Poslovni broj: UsI-2453/2020-5

1

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA                                                       

UPRAVNI SUD U ZAGREBU             

   Avenija Dubrovnik 6 i 8

 

 

             

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Mirjani Harapin, te Ljerki Perica, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice K. B. iz P., OIB: …, koju zastupa opunomoćenik M. P., odvjetnik u O. društvu P. & Š. d.o.o. u Z., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., OIB: …, radi zastare prava na utvrđivanje doprinosa, 6. veljače 2023.,

 

p r e s u d i o  j e

 

I.              Poništava se rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-23/18-01/70, URBROJ: 513-04-20-2 od 3. srpnja 2020. i rješenje Porezne uprave, Područnog ureda Sisak, Ispostave Petrinja, KLASA: UP/I-416-02/13-01/115, URBROJ: 513-07-03-02/17-18 od 9. studenog 2017. i predmet vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici u roku od 15 dana od dostave pravomoćne presude nadoknadi troškove spora u ukupnom iznosu od 414,76 eura (četristočetrnaesteurasedamdesetšestcenta) / 3.125,00 kn (tristisućestodvadesetpetkuna).

 

Obrazloženje

 

1.              Osporenim rješenjem tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-23/18-01/70, URBROJ: 513-04-20-2 od 3. srpnja 2020. odbijena je žalba izjavljena protiv rješenja Porezne uprave, Područnog ureda Sisak, Ispostave Petrinja, KLASA: UP/I-416-02/13-01/115, URBROJ: 513-07-03-02/17-18 od 9. studenog 2017.

 

2.              Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužiteljice  za utvrđivanje zastare prava na utvrđivanje i naplatu doprinosa.

 

3.              Pravodobno podnesenom tužbom tužiteljica osporava odluku tuženika iz svih zakonom dopuštenih razloga, u bitnome navodeći da je u ovom predmetu već donesena presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2551/15, a da je u ponovljenom postupku prvostupanjsko tijelo utvrdilo da nije nastupila zastara prava na naplatu doprinosa premda je tužiteljica podnijela zahtjev zbog zastare prava na obračun doprinosa, jer je nastupila zastara na temelju odredbe članka 229. Zakona o doprinosima. Nadalje navodi da je tužiteljica bila neprekinuto u statusu osiguranika s osnova poljoprivreda od 01.01.1980., pa je zastara nastupila za svaku od pojedinačno navedenih godina, npr. za doprinose iz 2001. relativna zastara 01.01.2007., a apsolutna 01.01.2012., pa do doprinosa za 2011. za koje je relativna zastara nastupila 01.01.2017. godine. Predlaže da se od Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje zatraže podaci u svezi članka 231. Zakona o doprinosima, iz razloga jer navedeno tijelo mora iskazati dug za svaku godinu pojedinačno, a ne da se dostavljaju podaci da je dug utvrđen u 2013. godini. Ističe da su neka od pojedinačno navedenih rješenja o obvezama doprinosa donesena u rujnu 2013., nakon što je tužiteljica ostvarila pravo na mirovinu na temelju rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 28. veljače 2013. godine.  Navodi kako obveza plaćanja doprinosa nije postojala u trenutku priznanja prava na starosnu mirovinu niti je obveza plaćanja doprinosa dospjela jer u periodu od 2001. do 2013. nisu donesena rješenja kojima se utvrđuje osnovica za izračun doprinosa za mirovinsko osiguranje. S tim u vezi ističe se da tužiteljica nije niti mogla uplaćivati doprinose, niti joj je staž priznat u mirovinski staž. Tužbom zahtjeva da sud poništi osporeno i prvostupanjsko rješenje i utvrdi da je nastupila relativna i apsolutna zastara, uz naknadu troškova spora.

 

4.              Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako tužba nije osnovana, iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja, predlaže da sud predmetni spor riješi bez rasprave te tužbu odbije kao neosnovanu.

 

5.              U skladu s člankom 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje u tekstu: ZUS), strankama je dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima protivne stranke, te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, pa je tako i odgovor na tužbu tuženika dostavljen tužiteljici.

 

6.              Odluka u ovom sporu donosi se bez rasprave sukladno ovlaštenju iz odredbe članka 36. točke 4. ZUS-a, budući da je činjenice od kojih ovih primjena prava moguće utvrditi iz podataka dostavljenog spisa, sporna je primjena prava, a stranke ne predlažu izvođenje daljnjih dokaza niti izričito zahtijevaju održavanje rasprave.

 

7.              Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja sud je proveo dokazni postupak na način da je izvršio uvid u sudski spis i uz odgovor na tužbu dostavljeni spis tuženika, te je uzeo u obzir dokaze izvedene i činjenice utvrđene u postupku koji je prethodio ovom sporu.

 

8.              Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS-a, utvrđeno je da je tužbeni zahtjev osnovan.

 

9.    Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjsko rješenje od 9. studenog 2017. doneseno u ponovljenom postupku nakon što je presudom ovog suda poslovni broj: UsI-2551/18-11 od 13. lipnja 2017.  poništeno rješenje tuženika KLASA: UP/II-410-23/14-01/578, URBROJ: 513-04/15-3 od 19. svibnja 2015. i rješenje prvostupanjskog tijela KLASA: UP/I-416-02/13-01/115, URBROJ: 513-07-03-07/13-02 od 24. rujna 2013. i naloženo prvostupanjskom tijelu da donese novo rješenje o zahtjevu tužiteljice za utvrđivanje zastare podnesenom 10.04.2013. godine.

              Razlozi radi kojih je sud poništio navedena rješenja obrazloženi su na slijedeći način: „Naime, prvostupanjskim upravnim rješenjem odbijen je zahtjev tužiteljice da se utvrdi zastara prava na naplatu doprinosa ne navodeći o kojim razdobljima je riječ. U obrazloženju prvostupanjskog rješenja navedeno je da je glavnica duga doprinosa za mirovinsko osiguranje za šifru prihoda 8214 utvrđena u 2013. godini u iznosu 11.978,75 kuna slijedom čega do dana podnošenja zahtjeva nije prošao rok od pet godina od kada je zastara počela teći prvi puta, deset godina od kad je zastara počela prvi puta teći. Navedeno je obrazloženje nejasno jer iz njega ne proizlazi za koja je razdoblja (po godinama) u 2013. godini utvrđena obaveza tužiteljice za plaćanjem doprinosa koji iznose 11.078,75 kuna. Budući nema podataka na koja se razdoblja odnose dugovanja, rješenje nije moguće ispitati. Iz rješenja nije vidljivo za razdoblje za koje tužiteljica traži utvrđivanje zastare koliki je njen dugovani saldo koji je HZMO predao na naplatu Poreznoj upravi niti su vidljivi podaci potrebni za utvrđivanje zastare, da li je pokrenut postupak zasnivanja založnog prava na nekretnini ili pokretnini, nije vidljivo da li je tijek zastare prekidan i čime, ukoliko je.

Zbog navedenog, sud je mišljenja da je tuženik neosnovano potvrdio prvostupanjsko upravno rješenje jer se pri donošenju istog prvostupanjsko upravno tijelo nije pridržavalo načela materijalne istine, sadržano u članku 8. Zakona o općem upravnom postupku u  smislu kojeg u postupku treba utvrditi pravo stanje stvari i u tu se svrhu moraju utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari.“ 

 

10.              Uvidom u prvostupanjsko rješenje od 09. studenog 2017. utvrđeno je da je zahtjev tužiteljice za utvrđivanje zastare prava na naplatu doprinosa za obvezna osiguranja  odbijen uz obrazloženje u kojemu se navodi:

- da je tužiteljica u poljoprivrednom osiguranju bila od 01.01.1980 do 30.09.1996., te od 01.01.2001. do 12.02.2013.;

-  da je 10.04.2013. tužiteljica podnijela zahtjev za utvrđivanje zastare doprinosa za godine od 2001. do 2013.;

- da su glavnice duga na računu 8214, za navedena razdoblja (2001. do 2013.) utvrđene u 2013., kada je Porezna uprava zaprimila podatak o stjecanju svojstva u osiguranju

- da je zastara prava na utvrđivanje počela teći od 01.01.2014. te nije protekao rok od 5 odnosno 10 godina za utvrđivanje zastare prava na utvrđivanje doprinosa za mirovinsko osiguranje

- da su obveze utvrđene, za svaku od pojedinačno navedenih godina nalogom za ispravak predanih stanja ili knjiženje zaduženja od 19.02.2013. (za 2001. i 2002.), odnosno rješenjem  nadležnog tijela (ukupno 11 prvostupanjskih rješenja od kojih je 3 /za 2011., 2012. i 2013./doneseno 21. ožujka 2013., a preostalih 8 / za 2003. do 2010. godinu/ doneseno 24. travnja 2013.

 

11.   Tuženik je odbio kao neosnovanu žalbu izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja u bitnome navodeći da se na pitanje zastare primjenjuju odredbe članka 229. i 230. Zakona o doprinosima, da je porezna uprava podatak o osiguranju od Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje zaprimila u 2013. godini, pa je pravilno porezno tijelo utvrdilo da nije nastupila relativna niti apsolutna zastara, stoga je žalba odbijena pozivom na odredbe članka 116. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09., dalje: ZUP).

 

12.              Analizom cjelokupnog spisa predmeta, pri ocjeni zakonitosti osporenog rješenja, a polazeći pri tom od sadržaja obrazloženja odluke tuženika, utvrđeno je da su navodima tužbe i tijekom spora pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i primjena prava dovedeni u pitanje. Pored navedenog, prema ocjeni suda utvrđene su povrede odredaba postupka zbog kojih se osporeno i prvostupanjsko rješenje ne mogu ocijeniti zakonitima.

 

13.              Stajalište upravnih tijela prema kojima odbija  zahtjev tužiteljice uz obrazloženje da nije nastupila zastara prava na utvrđivanje doprinosa, jer su obveze doprinosa pojedinačno za godine 2001. do 2013. utvrđene odlukama/rješenjima u 2013. godini, ovaj sud ne može prihvatiti.

 

14.              Naime, obveze doprinosa za 2001. i 2002. godinu utvrđene su na temelju naloga za ispravak predanih stanja ili knjiženje zaduženja novoutvrđene obveze za razdoblje do 31.12.2002. godine (HZMO, PU Sisak, KLASA: 415-03/13-04039464458013, URBROJ: 341-15-08/2-13-1 od 19. veljače 2013.).

Obveze doprinosa za 2003., 2004., 2005., 2006., 2007., 2008., 2009. i 2010. godinu utvrđene su na temelju rješenja  Porezne uprave, Područnog ureda Sisak, Ispostave Petrinja KLASA: UP/I-411-01/13-02/951, 952, 953, 954, 955, 956, 957 i 958, sva izdana dana 24. rujna 2013.,  te su prema dostavnici u spisu tužiteljici dostavljena zajedno dana 26. rujna 2013. godine.

Obveze doprinosa za 2011., 2012. i 2013. godinu utvrđene su rješenjima Porezne uprave, Područnog ureda Sisak, Ispostave Petrinja, KLASA: UP/I-411-01/2013-02/00705, 00706 i 00704, sva izdana 21. ožujka 2013., a ta je rješenja tužiteljica prema dostavnici u spisu zaprimila 04. travnja 2013. godine.

Podnesak tužiteljice naslovljen „zahtjev“ za utvrđivanje zastare doprinosa za 2001. do 2013. godinu podnesen je 14. travnja 2013. godine.

 

15.              Imajući u vidu ovako utvrđene činjenice, prema ocjeni suda prvostupanjsko je javnopravno tijelo bilo dužno, nakon podnesenog zahtjeva tužiteljice, budući da je isti dostavljen navedenom tijelu izdavatelju prvostupanjskih rješenja od 4. travnja 2013. (ukupno 3) u žalbenom roku, vodeći računa prije svega o načelima upravnog postupka, naročito načelu pomoći stranci i pravu stranke na pravni lijek, pozvati stranku na očitovanje radi izjašnjavanja o tome da li podneseni zahtjev predstavlja i žalbu na rješenja o utvrđenim obvezama doprinosa za 2011., 20212. i 2013. (rješenja od 4. travnja 2013.), te zahtjev za utvrđivanje prava na zastaru doprinosa za preostale godine (2001. do 2010. – utvrđene rješenjima od 24. rujna 2013.).

 

16.              Naime, člankom 7. ZUP-a propisano je kad ovlaštena službena osoba (u daljnjem tekstu: službena osoba) tijekom postupka sazna ili ocijeni da stranka ima osnovu za ostvarenje nekog prava, upozorit će je na to, kao i na posljedice njezinih radnji ili propuštanja u postupku, a brinut će se i da neznanje odnosno neukost stranke i drugih osoba koje sudjeluju u postupku ne budu na štetu prava koja im po zakonu pripadaju.

 

17.              Pored navedenog člankom 8. ZUP-a propisano je da u postupku treba utvrditi pravo stanje stvari i u tu se svrhu moraju utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari.

 

18.              U odnosu na preostala pojedinačno navedena rješenja o obvezama doprinosa za godine (2001. do 2010.), nedvojbeno proizlazi da je zahtjev za utvrđivanje zastare prava na utvrđenje doprinosa podnesen 10. travnja 2013., dakle, prije nego je javnopravno tijelo po službenoj dužnosti 24. rujna 2013. donijelo rješenja o utvrđenim obvezama, a bez da je uzelo u obzir da je o prethodno navedenom zahtjevu za zastaru prvo prvostupanjsko rješenje doneseno je isti dan kao i rješenja od 24. rujna 2013. godine. Stoga je prema ocjeni suda prvostupanjsko javnopravno tijelo bilo dužno prilikom donošenja uzeti u obzir činjenicu da je prije donošenja istih stranka, ovdje tužiteljica podnijela zahtjev za utvrđivanje zastare prava na utvrđivanje obveze doprinosa, a koja činjenica je relevantna obzirom na obrazloženje tuženika izneseno u osporenom rješenju.

 

19.              Nadalje, navod tuženika i prvostupanjskog tijela da su tek 2013. godine saznali za činjenicu da je tužiteljica u poljoprivrednom osiguranju, ne može biti dostatna činjenica da se tužiteljici za 13 godina unazad donose rješenja kojima se ista obvezuje na plaćanje doprinosa s osnova statusa osiguranika u poljoprivrednom osiguranju, a bez da je ispitan navod stranke u zahtjevu od 10.04.2013. da nije niti znala da je u poljoprivrednom osiguranju, jer nije dobivala rješenja, uplatnice niti opomene. Ističe se pri tom da iz dostavljene dokumentacije Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje uz podnesak od 25. listopada 2017. proizlazi da je tužiteljica podnijela zahtjev za otpis poljoprivrednog staža za razdoblje od 01.10.1996. do 31.12.2000. u prilogu kojega je i zapisnik o izjavi – nemogućnosti podmirenja duga doprinosa za razdoblje od 01.10.1996. do 31.12.2000., slijedom čega je u evidencijama navedenog tijela utvrđeno osiguranje s osnova poljoprivreda od 01.11.1980 do 30.09.1996., te od 01.01.2001. do 12.02.2013. (ispis iz sustava -obrazac, opći podaci i prijave – odjave osiguranja) a  tužiteljici pravo na starosnu mirovinu priznato s danom 13.02.2013. u svoti od 267,60 kn mjesečno, u koju je uračunat i dodatak na mirovinu, stoga će joj se umjesto određene isplaćivati najniža mirovina u svoti od 1007,16 kn mjesečno, rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Sisku, KLASA: UP/I-140-02/13-01/03946448013, URBROJ: 341-15-05/3-13-005265 od 28. veljače 2013. Pored navedenog napominje se da  tužiteljici u razdoblje mirovinskog staža za priznavanje prava na mirovinu utvrđeno vrijeme od ukupno 16 godina, 09 mjeseci i 00 dana (bez razdoblja za koje je tužiteljici utvrđena obveza plaćanja doprinosa). O svim ovim okolnostima, tuženik niti prvostupanjsko tijelo u svojim odlukama nisu dali ocjenu utjecaja na predmetnu upravnu stvar.

 

20.               Napominje se da je Ustavni sud u brojnim odlukama (npr. odluka broj: U-III/2018 od 8. studenog 2018.) ukazao na to da se u demokratskom društvu posebna važnost pridaje načelu dobrog upravljanja koje podrazumijeva jasne i transparentne radnje tijela javne vlasti koja moraju postupati osobito pažljivo kada je riječ o postupcima o kojima u konačnici ovisi materijalna egzistencija pojedinca. Navedeno osobito podrazumijeva dužnost postupanja na vrijeme, te na prikladan i dosljedan način. Takvo stajalište izrazio je Europski sud za ljudska prava u predmetu M. protiv P. (br. 10373/05, presuda od 15. rujna 2009.) i u predmetu Č. protiv Hrvatske (br. 48921/13, presuda od 26. travnja 2018.).

 

21.              Prema ocjeni suda stajališta Ustavnog suda Republike Hrvatske, primjenjiva su na konkretan predmet u kojemu, javnopravna tijela Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje i Porezna uprava, koji u predmetu utvrđivanja obveze plaćanja doprinosa moraju surađivati, obzirom na to da je do 2003. godine evidenciju i uplatu doprinosa za mirovinsko osiguranje, vršio Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, a od tada zbog promjena  propisa i nadležnosti Porezna uprava, evidentno nisu izvršila svoju obvezu postupanja na vrijeme, u skladu sa zakonom i u javnom interesu, a što je imalo za posljedicu nametanje prekomjernog tereta tužiteljici, kojoj je mirovina  utvrđena u toliko malom iznosu, da joj se isplaćuje najniža mirovina, a priznata rješenjem od 28. veljače 2013. godine, bez uračunavanja mirovinskog staža nakon 1996. godine.

 

22.              Stoga, opravdano navodi tužiteljica u tužbi  kako propust upravnih tijela da izvrše svoje zakonom propisane obveze, ne mogu ići na njenu štetu, niti joj nametnuti, prema ocjeni suda, obzirom na podatke spisa, nerazmjeran, prekomjeran teret. Ističe se pri tom da je obveza izvješćivanja te razmjena podataka bila propisana i člankom 78. Zakona o doprinosima za obvezna osiguranja („Narodne novine“ broj: 147/02., 175/03. i 177/04.), a tako i člancima 225. do 227. Zakona o doprinosima („Narodne novine“, broj: 84/08., 152/08., 94/09., 18/11., 22/12., 144/12., 148/13. i 41/14.).

 

23.              Da  u postupku nije pravilno utvrđeno činjenično stanje u pogledu zastare predmetnih doprinosa proizlazi i iz izlista  - uvid u stanje računa poreznog obveznika Porezne uprave, Ispostave Petrinja od 6. listopada 2020. (u spisu upravnog tijela) iz kojeg proizlazi da je dugovanje tužiteljice za 2002. do 2013., s pripadajućim kamatama za 2013. do 2019. otpisano zbog zastare duga, odnosno kamata, te da saldo, odnosno dospjeli dug iznosi  0,00 kn.

 

24.              Imajući u vidu navedeno, sud je prihvatio osnovanima navode tužbe.

 

25.              Osporenim rješenjem uz obrazloženje koje je dano, povrijeđen je zakon na štetu tužiteljice, pa se to rješenje, kao niti rješenje prvostupanjskog tijela ne mogu ocijeniti zakonitima.

 

26.              Na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 58. stavka 1. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci, pod točkom I.

 

27.              Nakon ove presude prvostupanjsko će tijelo donijeti novo rješenje uvažavajući primjedbe i stajališta suda iznesene u ovoj presudi, sukladno članku 81. stavku 2. ZUS-a.

 

28.              O zahtjevu tužiteljice za naknadom troškova spora odlučeno je primjenom odredaba članka 79. ZUS-a. Sud je cijenio opravdanim i osnovanim zahtjev tužiteljice za naknadom troškova za sastav tužbe sukladno Tbr. 23/1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12., 103/14., 118/14.  107/15., 37/22. i 126/22.) u visini od 250 bodova, što iznosi 331,81 eura, odnosno 2.500,00 kn, a s obračunatim porezom na dodanu vrijednost, u smislu Tbr. 42. Tarife, daje iznos naveden u točki III. izreke, sve kako je i zatraženo. Budući da je sud usvojio tužbeni zahtjev,  skladu s člankom 79. stavkom 4. ZUS-a, naloženo je tuženiku nadoknaditi tužiteljici troškove spora. Dvojno iskazivanje novčane vrijednosti u eurima određeno je prema fiksnom tečaju konverzije 7,53450 sukladno odredbama Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj 57/22. i 88/22.).

 

29.              Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci, točka II.

 

U Zagrebu 6. veljače 2023.

Sutkinja

Mirjana Harapin, v.r.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje presude (članak 66. Zakona o upravnim sporovima).