REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU P-1576/2022

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Branku Malenici, u pravnoj stvari
tužitelja V. d.d., O. …, iz V., kojeg
zastupaju punomoćnici iz O. J. i P. u S. te
punomoćnici iz OD T. i G. u Z., protiv tuženika pod 1
P. B., O. …, iz S., pod 2 T. B. T., O. .., iz
S., pod 3 R. M. V., O.
…, iz S., pod 5
L. D. T. G. pok. R. (B.), O. …, iz
P., pod 6 S. A. M.
A., O. …, iz U. K., pod 7 C. P. B. M. B., O.
…, iz S. i pod 8 T.
E. A. M. M. K., O. …, iz K., , koje zastupa punomoćnik B. I., odvjetnik u Z.,
radi utvrđenja i uknjižbe prava vlasništva, nakon održane glavne javne rasprave
zaključene 14. prosinca 2022. u nazočnosti punomoćnika tužitelja T. T.,
odvjetnika u Z., zamjenika punomoćnika tužitelja I. R., odvjetničkog
vježbenika i punomoćnika tuženika H. N., odvjetnika u Z., na ročištu
radi objave dana 6. veljače 2023.

p r e s u d i o j e

I Utvrđuje se da je tužitelj V. d.d. V., O. … vlasnik za cijelo
nekretnine označene kao čest. zgr. 878/3 Z. 1315 K.O. V. pa se ovlašćuje temeljem
ove presude zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva označene nekretnine u
zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu na suvlasničkim dijelovima:
- tuženika pod 1 P. C. T. za 13/192 dijela+1/64 dijela
- tuženika pod 2 T. B. T. za 13/192 dijela+1/64 dijela
- tužene pod 3 R. M. V. za 13/192 dijela+1/64 dijela

- tuženika pod 5 L. D. T. G. (L. T. pok. R.) za 1/48 dijela+57/288 dijela+3/24 dijela

- tužena pod 6 S. A. M. A. za 19/288 dijela+1/24 dijela
- tužene pod 7 C. P. B. M. B. za 19/288 dijela+1/24 dijela
- tužene pod 8 T. E. A. M. M. K. za 19/288
dijela+1/24 dijela, uz istovremeno brisanje tog prava sa svih suvlasničkih dijelova
tuženika označenih pod 1, pod 2, pod 3, pod 5, pod 6, pod 7 i pod 8 na toj nekretnini.

2 P-1576/2022

II Nalaže se tuženima, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi
tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu 208.783,76 eur/1.573.081,25 kn.

Obrazloženje

1. Dana 10. rujna 2001. tužitelj je ustao protiv ranije označenih tuženika pod 1
R. T. pok. L., pod 2 L. T. pok. J., pod 3 F.
T. ud. J., pod 4 L. T. pok. R., pod 5 E.
T. pok. R., pod 6 R. T. pok. R., pod 7 L.
T. pok. J., pod 8 C. M. K. rođ. T. i pod 9 R.
T. pok. B., tužbom zaprimljenom pod poslovnim brojem IIP-1274/01 radi
utvrđenja i uknjižbe prava vlasništva nekretnine oznake čest. zgr. 878/3, kuća stojna,
ZU 1315 K.O. V.. Navodi kako je rješenjem H. K.:
UP/I-943-01/97-02/183 od 10. ožujka 1998. predmetna nekretnina ušla u temeljni
kapital trgovačkog društva V. d.d., a tužitelj je njezin vlasnik postao na temelju
Zaključka SO V. od 19. prosinca 1975. te na temelju ugovora sklopljenog između SO
V. i tadašnje URO V. od 11. ožujka 1976. Na kraju navodi
kako prema Zakonu o pretvorbi društvenih poduzeća imovina unesena u društveni
kapital poduzeća postaje njegovo vlasništvo, dok u pisanom vlasniku te nekretnine
pripada pravo na naknadu u dionicama ili udjelima društva u čiji kapital je ta imovina
unesena, a ako to nije moguće, onda prijašnji vlasnik stječe pravo na naknadu u
dionicama ili udjelima društva iz portfelja H. ili u
obveznicama R. H..

2. Pravomoćnim rješenjem br. IIP-1274/01 od 17. ožujka 2010. odbačena je
tužba u odnosu na ranije označene tuženike pod 1 R. T. pok. L. i
pod 4 L. T. pok. R., jer je utvrđeno kako su preminuli prije
zaprimanja tužbe.

3. Pravomoćnim rješenjem br. IIP-1274/01 od 8. lipnja 2010. preostalim ranije
označenim tuženicima postavljena je privremena zastupnica M. B.,
odvjetnica u S., koja se nije posebno očitovala na tužbu i postavljeni tužbeni
zahtjev.

4. Pravomoćnim rješenjem br. IIP-1274/01 od 14. rujna 2015. utvrđen je prekid
postupka, jer je u odnosu na tužitelja otvoren stečajni postupak pred Trgovačkim
sudom u Splitu, dok je pravomoćnim rješenjem br. IIP-1274/01 od 29. ožujka 2017.
određen nastavak po označenom tužitelju V. d.d. u stečaju, kojeg zastupa stečajna
upraviteljica, nakon čega je spis zaveden pod novim poslovnim brojem P-2447/17.

5. Pravomoćnim rješenjima br. P-2447/17 od 18. lipnja i 6. rujna 2018. utvrđen
je prekid postupka u odnosu na ranije označene tuženike pod 2 i 7 L. T.
pok. J. te pod 9 R. T. pok. B., koji su preminuli u tijeku postupka.

6. Pravomoćnim rješenjem br. P-2447/17 od 31. listopada 2018. utvrđeno je
povlačenje tužbe u odnosu na ranije označene tužene pod 5 E. T.
pok. R. i pod 8 C. M. K. rođ. T., dok je pravomoćnim
rješenjem br. P-2447/17 od 20. studenog 2018. odbačena tužba u odnosnu na ranije
označenu tuženu pod 3 F. T. ud. J., jer je preminula prije zaprimanja

3 P-1576/2022

tužbe, a utvrđen prekid postupka u odnosu na ranijeg tuženika pod 6 R. T. pok. R., koji je preminuo u tijeku postupka.

7. Pravomoćnim rješenjem P-2447/17 od 23. veljače 2021. sud je na prijedlog
tužitelja iz podneska od 6. studenog 2020. pozvao gore označene tuženike i u
međuvremenu označenog tuženika pod 4 T. T., preuzeti postupak
koji je prekinut zbog smrti njihovih pravnih prednika, ranije označenih tuženika pod 2 i
7 L. T. pok. J. te pod 6 i 9 R. T. pok. R. (B.)
i odredio nastavak postupka prekinutog u odnosu na ove ranije označene tuženike.

8. Podnescima od 14. listopada i 15. prosinca 2021. te 13. lipnja 2022. tuženici
su se usprotivili tužbi uz obrazloženje kako su dugi niz godina u zemljišnim knjigama
upisani kao vlasnici nekretnine, što je tužitelju trebalo biti poznato, stoga ne može tvrditi
kako se u dobroj vjeri držao vlasnikom, uz napomenu kako je u više navrata
bezuspješno pokušavao upisati pravo vlasništva, a nije uspio to uraditi ni po
provedenom ispravnom postupku. U bitnom dodaju kako činjenica da je predmetna
nekretnina unesena u temeljni kapital društva ne može sama po sebi biti valjana
osnova za stjecanje prava korištenja ili vlasništva, jer to pravo mora biti utvrđeno
valjanom odlukom javne vlasti, koja u ovom slučaju ne postoji iz razloga što nekretnina
nije nikada oduzeta tuženicima ili njihovim pravnim prednicima.

9. Pravomoćnim rješenjem br. P-2447/2017 od 28. siječnja 2022. utvrđen je
prekid postupka u odnosu na tuženika pod 4 T. T., koji je preminuo u
tijeku postupka.

10. U tijeku postupka izvedeni su dokazi pregledom vlasničkih listova od 25.
srpnja 2000., 2. studenog 2017. i 30. kolovoza 2022. i povijesnog vlasničkog lista za
predmetnu nekretninu, zaključka SO V. od 19. prosinca 1975., ugovora od 19. travnja

1976., izvatka iz R. T. suda u S. od 13. listopada 2014., njegove
potvrde od 29. prosinca 2014. i rješenja br. 11.St-172/2014 od 14. srpnja 2015.,
očevidom održanim na licu mjesta 8. svibnja 2015. uz sudjelovanje sudskog vještaka
za geodeziju R. R. i pregledom njegovog nalaza od 8. prosinca 2015. s
prilozima, uvjerenja S. za imovinsko pravne poslove, I. V. od 13. siječnja

2016., rješenja K. za nacionalizaciju NO O. V. od 14. studenog 1959. i 3.
lipnja 1961., rješenja o eksproprijaciji R. za imovinsko pravne poslove NO
O. V. od 17. veljače 1963., rješenja H. od 10.
ožujka 1998., presude i rješenja ovog suda broj IP-620/91 od 23. listopada 2007., spisa
ZK odjela ovog suda br. Z-208/76, obavijesti S. za imovinsko
pravne poslove, I. V. od 15. travnja 2019., rješenja o nasljeđivanju ovog suda
br. O-2617/19 od 30. srpnja 2019. i br. O-3688/18 od 4. prosinca 2018., obavijesti
ZK odjela ovog suda od 26. listopada 2022. te saslušanjem svjedoka
V. B..

11. Stranke su zatražile naknadu parničnog troška.

12. Tužbeni zahtjev je osnovan.

13. Među strankama je kao sporno valjalo utvrditi ima li tužitelj valjanu pravnu
osnovu za stjecanje prava vlasništva u odnosu na nekretninu koja je predmet spora i
upis tog prava u zemljišnim knjigama u odnosu na suvlasničke dijelove tuženika.

4 P-1576/2022

14. Kako se u tužbi i u tijeku postupka ističe stjecanje prava vlasništva temeljem
pretvorbe društvenog poduzeća i unosa nekretnine u temeljni kapital tužitelja, a sve
kao izvanknjižnog vlasnika po prethodno provedenoj nacionalizaciji i eksproprijaciji,
prije svega valja navesti kako je odredbom iz članka 388. stavka 2. Zakona o vlasništvu
i drugim stvarnim pravima (NN br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06,
141/06, 146/08, 38/09 i 153/09, dalje ZV) propisano kako se stjecanje, promjene,
pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu toga Zakona prosuđuju
prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka
prava i njihovih pravnih učinaka.

15. Odredbom iz članka 114. ZV propisano je kako se vlasništvo može steći na
temelju pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i
na temelju zakona.

16. Odredbom iz članka 360. stavka 1. ZV propisano je kako je pravo
upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja na stvari u društvenom vlasništvu,
postalo pretvorbom nositelja toga prava, pravo vlasništva one osobe koja je
pretvorbom postala sveopći pravni slijednik dotadašnjega nositelja prava upravljanja,
odnosno korištenja i raspolaganja na toj stvari, ako je stvar sposobna biti predmetom
prava vlasništva, dok je odredbom iz članka 364. stavka 6. ZV propisano kako će
osobe koje u zemljišnim knjigama nisu upisane kao nositelji prava upravljanja,
korištenja ili raspolaganja, a ne raspolažu ispravom valjanom za zemljišnoknjižni upis
prava vlasništva, upisati pravo vlasništva tih nekretnina upisom u zemljišnu knjigu na
temelju odluke suda, pošto dokažu da su bile izvanknjižni nositelji takva prava na
nekretninama u društvenom vlasništvu. Odredbom iz članka 390. a ZV propisano je
kako je trgovačko društvo, kao pravni slijednik društvenog poduzeća, po okončanoj
pretvorbi društvenog vlasništva, vlasnik nekretnina koje su na dan procjene vrijednosti
temeljnog kapitala u postupku pretvorbe ili privatizacije, bile društveno vlasništvo s
pravom upravljanja, korištenja i raspolaganja društvenog poduzeća i mogle biti
predmet stjecanja prava vlasništva te čija je vrijednost procijenjena u kapital društva i
koje su po nadležnom tijelu iskazane u kapitalu društva.

17. Prema odredbi iz članka 4. Zakona o prometu zemljišta i zgrada (S.
list SFRJ br. 26/54, 19/55, 48/58, 52/58, 30/62, 53/62, S. list SFRJ br. 15/65,
57/65, 17/67, NN br. 52/73, S. list SFRJ br. 11/74, NN br. 27/91 i 91/96), koji je
bio na snazi do stupanja na snagu ZV 1. siječnja 1997., radne organizacije mogle su
pravnim poslom uz naknadu i pod uvjetima određenim ovim zakonom, stjecati zgrade
i zemljišta od građana i građanskih pravnih osoba, bez obzira u čijem su vlasništvu, a
ugovor kojim se prenosi pravo korištenja ili vlasništva morao je biti u pisanoj formi,
kako je propisivala odredba iz članka 9.

18. Pregledom vlasničkog lista od 30. kolovoza 2022. razvidno je kako je
nekretnina oznake čest. zgr. 878/3, zgrada, ZU 1315, K.O. V. upisana kao
suvlasništvo ovdje tuženika i ranije označenih tuženika L. T. pok. R.
te T. T., iz čega proizlazi njihova pasivna legitimacija u ovoj pravnoj
stvari, što i nije bilo sporno među strankama.

19. Pregledom rješenja K. za nacionalizaciju NO O. V. br. 09-N- 1053/59-59 od 14. studenog 1959., razvidno je kako je 6. prosinca 1958.

5 P-1576/2022

nacionalizirana i društvenim vlasništvom postala najamna stambena zgrada u V. koja se sastoji od prizemlja, prvog i drugog kata te potkrovlja,
izgrađena na čest. zgr. 878/3, ZU 1315, K.O. V., a upisana u zemljišnim knjigama kao
suvlasništvo M. T. ud. L., M. G. žene M., R.
T. pok. L., svakog za ¼ dijela, L. T. pok. J. za 3/16 dijela
i F. T. ud. J. za 1/16 dijela.

20. Pregledom rješenja K. za nacionalizaciju N. O. V. br. 09-N-
1053/149/59 od 3. lipnja 1961., razvidno je kako je izuzet od nacionalizacije prvi kat
gore označene stambene zgrade u V. i ostavljen u suvlasništvo na korist L.
T. pok. J. za ¾ dijela i F. T. ud. J. za ¼ dijela.

21. Pregledom rješenja o eksproprijaciji R. za imovinsko pravne poslove
br. 03-1186/2-1963 od 17. veljače 1963. razvidno je kako se radi izgradnje pansion
restorana od općeg interesa nacionalizira do tada nenacionalizirani prvi kat zgrade
čest. zgr. 878/3, ZU 1315, K.O. V., uknjiženih suvlasnika M. T. ud. L.,
M. G. žene M., R. T. pok. L., svakog za ¼ dijela, L.
T. pok. J. za 3/16 dijela i F. T. ud. J. za 1/16 dijela, a
stvarnog vlasništva L. T. pok. J. za ¾ dijela i F. T. ud.
J. za ¼ dijela.

22. Pregledom zaključka SO V. od 19. prosinca 1975. razvidno je kako je
tadašnja lokalna samouprava prihvatila ponudu UP V. u V.
radi potpunog podmirenja neotplaćenog kredita bivšeg poduzeća B. u V. i
odobrila bez naknade prijenos prava korištenja čest. zgr. 878/3 K.O. V., koja je
uknjižena kao društveno vlasništvo, sa nositelja prava korištenja O. V. na
UP V. u V..

23. Pregledom ugovora od 19. travnja 1976. razvidno je kako je tadašnja O.
V. ovim pravnim poslom provela svoju gore označenu odluku od 19. prosinca 1975.
te formalno prenijela bez naknade pravo korištenja čest. zgr. 878/3 K.O. V. na
U.P V. u V., koje je preuzelo financijske obveze bivšeg
poduzeća B. u V. temeljem više kredita u ukupnom iznosu od 172.356,40
tadašnjih dinara.

24. Pregledom potvrde Trgovačkog suda u Splitu br. R3-10812/14 od 29.
prosinca 2014. razvidno je kako je u njegovom registru upisano UP
V. temeljem rješenja br. Fi-28/72 od 31. siječnja 1973. a promjena tvrtke i
usklađivanje sa Zakonom o poduzećima upisano je rješenjem br. Fi-593/89 od 23.
veljače 1990. kod hotelskog turističkog poduzeća V. Pretvorba društvenog
poduzeća hotelskog turističkog poduzeća V. u dioničko društvo u mješovitom
vlasništvu V. d.d. za hotelijerstvo, ugostiteljstvo i turizam, V., upisana je rješenjem
br. Fi-18755/94 od 22. veljače 1995., nakon čega je rješenjem br. Tt-95/5574-3 od 11.
srpnja 1996. obavljeno usklađenje sa Zakonom o trgovačkim društvima sa tvrtkom
V. d.d. za hotelijerstvo, ugostiteljstvo i turizam, V..

25. Pregledom rješenja H. K.: UP/I-943-01/97-
02/183 od 10. ožujka 1998. razvidno je kako je ovdje sporna čest. zgr. 878/3 ZU 1315,
K. O. V. (hotel T. u V.), u postupku pretvorbe društvenog poduzeća V. iz

6 P-1576/2022

V., a temeljem Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća, procijenjena u vrijednost
društvenog kapitala.

26. Pregledom pravomoćne presude ovog suda br. IP-620/91 od 23. listopada

2007. razvidno je kako je odbijen tužbeni zahtjev R. T. iz I.
podnesen protiv tuženika, ovdje tužitelja H. V. iz V., radi zaštite od
uznemiravanja nekretnine oznake čest. zgr. 878/3 Z. 1315 K.O. V., jer je po
provedenom dokaznom postupku utvrđeno kako je nakon nacionalizacije i
eksproprijacije označena nekretnina prestala biti vlasništvo fizičkih osoba i postala
društveno vlasništvo, tako da upisani suvlasnik nema ovlaštenja zahtijevati sudsku
zaštitu.

27. Prilikom očevida održanog na licu mjesta 8. svibnja 2015., tužitelj je kao
predmet spora pokazao čitavu zgradu položenu na rivi grada V., koja se sastoji od prizemlja, dva kata i potkrovlja, a u naravi predstavlja hotel
T. osim u dijelu prizemlja koju kao najmoprimac tužitelja koristi turistička
agencija T. U prizemlju objekta je recepcija, restoran, kuhinja, kavana i
kotlovnica te ostali gospodarski sadržaji, a na preostalim etažama su hotelske sobe i
apartmani. Pored zgrade, kao predmet spora pokazan je i uzak pojas položen s njezine
sjeverne strane, širine oko 3 m, koji je obložen kamenim pločama i graniči s javnom
asfaltnom cestom, sa zapadne strane predstavlja dio prostora uz trg K., dok s
južne strane predstavlja dio dvorišta. S istočne strane predmet spora predstavlja
stubište s rukohvatom na čijem se vrhu zatiče plinska stanica, kao objekt koji
predstavlja sastavni dio hotela.

28. Sudski vještak za geodeziju R. R. u svom je nalazu od 8. prosinca

2015. identificirao pokazanu nekretninu utvrdivši kako je predmet spora položen na
nekretnini oznake čest. zgr. 878/3 K.O. V., a na skici lica mjesta označio ga je žutom
bojom. Na vještakov nalaz parnične stranke nisu iskazale primjedbe kojim bi osporile
ili kako dovele u sumnju njegovu stručnost i objektivnost, stoga ga sud prihvaća u
cijelosti.

29. Na okolnost utvrđenja posjeda predmetne nekretnine, njegove kakvoće,
kontinuiteta i dugotrajnosti, saslušan je na licu mjesta svjedok V. B., koji u
bitnom potvrđuje navode tužitelja. Naime, poznato mu je kako je od doseljenja na otok
V. 10. ožujka 1977. predmetna zgrada predstavljala hotel istovjetnih gabarita i etaža,
a čuo je kako je krajem 40.- tih godina prošlog stoljeća bila predmet nacionalizacije.
Također je čuo kako je nakon tog postupka, a sve do posjeta predsjednika tadašnje
J. J. B. T. 1964., zgrada korištena dijelom po tadašnjoj seljačkoj
radnoj zadruzi, dok je na prvom katu bio poštanski ured, nakon čega je za potrebe
posjeta i proslave objekt uređen kao hotel i od tada se kontinuirano koristi kao hotelski
prostor. P. mu je kako je spornu nekretninu koristilo poduzeće B. a nakon
njegovog stečaja 1973. pravni prednik tužitelja U. V. preuzeo je sva prava i obveze
nakon što je s tadašnjom lokalnom samoupravom sklopio ugovor o dodjeli i korištenju
prostora. Dodaje kako samostalni posjed tužitelja i njegovog pravnog prednika nikada
nije bio osporavan, a sjeća se R. T., koji bi prilikom boravaka u V.
odsjedao u obiteljskoj kući položenoj nasuprot sporne zgrade i prijateljevao s tadašnjim
lokalnim dužnosnikom i direktorom tvrtke V. A. R., s kojim bi
razgovarao o mogućnosti kupnje kuće obitelji T., položene nasuprot spornog
objekta, ali bez ikakvog spomena ili svojatanja predmetne nekretnine, tako da se

7 P-1576/2022

tužitelj prema ovom objektu uvijek odnosio kao neosporavani vlasnik. Iskaz ovog
svjedoka valjalo je cijeniti iz razloga što je u potpunosti u skladu s prethodno
nabrojanom dokaznom građom, a osim toga, od doseljenja na otok V. 1977. obavljao
je čitav niz političkih i gospodarskih funkcija pa je tako bio savjetnik za gospodarsko
financijske poslove S. V., član izvršnog vijeća S. V., a od 1. veljače 1980. do 30.
prosinca 2007. direktor tužitelja, stoga je logično i očekivano da je sve vrijeme imao
detaljna i neposredna saznanja o nekretnini o kojoj je govorio, a od 1980. do
umirovljenja imao je na raspolaganju uvid u cjelovitu dokumentaciju, kako tadašnje
lokalne samouprave, tako i tužitelja, odnosno njegovog pravnog prednika, stoga mu
se poklanja vjera u cijelosti, pogotovo što u tijeku postupka nije priložen niti jedan
dokaz koji bi njegove navode osporio ili ih kako doveo u sumnju.

30. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka nedvojbeno je utvrđeno
kako je predmetna nekretnina čest. zgr. 878/3 ZU 1315 K.O. V. odlukama tadašnje
nadležne vlasti dijelom nacionalizirana, a dijelom eksproprirana u korist O. V.,
kao jedinice lokalne samouprave, koja je Zaključkom od 19. prosinca 1975. prenijela
pravo korištenja na ugostiteljsko poduzeće V. nakon čega je pravni prednik tužitelja
na formalan način, odnosno sklapanjem ugovora od 19. travnja 1976. postao
ovlaštenik prava korištenja. Dakle, radi se o teretnom pravnom poslu, jer je pravni
prednik tužitelja preuzeo financijske obveze dotadašnjeg korisnika poduzeća
B. Odluke o nacionalizaciji i eksproprijaciji, odnosno pravo korištenja, nisu
upisani u zemljišnim knjigama, već je nekretnina čest. zgr. 878/3 i dalje ostala upisana
kao suvlasništvo fizičkih osoba, što proizlazi iz povijesnog vlasničkog lista za
predmetnu nekretninu. Međutim, sve ove i prethodno nabrojane isprave, uključujući i
ostalu dokaznu građu, jasno ukazuju kako je U. V. postao izvanknjižni nositelj
prava korištenja. Naime, iz iskaza svjedoka B. proizlazi kako su se po provedenim
postupcima nacionalizacije i eksproprijacije, sve etaže spornog objekta počele koristiti
kao nekretnine u društvenom vlasništvu, a od 1964. isključivo u ugostiteljske svrhe
društvenog poduzeća. Dakle, unatrag 58 godina sporna zgrada koristi se kao hotel i
sve vrijeme radi se o samostalnom posjedu tužitelja i njegovog pravnog prednika, bez
ikakvog osporavanja, smetanja ili utjecaja trećih osoba pa tako i ovdje tuženika,
odnosno njihovih pravnih prednika iz obitelji T., kao upisanih suvlasnika. U
svakom slučaju, postupci nacionalizacije i eksproprijacije, a nakon toga i ugovor iz

1976. kojim je preneseno pravo korištenja, postigli su očekivane pravne učinke
sudionicima, a uvažavali su ih očito i sve treće osobe, uključujući i pravne prednike
tuženika, što jasno upućuje na zaključak kako su tužitelj, odnosno njegov pravni
prednik sve vrijeme bili izvanknjižni ovlaštenici prava korištenja. Pod pretpostavkom i
da izneseno nije točno, valjalo je cijeniti odredbu iz članka 268. stavka 1. Zakona o
udruženom radu (S. list SFRJ br. 35/76, 57/83, 85/87 i 6/88, dalje ZUR) kojom
je bilo propisano da se, u slučaju kad je nekretnina postala društveno vlasništvo bez
pravne osnove, njezino vračanje može zahtijevati u roku od pet godina računajući od
dana saznanja, a najkasnije u roku od deset godina, a iz stanja u spisu ne proizlazi da
su pravni prednici tuženika zahtijevali povrat nekretnine. U takvim okolnostima
proizlazi kako je čest. zgr. 878/3 postala osnovno sredstvo pravnog prednika tužitelja
koji je imao pravo upravljanja, korištenja i raspolaganja, tako da je za vrijeme važenja
ZUR stekao označena ovlaštenja. Slijedom toga, predmetna nekretnina predstavljala
je imovinu i društveno sredstvo poduzeća V. stoga je u odnosu na nju mogla biti
provedena pretvorba društvenog vlasništva, odnosno procijenjena u vrijednost
društvenog kapitala, kako je i odlučeno rješenjem HFP
primjenom odredbi Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća (NN br. 19/91, 83/92,

8 P-1576/2022

94/93 i 9/95). Kod takvog stanja stvari, bez pravnog je značaja u ovom slučaju zahtjev
L. J. T. za povratom, odnosno naknadom oduzete imovine, prije
svega iz razloga što se prema odredbi iz članka 53. Zakona o naknadi za imovinu
oduzete za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (NN br. 92/96, 33/99, 42/99,
92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02, 81/02 i 98/19, dalje Zakon o
naknadi) prijašnjem vlasniku ne vraća u vlasništvo i posjed imovina (poslovni prostor i
slično) koja je u skladu sa Zakonom o pretvorbi društvenih poduzeća unesena u
društveni kapital poduzeća, već mu pripada eventualno pravo na naknadu u dionicama
ili udjelima društva u čiji je kapital u postupku pretvorbe unesena ta imovina, zbog čega
su u H. rezervirane dionice u protuvrijednosti predmetne
nekretnine iz razloga što nisu riješeni imovinsko-pravni odnosi. Osim toga, tuženici do
zaključenja raspravljanja nisu dostavili odluku nadležnog upravnog tijela iz kojeg bi bio
razvidan ishod postupka koji je pokrenut radi povrata ili naknade.

31. Na temelju iznesenog, nedvojbeno je kako tužba ima valjano zakonsko
uporište u gore citiranim odredbama, stoga je tužbeni zahtjev postavljen radi utvrđenja
tužitelja vlasnikom čest. zgr. 878/3 ZU 1315 K.O. V. u odnosu na tuženike označene
u uvodu ove presude pod 1-3 te 5-8 i upisa tog prava u zemljišnim knjigama uz
istodobno brisanje njihovih suvlasničkih dijelova, uz istodobno njihovo brisanje kao
upisanih suvlasnika, odnosno kao nasljednika upisanog suvlasnika, valjalo prihvatiti u
cijelosti, stoga je odlučeno kao u točki I izreke presude.

32. S obzirom na ishod ove parnice, odluka o trošku temelji se na odredbi iz
članka 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 117/03,
88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19), pri čemu je valjalo
uzeti u obzir kako vrijednost predmeta spora iznosi 7.750.086,00 kn. Tužitelju je priznat
trošak sastava tužbe od 10. rujna 2001., tri obrazložena podneska od 7. studenog

2017., 6. studenog 2020. i 31. kolovoza 2022., kao i zastupanja na ročištima održanim

11. veljače i 8. svibnja 2015., 9. siječnja i 6. rujna 2018., 20. rujna i 14. prosinca 2022.
u vrijednosti od 6375 bodova za svaku označenu radnju (Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 8. toč. 1.
i Tbr. 9. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 142/12,
103/14, 118/14, 107/15 i 37/22, dalje OT). Također mu je priznat trošak sastava žalbe
od 9. travnja 2019. i zastupanja na ročištima održanim 14. rujna i 9. studenog 2017.,

19. veljače, 5. srpnja i 31. listopada 2018. u vrijednosti od 3187,50 bodova za svaku
radnju (Tbr. 9. toč. 2. i Tbr. 10. toč. 5. OT), a pored toga i trošak sastava podnesaka
od 28. veljače 2017. i 31. kolovoza 2022. te zastupanja na ročištima održanim 12.
ožujka 2002., 12. prosinca 2014., 12. travnja i 8. svibnja 2018. u vrijednosti od 50
bodova za svaku označenu radnju (Tbr. 8. toč. 1. i Tbr. 9. toč. 5. OT). Trošak drugog
podneska od 31. kolovoza 2022. nije priznat, jer je prethodno priznat trošak onog kojim
je tužitelj konačno postavio tužbeni zahtjev, a osim toga u njemu se ponavljaju već
iznesene tvrdnje i stavovi stranke, stoga je to pismeno bilo suvišno i može se priznati
isključivo prema Tbr. 8. toč. 3. OT. Što se tiče više zatraženog zahtjeva tužitelja radi
zastupanja po punomoćnicima na ročištima na kojima sud nije priznao troškove po Tbr.

9. toč. 1., valja navesti kako se radilo o ročištima na kojima se nisu izvodili dokazi niti
se raspravljalo o glavnoj stvari, već isključivo o procesnim pitanjima. Dakle, za
zastupanje mu je priznato 83175 bodova, koje je valjalo uvećati za 15,00 kn u smislu
Tbr. 50. OT, što daje iznos od 1.247.625,00 kn, koji je valjalo uvećati za 25 % PDV,
trošak izlaska suda na lice mjesta i geodetskog vještačenja u iznosu od 3.100,00 kn te

10.000,00 kn sudske pristojbe (pristojbe tužbe i presude po 5.000,00 kn) i 450,00 kn
troška objave oglasa u "NN".

9 P-1576/2022

33. Slijedom iznijetog, tuženima je valjalo naložiti naknadu parničnog troška
tužitelja u iznosu od 208.783,76 eur/1.573.081,25 kn. Ovu novčanu obvezu valjalo je
dvojno iskazati u eurima i kunama, a sve na temelju odredbi iz čl. 48. st. 1. i 2. Zakona
o uvođenju eura kao službene valute u R. H. (NN br. 57/22) i odluci o
stopi konverzije kune u euro po središnjem paritetu 1 euro = 7,53450 kuna, radi čega
je odlučeno kao u točki II izreke presude.

Split, 6. veljače 2023.

Sudac

Branko Malenica v.r.

PRAVNA POUKA Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od
15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi Županijskom
sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

DNA:

- pun. tužitelja
- pun. tuženika