Poslovni broj: UsI-3251/22-5

REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6 i 8

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Bojanu Bugarinu i uz sudjelovanje
Ivane Petrović kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja: B. R. iz
Z., protiv tuženika: Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (Direkcija), Z., radi         poništavanja rješenja, 06. veljače 2023. godine

p r e s u d i o j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za
zdravstveno osiguranje (Direkcije), KLASA: UP/II-502-06/22-01/106, URBROJ: 338-
01-06-05-22-02 od 20. rujna 2022. godine.

Obrazloženje

Tužitelj tužbom osporava drugostupanjsko rješenje od 20. rujna 2022. godine,
kojim je odbijena njegova žalba protiv prvostupanjskog rješenja od 09. lipnja 2022.
godine. Tim prvostupanjskim rješenjem tužitelju nije priznato pravo na roditeljski
dopust u razdoblju od 01. srpnja 2022. godine do 29. kolovoza 2022. godine za sina
E., rođenog 14. ožujka 2021. godine. U upravnom postupku je utvrđeno da je
majka djeteta kao zdravstveno osigurana nezaposlena osoba u potpunosti
konzumirala pravo na rodiljnu i roditeljsku poštedu od rada do navršene 1. godine
života djeteta, kao i pravo na novčanu naknadu.

Tužitelj u tužbi navodi da mu traženo pravo pripada po zakonu. Ističe da je
njegova supruga kao nezaposlena osoba koristila pravo na poštedu od rada, a da on
kao zaposlenik ima pravo na roditeljski dopust u trajanju od osam mjeseci, od čega je
sada tražio samo dva mjeseca.

Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio i tužbu i tužbeni zahtjev.
Sud je održao raspravu, kojoj se nije odazvao uredno pozvan tuženik.
U dokaznom je postupku pročitana dokumentacija u sudskom spisu i u spisu
upravnog tijela.

Tužbeni zahtjev je neosnovan.

2

Poslovni broj: UsI-3251/22-5

Tužitelj je 26. svibnja 2022. godine podnio zahtjev za priznanje prava na
roditeljski dopust od 01. srpnja 2022. godine do 29. kolovoza 2022. godine, za sina
E., rođenog 14. ožujka 2021. godine (kao prvo dijete).

Tužitelj (otac) je zaposleni roditelj iz čl. 7. st. 1. t. 1. Zakona o rodiljnim i
roditeljskim potporama (NN 85/08, 110/08, 34/11, 54/13, 152/14, 59/17 i 37/20 -
ZRRP) te kao takav načelno ostvaruje pravo na dopuste (rodiljne i roditeljske) po čl.

9. st. 1. ZRRP-a i na naknadu plaće po čl. 9. st. 3. ZRRP-a. Majka djeteta je imala
priznat status nezaposlene osobe iz čl. 7. st. 1. t. 5. ZRRP-a te kao takva načelno
ostvaruje pravo na poštede od rada (rodiljne i roditeljske) po čl. 9. st. 2. ZRRP-a i na
novčanu naknadu po čl. 9. st. 3. ZRRP-a.

Pravo nezaposlene osobe na poštedu od rada (i pravo na novčanu naknadu)
se za prvo dijete može koristiti do navršene 1. godine života djeteta, i to: do 70. dana
od rođenja djeteta kao majčina obvezna rodiljna pošteda od rada (čl. 28. st. 1. ZRRP-
a), zatim do 6. mjeseca od rođenja djeteta kao fakultativna rodiljna pošteda od rada
(čl. 28. st. 2. ZRRP-a) i onda do 1. godine života djeteta kao fakultativna roditeljska
pošteda od rada (čl. 29. st. 1. ZRRP-a), što je u konkretnom slučaju majka djeteta
sve u cijelosti iskoristila i nije svoja prava na fakultativnu rodiljnu i roditeljsku poštedu
od rada prenosila na tužitelja (oca) po čl. 28. st. 3. i čl. 29. st. 2. ZRRP-a.

S druge strane, pravo zaposlenog roditelja na dopust (i pravo na naknadu
plaće) se može koristiti sve do 8. godine života djeteta, i to: do 70. dana od rođenja
djeteta kao majčin obvezni rodiljni dopust (čl. 12. st. 2. ZRRP-a), zatim do 6. mjeseca
od rođenja djeteta kao fakultativni rodiljni dopust (čl. 12. st. 5. ZRRP-a) i onda do 8.
godine života djeteta kao fakultativni roditeljski dopust (čl. 13. st. 2. ZRRP-a).
Roditeljski dopust (dakle, dopust nakon 6. mjeseca od rođenja djeteta) za prvo
dijete može trajati osam mjeseci samo ako ga oba roditelja koriste jednako (4+4
mjeseca; čl. 14. st. 2. t. 1., čl. 14. st. 3. i čl. 13. st. 3. ZRRP-a), a ako ga (kao ovdje)
koristi samo jedan roditelj, onda na temelju čl. 14. st. 4. ZRRP-a traje šest mjeseci.
To dalje znači da je (tužiteljevo) pravo na šestomjesečni roditeljski dopust iz čl.

14. st. 4. ZRRP-a (nakon 6. mjeseca od rođenja djeteta) u cijelosti korespondentno
pravu na šestomjesečnu roditeljsku poštedu od rada iz čl. 29. st. 1. ZRRP-a (nakon

6. mjeseca od rođenja djeteta), a jedina je razlika u tome što prvo pravo zaposleni
roditelj može koristiti do 8. godine života djeteta i u više dijelova, a drugo pravo
nezaposleni roditelj do 1. godine života djeteta i u jednom dijelu.

S obzirom na to da je majka djeteta u cijelosti iskoristila (i) pravo na
šestomjesečnu fakultativnu roditeljsku poštedu od rada (i pravo na novčanu naknadu
za to vrijeme), otac (tužitelj) doista više ne može ostvariti i pravo na fakultativni
šestomjesečni (a ne osmomjesečni) roditeljski dopust (i na naknadu plaće).
Stoga su upravna tijela pravilno i zakonito postupila kada tužitelju nisu priznala
pravo na roditeljski dopust pa je tužbeni zahtjev za poništavanje osporavanog
drugostupanjskog rješenja kao neosnovan odbijen na temelju čl. 57. st. 1. Zakona o
upravnim sporovima.

U Zagrebu, 06. veljače 2023. godine.

Sudac:

Bojan Bugarin

3

Poslovni broj: UsI-3251/22-5

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske.
Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve
stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.