- 1 -

Poslovni broj: 13 Kž-255/2022-4

 

 

                        

             REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

          STALNA SLUŽBA U POŽEGI

               Sv. Florijana 2, Požega

                           

             

                                                                     

Poslovni broj: 13 Kž-255/2022-4

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

             

 

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mirjane Madunić kao predsjednice vijeća, Nenada Vlašića kao suca izvjestitelja i Predraga Dragičevića kao člana vijeća, uz sudjelovanje Ivane Šilhan Pleša, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika N. N., zbog kaznenog djela iz čl. 233. st. 2. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 – u nastavku teksta KZ/11.), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku broj K-DO-504/2016 od 20. ožujka 2017., rješavajući žalbu okrivljenika po branitelju protiv presude Općinskog suda u Osijeku broj K-581/2017-115 od 5. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 6. veljače 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

I. Povodom žalbe okrivljenika N. N., a po službenoj dužnosti, ukida se presuda Općinskog suda u Osijeku broj K-581/2017-115 od 5. svibnja 2022. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

II. Uslijed odluke pod točkom I. žalba okrivljenika N. N. je bespredmetna.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda okrivljenik je proglašen krivim što je u razdoblju od 1. veljače 2005. do kraja 2010. godine u O., kao zaposlenik trgovačkog društva B. T. d.o.o. Z., obavljajući poslove senior menadžera prodajnog tima O., u nakani pribavljanja znatne nepripadne svote novca, od prodajnih zastupnika navedenog društva A. L., M. D. i A. L., kojima je bio nadređeni, u više navrata zatražio različite novčane iznose i od njih u gotovini preuzeo ukupni novčani iznos od 118.793,40 kuna ostvaren prodajom proizvoda iz asortimana društva, koji iznos je bio dužan uplatiti na žiro-račun navedenog trgovačkog društva, što nije učinio, već ga je neovlašteno za sebe zadržao, oštetivši time za isti iznos trgovačko društvo B. T. d.o.o. Z., dakle, protupravno prisvojio tuđu pokretnu stvar koja mu je povjerena na radu, a vrijednost pronevjerene stvari je velika, čime je počinio kazneno djelo protiv    imovine – pronevjeru, opisano u članku 233. stavku 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – dalje u tekstu: KZ/11), a kažnjivo po članku 233. stavku 2. KZ/11 (ranije kazneno djelo pronevjere iz članka 345. stavka 1. i 3. KZ/97), te je temeljem odredbe čl. 233 st. 2. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine.

Temeljem odredbe čl. 158. st. 2. naloženo je okrivljeniku N. N. da oštećeniku B. T. d.o.o. u stečaju naknadi imovinsko-pravni zahtjev u iznosu od 118.793,40 kn u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude, dok se s viškom imovinsko-pravnog zahtjeva oštećenik upućuje u redovnu parnicu.

Temeljem odredbe čl. 148. st. 6. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08,76/09, 80/11, 91/11 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 – dalje ZKP/08) okr. N. N. je u cijelosti oslobođen naknade troškova kaznenog postupka.

 

2. Protiv te presude žalbu je izjavio okrivljenik po branitelju M. M., odvjetniku iz N., zbog bitne povrede odredaba Zakona o kaznenom postupku, zbog povrede Kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni. Smatra kako presuda nema valjane razloge, a razlozi su proturječni dokazima izvedenim tijekom postupka pa iz istih ne proizlazi nedvojbeno da je okrivljenik počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret. Nadalje, navodi kako u postupku nije utvrđeno da je okrivljenik protupravno prisvojio tuđu pokretnu stvar, a provedeni i materijalni i personalni dokazi upućuju na neosnovan zaključak suda o odgovornosti okrivljenika. Također, smatra da je činjenično stanje ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno te je radi toga sud pogrešno primijenio Kazneni zakon na štetu okrivljenika. Okrivljenik smatra da je izrečena kazna prestrogo odmjerena, te da bi se u ovom slučaju svrha kažnjavanja zasigurno ostvarila i blažom kaznenom sankcijom. Predlaže da se žalba uvaži, ukine pobijana presuda i predmet vrati na ponovno suđenje ili da se ista preinači i oslobodi okrivljenika odgovornosti.

 

3. U skladu s čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen na dužno razgledanje Županijskom državnom odvjetništvu u Slavonskom Brodu.

 

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

5. Ovo drugostupanjsko vijeće je proučavajući spis utvrdilo kako su povrijeđene odredbe kaznenog postupka u smislu čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, a na što je dužno paziti po službenoj dužnosti, pa je ukinulo pobijanu presudu. Samim time žalba okrivljenika N. N. je, za sada, bespredmetna.

 

6. Prvostupanjski sud u presudi ne navodi temeljem kojih činjenica se baziraju dokazi da bi optuženik uzeo i prisvojio inkriminirani iznos. U izreci presude su navedene osobe koje su navodno predale novčane iznose optuženiku. Međutim, te osobe uopće nisu saslušane u kaznenom postupku. Pod točkom 12., 13. i 14. presude sud se poziva na izjave potpisane kod javnog bilježnika od strane A. L., M. D. i A. L.. Izjave ovjerene kod javnog bilježnika mogu biti informacije pred sudom, ali to nisu dokazi jer ove izjave nisu dane u smislu ZKP-a o davanju svjedočkih iskaza, jer svjedocima nisu iznesena upozorenja, a takvi iskazi nemaju kvalitetu kontradiktornosti pa se temeljem njih ne može bazirati sudačka odluka.

 

7. Svjedoci koji su saslušani pred sudom Z. P., a osobito značajan svjedok spomenut u izreci, nisu dali egzaktne iskaze glede predavanja novčanih iznosa optuženiku.

 

8. Prvostupanjski sud uopće ne navodi kako je došao do dokaza da se radi baš o prisvojenom iznosu o 118.793,40 kn, a kako je izričito navedeno u izreci presude, a potom u odluci o imovinskopravnom zahtjevu.

 

9. Pod točkom 19. prvostupanjski sud je naveo kako obranu optuženika smatra neistinitom budući je u suprotnosti s provedenim osobnim i materijalnim dokazima optužbe iz kojih jasno, logično i nedvojbeno proizlazi da je okrivljenik u inkriminiranom razdoblju bio zaposlenik trgovačkog društva B. t. d.o.o. Z. na radnom mjestu senior menađera prodajnog tima u O. te da je u nakani pribavljanja znatne nepripadne svote od prodajnih zastupnika A. L., M. D. i A. L. u više navrata zatražio novčane iznose, preuzeo gotovinu u iznosu od 118.793,40 kn i koji iznos je zadržao za sebe.

 

9.1. Pod točkom 20. ponavlja istu konstataciju o preuzimanju novca u velikom iznosu.

 

9.2. Pod točkom 21. navodi kako je sud poklonio vjeru iskazima saslušanih svjedoka te materijalnim dokazima koji su provedeni, a iz kojih jasno, logično i uvjerljivo proizlazi način i metodologija na koje je načine okrivljenik počinio terećeno kazneno djelo. Svi ovi dokazi su međusobno u bitnome podudarni i nedvojbeno ukazuju na činjenicu počinjenja terećenog kaznenog djela, od strane okrivljenika.

 

10. Međutim, prvostupanjski sud uopće nije naveo temeljem kojeg dijela iskaza svakog od svjedoka zaključuje da bi optuženik preuzeo konkretnu količinu novca i zašto zaključuje kako se radi o točnom iznosu od 118.793,40 kn. Prvostupanjski sud nije obrazložio zašto smatra dokazanim prisvojeni upravo u izreci presude inkriminirani iznos. Na ovaj način sud nije poštivao odredbu čl. 459. st. 4. i 5. ZKP/08 jer nije iznio razloge za svaku bitnu činjenicu presude i nije precizno naveo iz kojih je razloga sporne činjenice našao dokazanim, dajući pri tome ocjenu vjerodostojnosti proturječnih dokaza te zbog kojih razloga je odlučio ne ispitati neposredno svjedoke.

 

11. Obzirom na izneseno, ovo vijeće zaključuje kako su u pobijanoj presudi razlozi o odlučnim činjenicama potpuno nejasni, čime je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka u smislu čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, a na koje je drugostupanjski sud dužan reagirati po službenoj dužnosti u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08.

 

12. U ponovljenom postupku, prvostupanjski sud će provesti postupak u kojem će poštujući kaznenoprocesne odredbe ispitati svjedoke navedene u izreci, a po potrebi i druge svjedoke, precizno utvrditi iznos koji je optuženik navodno prisvojio te uredno obrazložiti svoje zaključke pa ako zaključi kako nema dokaza niti krivnje na strani optuženika donijeti će oslobađajuću presudu, a u suprotnom osuđujuću.

 

13. Zbog svega iznesenog riješeno je kao u izreci.

 

 

U Požegi 6. veljače 2023.

 

 

                                                                                                                                Predsjednik vijeća:

 

    Mirjana Madunić, v.r.