Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku                    Gž Ovr-33/2023-2

R E P U B L I K A   H  R V A T S K A

R J E Š E N J E

                            Županijski sud u Šibeniku, po sucu Goranu Stošiću, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja: Ž. Ž. iz Z., koga zastupaju po punomoći odvjetnici u ZOU B. Š. N. T. i L. Š.” iz P., protiv ovršenika: S. V. iz O., A. S. 1, OIB: …, radi ovrhe na nekretninama ovršenika, rješavajući žalbu ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Metkoviću broj Ovr-9/2023 od 11. siječnja 2023. godine, dana 7. veljače 2023. godine

r i j e š i o   j e

                            Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Metkoviću broj Ovr-9/2023 od 11. siječnja 2023. godine.

Obrazloženje

1. Protiv prvostupanjskog rješenja kojim je odbačen prijedlog ovrhovoditelja od 25. studenog 2022. godine za nastavak ovršnog postupka, prekinutog zbog smrti ovršenika S. V., prema sinovima ovršenika S. V. iz V. i N. V. iz P., žalbu je podnio ovrhovoditelj pobijajući ga zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. u vezi članka 381. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) u vezi članka 19. stavka 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine” broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05 i 67/08; dalje: OZ), s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

2. Žalba nije osnovana.             

3. Nije u pravu ovrhovoditelj kada pobija prvostupanjsko rješenje zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. u vezi članka 381. ZPP i članka 19. stavka 1. OZ, jer suprotno neutemeljenim žalbenim tvrdnjama ovrhovoditelja, pobijano rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati.

4. Neosnovana je i žalba ovrhovoditelja zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

4.1. Iz razloga pobijanog rješenja i podataka predmetnog spisa proizlazi – da je rješenjem o ovrsi broj Ovr-359/2011 od 30. siječnja 2012. godine prvostupanjski sud odredio ovrhu na nekretninama ovršenika S. V. iz O., da je tijekom postupka ovršenik preminuo, te da je rješenjem prvostupanjskog suda broj Ovr-679/2015 od 20. ožujka 2017. godine utvrđen prekid postupka, da je ovrhovoditelj dana 25. studenog 2022. godine podnio prijedlog za nastavak prekinutog ovršnog postupka zbog smrti ovršenika navodeći da su zakonski nasljednici ovršenika njegovi sinovi - S. V. iz V. i N. V. iz P., da je prvostupanjski sud na temelju spisa ostavinskog predmeta koji se vodi iza smrti pok. S. V. kod Javnog bilježnika V. P. iz M. pod brojem O-597/17 i Upp/Os-57/17 utvrdio da su sinovi ostavitelja dali izjave u kojima su se odrekli nasljedstva koje ih po zakonu pripada.

4.2. Prema odredbi članka 215. stavka 1. ZPP postupak koji je prekinut iz razloga navedenog u članku 212. točka 1. ZPP (kad stranka umre) nastavit će se kad nasljednici ili skrbnik ostavštine preuzmu postupak ili kad ih sud na prijedlog protivne strane ili po službenoj dužnosti pozove da to učine. Ujedno, suglasno odredbama članka 130. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" br. 48/03 i dr.) nasljednik se može odreći nasljedstva javno ovjerovljenom izjavom ili izjavom danom na zapisnik kod suda do donošenja prvostupanjske odluke, koje odricanje vrijedi i za potomke onoga koji se odrekao, ako odricatelj nije izričito izjavio da se odriče samo u svoje ime, dok se za nasljednika koji se odrekao u svoje ime smatra kao da nikad nije bio nasljednik, a ako se odreknu nasljedstva svi nasljednici koji pripadaju najbližem nasljednom redu u času smrti ostavitelja, na nasljedstvo se pozivaju nasljednici sljedećega nasljednog reda.

5. Kraj takvog stanja stvari, i po nalaženju ovog suda, pravilno je prvostupanjski sud - utvrdivši da su se sinovi umrlog ovršenika u ostavinskom postupku odrekli nasljedstva – zaključio da je prijedlog ovrhovoditelja za nastavljanje prekinutog ovršnog postupka pozivanjem sinova pok. ovršenika – S. i N. V. da preuzmu ovršni postupak, a koji odricanjem od nasljedstva nisu njegovi nasljednici – neosnovan.

6. Stoga neutemeljeno ovrhovoditelj navodi u žalbi da je u konkretnom slučaju, jer su utvrđeni zakonski nasljednici pok. ovršenika, prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava, a po prijedlogu ovrhovoditelja, „morao“ pozvati sinove pok. ovršenika da preuzmu postupak, pri čemu da je „potpuno nebitno za ovaj postupak da su se ti zakonski nasljednici odrekli nasljedstva“, jer  da „odricanjem od nasljedstva oni nisu izgubili status djece ovršenika, odnosno njegovih zakonskih nasljednika“.

7. Ujedno, valja navesti i da time što je prijedlog ovrhovoditelja za nastavljanje ovršnog postupka pobijanim rješenjem odbacio, umjesto pravilno – odbio, prvostupanjski sud nije primijenio materijalno pravo na štetu žalitelja.

8. Slijedom navedenog, budući da nisu ostvareni razlozi zbog kojih se prvostupanjsko rješenje pobija, a u postupku nije počinjena niti koja od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. u vezi članka 381. ZPP i članka 19. stavak 1. OZ, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, neosnovanu žalbu ovrovoditelja valjalo je odbiti i temeljem članka 380. točka 2. ZPP u vezi članka 19. stavak 1. OZ riješiti kao u izreci.

U Šibeniku, 7. veljače 2023. godine

                                                                                      S U D A C                                                          

                                                                                        Goran Stošić