1              Poslovni broj: K-183/2019-112

 

              REPUBLIKA HRVATSKA              

              Općinski sud u Pazinu              

Narodnog doma 2/b, 52 000 Pazin              

Poslovni broj: K-183/2019-112

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E 

 

P R E S U D A

 

 

Općinski sud u Pazinu, po sutkinji N. C., kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke S. B., u kaznenom predmetu protiv 1. okrivljenika D. T. i dr., optuženih optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Puli-Pola, Stalne službe u Pazinu broj: K-DO-3388/2016 od 17. kolovoza 2016. (sada Općinsko državnog odvjetništvo u Pazinu broj: K-DO-680/2020) zbog kaznenog djela iz čl. 229. st. 1. t. 1. u svezi s čl. 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 - dalje u tekstu: KZ/11), nakon održane javne rasprave zaključene 3. veljače 2023. u nazočnosti zastupnika optužbe I. B., zamjenika ODO u Pazinu, 1. okrivljenika D. T., 2. okrivljenika M. H. te branitelja 1. okrivljenika V. V., odvjetnika u R., donio je te 6.

veljače 2023. u nenazočnosti stranaka objavio je i

 

p r e s u d i o   j e

 

1.                 okrivljenik D. T. (ranije D. S.), sin B. i Z. rođ. H., rođen 10. ožujka 1978. u V., B., državljanin B. i H., R., hrvatski jezik razumije u jeziku i pismu, s prebivalištem u S., S. H. 48, BiH i boravištem u N., C. S.. 20, H., automehaničar, zaposlen u Njemačkoj s mjesečnim primanjima od 1.100,00 eura, bez drugih primanja, nema u vlasništvu nekretnine ni pokretnine veće vrijednosti, oženjen, otac sedmero djece od kojih je troje maloljetno, vojsku nije služio, prema vlastitoj izjavi ne vodi se drugi kazneni postupak protiv njega 

 

i

 

2.                 okrivljenik M. H., sin D. i L. rođ. T., rođen 16. veljače 1985. u Z., R. S., državljanin R. S. i B. i H., R., u RH stranac na privremenom boravku do 2021.g., nakon toga zatraženo ponovno odobrenje o kojem još nije odlučeno, s boravkom u Rijeci, Braće Bačića 23, prijavljenim prebivalištem u B., N. 15, ali na toj adresi ne boravi, ugostitelj, trenutno nezaposlen, uzdržava se od dječjeg doplatka kojeg prima supruga L. O., oženjen, otac osmero djece od kojih su svi maloljetni, nema u vlasništvu nekretnine ni pokretnine veće vrijednosti, vojsku nije služio, prema vlastitoj izjavi ne vodi se drugi kazneni postupak protiv njega

k r i v i  s u

što su:

 

zajednički i dogovorno,

 

dana 17. srpnja 2016., u 03,05 sati, u R., u turističkom naselju V., zajednički i dogovorno, obojica s ciljem da protupravno prisvoje tuđe pokretne stvari do kojih uspiju doći, uporabom odvijača nasilno otvarali lijeva prednja vrata kampera marke „F. D.“, registarskih oznaka A. B. 868 u vlasništvu A. U. forsirajući u predjelu brave, a sve kako bi ušli u unutrašnjost istog, u čemu nisu uspjeli i nisu uspjeli ništa otuđiti jer su ih pritom spriječili policijski službenici PP Rovinj koji su ih uhitili, 

 

dakle, s namjerom da provaljivanjem dođu do stvari iz zatvorenih zgrada i prostora i tuđe pokretne stvari oduzmu drugome te da ih protupravno prisvoje, poduzeli radnje koje prostorno i vremenski prethode ostvarenju bića kaznenog djela teške krađe,

 

čime su počinili, svaki, kazneno djelo protiv imovine – teškom krađom u pokušaju – iz čl. 229. st. 1. toč. 1. KZ/11 u svezi čl. 228. st. 1. KZ/11 u svezi s čl. 34. i čl. 36. st. 2. KZ/11.

 

pa se 1. okrivljeniku D. T. za jedno kazneno djelo iz čl. 229. st. 1. toč. 1. KZ/11 izriče 

 

KAZNA ZATVORA 

U TRAJANJU OD 1 (jedne) GODINE i 6 (šest) MJESECI

 

Temeljem odredbe čl. 54. KZ/11 1. okrivljeniku D. T. u izrečenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci uračunava se vrijeme provedeno u istražnom zatvoru kao i svako drugo oduzimanje slobode i to od trenutka uhićenja dana 17. srpnja 2016. godine u 03,05 sati pa nastavno vrijeme koje je proveo u istražnom zatvoru do puštanja na slobodu dana 28. srpnja 2016. nakon uplate jamčevine.

 

              2. okrivljenik M. H. se za jedno kazneno djelo iz čl. 229. st. 1. toč. 1.

KZ/11 osuđuje na 

 

KAZNU ZATVORA 

U TRAJANJU OD 7 (sedam) MJESECI 

 

              a temeljem čl. 56. KZ/11 2. okrivljeniku M. H. se izriče

 

UVJETNA OSUDA

 

kojom se određuje da se kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci na koju je 2. okrivljenik M. H. osuđen neće izvršiti ukoliko 2. okrivljenik u roku od 2 (dvije) godine od dana pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.

 

Temeljem odredbe čl. 54. KZ/11 2. okrivljeniku M. H. u izrečenu kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci uračunava se vrijeme provedeno u istražnom zatvoru kao i svako drugo oduzimanje slobode i to od trenutka uhićenja dana 17. srpnja 2016. godine u 03,05 sati pa nastavno vrijeme za koje je bio lišen slobode do puštanja na slobodu dana 18. srpnja 2016.

 

Temeljem odredbe iz čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76,09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 - dalje u tekstu: ZKP/08) 1. okrivljeniku D. T. se nalaže podmiriti troškove ovog kaznenog postupka i to trošak paušala u iznosu od 199,08 eura[1] / 1.500,00 kuna (trošak iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08), trošak očevida na mjestu događaja, pretrage osobnog automobila i izrade fotodokumentacije te putni trošak svjedoka u ukupnom iznosu od 255,58 eura1 / 1.925,64 kuna (trošak iz čl. 145. st. 2. toč. 1. ZKP/08), odnosno sveukupno 454,66 eura1 (četiristopedesetčetiri eura i šezdesetšest centi) / 3.425,64 kuna (tritisućečetiristodvadesetpet kuna i šezdesetčetiri lipe) u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti ove presude u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske.

 

Temeljem odredbe iz čl. 148. st. 6. ZKP/08 2. okrivljenik M. H. u cijelosti se oslobađa dužnosti naknade troškova ovog kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. t. 1. do 6. ZKP/08.

 

 

Obrazloženje

 

1.                 Općinsko državno odvjetništvo u Puli-Pola, Stalna služba u Pazinu, podnijelo je 17. kolovoza 2016. optužnicu broj K-DO-3388/2016 od 11. kolovoza 2016., sada Općinsko državno odvjetništvo u Pazinu broj: K-DO-680/2020 (dalje u tekstu: ODO u Pazinu) protiv 1. okrivljenika D. S., sada D. T. (dalje u tekstu: 1. okrivljenik) i 2. okrivljenika M. H. (dalje u tekstu: 2. okrivljenik), kojom ih tereti da su počinili kazneno djelo protiv imovine – teškom krađom u pokušaju – iz čl. 229. st. 1. toč. 1. u svezi s čl. 34. i čl. 36. st. 2. Kaznenog zakona.

 

2.                 Rasprava je održana u kontinuitetu dana 12. listopada 2022., 28. studenog 2022. i 3. veljače 2023. (nakon što je u više navrata zbog proteka tromjesečnog roka i promjene sastava suda započinjala ispočetka), a na raspravi održanoj 12. listopada 2022. 1. okrivljenik i 2. okrivljenik, upitani o stavu prema optužbi, izjavili su da se ne osjećaju krivima za počinjenje kaznenog djela koje im se optužnim aktom stavlja na teret te da optužbu osporavaju u cijelosti.

 

3.                 Temeljem čl. 404. st. 5. ZKP/08 rasprava od dana 28. studenog 2022. održana je u odsutnosti 1. okrivljenika i 2. okrivljenika, a budući da su isti na tu raspravu uredno pozvani, nisu pristupili, izostanak nisu opravdali, a prije toga su iznijeli stav o optužbi te je sud ocijenio da njihova prisutnost na toj raspravi nije nužna. Okrivljenici su bili uredno upozoreni o mogućnosti da im se sudi u odsutnosti, te je i branitelj 1. okrivljenika bio suglasan da se ta rasprava provede u odsutnosti njegove stranke.

 

4.                 U dokaznom postupku 1. okrivljenik i 2. okrivljenik su iznijeli svoju obranu (na kraju dokaznog postupka), ispitani su svjedoci A. S., H. R. i J. P., s time da je iskaz svjedoka J. P. nakon što je rasprava počela iznova pročitan na temelju čl. 431. st. 1. t. 7. i 8. ZKP/08 jer je isti bio ispitan pred istim predsjednikom vijeća i u prisustvu svih stranaka, također su pročitani materijalni dokazi u spisu i to: izvješće o zaticanju PP Rovinj od 17. srpnja 2016. (list 3-4, 18) u dijelu u kojem nije izdvojeno kao nezakoniti dokaz, potvrda i zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta od II.okr. PP Rovinj od 17. srpnja 2016. (list 21-22), zapisnik o očevidu PP Rovinj br. K-187/2016 od 17. srpnja 2016. (list 29-30), fotodokumentacija očevida teretnog vozila marke i tipa Fiat Ducato, reg. oznake AO BB-868 F (D) (list 124-126), izviješće o kriminalističko-tehničkoj pretrazi mjesta događaja (list 31), zapisnik o pretrazi pokretne stvari PP Rovinj br. K-187/16 od 17. srpnja 2016. s izvješćem o kriminalističko-tehničkoj pretrazi mjesta događaja i potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta (list 32-35, 37-38) i fotodokumentacija pretrage osobnog vozila marke i tipa VW Polo, reg. oznake HSK NA 403 (D) (list 128-130). Na kraju postupka pročitani su izvadak iz prekršajne evidencije za 1. okrivljenika (list 354), izvadak iz sustava međunarodne razmjene podataka kaznenih evidencija ECRIS za 1. okrivljenika (list 167-209 spisa), uvjerenje Ministarstva pravde Crne Gore od 11.3.2019. (list 228-229 spisa), izvadak iz Kaznene evidencije BiH (list 234 spisa), službena bilješka iz kaznene evidencije od 3. veljače 2023. (list 350) te izvadci iz Kaznene evidencije i Prekršajne evidencije za 2 okrivljenika (list 351-353 i 356). 

 

5.                 Tužitelj je povukao svoj dokazni prijedlog za ispitivanjem svjedoka V. P., a sud nije odredio (po službenoj dužnosti) izvođenje istog jer je smatrao da je činjenično stanje u potpunosti razjašnjeno iz do tada provedenih dokaza te iz nijednog od ostalih dokaza ne proizlazi da bi on imao relevantnih saznanja za ovaj postupak.

 

6.                 Stranke nisu imale primjedbe na iskaze svjedoka, na pročitane materijalne dokaze kao ni na provedeni dokazni postupak u cijelosti.  

 

7.                 1.okrivljenik u svojoj obrani navodi da je bio petak ili subota te da su bili skupa on i M. H.. Popili su nekoliko piva te su išli na parkiralište kod kampa. To je mjesto gdje dolaze svingeri, a ne obitelji. Zato su išli tamo. Napravili su krug na parkiralištu, nakon čega su izašli s parkirališta. Išli su 500 m dalje do kluba A., ali ih nisu pustili unutra u klub. Nakon toga vratili su se na parkiralište gdje su lupali na kombi da vide da li u njemu ima nekoga. Tu su stajali par minuta i onda su do njih došli jedna ženska i jedna muška osoba koji su se predstavili kao policija te su ih odveli u policijsku postaju i optužili za krađu, a oni nisu ništa dirali niti slomili. On je imao svoj alat u automobilu te je bio prisutan kada je policija to fotografirala. Odvijač nije pronađen niti kod njega u ruci, niti kod M., ne zna gdje su ga našli. 1.okrivljenik nije želio odgovarati na pitanja suda i tužitelja, a na upit branitelja, kada mu je predočio fotografije F7 i F8, izjavio je da mu nije poznat taj odvijač, on ne predstavlja dio njegovog alata. 

 

8.                 2. okrivljenik u svojoj obrani navodi da su on i D. S. bili u izlasku te su pili pivo. Nakon toga krenuli su prema jednom parkiralištu gdje su svingeraši. Nisu počinili krađu. Ne zna da li je netko prethodno tamo pokušavao izvršiti krađu, ali ne želi odgovarati za tuđa djela. Nije htio odgovarati na pitanja suda i stranaka.

 

9.                 Svjedok J. P. je iskazao da se sjeća da su on i kolegica H. R. predmetne zgode bili u zasjedi na parkiralištu izvan kampa V.. Sjeća se da ih je pozvao na telefon čuvar koji radi u tom kampu te ih obavijestio da se dvije osobe motaju oko kampera. Ubrzo su došli do njih te se sjeća da je zatekao dvije osobe pokraj ulaznih vrata od kampera. Jedan od njih je u ruci imao odvijač i sjeća se da su im ruke bile pokraj brave od vrata od kampera. U tom trenutku je ta osoba odbacila odvijač. Identificirali su obojicu, a zbog proteka vremena ne može reći koji je od njih držao taj odvijač, ali da je to napisao u izvješću o zaticanju. Navodi da su te osobe koje je zatekao pored kampera iste te osobe koje su prethodno gledale po parkiralištu. Na upit savjetnice ODO u Pazinu izjavio je da se ne može sjetiti imena čuvara koji ih je kontaktirao. Kada mu je predočeno izvješće o zaticanju izjavio je da ga je sačinio on. Na upit branitelja 1. okrivljenika izjavio je da su on i kolegica tada bili u civilnom autu te su primijetili da su te dvije osobe došle na to parkiralište u automobilu sa stranim registarskim oznakama. Vidio je da su gledali po parkiralištu i nakon jedne ili dvije minute su napustili parkiralište, čini mu se pješke. Nakon nekog vremena zvao ih je čuvar od tog kampa pa kako je rekao da se neke osobe motaju oko kampera, on i kolegica su došli na to parkiralište, a kamperi su se nalazili uz rub ceste. On i kolegica su zajedno prišli i već dok su prilazili čuo je neke zvukove, kao zvuk metal o metal i uočio je te dvije osobe u trenutku kada su on i kolegica došli sa stražnjeg dijela kampera ispred njih. U tom trenutku vidio je da i jedan i drugi dodiruju bravu, odnosno vidio je njihove ruke, a jedan od njih se u tom trenutku okrenuo i bacio odvijač na pod. Na upit 2. okrivljenika izjavio je da se sjeća da taj kamper ima više vrata, znači vrata od vozača i suvozača te bočna stražnja vrata kroz koja se ulazi u prostor kampera za boravak. Te dvije osobe zatekao je ispred tih stražnjih bočnih vrata. Osobno nije provjeravao nakon zaticanja da li na tim vratima postoje kakva oštećenja, već su to učinili krim službenici. Inače nisu često tamo u zasjedi, ali se znaju tu i tamo dogoditi krađe. Nije više siguran da li su ta vrata pokraj kojih je zatekao te dvije osobe bila s lijeve ili desne strane kampera. 

 

10.             Svjedok A. S. je iskazao da je bio zaposlen u V. kao zaštitar do 2017.g od kada je u mirovini. Za vrijeme dok je bio zaposlen bilo je puno događaja u kojima je počinjeno kazneno djelo npr. provala, krađe, itd. pa sada nije siguran za koji je točno događaj pozvan kao svjedok. Na upit savjetnice ODO u Pazinu da li se sjeća slučaja u kojem bi eventualno surađivao s policijom i da je u tom događaju netko bio zatečen od strane policije na parkiralištu izjavio je da se sjeća da je u jednom periodu bilo žalbi da se dosta provaljuje i krade iz kampera na parkiralištu pa su dogovorili suradnju s policijom te se u biti radilo o policijskoj zasjedi. Bio je u kontaktu s dva policijska službenika, jedan je bio muški, a drugi ženska osoba te je s njima razmijenio brojeve mobitela i uglavnom je pričao s tom ženskom policijskom službenicom te je imao dojam da je ona glavna za tu akciju. Bio je sakriven iza jedne kućice na ulazu u kamp Valalta, a policajci su bili negdje na parkiralištu među automobilima te ih sa svoje pozicije nije mogao vidjeti. Sjeća se da je u noći vidio da na parkiralište dolazi jedan osobni automobil tamne boje, a ne sjeća se marke i reg. oznake tog vozila. To vozilo je ulazilo na parkiralište polagano što mu je već bilo sumnjivo, napravilo je krug te se vratilo i parkiralo između nekog kombija ili kampera i to vožnjom unazad, a što mu je također bilo sumnjivo. Vidio je da su u tom vozilu bile dvije osobe te da je jedna osoba izašla iz automobila i pogledavala po parkiralištu. Zbog toga je pozvao na mobitel onu policijsku službenicu i rekao joj da su tu dvije sumnjive osobe, na što mu je ona rekla da su ih i oni prethodno vidjeli, ali da su te osobe otišle, ali da za svaki slučaj ostane na vezi. U jednom trenu čuo je tupi udarac, a policija mu je rekla da će oni krenuti te su oni išli prije njega provjeriti što se događa. Kada je došao do vozila kod kojeg su se nalazili policijski službenici i te dvije muške osobe, a zbog proteka vremena nije siguran da li se radilo o kombiju ili kamperu, sjeća se da je na podu ispod tog vozila vidio odvijač, a policija je pregledavala brave od tog vozila. Vidio je da je policija legitimirala te dvije osobe. Njemu je policija rekla da pričuva to vozilo do dolaska drugih policijskih službenika, a oni su otišli zajedno s te dvije muške osobe. Ovaj događaj je bio jednu, dvije ili tri godine prije nego što je otišao u mirovinu, ne može točno procijeniti jer je bilo puno događaja vezano za krađe svake godine. U ovom događaju radio je u noćnoj smjeni te se sve odvilo oko dva ili možda čak tri sata ujutro. Ne može se sjetiti imena policijskih službenika s kojima je surađivao. Taj događaj se odvio na velikom parkiralištu koje se nalazi prije ulaza u kamp V. u R.. Kada je čuo tupi zvuk nalazio se na udaljenosti od oko 30 do 40 metara od tih osoba muških, ali kako je bila noć te je sve bilo mirno mogao je jako dobro čuti bilo kakve zvukove. Zbog proteka vremena ne bi mogao više prepoznati te dvije muške osobe, jedino mu se čini da se moglo raditi o muškim osobama starosti od 30 do 40 godina. Ostali zaštitari koji su bili s njim u smjeni su se nalazili unutar kampa, odnosno nisu bili s njim i nisu sudjelovali u ovoj akciji. V. P. je bio njegov kolega u V., dakle također zaštitar, ali on ne može imati neposrednih saznanja o ovom događaju jer nije niti bio u blizini niti sudjelovao u tome. Ako je on tada bio u smjeni, onda je bio unutar kampa. To vozilo je izgledalo kao kombi, ali nije siguran da li je možda bilo preuređeno da ima funkciju kampera. Sjeća se da je bilo svjetlije boje, čini mu se bijele boje. Vidio je oštećenje na jednoj bravi, a radilo se o bravi na desnoj strani tog vozila, odnosno na suvozačevoj strani. Na upit branitelja 1. okrivljenika izjavio je da se ne sjeća fizičkih karakteristika od te dvije muške osobe. Teško mu je opisati kako je točno zvučao taj zvuk koji je čuo. Nije se radilo o klasičnom udarcu, nego mu je zvučalo kao da netko na silu želi otvoriti nešto. Kada je došao do tog vozila gdje je bila policija s tim muškim osobama, uočio je odvijač da se nalazi na podu ispod tog vozila, otprilike ispod sredine bočnog dijela tog vozila na strani na kojoj je uočio i oštećenja na bravi te je na taj odvijač ukazao policiji. Nije dirao niti to vozilo niti taj odvijač, a nije vidio niti da bi policijski službenici, s kojima je dakle surađivao, dirali taj odvijač. On je ostao pokraj tog vozila do dolaska forenzičara tako da nitko drugi ne bi mogao izmijeniti stanje stvari. Ne može procijeniti koliko je točno čekao, ali nakon što su došli forenzičari, odnosno drugi policijski službenici, otišao je. Bilo je i drugih situacija kada je policija legitimirala osobe, a da je on bio prisutan te je policija dolazila na njihov poziv. Nije vidio vlasnika tog vozila odnosno kampera. Nije došao za vrijeme dok je on bio tamo. Na upit savjetnice ODO Pazin izjavio je da nije bilo drugih ovakvih situacija kao što je prethodno ispričao, a da bi on u tome sudjelovao odnosno bio prisutan jer je on u predmetnom događaju bio iznimno raspoređen za čuvanje vozila na tom velikom parkiralištu, inače je obavljao posao zaštitara unutar kampa. Kada su mu predočene fotografije F1 i F2 na listu 125 spisa izjavio je da se u ovom događaju radilo o vozilu koje se nalazi na tim fotografijama, i to o vozilu koje na tim fotografijama vidi da ima reg. oznaku AO BB868. 

 

11.             Svjedokinja H. R. je iskazala da se sjeća da su ona i kolega P. kao policijski službenici bili u zasjedi u noći kod turističkog naselja V. u R.. Misli da je to bilo 2017. godine, a sjeća se da je bio mjesec srpanj. Bili su u zasjedi jer su tamo imali problema s provalama u kampere. Ona i kolega P. su bili parkirani prije ulaza u turističko naselje V.. Radi se o velikom parkiralištu. Negdje između dva i četiri sata u noći uočila je osobni automobil marke Polo, djelovao joj je malo stariji i imao je njemačke reg. oznake i bio je tamnije boje. Taj automobil se parkirao malo dalje od njih. Sjeća se da ih je i zaštitar od tog turističkog naselja zvao na mobitel i rekao da se dvije muške osobe nalaze blizu kampera pa su ona i kolega P. nakon nekoliko minuta došli do tih osoba. U trenu kada su im se približavali, jedan od njih je imao odvijač u ruci i pokušavao je otvoriti vrata od vozača od kampera bijele boje. U trenutku kada su došli do njih i kada su primijetili da su oni policijski službenici, ta osoba je bacila taj odvijač. Na upit savjetnice ODO u Pazinu izjavila je da se sjeća da se taj zaštitar zove A. S.. Samo s njim su surađivali, nije bilo drugih zaštitara. Na upit da li se sjeća kako su izgledale te dvije muške osobe koje su zatekli pokraj kampera, navodi da se sjeća da se radilo o osobama nižeg rasta, crne boje kose, tamnije puti, moguće romske nacionalnosti, a čini joj se da su starosti oko 40 godina. O navedenom događaju su ona i kolega P. sačinili i izvješće o zaticanju. Kada joj je predočeno izvješće o zaticanju na listu 3 i 4 spisa izjavila je da se radi o izvješću koje su ona i kolega P. sačinili o ovom događaju koji je prethodno ispričala. Na upit suda izjavila je da je kamper pored kojeg su se nalazile te dvije muške osobe prilikom zaticanja bio parkiran otprilike sto metara od ulaza u turističko naselje te se sjeća da je bio parkiran unazad te da se sastojao od jednog djela, odnosno da se nije radilo o kamp prikolici koja bi bila zakačena za osobni automobil nego baš o kamperu kojim se moglo upravljati. Sjeća se da je ta jedna muška osoba bacila odvijač odmah ispod vozačeve strane. Ona i kolega P. su tada odmah i legitimirali te dvije muške osobe. Ne može se sjetiti da li je bilo kakvih oštećenja na kamperu. Kada su joj predočene fotografije na listu 125 spisa izjavila je da se ne može više sjetiti zbog proteka vremena o kojem bi se kamperu radilo. 

 

12.             Iz izvješća o zaticanju PP Rovinj od 17. srpnja 2016. (list 3-4, 18) u dijelu u kojem nije izdvojeno kao nezakoniti dokaz, utvrđeno je da su se policijski službenici H. R. i J. P. u noći 17. srpnja 2016. nalazili na parkiralištu s desne strane recepcije kampa u neposrednoj blizini parkiranih kamperica. Nadalje, iz izvješća o zaticanju proizlazi da je u 1,20 sati na srednji dio navedenog parkirališta stiglo vozilo marke i tipa "Volkswagen Polo" reg. oznake HSK NA 403 (Njemačka), tamnoplave ili crne boje, da su iz navedenog vozila izašle dvije muške osobe od kojih je jedan imao šiltericu na glavi, razgledavali su po parkiralištu, nakon čega su se vratili u vozilo i odvezli se do parkiranih kamperica, nakon čega su napustili parkiralište. U 2,52 sata putem telefona je policijske službenike kontaktirao zaštitar kampa A. S.. Potom su se policijski službenici uputili prema mjestu gdje se nalaze osobe i približavajući se njima, čuli su zvuk lomljenja a nedugo nakon toga još jedan jači zvuk. Dolaskom do kamperice zatečene su dvije muške osobe, od kojih je u trenutku dolaska policijskih službenika jedna osoba, koja nije imala šiltericu na glavi, bacila na tlo odvijač. Policijski službenici izvršili su uvid u njihove putovnice te utvrdili da se radi o državljaninu Srbije M. H., rođenom 16.2.1985. u B., R. S., te je isti u trenutku zaticanja nosio šiltericu na glavi. Uvidom u drugu putovnicu utvrdili su da se radi o državljaninu BiH D. S., rođenom 10.3.1978. u V.. Isti su uhićeni.

 

13.             Iz Zapisnika o očevidu s izvješćem o kriminalističko-tehničkoj pretrazi mjesta događaja (listovi 29-31) te fotodokumentacije (listovi 124-126) vidljivo je da je dana 17. srpnja 2016. u jutarnjim satima proveden očevid na licu mjesta, odnosno na parkirališnom prostoru koji se nalazi 300 metara od ulaza u auto kamp V. na kojem se nalazilo teretno vozilo marke Fiat Ducato bijele boje reg. oznake AO BB 868 (D) te su utvrđena mehanička oštećenja na lijevim, odnosno vozačevim vratima u vidu ubadanja i savijanja u donjem dijelu plastičnog štitnika brave. Također je provedenim očevidom utvrđeno da su ta oštećenja nastala zavlačenjem podesnog predmeta između plastičnog štitnika brave i vrata vozača kako bi se ista nasilno otvorila. Ujedno, prilikom očevida je na udaljenosti od 150 cm od navedenog vozila, ispod parkiranog vozila reg. oznake NZ 074 EJ pronađen odvijač koji je izuzet.

 

14.             Iz zapisnika o pretrazi pokretne stvari i izvješća o kriminalističko-tehničkoj pretrazi (list 32-37) te fotodokumentacije pretrage osobnog automobila (listovi 128-

130) utvrđeno je da je 17. srpnja 2016. izvršena pretraga osobnog automobila marke „Volkswagen Polo“ reg. oznake HSK NA 403 (D), a koje se nalazilo na šljunčanom parkiralištu u Rovinju, cesta za Valaltu, te da je pretrazi bio prisutan 1. okrivljenik u svojstvu korisnika tog vozila.

 

15.             Temeljem cjelokupno provedenog dokaznog postupka, ocjenom i analizom svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti, sud je došao do zaključka da su 1. i 2. okrivljenik počinili kazneno djelo koje im se stavlja na teret optužnicom i to upravo na način kako ih se tereti. 

 

16.             Nije sporno da su se 1. okrivljenik i 2. okrivljenik u noći 17. srpnja 2016.

nalazili na predmetnom mjestu - parkiralištu u R. kod kampa V., pokraj kampera reg. oznake AO BB 868 (D) gdje su tada i zatečeni od strane policijskih službenika. Nije sporno i da 1. okrivljenik i 2. okrivljenik nisu ušli u unutrašnjost navedenog kampera te da nisu ništa otuđili iz istog. Navedeno proizlazi već iz same obrane 1. okrivljenika i 2. okrivljenika koja u tom dijelu ne odudara od svih ostalih dokaza provedenih u tijeku postupka.

 

17.             Sporno je jesu li 1. okrivljenik i 2. okrivljenik koristili odvijač i to na način da su njime pokušavali nasilno otvoriti vrata od kampera, odnosno da li su odvijačem forsirali u predjelu brave te da li su imali namjeru ukrasti stvari iz tog kampera do kojih uspiju doći. 

 

18.             Sud je, analizirajući i uspoređujući iskaze 1. okrivljenika i 2. okrivljenika sa iskazima svjedoka A. S., H. R. i J. P., prihvatio iskaze svjedoka, ocijenivši ih istinitim i neposredno uvjerljivijim od navoda iz obrane okrivljenika kojom isti, po ocjeni suda, sada nastoje izbjeći kaznenu odgovornost u ovom postupku.

 

19.             Sud je u cijelosti poklonio vjeru iskazima svjedoka A. S., H. R. i J. P. budući da su isti jasni, povezani i logični te međusobno sukladni, radi se o svjedocima koji su iskazivali što su osobno i neposredno vidjeli i čuli te sud doista ne vidi nikakvog razloga zbog kojeg isti ne bi iskazivali o događajima onako kako su se oni doista u zbilji i desili. Tako svjedoci H. R. i J. P., tada policijski službenici, na istovjetan način opisuju što se predmetne zgode desilo, navodeći da su zatekli dvije muške osobe pokraj vrata od kampera, ruke su im bile pokraj brave od vrata od kampera, u trenu kada su im se približavali, jedan od njih je imao odvijač u ruci i pokušavao je otvoriti vrata od kampera, a u trenutku kada su došli do njih i kada su te osobe primijetile da su oni policijski službenici, ta jedna osoba je bacila odvijač. Nakon toga da su ih identificirali i uhitili. Svjedok A. S., tada zaštitar u kampu V., i svjedok J. P. pritom istovjetno iskazuju da su prethodno čuli zvuk, i to svjedok A. S. opisuje tupi zvuk, kao da netko na silu želi otvoriti nešto, a svjedok J. P. zvuk kao metal o metal.

 

20.             1. okrivljenik i 2. okrivljenik pak navode da nisu počinili krađu, 1. okrivljenik navodi da mu nije poznat odvijač koji je izuzet prilikom očevida, da nisu ništa dirali niti slomili, iako istovremeno navodi i da je lupao na to vozilo.

 

21.             Međutim, iskazi svjedoka H. R., J. P. i A. S. neposredno su uvjerljiviji od obrane 1. i 2. okrivljenika a obzirom da su sukladni utvrđenjima iz materijalnih dokaza u spisu i to podacima iz izvješća o zatjecanju (osim u dijelu izjave u kojem je izdvojeno kao nezakoniti dokaz) koje su policijski službenici sačinili isti dan, a iz kojeg je vidljivo da su H. R. i J. P. zatekli dvije muške osobe pokraj kampera, da je u tom trenutku jedna muška osoba bacila na tlo odvijač, prethodno dok su im se približavali da su i čuli zvuk nekog lomljenja i potom jedan jači zvuk, a te su osobe legitimirali i identificirali te se prema podacima iz tog izvješća radi upravo o ovdje 1. okrivljeniku i 2. okrivljeniku, s time da prema podacima iz izvješća o zaticanju proizlazi da je odvijač držao i odbacio 1. okrivljenik (jer je u izvješću opisano da je odvijač odbacila osoba koja nije imala šiltericu na glavi, a za M. H. je navedeno da je tom prilikom imao šiltericu na glavi), potom iz Zapisnika o očevidu s izvješćem o kriminalističko-tehničkoj pretrazi mjesta događaja (listovi 29-31) te fotodokumentacije (listovi 124-136) iz kojih je vidljivo da je isti dan proveden očevid na licu mjesta te su utvrđena upravo oštećenja na vratima kampera pokraj kojeg su zatečeni 1. okrivljenik i 2. okrivljenik i to u vidu ubadanja i savijanja u donjem dijelu plastičnog štitnika brave te je provedenim očevidom utvrđeno da su ta oštećenja nastala zavlačenjem podesnog predmeta između plastičnog štitnika brave i vrata vozača kako bi se ista nasilno otvorila, a prilikom očevida je u blizini tog kampera (na udaljenosti od 150 m) pronađen i predmetni odvijač koji je izuzet, a što sve potvrđuje iskaze svjedoka. 

 

22.             Dakle, kako je sud kao istinite prihvatio iskaze navedenih svjedoka, to sud nije kao istinitu prihvatio obranu 1. i 2. okrivljenika u kojoj oni osporavaju da bi predmetne zgode pokušavali provaliti u kamper, već te iskaze smatra isključivo usmjerenim ka izbjegavanju kaznenopravne odgovornosti okrivljenika u ovom postupku. 

 

23.             Pritom je ocjena suda da dokazna snaga iskaza navedenih svjedoka nije umanjena okolnošću da se ne sjećaju točno lokacije odvijača na podu ili strane kampera na kojoj su zatečeni okrivljenici, a koje okolnosti nisu niti odlučne u ovom postupku, a obzirom da se radi o velikom proteku vremena od dana kada su zapažali ovaj događaj do dana davanja iskaza svjedoka, da je iz fotodokumentacije očevida vidljivo da se radnja odvijala između dva kampera i o situaciji u kojoj su svjedoci policijski službenici zatekli počinitelje za vrijeme pokušaja počinjenja kaznenog djela pa je njihov zadatak i fokus bio na uhićenju i legitimiranju počinitelja, a ne na pronalaženju i izuzimanju tragova i sredstava počinjenja jer isti nisu niti bili zaduženi za očevid. Osim toga, unatoč proteku vremena iskazi navedenih svjedoka su detaljni, pa tako se svi svjedoci sjećaju da se radilo o policijskoj zasjedi pri čemu su policijski službenici surađivali sa zaštitarom iz kampa V., svjedok A. S. se sjeća da je bio u kontaktu s dva policijska službenika, jedan je bio muški, a drugi ženska osoba, a svjedok H. R. se sjeća čak i imena zaštitara s kojim su predmetne zgode surađivali te sve navedeno potvrđuju podaci iz izvješća o zatjecanju koje prileži spisu. Također, svi svjedoci se sjećaju da su se okrivljenici na predmetno parkiralište dovezli u osobnom automobilu pri čemu su iskazivali i o detaljima tog automobila (J. P. i H. R. se sjećaju da je bio tamnije boje, H. R. i J. P. se sjećaju da se radilo o automobilu stranih reg. oznaka pri čemu se H. R. sjeća da se radilo o njemačkim reg. oznakama i da je marka tog automobila bila Polo), a svi ti podaci o kojima su iskazivali sukladni su i utvrđenjima zabilježenim u zapisniku o pretrazi i izvješću o kriminalističko-tehničkoj pretrazi osobnog automobila koji je koristio 1. okrivljenik i koji se nalazio na mjestu događaja (list 32-37) te fotodokumentacije pretrage tog osobnog automobila (listovi 128-130). Nadalje, svjedok A. S.. i H. R. se sjećaju da se događaj odvio u noći, u ranim jutarnjim satima, a H. R. se sjeća i da je bio mjesec srpanj. N. svjedoci su iznijeli i detalje o predmetnom kamperu pa se tako H. R. sjeća da se sastojao od jednog djela, odnosno da se nije radilo o kamp prikolici koja bi bila zakačena za osobni automobil nego baš o kamperu kojim se moglo upravljati, svjedok J. P. se sjeća da je imao više vrata, a svjedok A. S. se sjeća da je bio bijele boje, a podaci o kojima su svjedoci iskazivali vidljivi su iz fotografija F1 i F2 na listu 125 spisa te je svjedok A. S. nakon što su mu predočene te fotografije iskazivao da se radilo o vozilu koje se nalazi na tim fotografijama, i to o vozilu koje na tim fotografijama vidi da ima reg. oznaku AO BB868, a što je sukladno podacima o nalazu na mjestu očevida iz zapisnika o očevidu. Nadalje, svjedok A. S. je iskazivao da se radilo o muškim osobama starosti od 30 do 40 godina te svjedok H. R. navodi da joj se čini da su bili starosti oko 40 godina, što je sukladno osobnim podacima okrivljenika (1. okrivljenik je tada bio starosti 38 godina, a 2. okrivljenik 31 godinu). 

24.             slijedom navedenog, ovaj sud je ocijenio iskaze navedenih svjedoka uvjerljivijim od obrane 1. i 2. okrivljenika te smatra utvrđenim da su 1. okrivljenik i 2. okrivljenik predmetne zgode zajedno pokušavali nasilno otvoriti vrata od kampera pri čemu je 1. okrivljenik koristio odvijač.

 

25.             Sud je odbio prijedlog obrane da se kao svjedok ispita oštećenik A. U. na okolnost visine štete i nastanka štete i da se provede mehanoskopsko vještačenje na okolnost je li oštećenje uopće nastalo i da li je izuzeti odvijač uzrok te štete, a obzirom da oštećenik nije niti podnio imovinskopravni zahtjev, sama šteta nije u činjeničnom opisu djela, ne predstavlja bitno obilježje ovog kaznenog djela te je činjenično stanje dovoljno utvrđeno obzirom da su predmetna oštećenja i način njihovog nastanka isti dan utvrdili kriminalistički tehničari, vidljiva su na fotodokumentaciji očevida, svjedok A. S. je iskazivao da je odmah tom prilikom uočio predmetna oštećenja na bravi od kampera kojeg je i prepoznao kada su mu bile predočene fotografije, svjedoci H. R. i J. P. su zatekli 1. okrivljenika s odvijačem u ruci, odnosno oba okrivljenika s rukama blizu brave od vrata od kampera te su vidjeli okrivljenike kako pokušavaju otvoriti vrata od kampera i da je 1. okrivljenik u tom trenutku odbacio odvijač na pod, a koji je potom i izuzet prilikom očevida, a prethodno su svjedoci A. S. i J. P. čuli zvuk koji su opisali kao zvuk „lomljenja“ i „metal o metal“. 

 

26.             Dakle, iz rezultata dokaznog postupka sud je utvrdio da su 1. i 2. okrivljenik dana 17. srpnja 2016., u 03,05 sati, u R., u turističkom naselju V., zajednički i dogovorno, obojica s ciljem da protupravno prisvoje tuđe pokretne stvari do kojih uspiju doći, uporabom odvijača nasilno otvarali lijeva prednja vrata kampera marke

„Fiat Ducato“, registarskih oznaka AO BB 868 u vlasništvu A. U. forsirajući u predjelu brave, a sve kako bi ušli u unutrašnjost istog, u čemu nisu uspjeli i nisu uspjeli ništa otuđiti jer su ih pritom spriječili policijski službenici PP Rovinj koji su ih uhitili. Time su u ponašanju okrivljenika ostvarena sva bitna obilježja kaznenog djela teške krađe iz čl. 229. st. 1. t. 1. KZ/11 koja je ostala u pokušaju iz razloga što su zatečeni od strane policijskih službenika prije nego su uspjeli nasilno otvoriti kamper i doći do stvari koje im ne pripadaju i protupravno ih prisvojiti.

 

27.             Kazneno djelo iz čl. 229. st. 1. toč. 1. KZ/11 čini onaj tko počini krađu iz čl. 228. st. 1. KZ/11 obijanjem, provaljivanjem ili svladavanjem većih prepreka da dođe do stvari iz zatvorenih zgrada, soba, blagajna, ormara ili drugih zatvorenih prostorija ili prostora te je za isto propisana kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina. 

 

28.             Kazneno djelo iz čl. 228. st. 1. KZ/11 čini onaj tko tuđe pokretne stvari oduzme drugome s ciljem da ih protupravno prisvoji.

 

29.             Odredbom čl. 34. st. 1. KZ/11 propisano je da će se kazniti za pokušaj onaj tko s namjerom da počini kazneno djelo poduzme radnju koja prostorno i vremenski neposredno prethodi ostvarenju bića kaznenog djela, ako se za kazneno djelo može izreći kazna zatvora od pet godina ili teža kazna ili zakon izričito propisuje kažnjavanje i za pokušaj.

 

30.             Da bi počinitelj bio kriv za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret potrebno je da je u vrijeme počinjenja djela bio ubrojiv, da je postupao s namjerom ili iz nehaja, kada je zakonom propisano kažnjavanje i za taj oblik krivnje te da je bio svjestan ili da je bio dužan i da je mogao biti svjestan da je njegovo djelo zabranjeno. 

 

31.             U postupku je utvrđeno da su 1. i 2. okrivljenik u vrijeme počinjenja djela bili ubrojivi (ubrojivost nije osporavana) i da su djela počinili s izravnom namjerom jer su znali da provaljuju u zatvoreni prostor ne bi li došli do tuđih stvari koje im ne pripadaju i njihovim se prisvajanjem okoristili. Na takvu namjeru protupravnog prisvajanja tuđih stvari upućuje već sam modus operandi okrivljenika pokušajem nasilnog otvaranja vrata od kampera i to uporabom odvijača upravo u predjelu brave.

 

32.             Okrivljenici u obrani navode da se radi o parkiralištu na kojem se okupljaju svingeri te da su radi toga došli tamo. Međutim, iz ničega u spisu ne proizlazi da bi se radilo o mjestu na kojem se okupljaju svingeri, niti o bilo kakvoj drugoj vrsti okupljališta, niti je navedeno dokazano u postupku. Svjedok A. S. koji je u to vrijeme bio zaposlen kao zaštitar u kampu V., jasno je iskazao da je tada na parkiralištu bilo mirno jer je bila noć, a okrivljenici su imali mogućnost postavljati pitanja svjedoku u tom smjeru, što nisu učinili. Također, da se radilo o mjestu okupljanja zasigurno ne bi policijski službenici u zasjedi primijetili isključivo njih, niti bi oni tada policijskim službenicima i zaštitaru bili sumnjivi. 

 

33.             Nadalje, valja napomenuti da se radi o kaznenom djelu protiv imovine kod kojeg je protupravnost očigledna, a 1. okrivljenik i 2. okrivljenik su s obzirom na svoju životnu dob (1. okrivljenik rođen je 10. ožujka 1978., a 2. okrivljenik 16. veljače 1985.), a u odnosu na 1. okrivljenika D. T. i s obzirom na okolnost da je već ranije višekratno osuđivan za istovjetno ponašanje, bili svjesni da takvo njihovo ponašanje predstavlja ponašanje koje je kaznenopravno nedopušteno i društveno neprihvatljivo.

 

34.             Slijedom svega navedenog, sud je oba okrivljenika temeljem odredbe iz čl. 23. KZ/11 proglasio krivima za počinjenje predmetnog kaznenog djela teške krađe na način kako je to navedeno u izreci ove presude. 

 

35.             Sud je pritom intervenirao u pravni opis iz optužnice na način da je u izreci ove presude naznačen i oblik krivnje – namjera, te je umjesto riječi „oduzeli“ navedeno „oduzmu“ jer već iz samog činjeničnog opisa optužnice proizlazi da se okrivljenici ne terete da su oduzeli tuđe stvari, već da su postupali s ciljem da ih oduzmu, u čemu nisu uspjeli. Također je sud naznačio da je djelo počinjeno u svezi s čl. 228. st. 1. KZ/11, a na koji članak se poziva odredba čl. 229. st. 1. toč.1 KZ/11 za koju se okrivljenik tereti optužnicom.

 

36.             Prema odredbi iz čl. 47. st. 1. KZ/11 pri izboru vrste i mjere kazne sud će, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, ocijeniti sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža (olakotne i otegotne okolnosti), a osobito jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, stupanj povrede počiniteljevih dužnosti, način počinjenja i skrivljene učinke kaznenog djela, prijašnji počiniteljev život, njegove osobne i imovinske prilike te njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela, odnos prema žrtvi i trud da naknadi štetu. 

 

37.             Stupanj krivnje oba počinitelja je najviši zakonom propisani – sud je utvrdio da su kazneno djelo počinili s izravnom namjerom, a svrha kažnjavanja je izraziti društvenu osudu zbog počinjenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo (čl. 41. KZ/11). 

 

38.             Uvidom u izvadak iz sustava međunarodne razmjene podataka kaznenih evidencija ECRIS za 1. okrivljenika (listovi 167-209 spisa) utvrđeno je da je 1. okrivljenik ranije bio višekratno kazneno osuđivan na području Republike Italije i to redom za počinjenje kaznenog djela krađe koja uključuje uporabu nasilja, prijetnji nasiljem ili oružja nad osobama, zatim u tri navrata za počinjenje kaznenog djela lažnog predstavljanja u ime neke osobe ili vlasti, zatim kaznenih djela nezakonitog uživanja droga te njihovog stjecanja, posjedovanja, izrade ili proizvodnje isključivo za osobnu uporabu, kazneno djelo protiv propisa o strancima, teške krađe koja ne uključuje uporabu nasilja, prijetnji nasiljem ili oružjem nad osobama, krađe, kaznenog djela u vezi s nezakonitom trgovinom narkoticima, psihotropnim supstancama i prekursorima koji nisu isključivo za osobnu uporabu, krivotvorenja javnih ili upravnih dokumenata, neovlaštenog posjedovanja ili korištenja oružja, vatrenog oružja, njihovih dijelova, streljiva i eksploziva, za što su mu izricane bezuvjetne zatvorske kazne, uvjetne osude i novčane kazne, što ukazuje da je sklon činjenju kaznenih djela te da ranije izrečene kazne očito nisu utjecale na njega u dovoljnoj mjeri da se ubuduće suzdrži od činjenja kaznenih djela s obzirom da je ovom presudom proglašen krivim da bi (ponovno) počinio kazneno djelo teške krađe. Navedene kaznene osude uzete su mu kao otegotne, dok mu je olakotnim cijenjena okolnost da se prema dostupnim podacima za područje Republike Hrvatske (list 354) radi o prekršajno neosuđivanoj osobi (ali valja pritom imati u vidu da 1. okrivljenik nije hrvatski državljanin te nema niti prebivalište niti boravište na području Republike Hrvatske), kao i okolnost da se radi o ocu sedmero djece od kojih je troje maloljetno i koja zasigurno trebaju njegovu brigu i skrb. Drugih otegotnih i olakotnih okolnosti sud nije našao.

39.             Slijedom navedenih okolnosti, a imajući u vidu zakonom zapriječeni okvir kazne za terećeno kazneno djelo, sud je 1. okrivljeniku za počinjeno djelo izrekao kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 6 mjeseci. Temeljem odredbe iz čl. 54. KZ/11 2. okrivljeniku se u izrečenu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 6 mjeseci uračunava oduzimanje slobode i to od trenutka njegova uhićenja dana 17. srpnja 2016. godine u 03,05 sati pa nastavno vrijeme koje je proveo u istražnom zatvoru do puštanja na slobodu dana 28. srpnja 2016. nakon uplate jamčevine.

 

40.             Uvidom u izvadak iz kaznene evidencije za 2. okrivljenika (list 356) utvrđeno je da 2. okrivljenik ranije nije bio kazneno osuđivan, a okolnost da nije bio ranije osuđivan uzeta mu je kao olakotna. Olakotnim mu je dalje cijenjeno to da je otac osmero maloljetne djece koja zasigurno trebaju njegovu brigu i skrb. Uvidom u izvadak iz prekršajne evidencije (list 351-353) utvrđeno je da je 2. okrivljenik prekršajno osuđivan u sedam navrata za prekršaje iz Zakona o strancima, Zakona o računovodstvu i Zakona o sigurnosti prometa na cestama za što su mu izricane novčane kazne. Drugih olakotnih i otegotnih okolnosti sud nije našao.

 

41.             Slijedom navedenih okolnosti, a unutar granica sankcija propisanih zakonom, uzimajući u obzir ličnost 2. okrivljenika, jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra i pogibeljnost djela, sud je 2. okrivljenika za počinjeno djelo osudio na zatvorsku kaznu u trajanju od 7 mjeseci, te mu je potom  izrekao uvjetnu osudu i rok kušnje u trajanju od dvije godine. To znači da se zatvorska kazna na koju je 2. okrivljenik osuđen neće izvršiti ukoliko isti u vremenu provjeravanja od dvije godine od pravomoćnosti ove presude ne ponovi kazneno djelo. Temeljem odredbe iz čl. 54. KZ/11 2. okrivljeniku se u izrečenu kaznu zatvora u trajanju od 7 mjeseci uračunava oduzimanje slobode i to od trenutka njegova uhićenja dana 17. srpnja 2016. godine u 03,05 sati pa nastavno vrijeme koje je bio lišen slobode do puštanja na slobodu dana 18. srpnja 2016.

 

42.             Sud je stava da će se primjenom upravo ovako odmjerenih sankcija postići svrha kažnjavanja i da su upravo te sankcije primjerene, kako ličnosti samih okrivljenika, tako i težini počinjenog kaznenog djela, odnosno da će istom biti ispunjena opća i posebna svrha kažnjavanja, tj. da će utjecati na 1. i 2. okrivljenika da ubuduće ne čine kaznena djela, kao i na sve ostale građane da ne čine kaznena djela, odnosno da će utjecati na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

 

43.             S obzirom da oštećenik nije postavio imovinskopravni zahtjev, to sud o istome nije ni odlučivao. 

 

44.             Odluka o troškovima kaznenog postupka u odnosu na 1. okrivljenika temelji se na odredbi iz čl. 148. st. 1. ZKP/08, a s obzirom da je sud istog proglasio krivim. 1. okrivljenik je tako obvezan naknaditi trošak paušala u iznosu od 199,08 eura[2] / 1.500,00 kuna (trošak iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08), koji trošak je odmjeren sukladno složenosti i trajanju kaznenog postupka, te trošak očevida na mjestu događaja, pretrage osobnog automobila i izrade fotodokumentacije te putni trošak svjedoka (prema podacima s lista 122,123, 333 i 348) u ukupnom iznosu od 255,58 eura[3] / 1.925,64 kuna (trošak iz čl. 145. st. 2. toč. 1. ZKP/08), odnosno sveukupno 454,66 eura2 / 3.425,64 kuna u roku od 30 dana od pravomoćnosti ove presude, u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske.

 

45.             Odluka o troškovima kaznenog postupka u odnosu na 2. okrivljenika temelji se na odredbi iz čl. 148. st. 6. ZKP/08, iz razloga što je on nezaposlena osoba, bez ikakve imovine i bez primanja, s obvezom uzdržavanja osmero maloljetne djece, te se uzdržava od dječjeg doplatka koji prima njegova supruga, pa je ocjena suda da bi njegovim obvezivanjem na plaćanje bilo kojeg troška ovog kaznenog postupka bilo dovedeno u pitanje kako njegovo vlastito uzdržavanje tako i uzdržavanje maloljetne djece.

 

46.             Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

 

U Pazinu 6. veljače 2023.

 

                            Sutkinja

 

Nina Ciglenečki , v.r.

 

 

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravu na žalbu: 

Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ovjerenog preslika iste.

Žalba se podnosi ovom sudu u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud, kao sud drugog stupnja.

 

 

DNA: 

1.     Općinsko državno odvjetništvo u Pazinu na broj: K-DO-680/2020

2.     1. okrivljenik D. S.

3.     2. okrivljenik M. H.

4.     branitelj 1. okrivljenika, V. V., odvjetnik u R.

 

 

 

Po pravomoćnosti:

5.     oštećenik A. U.