1

                            Poslovni broj: 21 Ovr-33/2023-5

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

I

 

Z A K LJ U Č A K

 

              Općinski sud u Karlovcu po sucu Josipu Štrucelju, na temelju prijedloga sudske savjetnice Zrinke Ban, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja R. d.o.o. iz Z., S. a., OIB:…, zastupanog po Odvjetničkom društvu Ž., B. & A. d.o.o. iz Z., protiv ovršenika I. V. iz K., B., OIB:…, zastupanog po Odvjetničkom društvu Ž. & p. d.o.o. iz Z., radi odlučivanja o prijedlogu ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, 6. veljače 2023.

 

r i j e š i o    j e

 

Odbija se prijedlog ovršenika kojim se nalaže F. a. da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava.

 

z a k lj u č i o   j e

 

Upućuje se ovršenik I. V. iz K., B., OIB:…., da u roku od petnaest dana od dostave zaključka pokrene parnicu protiv ovrhovoditelja, radi proglašenja postupka izravne naplate nedopuštenim zbog razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7. Ovršnog zakona.

 

 

Obrazloženje

 

              1. Ovršenik u svom prijedlogu navodi kako je dana 15. prosinca 2022. zaprimio obavijest Financijske agencije da je ovrhovoditelj zatražio naplatu novčane tražbine na teret računa i novčanih sredstava ovršenika. Navodi kako je izravna naplata novčane tražbine zatražena temeljem bjanko zadužnice javnog bilježnika I. V. iz Z., poslovni broj OV-…od 8. srpnja 2019. te je zaplijenjen iznos od 23.923,57 kn, dok je u preostalom iznosu od 1.115.500,70 kn zadužnica ostala nenaplaćena te je zavedena u redoslijed naplate. Ovršenik navodi kako je on zaposlenik ovrhovoditelja te radi na radnom mjestu k. m.. Navodi kako je tijekom 2019. ovrhovoditelj sa društvom E. S. d.o.o. OIB:… (dana 02.09.2021 rješenjem Tt-…-1. brisan iz registra) bio u poslovnom odnosu temeljem kojeg navedeno društvo nije isplatilo kupovninu za dvije cisterne goriva temeljem 4 naloga za sukcesivnu isporuku vrijednosti cca 950.000,00 kn te se povodom toga protiv društva E. S.d.o.o. i njezinog tadašnjeg direktora J. B. vodio kazneni postupak. Navodi kako neovisno o činjenici da je ovršenik koordinator maloprodaje i ni na koji način ne snosi odgovornost za činjenicu kako poslovni partner ovrhovoditelja nije izvršio isplate ovrhovoditelju koje je bio dužan temeljem pravnog posla, ovršenika je njegov poslodavac, ovdje ovrhovoditelj, zahtijevao da potpiše predmetnu zadužnicu kako bi u njegovim očima otklonio svaku sumnju po pitanju eventualnog sudioništva u kaznenom djelu za koje su se teretili društvo E. S. d.o.o. i njezin direktor J. B.. Navodi i kako mu je rečeno da će potpisom predmetne zadužnice u očima poslodavca dokazati da je „nevin“ te je on predmetnu zadužnicu potpisao u svrhu osiguranja naplate potraživanja u slučaju da se u kaznenom postupku utvrdi kaznena odgovornost ovršenika i obveza naknade štete istoga zbog činjenice kako ovrhovoditelju nije podmirena kupovnina od strane društva E. S. d.o.o. za 2 cisterne goriva temeljem 4 naloga za sukcesivnu isporuku. Navodi da kako bi dokazao svoju vjernost poslodavcu te mu dokazao kako ne postoji ni najmanja mogućnost sudjelovanja u počinjenom kaznenom djelu na strani ovršenika (iako za to nije bilo apsolutno nikakve objektivne potrebe) potpisao predmetnu zadužnicu, a sve u svrhu kako bi poslodavac, ovdje ovrhovoditelj, u slučaju da se utvrdi eventualna kaznena suodgovornost ovršenika u kaznenom postupku vođenom protiv društva E. S. d.o.o. i J. B. radi ne isplate kupovnine za 2 cisterne goriva, imao efikasno sredstvo naplate na raspolaganju. Slijedom svega, prethodno navedeno je i bio razlog i pravna osnova temeljem koje je izdana predmetna zadužnica te temeljem čega je ista eventualno mogla biti stavljena na naplatu protiv ovršenika po ispunjenju gore navedenog uvjeta utvrđenja kaznenopravne odgovornosti ovršenika u postupku koji se vodio povodom prijevarne neisplate goriva. Ovršenik nadalje navodi kako protiv njega nikada nije utvrđena kaznenopravna odgovornost prijevarnog postupanja u navedenom pravnom poslu niti su službena tijela ikada sumnjičila ovršenika. Dapače, protiv ovršenika nikada se i nije vodio kazneni postupak bilo koje vrste, a što je jasno vidljivo iz kaznene evidencije ovršenika. Iz svega prethodno navedenog ovršenik navodi kako nije razvidno iz kojeg razloga je ovrhovoditelj podnio predmetnu zadužnicu na naplatu uzevši u obzir činjenicu kako ovršeniku nije utvrđena kaznenopravna odgovornost po pitanju ne isplate kupovnine od strane društva E. S. d.o.o. Slijedom navedenog, ovršenik predlaže da Naslovni sud temeljem članka 210. stavka 1. Ovršnog zakona, u zakonskom roku propisanom člankom 210. stavkom 3. istog zakona donese rješenje kojim će pljenidbu i prijenos novčanih sredstava određen temeljem bjanko zadužnice izdana od strane javnog bilježnika I. V. iz Z., poslovni broj: OV-…od 8. srpnja 2019. proglasiti u cijelosti nedopuštenim te tako doneseno rješenje bez odgode proslijedi Financijskoj Agenciji, ovo iz razloga što potraživanje ovrhovoditelja ne postoji te isti ni na koji način nije ovlašten temeljem predmetne zadužnice provoditi postupak prisilne naplate protiv ovršenika jer nije ostvaren uvjet iz osnovnog pravnog posla koji bi opravdao aktivaciju zadužnice. Također, ovršenik predlaže da do donošenja odluke o nedopustivosti prijenosa zaplijenjenog iznosa odnosno do pravomoćnog okončanja parnice na koju će potencijalno biti upućen ovršenik, sud donese rješenje o odgodi prijenosa zaplijenjenih sredstava te takvo rješenje također bez odgode dostavi F. A., a to iz razloga što bi ovršenik provedbom ovrhe, odnosno prijenosom cjelokupno zaplijenjenog iznosa novčanih sredstava na račun ovrhovoditelja, trpio nenadoknadivu odnosno teško naknadivu štetu budući da ne bi imao mogućnosti ostvarivati osnovne životne potrebe, živjeti u stanu koji iznajmljuje jer nema vlastitu nekretninu te skrbiti za sebe i svoju obitelj (nezaposlena žena te dijete od 1.5 godina), a jasno je kako ovrhovoditelj u potpunosti neosnovano pokušava naplatiti novčani iznos koji je iznimno visok te na što nema nikakvo pravo.

 

2. Prijedlog ovršenika dostavljen je ovrhovoditelju radi očitovanja te se isti očitovao na način da je u cijelosti osporio navode ovršenika te je predložio da sud odbije prijedlog ovršenika.

 

3. Odredbom članka 210. Ovršnog zakona (˝Narodne novine˝, broj: 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022. – dalje: OZ) stavkom 1. propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. stavka 1. ovoga Zakona, prema odredbi članka 209. stavka 5. ovog Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidbu i prijenos proglasiti nedopuštenim. Stavkom 2. istoga članka propisano je da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.).

 

4. Odredbom članka 52. stavkom 1. OZ-a propisano je da će sud prvoga stupnja, ako je žalba izjavljena iz razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7. i točaka 9. do 11. ovoga Zakona, dostavit žalbu ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od osam dana, dok je stavkom 3. istoga članka propisano, ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od osam dana, sud prvoga stupnja donijet će bez odgode zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz stavka 1. ovoga članka zbog kojeg je izjavio žalbu.

 

5. Ovršenik je podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim zbog razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7. OZ-a, jer da ovrhovoditelj nije ovlašten na temelju ovršne isprave protiv ovršenika.

 

6. Slijedom navedenog, sukladno odredbi članka 210. stavka 2. u vezi sa člankom 52. stavkom 3. OZ-a, valjalo je zaključkom uputiti ovršenika da u roku od petnaest dana od dostave zaključka pokrene parnicu protiv ovrhovoditelja te je odlučeno kao u zaključku.

 

7. Prijedlog ovršenika za odgodom ovrhe nije osnovan.

 

8. Ovršenik u svom prijedlogu predlaže da sud donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava navodeći kako bi ovršenik provedbom ovrhe, odnosno prijenosom cjelokupno zaplijenjenog iznosa novčanih sredstava na račun ovrhovoditelja, trpio nenadoknadivu odnosno teško naknadivu štetu budući da ne bi imao mogućnosti ostvarivati osnovne životne potrebe, živjeti u stanu koji iznajmljuje jer nema vlastitu nekretninu te skrbiti za sebe i svoju obitelj (nezaposlena žena te dijete od 1.5 godina), a jasno je kako ovrhovoditelj u potpunosti neosnovano pokušava naplatiti novčani iznos koji je iznimno visok te na što nema nikakvo pravo.

 

9. Odredbom članka 210. stavkom 2. OZ-a propisano je da se na prijedlog za odgodu prijenosa na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovog Zakona o odgodi ovrhe.

 

              10. Odredbom članka 65. OZ-a propisano je kako na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu:

1. ako je protiv odluke na temelju koje je određena ovrha izjavljen pravni lijek,

2. ako je podnesen prijedlog za povrat u prijašnje stanje u postupku u kojemu je donesena odluka na temelju koje je određena ovrha ili prijedlog za ponavljanje postupka,

3. ako je podnesena tužba za poništaj presude izbranoga suda na temelju koje je određena ovrha,

4. ako je podnesena tužba za stavljanje izvan snage nagodbe ili javnobilježničke isprave na temelju koje je dopuštena ovrha ili tužba za utvrđenje njezine ništavosti,

5. ako je ovršenik protiv rješenja o ovrsi izjavio žalbu iz članaka 52. ili 53. ovoga Zakona ili podnio tužbu iz članaka 52. ili 55. ovoga Zakona,

6. ako je ovršenik izjavio žalbu protiv rješenja kojim je potvrđena ovršnost ovršne isprave, odnosno ako je podnio prijedlog za ponavljanje postupka u kojemu je to rješenje doneseno,

7. ako ovršenik ili sudionik u postupku zahtijeva otklanjanje nepravilnosti pri provedbi ovrhe,

8. ako ovrha, prema sadržaju ovršne isprave, ovisi o istodobnom ispunjenju neke obveze ovrhovoditelja, a ovršenik je uskratio ispunjenje svoje obveze zato što ovrhovoditelj nije ispunio svoju obvezu niti je pokazao spremnost da je istodobno ispuni,

9. ako je Vlada Republike Hrvatske proglasila katastrofu sukladno propisu kojim se uređuje sustav zaštite i spašavanja građana, materijalnih i drugih dobara u katastrofama i velikim nesrećama, a ovršenik je na dan donošenja odluke o proglašenju katastrofe imao prebivalište ili sjedište i obavljao djelatnost na području za koje je proglašena katastrofa,

10. ako se vodi kazneni postupak po službenoj dužnosti u vezi s tražbinom zbog čijeg se prisilnog ostvarenja vodi ovršni postupak,

11. ako ovršna javnobilježnička isprava potječe iz ugovora koji je zaključio potrošač te je, ovisno o raspoloživim dokazima, vjerojatna ništetnost jedne ili više ugovornih odredbi, do podnošenja tužbe za stavljanje izvan snage nagodbe ili javnobilježničke isprave na temelju koje je dopuštena ovrha ili tužbe za utvrđenje njezine ništetnosti, a najdulje u trajanju do 30 dana.

             

11. Dakle, navedeni uvjeti moraju biti kumulativno ispunjeni. Ovršenik je podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i zaključkom je upućen na pokretanje parnice primjenom odredbe članka 210. stavka 2. u vezi člankom 55. stavkom 1. OZ-a, pa ukoliko isti pokrene parnicu bio bi ostvaren razlog iz članka 65. stavka 1. točke 5. OZ-a. Međutim, u vezi druge pretpostavke koja se odnosi na vjerojatnost da bi provedbom ovrhe ovršenik trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, odnosno da je odgoda ovrhe potrebna da bi se spriječilo nasilje, ističe se kako je člankom 173. OZ-a određeno ograničenje ovrhe na primanjima te je time propisan tzv. egzistencijalni minimum od dvije trećine prosječne netoplaće u Republici Hrvatskoj, a ako ovršenik prima plaću koja je manja od prosječne netoplaće u Republici Hrvatskoj, od ovrhe je izuzet iznos u visini tri četvrtine plaće ovršenika, ali ne više od dvije trećine prosječne netoplaće u R. Hj. Slijedom toga, ovaj sud navodi kako je zakonom propisan iznos koji se najviše može mjesečno plijeniti ovršeniku kako bi se istoga zaštitilo i kako mu ne bi bila ugrožena materijalna egzistencija.

 

              12. Slijedom navedenog, sud je odlučio kao u izreci.

 

U K. 6. veljače 2023.

 

 

Prijedlog odluke izradila                                                                                     Sudac: Josip Štrucelj

sudska savjetnica: Zrinka Ban

 

 

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv rješenja nezadovoljna stranka može uložiti žalbu. Žalba se podnosi putem ovog suda na županijski sud, pisanim putem, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku u roku od 8 dana od dana pisanog primitka istog.

 

Protiv zaključka žalba nije dopuštena.

 

Dostavljeno:

1. OD Ž., B. & A. d.o.o. iz Z.

2. OD Ž. & p. d.o.o. iz Z. uz podnesak od 24.1.2023.