Baza je ažurirana 01.12.2025. zaključno sa NN 117/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

Poslovni broj: R-905/2022-

 

Republika Hrvatska

  Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: R-905/2022-

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

              Županijski sud u Rijeci po sucu Dušku Abramoviću u pravnoj stvari tužitelja Sindikat S., OIB: , kojeg zastupa punomoćnica K. J., odvjetnica iz R., protiv I-tuženika INAŠ Z., OIB:, II-tuženika Sindikat, Z., OIB: , III-tuženika Samostalni sindikat, Z., OIB: , IV-tuženika INA d.d., Z., OIB:, kojeg zastupa punomoćnica K. G., odvjetnica u Odvjetničkom društvu O. & p. iz Z., V-tuženika INA d.o.o., Z., OIB: …., kojeg zastupa punomoćnica K. G., odvjetnica u Odvjetničkom društvu O. & p. iz Z., i VI-tuženika Radničko vijeće INA Z., kojeg zastupa punomoćnik I. G., odvjetnik iz Z., radi utvrđenja, odlučujući o žalbama tužitelja protiv rješenja Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-5650/2018-55 od 21. siječnja 2020., i rješenja poslovni broj Pr-5650/2018-79 od 25. ožujka 2022., 6. veljače 2023.,

r i j e š i o  j e

              I Odbijaju se žalbe tužitelja kao neosnovane te se potvrđuje rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-5650/2018-55 od 21. siječnja 2020., i rješenja poslovni broj Pr-5650/2018-79 od 25. ožujka 2022.

              II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu žalbenog troška kao neosnovan.

              III Odbija se zahtjev IV i V tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu kao neosnovan.

 

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem broj Pr-5650/2018-55 od 21. siječnja 2020. utvrđeno je da je tužba tužitelja povučena, dok je, rješenjem broj Pr-5650/2018-79 od 25. ožujka 2022. odbijen prijedlog tužitelja za povrat u prijašnje stanje (zbog propuštanja ročišta) kao neosnovan.

2. Protiv tih rješenja žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. u vezi čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 80/22, 114/22 dalje ZPP) s prijedlogom da se rješenje od 21. siječnja 2020. o presumiranom povlačenju tužbe ukine, a rješenje od 25. ožujka 2022. preinači i dopusti povrat u prijašnje stanje zbog propuštanja ročišta od 21. siječnja 2020. , ili ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupka uz naknadu žalbenog troška.

3. IV i V tuženici su odgovorili na žalbu tužitelja protiv rješenja od 25. ožujka 2022., istu smatraju neosnovan te predlažu da se žalba odbije i to rješenje potvrdi uz naknadu troška sastava odgovora na žalbu, dok, ostali tuženici na žalbe tužitelja protiv oba rješenja nisu odgovorili.

4. Žalbe nisu osnovane.

5. U odnosu na žalbu tužitelja protiv rješenja od 21. siječnja 2020.:

Donoseći pobijano rješenje prvostupanjski sud utvrđuje da je u ovoj pravnoj stvari zakazao glavnu raspravu za 21. siječnja 2020. na koju, punomoćnica tužitelja iako uredno pozvana nije pristupila, a I-VI tuženici, koji su na ročište pristupili, na istom se nisu željeli upustiti u raspravljanje pa pozivom na odredbu čl. 291. st. 4. ZPP-a donosi pobijano rješenje.

6. Tužitelj u žalbi osporavajući navedeno rješenje navodi da se sud u obrazloženju rješenja pogrešno pozvao na odredbu čl. 291. st. 4 ZPP-a kojom je propisana situacija neopravdanog izostanka stranaka s pripremnog ročišta, o čemu da se u konkretnom slučaju ne radi jer je ročište od 21. siječnja 2020., bilo ročište za glavnu raspravu. Dalje navodi da njegova punomoćnica nije neopravdano izostala s tog ročišta jer da je pravovremeno podnijela prijedlog za povrat u prijašnje stanje zbog propuštanja tog ročišta na koje zbog objektivnih razloga nije mogla pristupiti s time da sud odluku o prijedlogu za povrat u prijašnje stanje zbog propuštanja tog ročišta nije donio.

7. Ispitujući pobijano rješenje u okviru istaknutih žalbenih razloga pritom pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u vezi čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od tih bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

8. Prvostupanjski sud je pravilno u obrazloženju pobijanog rješenja utvrdio da su punomoćnici stranaka bili uredno pozvani na ročište za glavnu raspravu određenu za dan 21. siječnja 2020., da punomoćnicima tužitelja na to ročište nije pristupila, dok da su tuženici ili njihovi punomoćnici, koji su svi na ročište pristupili, na istom odbili upustiti se u raspravljanje, što proizlazi i iz stanja u spisu.

9. Međutim, osnovano tužitelj u žalbi navodi da se prvostupanjski sud pogrešno u obrazloženju pobijanog rješenja pozvao na odredbu čl. 291. st. 4. ZPP-a kojom je regulirana situacija kada na pripremno ročište ne pristupe stranke, o čemu se u konkretnom slučaju ne radi, jer je ročište određeno za dan 21. siječnja 2020., kao i ono održano prije toga 20. studenog 2019., bilo ročište za glavnu raspravu.

10. Odredbom čl. 295. ZPP-a regulirana je situacija kad stranke izostanu s ročišta za glavnu raspravu te stavak 1. propisuje ako s ročišta za glavnu raspravu izostane tužitelj ili ako na to ročište ne dođe tuženik a uredno su pozvani rasprava će se održati s prisutnom strankom, a stavak 2. propisuje ako s ročišta za glavnu raspravu neopravdano izostanu obje stranke ili ako dođu na ročištu ali se neće upustiti u raspravljanje ili se udalje s ročište smatrat će se da je tužitelj povukao tužbu.

11. Odredbom čl. 116. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP/19 ("Narodne novine" broj 70/19) koji je stupio na snagu 1. rujna 2019. propisano je da se odredba čl. 295.s t. 2. ZPP-a ("Narodne novine" broj 53/91 - 89/14) odnosi i na postupke koji su pokrenuti prije stapanju na snagu Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine" broj 25/13).

12. U vezi primjeni i pravnih učinaka odredbe čl. 295. st. 2. ZPP-a Vrhovni sud RH donio je rješenje broj Rev-3838/18 od 19. siječnja 2019. u kojem je odgovoreno na pravno pitanje u vezi primjene odredbe čl. 295. st. 1. i 2. ZPP-a i to u situaciji ako s ročišta za glavnu raspravu neopravdano izostane tužitelj a uredno je pozvan a tuženik se neće upustiti u raspravljanja dolazi li do presumiranog povlačenja tužbe u smislu odredbe čl. 295. st. 2. ZPP-a ili će sud održati raspravu s prisutnom strankom u smislu odredbe čl. 295. st. 1. ZPP-a. Ocijenjeno je da se radi o pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

13. U konkretnom slučaju, s obzirom na postavljeno pravno pitanje razvidno je da se radi o identičnoj pravnoj situaciji o kojoj je odlučivao i Vrhovni sud RH u spomenutoj odluci, te je, citirajući odredbe čl. 295. st. 1. i st. 2. ZPP-a zaključio da imajući na umu sadržaj navedene zakonske odredbe te sadržaj postavljenog pitanja a polazeći od činjeničnih utvrđenja u konkretnom predmetu da do primjene odredbe čl. 295. st. 2. ZPP-a dolazi u situaciji kada s ročišta za glavnu raspravu neopravdano izostane tužitelj a uredno je pozvan a tuženik se neće upustiti u raspravljanje, kada sud donosi rješenje o presumiranom povlačenju tužbe u smislu te zakonske odredbe. Obrazloženo je da su u takvim okolnostima obje stranke izrazile volju da ne raspravljaju pred sudom, tužitelj time što, iako uredno pozvan nije pristupio ročištu za glavnu raspravu, a izostanak nije opravdao (neopravdano je izostao) a tuženik time što se na istom ročištu za glavnu raspravu nije htio upustiti u raspravljanje, te da u takvoj činjeničnoj i procesnoj situaciji nema mjesta održavanju ročišta za glavnu raspravu jer sud zapravo ne bi imao s kime raspravljati, jer je došlo do presumiranog povlačenja tužbe u smislu odredbe čl. 295. st. 2. ZPP-a.

14. Stoga, iako se prvostupanjski sud u obrazloženju pobijanog rješenja pogrešno pozvao na odredbu čl. 291. st. 4. ZPP-a, pravilnom primjenom odredbe čl. 295. st. 2. ZPP-a donio je rješenje o presumiranom povlačenju tužbe, jer u konkretnom slučaju, punomoćnica tužitelja iako uredno pozvana na ročište za glavnu raspravu 21. siječnja 2020. iz neopravdanih razloga nije pristupila a tuženici I-VI odbili su na tom ročištu raspravljati o glavnoj stvari.

15. U vezi žalbenih navoda u kojima punomoćnica tužitelja ističe da na ročište od 21. siječnja 2020. nije pristupila iz opravdanih razloga, treba reći da ni ovi žalbeni navodi nisu osnovani, jer je prvostupanjski sud pravilno, rješenjem od 25. ožujka 2022. odbio prijedlog tužitelja za povrat u prijašnje stanje zbog propuštanja ročišta od 21. siječnja 2020. što će biti nastavno obrazloženo.

16. Obrazlažući rješenje od 25. ožujka 2022. sud je u bitnom utvrdio da je punomoćnica tužitelja, K. J. odvjetnica u R., obrazlažući prijedlog za povrat u prijašnje stanje u bitnom navela da je zajedno s kolegicom krenula u Z. na zakazano ročište, da je tijekom putovanja iz R. do Z. u blizini D. na autocesti "eksplodirala" automobilska guma, da je do dolaska vulkanizera na lice mjesta, zamjene guma i nastavka putovanja proteklo više od dva sata, te da zbog opisane izvanredne okolnosti nije pravovremeno u 9,30 sati pristupila na zakazano ročište.

17. Sud je uvidom u službenu bilješku koju je 21. siječnja 2020. sačinila uređujuća sutkinja (list 237) utvrdio da je u istoj konstatirano da je 21. siječnja 2020. u 10,20 sudu pristupila ženska osoba koja se predstavila kao punomoćnica tužitelja, K. J. odvjetnica iz R. te izjavila da je upisala u svojoj evidenciji da se ročište a koje je bilo zakazano za 21. siječnja 2020. u 9,30 sati ima održati u 10,30 sati. Dalje je konstatirano da nakon što je od strane raspravne sutkinje obaviještena da su na ročište pristupili svi tuženici i svjedok da će daljnje odluke dobiti pisanim putem, ista je napustila sudnicu. 

18. Odlučujući o prijedlogu za povrat u prijašnje stanje, sud je zakazao ročište za 8. listopada 2020. koje nije održano jer je punomoćnica tužitelja zatražila odgodu ročišta zbog sumnje na zarazu Covid 19, da je naredno ročište održano 2. ožujka 2022. (pravilno treba pisati 2. ožujka 2021-list 266), na kojem je zamjenica punomoćnice tužitelja se obvezala dostaviti u spis izvod iz bankovne transakcije radi dokazivanja da je 21. siječnja 2020. putem bankovne kartice platila uslugu popravka gume te cestarinu za autoput R. –Z., koje dokaze punomoćnica tužitelja nije dostavila u spis, da je sud nadalje zakazao ročište za 3. ožujka 2022., da je punomoćnica tužitelja prije održavanja tog ročišta dostavila podnesak od 1. ožujka 2022. u kojem je navela da na ročište 3. ožujka 2022. ne može pristupiti zbog narušenog zdravstvenog stanja u vezi čega je priložila medicinsku dokumentaciju, te je naposljetku sud na tom ročištu (3. ožujka 2022.) odbio prijedlog zamjenika punomoćnice tužitelja za odgodu tog ročišta, odustao od izvođenja dokaza saslušanjem punomoćnice tužitelja, K. J. te donio pobijano rješenje.

19. Zaključio je da navodi punomoćnice tužitelja navedeni u prijedlogu za povrat u prijašnje stanje o događaju da je punomoćnica tužitelja 21. siječnja 2020. na putu iz R. u Z. imala kvar na automobilu zbog puknuća gume, nisu se ni dogodile, a uz to sve i da jesu zaključio je da je punomoćnica tužitelja u takvim okolnostima imala mogućnost putem telefona/mobitela nazvati sud, te obavijestiti ga o nemogućnosti dolaska na zakazano ročišta.

20. Cijeneći navode iz citirane službene bilješke koju je sačinila uređujuća sutkinja a u kojoj je konstatirano da je u 10,20 sati pristupila ženska osoba koja se sudu predstavila kao K. J. odvjetnica u R. i navela da na ročište određeno za 21. siječnja 2020. u 9,30 sati nije pristupila jer je zabilježila da se ročište ima održati u 10,30 sati sud je zaključio da punomoćnica tužitelja ističe različite razloge kojima opravdava nedolazak na ročište pa je stoga ocijenio da razlozi nedolaska na ročište navedeni u prijedlogu za povrat u prijašnje stanje nisu dokazani te je odlučio kao u izreci tog rješenja.

21. U žalbi protiv tog rješenja koju je sačinila K. J. odvjetnica u R. kao punomoćnica tužitelja ističe postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, te navodi da obrazloženje rješenja nije razumljivo, a razlozi koje je sud naveo da su nedovoljni i kontradiktorni a da je petit (pravilno bi trebalo pisati izreka) pobijanog rješenja je nerazumljiva i kontradiktorna.

22. Opisani žalbeni razlog nije osnovan, jer je izreka pobijanog rješenja jasna i razumljiva, budući da je sud istom odbio prijedlog tužitelja za povrat u prijašnje stanje kao neosnovan, pri čemu iz cjelokupnog opisanog stanja u spisu jasno proizlazi da se radi o prijedlogu za povrat u prijašnje stanje zbog propuštanja ročišta od 21. siječnja 2020., pa okolnost da sud ovaj dio u izreci rješenja nije naveo, svakako ne ukazuje da je izreka rješenja nerazumljiva i kontradiktorna.

23. Obrazlažući žalbene razloge pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kao i pogrešne primjene materijalnog prava, punomoćnica tužitelja u žalbi navodi da je sud iz sadržaja sačinjene službene bilješke od 21. siječnja 2020. (list 237) pogrešno zaključio da je toga dana sudu pristupila osobno K. J. odvjetnica u R., obzirom da se u službenoj bilješci navodi da je sudu pristupila ženska osoba koja se predstavila kao punomoćnica tužitelja K. J. odvjetnica iz R., pri čemu da uređujuća sutkinja nije utvrdila identitet te osobe, te ističe da ona osobno, sudu nije pristupila a niti da je itko iz njenog odvjetničkog ureda ili po njenom nalogu pristupio sudu. Ukazuje da je na okolnost nepristupanja na ročište zbog kvara na vozilu (puknuće gume) predložila svoje osobno saslušanje i kolegice M. B. sada udate K..

24. Smatra da je sud u takvim okolnostima trebao izvesti ove dokaze, a uz to navodi da je u spis dostavila medicinsku dokumentaciju iz koje proizlazi da je bolovala od konjuktivitisa, te da zbog tog, opravdanog razloga nije mogla pristupiti ročištu od 3. ožujka 2022., koje ročište je sud, radi njezinog nedolaska trebao odgoditi i odrediti novo radi odlučivanja o prijedlogu za povrat u prijašnje stanje.

25. Opisani žalbeni navodi ne dovode u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja kao ni pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o neosnovanosti prijedloga za povrat u prijašnje stanje zbog propuštanja ročišta od 20. siječnja 2021.

 

              26. Prema shvaćanju ovog suda punomoćnica tužitelja sasvim neosnovano dovodi u sumnju vjerodostojnost sadržaja službene bilješke sačinjene 21. siječnja 2020. (list 237) iz koje slijedi da je istu sastavila i potpisala sutkinja K. D. M., pred kojom je i održano ročište od 21. siječnja 2020. (list 237), pri čemu je službenu bilješku kao i zapisnik s ročišta potpisala i zapisničarka Maja Vukić.

 

              27. U sadržaju službene bilješke se navodi da je 21. siječnja 2020. u 10,20 sati sudu pristupila ženska osoba koja se predstavila kao punomoćnica tužitelja K. J., odvjetnica iz R., te izjavila da je upisala u svojoj evidenciji da se ročište, a koje je bilo zakazano za 21. siječnja 2020. u 09,30 sati ima održati u 10,30 sati, te da nakon što je od strane raspravne sutkinje obaviještena da su na ročište pristupili svi tuženici i svjedok i da će daljnje odluke dobiti pisanim putem, napustila sudnicu.  

 

28. Citirana službena bilješka je javna isprava u smislu odredbe čl. 230. st. 1. i 2. ZPP-a, prema kojoj odredbi isprave koju je u propisanom obliku izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti te isprava koju je u takvom obliku izdala pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu (javna isprava) dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje Prema stavku 2. istu dokaznu snagu imaju i druge isprave koje su posebnim propisima u pogledu dokazne snage izjednačene s javnim ispravama, prema stavku 3. dopušteno je dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava nepravilno sastavljena, a stavak 4. propisuje ako sud posumnja u autentičnost isprave može zatražiti da se o tome izjasni tijelo od kojega bi ona trebalo da potječe.

 

29.U okolnostima konkretnog slučaja te budući da punomoćnica tužitelja K. J. opisanim žalbenim navodima navodi da je uređujuća sutkinja u službenoj bilješci neistinito utvrdila činjenice jer da je propustila utvrditi identitet osobe koja je pristupila u sudnicu a da ona (K. J.) nije bila ta osoba ne dovode u sumnju da su u službenoj bilješci neistinito utvrđene činjenice u pogledu identiteta ženske osobe koja je pristupila u sudnicu, jer daljnji navodi iz službene bilješke da je ta osoba kao razlog nedolaska na ročište navela okolnost da je u svojoj evidenciji zabilježila da se ročište ima održati s početkom u 10,30 sati a ne u 9,30 sati, upravo ukazuju da su ovi navodi i okolnosti bili poznati jedino K. J. odvjetnici iz R., pri čemu ovaj sud nema dilemu da je ovaj dio sadržaja službene bilješke uređujuća sutkinja istinito navela.

 

30. Naime, jedino je K. J., odvjetnici u R., koja je u svojstvu punomoćnice tužitelja nazočila prethodnom ročištu održanom u ovoj pravnoj stvari, 20. studenog 2019., a na kojem je sud to ročište odgodio i zakazao novo za 21. siječnja 2020. u 09,30 sati što su prisutne stranke i prisutni punomoćnici primili na znanje, bilo poznato da na ročište od 21. siječnja 2020. u 9,30 sati nije pristupila.

 

31. U takvim okolnostima ovaj sud ne sumnja u autentičnost i istinitost sadržaja sačinjene službene bilješke te stoga nema potrebe u smislu odredbe čl. 230. st. 4. ZPP-a tražiti da se o tome izjasni uređujuća sutkinja, čije saslušanja radi dokazivanja istinitosti sadržaja službene bilješke punomoćnica tužitelja u žalbi niti ne predlaže u smislu odredbe čl. 230. st. 3. ZPP-a.

 

32. Stoga pravi – stvarni razlog nedolaska punomoćnice tužitelja K. J. na ročište od 21. siječnja 2020. u 9,30 sati jest okolnost da je K. J. u svojoj evidenciji kao sat početka ročišta upisala 10,30 sati, pa razlozi koje punomoćnica tužitelja navodi u prijedlogu za povrat u prijašnje stanje o kvaru na automobilu (puknuće gume na auto cesti R.– Z. kod D.), a koji su u vezi nedolaska na ročište u potpunoj suprotnosti s razlozima iz službene bilješke, nisu dokazani.

 

33.  Okolnost da je punomoćnica tužitelja K. J. u svojoj evidenciji pogrešno zabilježila da se ročište od 21. siječnja 2020. ima održati u 10,30 sati umjesto u 9,30 sati ne predstavlja opravdani razlog za propuštanje ročišta u smislu odredbe čl. 117. st. 1. ZPP-a.

 

34. Sve kada bi se i prihvatilo da je pravi razlog nedolaska punomoćnice tužitelja K. J. na zakazano ročište kvar na automobilu, ne radi se o opravdanom razlogu za propuštanje ročišta koji ima u vidu odredba čl. 117. st. 1. ZPP-a, jer je u takvim okolnostima K. J. imala mogućnost putem telefona/mobitela o nemogućnosti dolaska na ročište obavijestiti sud, odnosno uređujuću sutkinju, pa je i zbog tog razloga i podredno prijedlog za povrat u prijašnje stanje pravilno odbijen kao neosnovan.

 

35. Slijedom svega obrazloženog primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. i čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ovog rješenja, dok IV i V tuženicama trošak sastava odgovora na žalbu nije dosuđen jer isti nije bio potreban za odlučivanje o žalbi tužitelja.      

 

U Rijeci 6. veljače 2023.

 

Sudac

 

Duško Abramović

 

 

 

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu