1

Poslovni broj 21 Gž R-1846/2022-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj 21 Gž R-1846/2022-2

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Vesne Žulj predsjednice vijeća, Mirele Mijoč Kramar članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Roberta Jambora člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. S. iz Đ., OIB:…, protiv tuženika O. g. d.o.o. S., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnica I. M., odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom društvu M. i D. P. iz O., radi utvrđenja povrede dostojanstva i naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj Pr-32/2020 od 28. ožujka 2022., u sjednici vijeća održanoj 7. veljače 2023.,

 

 

p r e s u d i o j e

 

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj Pr-32/2020 od 28. ožujka 2022.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužitelju B. S. iz Đ., OIB:… uznemiravanjem na radu kod tuženice O. g. d.o.o. S., OIB:…, povrijeđeno dostojanstvo, tjelesno i duševno zdravlje, čast i ugled.

Tuženica je dužna tužitelju isplatiti bruto plaću za listopad 2020.godine u iznos od 5.999,14 kn do 15.studenog 2020.g. i bruto plaću za studeni 2020.godine u iznosu od 5.999,14 kn do 15.prosinca 2020.g., uvećane za zakonsku zateznu kamatu od dana dospijeća pa do isplate.

Tuženica je dužna tužitelju u roku od 15 dana, isplatiti na ime naknade nematerijalne štete zbog povrede prava osobnosti iznos od 30.000,00 kn uvećan za iznos zakonskih zateznih kamata koje teku od dana podnošenja tužbe pa do isplate.

Tuženica je dužna tužitelju, u roku 15 dana, na ime naknade materijalne štete platiti iznos od 500,00 kn uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od 15. travnja 2020.g. pa do isplate.

Zakonske zatezne kamate na iznose određuju se po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

Pod točkom II. izreke nalaže se tužitelju da tuženici nadoknadi parnični trošak u iznosu od 10.000,00 kn sa zateznim kamatama.

 

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog žalbenih razloga pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22-dalje: ZPP).

 

3. Žalba tužitelja je neosnovana.

 

4. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio ovaj sud nije našao da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

 

5. Tijekom postupka prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti koje su važne za zakonito presuđenje ovog spora i na temelju postignutih rezultata valjano utvrdio potrebno činjenično stanje, izloživši ga u obrazloženju pobijane presude. Zbog navedenog, ovaj sud prihvaća u cijelosti takvo utvrđeno činjenično stanje, pa prema tome nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kao ni opravdanje dano za njega.

 

6. Iz prvostupanjske presude proizlazi:

- da je utvrđeno da je tužitelj kod tuženice radio od 14.svibnja 2018. što proizlazi iz Ugovora o radu na određeno vrijeme od 30.studenog 2019., Ugovora o radu na određeno vrijeme 14. svibnja 2018., Ugovora o radu na određeno vrijeme od 31. kolovoza 2018. i Ugovora o radu na određeno vrijeme od 28. veljače 2019.,

- da je utvrđeno da je tužitelj bio zaposlen na radnom mjestu radnik u voćnjaku, a prema općem opisu poslova između ostalog je predviđen i rad s mehanizacijom u voćnjaku te mu je za takvo radno mjesto bila potrebna i vozačka dozvola B kategorije jer se tijekom postupka utvrdilo da je tužitelj vozio traktor s prikolicom,

- da je utvrđeno da je tužitelj osposobljen za rad na siguran način kako to proizlazi iz zapisnika "Z." d.o.o. za kontrolu i inženjering (list 58 spisa) te da je praktični dio provjere završen dana 27. rujna 2018.,

- da tužitelj tvrdi da je kao i većina ostalih običnih radnika gotovo svakodnevno trpio uvrede i ponižavanja upućivanjem psovki ili neprimjerenih i uvredljivih riječi gospođe M. M., te zbog nasilnog ponašanja nadređenih osoba gospođe M.¹ i gospođe M.², prijetnji, ponižavanja, vrijeđanja, psihičkog terora tuženica je dovela tužitelja u stanje da mu se ponovno aktivirao dobro kontrolirani i zaliječeni PTSP što je izravno oštećenje zdravlja,

- da gospođa M. M. navodi u svom iskazu kako nije nikada imala problema s tužiteljem koji je bio dobar radnik, odnosno jedan od najboljih radnika i nikada nije protiv nje podnosio nikakve pritužbe, da ga nikada nije vrijeđala jer to nije niti njen način komunikacije,

- da tužitelj nije predložio u dokaz tvrdnji niti jednog svjedoka, a niti jedan od saslušanih svjedoka predloženih od strane tuženice R. K., T. S., Lj. M. nije potvrdio tvrdnje tužitelja da je bilo uvreda ili ponižavanja radnika pa tako ni tužitelja,

- da direktor tuženice navodi da nikada nije dobio nikakvu predstavku o radu gospođe M.¹ niti gospođe M.² o bilo kakvom vrijeđanju ili omalovažavanju radnika niti od tužitelja niti od bilo koje druge osobe zaposlene kod tuženice,

- da sud iz navedenog nije mogao sa sigurnošću utvrditi da je tužitelj gotovo svakodnevno trpio uvrede i ponižavanja upućivanjem psovki ili neprimjerenih i uvredljivih riječi gospođe M. M. ili zbog nasilnog ponašanja nadređenih osoba gospođe M.¹ i gospođe M.² jer to nitko od svjedoka nije potvrdio, a niti se tužitelj do štetnog događaja požalio o takvom ponašanju pismenim ili usmenim putem nadređenima odnosno direktoru,

- da s obzirom da M. M. više nije djelatnica tuženice prvostupanjski sud smatra kako svjedoci nemaju razloga ne govoriti istinu jer im ona više nije nadređena i ne moraju se bojati njene reakcije na njihov iskaz pred sudom,

- da tužitelj nije prilikom zapošljavanja prijavio postojanje zdravstvenih teškoća (zdravstveno sposoban), a što je vidljivo iz uvjerenja o zdravstvenoj sposobnosti (list 55-57 spisa), pa prema tome tuženica kao poslodavac nije ni mogla znati da tužitelj boluje od PTSP, za kojeg sam tužitelj navodi da je zaliječen,

- da su nesporno svi svjedoci potvrdili kako su mogli koristiti dnevni odmor pa sud ne može prihvatiti tvrdnju tužitelja kako nije u više navrata koristio dnevni odmor, niti se ikome o tome požalio,

- da iz svega navedenog prvostupanjski sud smatra da nije utvrđeno da je tužitelj trpio uvrede i ponižavanja upućivanjem psovki ili neprimjerenih i uvredljivih riječi gospođe M. M., te da bi zbog nasilnog ponašanja nadređenih osoba gospođe M.¹ i gospođe M.², prijetnji, ponižavanja, vrijeđanja, psihičkog terora tuženica dovela tužitelja u stanje da mu se ponovno aktivirao dobro kontrolirani i zaliječeni PTSP čime da mu je izravno oštećeno zdravlje, kao ni tvrdnju da nije mogao ići na dnevni odmor ili da su ga prisilili da potpiše odgovornost za nastanak štete koja je nastala tuženici, te da mu je na taj način povrijeđeno dostojanstvo, tjelesno i duševno zdravlje, čast i ugled,

- da je tužitelj kod tuženice radio od 14.svibnja 2018. i osposobljen je za rad na siguran način (list 58 spisa) i da je svakodnevno radio s mehanizacijom u voćnjaku od listopada 2018. do 6.travnja 2020., da je očito je tužitelj imao iskustvo u radu s mehanizacijom u voćnjaku pa je štetu koja je nastala očito prouzročio iz krajnje nepažnje što je priznao,

- da je tužitelj u svom iskazu priznao da mu nitko nije prijetio da će ostati bez posla ako ne potpiše zapisnik o uskrati, pa stoga sud nije mogao uzeti u obzir njegovu tvrdnju iz tužbe da svatko tko nije potpisao bi završio bez posla pa stoga sud smatra kako je tužitelj bez prisile pristao na ustezanje iznosa samim tim priznajući da je sam prouzročio štetu iz krajnje nepažnje,

- da je tužitelj priznao i da nitko od vozača koji nisu htjeli preuzeti odgovornost za vozila i nisu htjeli potpisati takav dokument nije dobio otkaz stoga sud smatra kako nisu postojale nikakve prijetnje od strane nadređenih,

- da prvostupanjski sud nije prihvatio tužiteljevo osporavanje aktivne legitimacije M. E. (prokurista kod tuženika) za donošenje odluka, upozorenja, obavijesti u ime tuženika, jer da je nesporno da je M. E. prokurist kod tuženika, a kao prokurist ima sve ovlasti za zastupanje društva kao i zakonski zastupnik (direktor), što je vidljivo iz sudskog registra (list 19-22 spisa) osim točno određenih ograničenja koja su definirana odredbom čl.47.st.1. Zakona o trgovačkim društvima (Narodne novine, broj 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 111/12, 68/13, 110/15, 40/19, 34/22, 114/22; dalje: ZTD),

- da je odredbom čl. 47.st.1. ZTD određeno da prokurist može sklapati sve ugovore i poduzimati sve pravne radnje u ime i za račun trgovačkoga društva i zastupati ga u postupcima pred upravnim i drugim državnim organima, ustanovama s javnopravnim ovlastima, te državnim i izbranim sudovima osim ograničenja koja su utvrđena odredbom čl. 47. st. 2. Zakona o trgovačkim društvima, dakle ne može bez posebne ovlasti otuđiti ni opteretiti nekretnine trgovačkoga društva i ne može davati izjave ni poduzimati pravne radnje kojima se započinje stečajni postupak ili drugi postupak koji dovodi do prestanka društva te davati punomoć za sklapanje poslova drugim osobama.

 

7. Polazeći od navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je ocijenio da nije utvrđeno da je tužitelju uznemiravanjem na radu kod tuženice povrijeđeno dostojanstvo, tjelesno i duševno zdravlje, čast i ugled, te je stoga odbio takav tužbeni zahtjev tužitelja, kao i tužbeni zahtjev kojim traži da mu tuženice isplati na ime naknade nematerijalne štete zbog povrede prava osobnosti iznos od 30.000,00 kn uvećan za iznos zateznih kamata. Odbijen je i zahtjev kojim tužitelj potražuje od tuženice bruto plaću za listopad 2020.godine u iznosu od 5.999,14 kn i bruto plaću za studeni 2020.godine u iznosu od 5.999,14 kn, koji iznos tužitelj potražuje jer je ugovorom o radu ugovoren rad do 30. studenoga 2020., uvećane za zakonsku zateznu kamatu od dana dospijeća pa do isplate, te je odbijen iznos od 500,00 kn s osnova materijalne štete zbog uskrate navedenog iznosa na plaći tužitelja.

 

8. Odredbom čl. 7. st. 5. Zakona o radu (Narodne novine, broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, dalje: ZR) propisano je da je poslodavac dužan zaštititi dostojanstvo radnika za vrijeme obavljanja posla od postupanja nadređenih, suradnika i osoba s kojima radnik redovito dolazi u doticaj u obavljanju svojih poslova, ako je takvo postupanje neželjeno i u suprotnosti s ovim Zakonom i posebnim zakonima.

 

9. Međutim, i prema shvaćanju ovog suda, u postupku nije utvrđeno da je uznemiravanjem na radu kod tuženice tužitelju povrijeđeno dostojanstvo, tjelesno i duševno zdravlje, čast i ugled, te da mu je zbog toga nastala neimovinska šteta koju tužitelj traži u visini od 30.000,00 kn.

 

10. Vezano za žalbene navode tužitelja koji se odnose na ocjenu dokaza sa tvrdnjom da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio provedene dokaze u odnosu na tvrdnje tužitelja da je trpio uvrede i ponižavanja, valja reći da su isti u cijelosti neosnovani jer je prvostupanjski sud pri ocjeni provedenih dokaza dao jasne i valjane razloge, dok se prigovori žalitelja u suštini svode na preocjenjivanje tih dokaza i davanje vlastite i pogrešne ocjene izvedenih dokaza, na koju je u smislu odredbe čl. 8. ZPP ovlašten jedino sud, pa stoga nije ostvarena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. ZPP, na koju opisno ukazuje tužitelj. Žalbeni navodi tužitelja svode se na drugačiju ocjenu provedenih dokaza od one ocjene dokaza suda prvog stupnja te o pravnoj (ne)utemeljenosti zahtjeva tužitelja, a koji navodi i tvrdnje nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane odluke budući je prvostupanjski sud ispitao sve okolnosti važne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu i za svoj zaključak dao jasne i valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud. Žalitelj u žalbi ne iznosi relevantne razloge za drugačiju ocjenu navedenih okolnosti, već daje svoju ocjenu provedenih dokaza, međutim, takvim navodima žalbe ne dovodi s uspjehom u sumnju osnovanost pobijane presude.

 

11. Time što tužitelj ocjenom dokaza nije zadovoljan i što smatra da je prvostupanjski sud morao prihvatiti istinitim ono što on navodi i njegovu ocjenu provedenih dokaza pri čemu tužitelj tvrdi da su svjedokinja M. M. i direktor lagali, da su ostali svjedoci, zaposlenici tuženice ucijenjeni, da su svjedoci ugroženi jer iako M. M. nije više zaposlenica tuženika da su zaposlenici tuženice koju je tužitelj tužio, nisu dokazane tvrdnje tužitelja da mu je povrijeđeno dostojanstvo i da mu je zbog toga nastala šteta. U odnosu na žalbene navode da svjedoci nisu upozoreni u smislu odredbe čl. 238. st. 1. ZPP valja reći da iz sadržaja zapisnika proizlazi da su svjedoci propisno opomenuto i upozoreni, a tužitelj nije prigovarao takvom sadržaju zapisnika.

 

12. Nadalje, odredbom čl. 96. st. 1. ZR propisano je da poslodavac ne smije bez suglasnosti radnika svoje potraživanje prema radniku naplatiti uskratom isplate plaće ili nekoga njezina dijela, odnosno uskratom isplate naknade plaće ili dijela naknade plaće. Nije sporno da je tuženica donijela odluku kojom se tužitelju usteže iznos od 500,00 kn s osnova štete zbog nemarnog obavljanja radnih zadataka koju je potpisao prokurist (list 25 spisa), a da je tužitelj potpisao suglasnost da mu se ustegne od plaće (list 24 spisa). Budući da je tužitelj u svom iskazu naveo da mu nitko nije prijetio da će ostati bez posla ako ne potpiše zapisnik o uskrati i da nitko od vozača koji nisu htjeli preuzeti odgovornost za vozila i nisu htjeli potpisati takav dokument nije dobio otkaz, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio kako je tužitelj bez prisile pristao na ustezanje iznosa samim tim priznajući da je sam prouzročio štetu iz krajnje nepažnje, te je pravilno prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev kojim tužitelj potražuje od tuženice iznos od 500,00 kn.

 

13. Stoga, imajući u vidu da je u postupku utvrđeno da je tužitelj bez prisile potpisao izjavu o ustezanju dijela plaće u iznosu od 500,00 kn, a odluku je potpisao prokurist tuženice, žalbeni navodi kojima tužitelj osporava ovlaštenje M. M. da nalaže tužitelju radne zadatke i piše zapisnike o utvrđivanju štete zbog prolivenog sredstva za zaštitu i utvrđivanog iznosa od 500,00 kn kao iznosu štete, te žalbeni navodi tužitelja kojima osporava utvrđenje prvostupanjskog suda o njegovoj osposobljenosti za rad, nisu od značaja za odlučivanje.

 

14. Valja reći da prokurist već i po samom zakonu ima ovlast poduzimati sve pravne radnje u ime i za račun trgovačkog društva, osim onih koje ne bi mogao poduzimati i sam davatelj prokure i onih (iz odredbe čl. 47. st. 2. i čl. 49. ZTD) za koje bi morao imati još i posebnu punomoć. S obzirom na to da ZTD ne propisuje da prokurist mora imati posebnu ovlast (ili punomoć) za donošenje odluka o radnom statusu radnika (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Revr 1429/16-2 od 11. srpnja 2017.) suprotno navodima tužitelja prokurist M. E. je bio ovlašten za donošenje odluka, upozorenja i obavijesti u ime tuženice.

 

15. S obzirom na navedeno, bio je ovlašten i donijeti i Obavijest o prestanku ugovora o radu tužitelja (list 42 spisa). Odredbom čl. 12. st. 1. ZR propisano je da se ugovor o radu može iznimno sklopiti na određeno vrijeme za zasnivanje radnog odnosa čiji je prestanak unaprijed utvrđen kada je zbog objektivnog razloga potreba za obavljanjem posla privremena. Pod objektivnim razlogom koji opravdava sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme i koji se u tom ugovoru mora navesti smatra se zamjena privremeno nenazočnog radnika te obavljanje posla čije je trajanje zbog prirode njegova izvršenja ograničeno rokom ili nastupanjem određenog događaja (st. 2.).

 

16. Iz ugovora o radu sklopljenog 30. studenoga 2019. proizlazi da je člankom 2. ugovoreno da se ugovor sklapa na određeno vrijeme zbog povećanog opsega posla oko aktivnosti vezanih za pripremu terena i sadnje voćnjaka, postavljanje, održavanje i upotreba sistema za navodnjavanje, orezivanje voćaka, ručne i kemijske prorjede te kategorizacije plodova jabuka i traje od 1. prosinca 2019. do 30. studenoga 2020., a iz Obavijesti o prestanku ugovora o radu proizlazi da se utvrđuje da tužitelju prestaje Ugovor o radu zbog isteka vremena na koje je taj Ugovor o radu sklopljen s 1. listopadom 2020., s obrazloženjem da je ugovoreno da je sklopljen ugovor o radu radi povećanog obima posla i to u trajanju najdulje do 30. studenoga 2020.

 

17. Imajući u vidu sadržaj ugovora o radu (čl. 2.), kao i osporavanje od strane tužitelja da predmetna obavijest predstavlja obavijest o prestanku ugovora o radu zbog isteka roka na koji je ugovor sklopljen, obavijest tuženika od 10. rujna 2020. o prestanku ugovora o radu sadržajno i formalno predstavlja odluku poslodavca o pravima i obavezama radnika iz radnog odnosa, pa je tužitelj u smislu odredbe čl. 133. st. 1. i 2. ZR trebao zahtijevati sudsku zaštitu prava iz radnog odnosa, što nesporno nije učinio. Naime, aktom tuženice koji je nazvan "obavijest o prestanku ugovora o radu" utvrđeno je da je tužitelju prestao ugovor o radu sa 1. listopadom 2020., te je na temelju takvog akta, koji tužitelj nije pobijao, i za koji nije utvrđeno u sudskom postupku da ne proizvodi pravne učinke, odjavljen na HZMO i HZZO. Stoga tužitelj ne može tražiti isplatu plaće za ta dva mjeseca jer je odlukom tuženice nazvanom "obavijest o prestanku ugovora o radu" tužitelju prestao radni odnos s 1. listopadom 2020. i ne može se primijeniti iznimka propisana odredbom čl. 133. st. 3. ZR vezano za novčano  potraživanje tužitelja.

 

18. Odluka o parničnom trošku pravilna je i zakonita kako u osnovi tako i u visini ( čl. 155. st. 1. i čl. 154. st. 1. ZPP), time da tužitelj određeno niti ne prigovara broju i vrstama radnji za koje je tuženici dosuđen trošak.

 

19. Slijedom svega navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužitelja i odlučiti kao u izreci.

 

 

U Zagrebu 7. veljače 2023.

 

   Predsjednica vijeća

       Vesna Žulj, v.r.