.t.2. Tarife), zastupanja na ročištima za glavnu raspravu 25.01.2018., 25.04.2018. i 24.10.2019. (500,00 kn po ročištu – Tbr.9.t.1. Tarife) te na ročištu za objavu presude (250,00 kn – Tbr.9.t.3. Tarife), za sastav podnesaka od 13.10.2017. i 29.03.2019. (125,00 kn po podnesku – Tbr.8.t.3. Tarife), sve uvećano za pripadajući PDV 25% (ukupno 812,50 kn).

 

18. Tuženiku u cijelosti nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu budući da ovaj sud ocjenjuje da se ne radi o trošku potrebnom za vođenje parnice (čl. 155. ZPP-a) te trošak pristojbe na odgovor na žalbu budući tuženik taj trošak nije platio, niti je od strane prvostupanjskog suda bio pozvan to učiniti.

 

18. Budući da je tuženik uspio u žalbenom postupku, priznat mu je primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a trošak sastava žalbe (625,00 kn – Tbr.10.toč.1. Tarife), uvećano za PDV 25% (156,25 kn) te pristojbu na žalbu (250,00 kn).

 

20. Slijedom svega navedenog temeljem čl. 373. toč. 3. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

 

U Rijeci 7. veljače 2023.

 

 

Sudac

Larisa Crnković

 


[1] Fiksni tečaj konverzije 7,53450

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu