1

Poslovni broj Gž-613/2021-2

Poslovni broj Gž-613/2021-2

 

U   I M E  R E P U B L I K E H R V A T S K E

P  R E S U D A

Županijski sud u Rijeci po sutkinji Heleni Vlahov Kozomara, u pravnoj stvari tužitelja Suvlasnici stambene zgrade u Z., B. B., OIB: ..., M. P., OIB: ...., Š. P., OIB: ..., zastupanih po upravitelju G. s. k. g. d.o.o., Z., OIB: ...., a ovaj po po punomoćnici D. H. iz Odvjetničkog društva H. i p. iz Z., protiv tuženika M. K. iz Z., OIB: ...., zastupanog po punomoćnici S. K. P., odvjetnici iz J., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-13209/2015-40 od 27. listopada 2020., 7. veljače 2023.

 

 

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-13209/2015-40 od 27. listopada 2020. u točki II. i III. izreke

 

 

Obrazloženje 

 

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke ukinut je plani nalog sadržan u rješenje o ovrsi javnog bilježnika L. Š. S. iz Z., poslovni broj Ovrv-9230/2014 od 20. ožujka 2015. u dijelu u kojem je tuženiku M. K. naloženo da tužiteljima Suvlasnici stambene zgrade u Z., B. B., M. P., Š. P. isplati iznos od 1.469,19 kn zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po stopi i s tijekom na svaki pojedini iznos kako je pobliže navedene u izreci te presude.

 

2. U točki II. izreke naloženo je tuženiku da tužiteljima isplati iznos od 651,96 kn zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 18. lipnja 2018. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21- dalje ZOO) u roku od 15 dana.

 

3. U točki III. izreke naloženo je tuženiku da tužiteljima naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.137,50 kn zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 27. listopada 2020. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, sve u roku od 15 dana.

 

4. Protiv te presude žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

5. Bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; dalje ZPP) nalazi u tome što presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, odnosno ti razlozi su nejasni ili proturječni, odnosno o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi u sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Navodi da sud nije cijenio činjenicu da tužitelji uopće nisu suvlasnici zgrade, a koji prigovor je tuženik isticao tijekom postupka. Tijekom postupka sud je tužiteljima rješenjima dodjeljivao rok da dostave dokaze o aktivnoj legitimaciji suvlasnika u predmetu gornjeg poslovnog broja, te unatoč navedenim rješenjima tužitelji sukladno navedenom nisu postupili, niti su dostavili dokaz o aktivnoj legitimaciji tužitelja. Navodi da su suvlasnici u konkretnom slučaju označeni kao parnične stranke, pa su suvlasnici dužni dokazati aktivnu legitimaciju zemljišno-knjižnim izvatkom ili prilaganjem ugovora o kupnji posebnih dijelova nekretnine. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva, ukazuje da je u točki I. pobijane presude ukinut platni nalog u dijelu koji se odnosi na isplatu iznosa od 1.469,19 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedini iznos od dospijeća do isplate, da bi pod točkom II. izreke pobijane presude tuženiku bilo naloženo plaćanje zakonske zatezne kamate u iznosu od 651,96 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 18. lipnja 2018. Tuženik osporava i odluku o parničnom trošku, budući je platni nalog ukinut za iznos od 1.469,19 kn sa zakonskim zateznim kamatama pa je sud bio dužan uzeti u obzir djelomični uspjeh stranaka, te sukladno uspjehu odlučiti o visini troškova. Isto tako, sud je bio dužan uzeti u obzir i postupanje tužitelja, a budući da je nekoliko ročišta odgođeno iz razloga što tužitelji nisu dostavili dokaze o aktivnoj legitimaciji.

 

6. Predlaže pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Traži trošak sastava žalbe prema troškovniku specificiranom u žalbi.

 

7. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

8. Žalba nije osnovana.

 

9. Prije upuštanja u ocjenu osnovanosti žalbenih navoda tuženika, valja istaknuti da predmetni spor je spor male vrijednosti u smislu iz odredbe čl. 458. st. 1. ZPP-a, jer novčano potraživanje tužitelja ne prelazi iznos od od 10.000,00 kn.

 

10. Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a presuda kojom se završava spor u postupku male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. toč. 3. ZPP-a.

 

11. Prvostupanjska presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti nije dopušteno pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

12. Donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu ni nejasni ni proturječni kako međusobno tako ni stanju spisa.

 

13. Pazeći po službenoj dužnosti povodom izjavljene žalbe na postojanje neke druge od bitnih povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da donošenjem pobijane presude nije počinjena ni jedna od tih povreda.

 

14. Predmet spora u fazi ovog žalbenog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 651,96 kn na ime obračunatih zateznih kamata na glavnicu isplaćenu nakon pokretanja ovog postupka.

 

15. U postupku je utvrđeno:

 

-da je tuženik u utuženom razdoblju bio etažni vlasnik stana u stambenoj zgradi u Z.,

 

-da je upraviteljem navedene zgrade imenovao G. s. k. g. d.o.o. temeljem Odluke Gradske skupštine G. Z. od 23. prosinca 1997., a obzirom da suvlasnici predmetne zgrade nisu potpisali suvlasnički ugovor te nisu sklopili niti s jednim upraviteljem ugovor o upravljanju zgradom,

 

-da visina same glavnice proizlazi iz odredbe čl. 380. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14; dalje ZV) te temeljem formule: 1,53 kn/m2 x koeficijent 1,00 x 40,00 x m2 (površina stana) =  61,20 kn mjesečno,

-da je tuženik 8. siječnja 2018. podmirio glavnicu potraživanja u iznosu od 1.469,19 kn, odnosno 61,20 kn mjesečno koji iznosi su dospijevali na naplatu svakog 16-og u mjesecu počev od 16. ožujka 2020. do 16. siječnja 2014., odnosno iznos od 122,79 kn od 8. srpnja 2014., a koja glavnica je plaćena sa zakašnjenjem.

16. Na temelju navedenih utvrđenja sud prvog stupnja prihvaća tužbeni zahtjev za isplatu uglavničene kamate u iznosu od 651,96 kn zajedno sa procesnom kamatom koja na taj iznos teče od dana podnošenja zahtjeva za isplatu, odnosno od 18. lipnja 2018.

17. Pritom sud prvog stupnja isticanje nedostatka aktivne legitimacije suvlasnika jer nisu dokazali status suvlasnika nekretnine za koju od tuženika potražuju zajedničku pričuvu, smatra pretjeranim formalizmom u situaciji kad je suvlasnike zastupao upravitelj, a isplata zajedničke pričuve zatražena na račun zajedničke pričuve.

18. Na utvrđeno činjenično stanje pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je udovoljio zahtjevu za isplatu iznosa od 651,96 kn zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 18. lipnja 2018. do isplate.

19. Pravilno je sud prvog stupnja otklonio kao neosnovan tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije.

20. Naime, odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-2569/2015 od 28. veljače 2019. ukinute su presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6563/2011-4 od 24. ožujka 2015. i Trgovačkog suda u Zadru broj P-554/2011 od 22. srpnja 2011. u pravnoj situaciji – kada su sudovi odbili zahtjev suvlasnika stambene zgrade kao tužitelja koji nisu dokazali status suvlasnika i pritom izrazili stajalište da su aktivnu legitimaciju trebali dokazati prilaganjem zemljišno-knjižnog izvatka, odnosno ugovora o kupnji posebnih dijelova nekretnine. Iz obrazloženja Ustavnog suda Republike Hrvatske proizlazi da je podnositeljima ustavne tužbe (suvlasnicima) povrijeđeno Ustavom zajamčeno pravo na pravično suđenje, obzirom da se isticanje nedostatka stranačke sposobnosti suvlasnika iz razloga što nisu dokazali svoj status ukazuje kao pretjerani formalizam u situaciji u kojoj suvlasnike zastupa upravitelj zgrade, posebice uzimajući u obzir da je isplata duga zajedničke pričuve zatražena na račun zajedničke pričuve. Nadalje je navedeno da je stajalište Ustavnog suda Republike Hrvatske u odluci U-III-3671/2003 od 28. lipnja 2006. kojom je utvrđeno da je upravitelj ovlašten ex lege pokretati sudske postupke u ime i za račun suvlasnika radi naplate zajedničke pričuve od suvlasnika koji pričuvu ne plaćaju u cijelosti mutatis mutandis primjenjiva i u slučaju kad suvlasnici zastupani po upravitelju zgrade pokrenu postupak.

21. Prema tome sukladno odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske u ovom predmetu pokrenutom po suvlasnicima stambene zgrade u Z., zastupanih po upravitelju G. s. k. g. d.o.o.  radi naplate zajedničke pričuve od tuženika sa zahtjevom da se sredstva naplate na poseban račun namijenjen za uplatu sredstava zajedničke pričuve, isticanje nedostatka aktivne legitimacije suvlasnika jer nisu dokazali status suvlasnika navedene nekretnina, ukazuje se pretjeranim formalizmom u situaciji u kojoj su suvlasnici zastupati po upravitelju zgrade i isplata – duga zajedničke pričuve je zatražena na račun zajedničke pričuve.

22. Nadalje, u trenutku izdavanja platnog naloga tražbina tužitelja je egzistirala u visini glavnice zajedno sa zateznim kamatama izraženim u relativnom iznosu. Budući da je tuženik glavnicu platio nakon pokretanja postupka tek je tada za tužitelja nastupila mogućnost potraživati kamate u apsolutno uglavničenom iznosu. Time nisu pređene granice platnog naloga, budući da je u oba naloga sadržan zahtjev za isplatu kamata samo je njihov iznos drugačije izražen. Upravo navedenog pravilno je sud prvog stupnja ukinuo platni nalog u cijelosti jer se ne može održati na snazi, odnosno onako kako glasi, te prihvatio tužbeni zahtjev kojim se tuženiku nalaže isplata uglavničene zatezne kamate.

23. Jednako tako pravilno je sud prvog stupnja odlučio o parničnom trošku. Naime, imajući u vidu da je rješenja o ovrsi doneseno dana 20. ožujka 2015., dakle prije nego je tuženik podmirio tražbinu tužitelja po osnovi glavnice u iznosu od 1.469,19 kn (8. siječnja 2018.) proizlazi da je prvostupanjski sud pobijanom prvostupanjskom presudom ukinu platni nalog nakon što je tuženik platio navedeni iznos, to je i pravilna odluka o troškovima ovršnog postupka jer je tužiteljima osnovano priznat trošak ovršnog postupka koji se odnosi na trošak sastava ovršnog prijedloga po Tbr. 11. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 - dalje: Tarifa), u iznosu od 312,50 kn (uključen PDV od 25 % po Tbr. 42 Tarife) i trošak javnog bilježnika u iznosu od 100,00 kn ili ukupno 412,50 kn. Također je pravilna i odluka prvostupanjskog suda vezana uz nastavni (parnični) postupak na troškove kojeg je primijenio odredbu Tbr. 7. toč. 8. Tarife i dosudio tužiteljima jednokratnu naknadu u iznosu od 500,00 kn uvećanu za PDV od 25 % po Tbr. 42 Tarife u iznosu od 125,00 kn te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 100,00 kn. Pritom, broj poduzetih radnji odvjetnika u postupku, konkretno zastupanja na ročištima,  nije od utjecaja na pravo odvjetnika na jednokratnu nagradu.

 

24. Iz navedenih razloga valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i presudu suda prvog stupnja u točki II. i III. izreke potvrditi, a kako je odlučeno u izreci ove presude pozivom na odredbu iz čl. 368. st. 1. ZPP-a.

 

25. Presuda suda prvog stupnja u točki I. izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.                    

 

     

U Rijeci 7. veljače 2023.

 

 

Sutkinja

Helena Vlahov Kozomara