-1-

Poslovni broj: 4 Us I-1358/2022-10

Poslovni broj: 4 Us I-1358/2022-10

U   I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Valentini Grgić Smoljo, uz sudjelovanje zapisničarke Zdenke Raiz, u upravnom sporu tužitelja S. G. iz V., OIB:…, protiv tuženika Odbora za državnu službu, Z., OIB:…, radi ocjenjivanja državnog službenika, 6. veljače 2023.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Odbora za državnu službu KLASA: UP/II-112-07/20-01/569, URBROJ: 566-01/14-22-3 od 18. studenog 2022.

Obrazloženje

1.               Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-112-07/20-01/569, URBROJ: 566-01/14-22-3 od 18. studenog 2022. poništava se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske resurse, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima KLASA: UP/I 080-07/20-1/5, URBROJ: 511-01-155-20-3790 od 11. ožujka 2020. te se predmet dostavlja prvostupanjskom tijelu na ponovno rješavanje.

2.              Navedenim prvostupanjskim rješenjem se tužitelj, državni službenik Ministarstva unutarnjih poslova, Ravnateljstva civilne zaštite, Područnog ureda civilne zaštite O., Službe civilne zaštite V., Odjela inspekcije, na radnom mjestu Inspektora za civilnu zaštitu ocjenjuje za 2019. ocjenom “USPJEŠAN”.

              3.              Tužitelj je podnio tužbu ovome Sudu u skladu s člankom 3. stavkom 1. točkom 3. i člankom 22. stavkom 2. točkom 2. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS), budući da tuženik nije u zakonom predviđenom roku donio odluku o žalbi tužitelja izjavljenu na prvostupanjsko rješenje od 11. ožujka 2020. U istoj ponavlja navode iz žalbe, te iz kojih razloga je nezadovoljan dobivenom ocjenom te smatra da je tuženik propustio poštivati načela razmjernosti te učinkovitosti i svrhovitosti jer nije odluku donio u godini kada je postupak pokrenut. Smatra da na taj način nije osigurao da tužitelj lakše ostvari svoja prava, odnosno postigne cilj. Predlaže Sudu poništiti prvostupanjsko rješenje i odlučiti da se tužitelj smatra neocijenjenim za 2019.

4.              Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je riješio žalbu tužitelja te je  donio rješenje KLASA: UP/II-112-07/20-01/569, URBROJ: 566-01/14-22-3 od 18. studenog 2022. kojim je poništio prvostupanjsko rješenje i predmet dostavio prvostupanjskom tijelu na ponovno rješavanje.

5.              Odgovor na tužbu i rješenje tuženika od 18. studenog 2022. je dostavljen tužitelju radi očitovanja u skladu s odredbom članka 6. stavka 1. ZUS-a, a koji se očitovao podneskom od 19. prosinca 2022. U istome ponavlja tužbene navode i svoje nezadovoljstvo trajanjem postupka budući da nisu poštivani rokovi, jer mu rješenje još nije dostavljeno, a vraćanje predmeta na ponovni postupak smatra neopravdanim i besmislenim jer će se postupak protegnuti na 2023. Ujedno navodi i da nadređeni službenik više nije u sastavu Ministarstva unutarnjih poslova. Predlaže Sudu odbaciti očitovanje tuženika te usvojiti tužbeni zahtjev i poništiti pobijano prvostupanjsko rješenje, iz čega proizlazi da je proširio tužbeni zahtjev i na poništavanje rješenja tuženika od 18. studenoga 2022.

6.              Budući da je u konkretnom slučaju sporna primjena prava te je Sud činjenice ocijenio nespornima, a da stranke u tužbi i u odgovoru na tužbu ne zahtijevaju održavanje rasprave, Sud je primjenom odredbe članka 36. stavka 1. točke 4. ZUS-a riješio ovaj upravni spor bez rasprave. Time je Sud postupio u skladu s načelom učinkovitosti iz članka 8. ZUS-a na način da se upravni spor provede brzo i bez odugovlačenja, uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova.

7.              Sud je izveo dokaze uvidom u spis, kao i u spis provedenog upravnog postupka te je u smislu odredbe članka 55. stavka 3. ZUS-a utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8.              Iz podataka spisa proizlazi da je prvostupanjskim rješenjem tužitelj ocijenjen za 2019. ocjenom “USPJEŠAN”, u skladu s člankom 86. stavcima 1. i 2. Zakona o državnim službenicima (Narodne novine, broj 92/05. do 98/19.), a u postupku pobliže utvrđenom Uredbom o postupku i kriterijima ocjenjivanja državnih službenika (Narodne novine, broj 133/11., dalje: Uredba). U tom rješenju je navedeno samo da je nadređeni službenik ocijenio tužitelja prema kriterijima propisanim člancima 13. do 15. navedene Uredbe i predložio ocjenu “USPJEŠAN” za 2019., da je tužitelju omogućen uvid u ocjenu i da nije imao primjedbu.

9.              Tuženik je, odlučujući o žalbi tužitelja utvrdio kako je spisu predmeta priloženo Izvješća o učinkovitosti rada, poštivanju službene dužnosti i osobnom ponašanju tužitelja za razdoblje od 1. svibnja 2019. do 31. prosinca 2019. te se u dopisu navodi da je tužitelj bio na višemjesečnom bolovanju, ali je tuženik naveo da to mora proizlaziti iz obrazloženja rješenja o ocjeni. Nadalje, iz Izvješća je razvidno da je tužitelj imao redovan opseg poslova, da su planirani poslovi izvršeni u potpunosti, a imao je i neplaniranih poslova koji nisu navedeni u Izvješću. K tome, da je tužitelju u skladu s člankom 10. stavkom 1. Uredbe omogućen uvid u prijedlog ocjene 5. veljače 2020. i da je tužitelj na istu imao primjedbi.

9.1.               Tuženik je u osporavanom rješenju citirao mjerodavne odredbe Zakona o državnim službenicima i Uredbe te je zaključio kako prema članku 96. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09. i 110/21., dalje: ZUP), a u skladu s člankom 98. stavkom 5. tog Zakona u konkretnom slučaju izostalo argumentirano obrazloženje ocjene, da iz Izvješća proizlazi da je tužitelj obavljao i neplanirane poslove, a da je prvostupanjsko tijelo u potpunosti zanemarilo što može rezultirati višom ocjenom. Stoga, budući da prvostupanjsko rješenje ne sadrži obrazloženje, nije moguće utvrditi razloge za danu ocjenu, te nije izloženo činjenično stanje niti su navedeni konkretni razlozi koji bi upućivali na zaključak da je tužitelj ocijenjen ocjenom koja odgovara učinkovitosti njegovog rada, poštivanju službene dužnosti i osobno ponašanju tijekom razdoblja za koje se isti ocjenjuje.

9.2.               Iz navedenih razloga je tuženik pravilno usvojio žalbu tužitelja te poništio prvostupanjsko rješenje i vratio predmet na ponovni postupak radi ponovnog ocjenjivanja tužitelja. Imajući u vidu propisano člankom 117. stavkom 2. ZUP-a prema kojem kada je za donošenje novoga rješenja, s obzirom na prirodu upravne stvari, nužno neposredno rješavanje prvostupanjskog tijela, a drugostupanjsko tijelo utvrdi da rješenje treba poništiti, dostavit će predmet na ponovno rješavanje prvostupanjskom tijelu, a što je upravo konkretan slučaj, zakonito je odlučeno osporavanim rješenjem.

9.3.              S obzirom na traženje tužitelja da Sud sam meritorno riješi predmetnu upravnu stvar, u konkretnom slučaju, u skladu sa člankom 4. stavkom 2. ZUS-a, Sud ne može upravni spor voditi o pravilnosti pojedinačne odluke donesene primjenom slobodne ocjene javnopravnog tijela, nego zakonitosti takve odluke, granicama ovlasti i svrsi radi koje je ta ovlast dana, odnosno diskrecijska je ovlast tužiteljevog nadređenog ocijeniti ga ponovno, pri čemu mora voditi računa o primjedbama tuženika iz osporavanog rješenja.

10.              Tužitelj će imati mogućnost nakon ponovno provedenog prvostupanjskog postupka, ukoliko bude nezadovoljan, osporavati utvrđeno i štititi svoja prava u tom postupku i iznositi prigovore koji su sadržani u ovoj tužbi, budući da je prvostupanjsko rješenje koje tužitelj osporava poništeno i ne proizvodi pravne učinke.

11.              Slijedom iznesenoga, Sud je osporavano rješenje tuženika ocijenio zakonitim te je na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan i odlučeno je kao u izreci presude.

U Osijeku 6. veljače 2023.

                                                                                                               Sutkinja

                                                                                             Valentina Grgić Smoljo,v.r.

              Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba protiv presude odgađa izvršenje presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).