2

Poslovni broj: 23 Gž Ovr-93/2023-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 23 Gž Ovr-93/2023-2

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, po sucu tog suda Tihani Mariji Miladin, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja P. S. R.-V., zastupana po Generalnom Državno Tužiteljstvu u H., H., a oni po punomoćniku S. R. S., odvjetnici u Z., protiv  ovršenika S. S. iz I.-G., OIB: …, zastupan po privremenom zastupniku A. Č., odvjetnici u Z., radi ovrhe na nekretninama, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Ovr-359/2021 od 19. siječnja 2022., dana 6. veljače 2023.

r i j e š i o j e

Odbija se kao neosnovana žalba ovršenika i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Ovr-359/2021 od 19. siječnja 2022.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem određena je ovrha na nekretninama ovršenika po prijedlogu ovrhovoditelja za promjenu predmeta ovrhe određene na računima i novčanim sredstvima ovršenika radi naplate tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 50.000,00 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama na temelju ovršnih isprava – pravomoćnih i ovršnih sudskih odluka Pokrajinskog suda u Dortmundu UR broj 25 O 40/09 od 14. listopada 2011. i br. 6/11 od 27. siječnja 2012. i od 14. ožujka 2013.

2. Rješenje pobija ovršenik zbog žalbenog razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13,  89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) u svezi s odredbom čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20 – u daljnjem tekstu: OZ). Predlaže ukidanje pobijanog rješenja i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Žalba nije osnovana.

4. Iz stanja spisa u bitnom proizlazi da je ovrhovoditelj dana 24. prosinca 2014. godine, sudu podnio prijedlog za ovrhu na temelju ovršne isprave, kojim radi naplate glavnice u iznosu od 50.000,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama i ovršnog troška u iznosu od 15.928,00 kn traži određivanje ovrhe pljenidbom novčanih sredstva ovršenika, te je prvostupanjski sud donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-78/15 od 26. veljače 2015. Podneskom od 5. rujna 2019. ovrhovoditelj je podnio prijedlog za promjenu sredstava i predmeta ovrhe predlažući da sud odredi ovrhu na nekretninama ovršenika, nakon čega je prvostupanjski sud donio pobijano rješenje.

5. Žalitelj pobija prvostupanjsko rješenje u bitnom, između ostalog, osporavajući osnov i visinu tražbine ovrhovoditelja. Ističe i prigovor zastare potraživanja, te navodi da je nekretnina na kojoj je određena ovrha jedina nekretnina u vlasništvu ovršenika.

6. O osnovanosti žalbenih navoda ovršenika kojima upućuje na čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ (prigovor zastare utužene tražbine) ovaj drugostupanjski sud nije ovlašten odlučivati obzirom da se radi o žalbenim razlozima u pogledu kojih je daljnje postupanje propisano odredbom čl. 52. OZ.

7. Žalbeni navodi ovršenika kojima osporava tražbinu ovrhovoditelja u pogledu visine ne utječu na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja o ovrsi jer je tražbina ovrhovoditelja utvrđena ovršnom ispravom, a ovršenik u žalbi protiv rješenja o ovrsi na temelju ovršne isprave ne može osporavati pravilnost i zakonitost ovršne isprave, već bi sukladno odredbi čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ tražbinu ovrhovoditelja mogao osporavati samo iz razloga ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, a koji razlog ovršenik u žalbi ne ističe.

8. U odnosu na prigovor  ovršenika da je predmet ovrhe njegova jedina nekretnina, što sadržajno predstavlja prigovor prava na dom valja reći da u smislu odredaba članka 34. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine broj: 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14, dalje u tekstu: Ustav RH) dom  je nepovrediv, a pravo na dom zaštićeno je i člankom 8. Europske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99, 8/99,14/02 i 1/06, dalje u tekstu: EKZLJP).

9. Neosnovano se ovršenik poziva na postojanje uvjeta za zaštitu prema članku 34. stavku 1. Ustava RH i članka 8. EKZLJP. Navedena zaštita prava na dom prema Ustavu i EKZLJP daje pravo na pristup domu, korištenje doma  i mirno uživanje. Međutim, isto tako navedena prava spadaju u kategoriju prava koja se mogu ograničiti te je teret dokazivanja da je došlo do miješanja u nečija prava na osobi koja tvrdi da je došlo do povrede članka 34. stavka 1. Ustava i članka 8. EKZLJP-a, odnosno u konkretnom slučaju na ovršeniku koji je bio dužan navesti činjenice na temelju kojih bi ovaj sud mogao zaključiti pripadaju li one u okvir i doseg članka 34. stavka 1. Ustava i članka 8. EKZLJP. 

10. Kako iz stanja spisa proizlazi da je ovršenik nepoznat na nekretnini na kojoj je određena ovrha, na adresi I. G., te mu je iz tog razloga postavljen privremeni zastupnik, može se zaključiti da ovršenik ne živi u predmetnoj nekretnini, dakle da se ne radi o njegovu domu, radi čega određivanjem ovrhe na predmetnoj nekrenini nije povrijeđeno ovršenikovo pravo  na pristup, korištenje, a niti mirno uživanje doma.

11. Stoga je, pozivom na odredbu iz čl. 380. toč. 2. ZPP, u vezi čl. 21. OZ, riješeno kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

U Zagrebu 6. veljače 2023.

                    Sudac:

Tihana Marija Miladin, v.r.