- 1 -              I Kž SODO-1/2023-2

 

 

 

 

 

Broj: I Kž SODO-1/2023-2

 

 

 

O D L U K A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, po sucu Meliti Božičević-Grbić kao sucu pojedincu, u postupku povodom odluke Državnoodvjetničkog vijeća (dalje: DOV), broj DOVO-6/2021-250 od 12. siječnja 2023., o produljenju privremenog udaljenja od obavljanja državnoodvjetničke dužnosti D. J., zamjenika Glavne državne odvjetnice Republike Hrvatske, odlučujući o žalbi D. J. podnesenoj protiv te odluke, dana 6. veljače 2023.,

 

o d l u č i o   j e:

 

Odbija se žalba D. J., zamjenika Glavne državne odvjetnice Republike Hrvatske, kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom se odlukom D. J., zamjeniku Glavne državne odvjetnice Republike Hrvatske, produljuje privremeno udaljenje od obavljanja državnoodvjetničke dužnosti, određeno odlukom od 10. listopada 2022., br. DOVO-6/2021-234, na rok od daljnja tri mjeseca, računajući od 14. siječnja 2023. (toč. I. izreke), a za vrijeme privremenog udaljenja isti ima pravo na jednu polovinu plaće (toč. II. izreke).

 

2. Protiv te odluke žali se zamjenik Glavne državne odvjetnice Republike Hrvatske D. J., putem braniteljice V. A., odvjetnice iz Z.,  zbog „bitnih povreda postupka (posebice prava na pravično suđenje, u sljedećim  aspektima: prava na neovisni i nepristrani sud, prava na odluku utemeljenu na zakonu, prava na adversijalni postupak, prava na obranu, prava na obrazloženu odluku, prava na presumpciju nevinosti, prava na učinkovito sredstvo pravne zaštite), povrede zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja“. Predlaže „usvojiti ovu žalbu i ukinuti osporenu odluku, uz jasno obrazloženje da se D. J. ima pravo vratiti na rad.“

 

3. Žalba nije osnovana.

 

4. Žalitelj prigovara da je u donošenju pobijane odluke „sudjelovala i osoba kojoj je članstvo u DOV-u  isteklo 17. 12.2022.“ pa da je stoga vijeće bilo nepropisno sastavljeno čime da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22.; dalje: ZKP/08.) „koja istovremeno predstavlja povredu prava na pravično suđenje, zajamčeno čl. 29. Ustava RH i člankom 6. EKLJP.“ Pojašnjava da je u vrijeme izbora S. F. za članicu vijeća na snazi bio Zakon o državnoodvjetničkom vijeću („Narodne novine“ broj 67/18., 126/19.; dalje: ZODOV-19) prema kojem vrijeme na koje je izabran član vijeća počinje teći od dana izbora. Međutim ta je odredba izmijenjena Zakonom o izmjenama i dopunama ZODOV („Narodne novine“ broj 80/22.; dalje: ZID ZODOV-22) „tako da mandat od četiri godine počinje teći od dana polaganja prisege, ali Zakonom nije predviđena retroaktivna primjena te zakonske odredbe.“

 

5. Protivno tvrdnji žalitelja, odluku nije donijelo nepropisno sastavljeno vijeće. Naime, uz žalbu je priložena Odluka o utvrđivanju rezultata izbora za članove DOV-a iz reda zamjenika državnih odvjetnika koju je Povjerenstvo za izbor članova DOV-a objavilo 1. veljače 2019., dok iz obrazloženja pobijane odluke proizlazi da mandat vijeću ističe 5. veljače 2023. Budući da je u čl. 32. ZID ZODOV-a propisano da taj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u „Narodnim novinama“, osim čl. 27. toga Zakona, to je jasno da je u vrijeme donošenja pobijane odluke ZID ZODOV-22  stupio na snagu (19. srpnja 2022.) te da, shodno čl. 4. ZID ZODOV-22 i izmijenjenoj odredbi čl. 35. st. 1. ZODOV-22 članovima vijeća vrijeme na koje su izabrani teče od dana polaganja prisege.

 

6. Žalitelj nije u pravu ni kada navodi da je Visoki upravni sud Republike Hrvatske (dalje: VUSRH) poništio „inicijalnu odluku DOV-a od 13.04.2021. kojom je određeno privremeno udaljenje D. J., pa se posljedično ne mogu produljivati učinci poništene odluke, jer poništenje odluke ima učinak ex tunc.“

 

7. Naime, iz obrazloženja spomenute presude VUSRH (priložene uz žalbu) proizlazi da je, uz pitanje stvarne nadležnosti za odlučivanje, razmatrana zakonitost i pravilnost prve odluke da se žalitelj privremeno udalji od obavljanja državnoodvjetničke dužnosti s danom 14. travnja 2021. na rok od tri mjeseca. Taj je sud utvrdio da spomenuta odluka DOV-a ima takve nedostatke pri obrazlaganju „razloga za zakonski osnovano udaljenje od obavljanja državnoodvjetničke dužnosti, pa proizlazi da je donesena suprotno odredbi članka 98. stavka 5. ZUP-a, a koju nezakonitost prvostupanjski upravni sud u postupku sudske kontrole zakonitosti pobijane odluke nije utvrdio i time povrijedio zakon na štetu tužitelja.“ Po ocjeni VUSRH „nije moguće otkloniti kao neosnovane prigovore tužitelja o bitnoj povredi pravila postupka zbog manjkavog obrazloženja odluke i pogrešnoj primjeni materijalnog prava njemu na štetu pa je ...usvojena žalba i poništena pobijana presuda...te naloženo tuženiku [DOV] provođenje ponovnog postupka, u kojem će...donijeti novu na zakonu osnovanu odluku.“

 

7.1. Prema tome, proizlazi da je prva odluka kojom je određeno privremeno udaljenje žalitelja od obavljanja državnoodvjetničke dužnosti donijeta  prije pokretanja stegovnog postupka, te je shodno odluci VUSRH imala takve nedostatke u razlozima zbog kojih je postupak ponovnog odlučivanja o mjeri udaljenja valjalo ponoviti.

 

7.2. Jednako tako, iz spisa predmeta razvidno je da je nakon pokretanja stegovnog postupka, dakle nakon donošenja prve odluke o udaljenju, DOV u više navrata odlučivao o istoj mjeri, kako se to i navodi u pobijanom rješenju (odlomak 2.) i odluke su bile pobijane žalbama o kojima je odlučivao Vrhovni sud Republike Hrvatske. Ovdje je od značaja istaknuti da su nakon (prve) odluke DOV od 13. travnja 2021., uslijedile još dvije odluke od 13. srpnja 2021. i 6. rujna 2021. koje je Vrhovni sud Republike Hrvatske ukinuo jer nisu sadržavale valjano obrazloženje zbog čega ih nije bilo moguće ispitati. Tek su potom donijete odluke o privremenom udaljenju žalitelja od obavljanja državnoodvjetničke dužnosti ocijenjene kao zakonite i pravilne. Iz navedenih razloga, presuda VUSRH nema značaj koji joj pridaje žalitelj.

 

8. Nije u pravu žalitelj ni kada tvrdi da je pobijanu odluku DOV „donio proprio motu, bez saslušanja D. J., usprkos njegovom zahtjevu ... pa takvim arbitrarnim tumačenjem i primjenom Zakona DOV povrjeđuje ustavna i konvencijska prava D. J.“ odnosno da mu nije „omogućeno pravo na obranu, jer mu nije omogućeno da se na bilo koji način očituje prije donošenja odluke o novom produljenju njegovog udaljavanja od dužnosti“ čime da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 5. ZKP/08. i teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje.

 

9. Naime, polazeći od zakonske regulative koja uređuje stegovni postupak (čl. 85. do 99. ZODOV-22) kao i činjenicu da je o istovjetnim prigovorima Vrhovni sud Republike Hrvatske već odlučivao (I Kž-SODO-4/2022, I Kž-SODO-4/2021), valja ponoviti da odluku o privremenom udaljenju od obavljanja državnoodvjetničke dužnosti, a potom i odluke o produljenju te mjere donosi DOV bez obavještavanja o tome i bez sudjelovanja na bilo koji način zamjenika o čijem se privremenom udaljenju od obavljanja državnoodvjetničke dužnosti odlučuje, time da za odluku o produljenju mjere nije potreban poseban prijedlog.

 

10. Neosnovana je i tvrdnja kako ne postoje opravdani razlozi za nastavak privremenog udaljenja žalitelja od obavljanja državnoodvjetničke dužnosti.

 

11. Naime, nije sporno da je zakonska osnovanost pobijane odluke utemeljena na činjenici da se protiv žalitelja vodi stegovni postupak povodom zahtjeva ovlaštenog predlagatelja koji je predložio izricanje kazne razrješenja od dužnosti i privremeno udaljenje.

 

11.1. U odnosu na opravdanost razloga za fakultativno udaljenje u pobijanoj su odluci iznijeti iscrpni i razumni razlozi. Prije svega DOV zaključuje da se okolnosti relevantne za opstojnost predmetne mjere nisu izmijenile uz naglasak kako su posljednje tri odluke (od 12. travnja 2022., 11. srpnja 2022. i 10. listopada 2022.) „potvrđene Odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske.“ Uz opširno prenošenje mišljenja Etičkog povjerenstva od  16. studenog 2020., da je članstvo u udrugama S. z. u suprotnosti sa Etičkim kodeksom državnih odvjetnika i zamjenika državnih odvjetnika, posebnim naglaskom na koliziju prisege koju polažu državnoodvjetnički dužnosnici prije stupanja na dužnost sa prisegom člana m. u. pa je već time povrijeđeno načelo nepristranosti. Pored toga zaključak je Etičkog povjerenstva kako članstvo u s. l., osim što je nedopustivo sa stajališta Etičkog kodeksa stavlja državnoodvjetničkog dužnosnika u „permanentno stanje potencijalnog sukoba interesa“ te „nedopustivu situaciju podijeljene lojalnosti što dovodi u pitanje ... profesionalnu podobnost za obavljanje državnoodvjetničke funkcije.“

 

11.2. Polazeći dakle od mišljenja i zaključka Etičkog povjerenstva, kako članstvo u m. u., koju karakterizira tajnost, zatvorenost, čvrsti ustroj i unutarnja stega, uz posebnu inicijaciju i ozbiljnu prisegu, DOV ocjenjuje da sve navedene okolnosti kompromitiraju i onemogućuju žalitelja u redovnom obavljanju svoje dužnosti. Pored toga navedeni su razlozi razmjernosti i nužnosti te osobito prevladavajući interes zaštite ugleda i povjerenja javnosti u državno odvjetništvo budući da stegovni postupak i dalje traje kako je podrobno argumentirano u pobijanoj odluci. Premda zaključni navod DOV-a kako će razlozi za privremeno udaljenje od obavljanja dužnosti postojati „sve dok pravomoćnom odlukom ... ne bude konačno odlučeno o stegovnoj odgovornosti“ sugerira unaprijed stvoreni stav o opravdanosti daljnjih produljenja mjere, budući da je svaku odluku o produljenju mjere potrebno obrazložiti i podložna je ispitivanju drugostupanjskog tijela, time nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje.

 

12. Slijedom navedenog, kako su u pobijanoj odluci navedeni dostatni razlozi relevantni za odluku o produljenju mjere privremenog udaljenja i nakon što je pobijana odluka ispitana u smislu čl. 494. st. 4. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 6. veljače 2023.

 

SUDAC

Melita Božičević-Grbić, v.r.