1

Poslovni broj: Gž R-1375/2021

 

 

Poslovni broj: Gž R-1375/2021

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Rijeci po sucu Dušku Abramoviću, u pravnoj stvari tužiteljice S. H. iz L., OIB: …, zastupane po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva D. i p. u Z., protiv tuženika Opće bolnice iz K., OIB: …, zastupanog po punomoćnici A. J., odvjetnici iz Odvjetničkog društva J. & p. u Z., radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude i rješenja Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj Pr-581/2021-8 od 6. srpnja 2021., 6. veljače 2023.

 

p r e s u d i o  j e

I  Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj Pr-581/2021-8 od 6. srpnja 2021. u točki I. izreke i dosuđujućem dijelu točke III izreke.

II  Prihvaća se žalba tužiteljice te se preinačuje citirana presuda suda prvog stupnja u odbijajućem dijelu odluke o naknadi parničnog troška u točki III izreke i sudi:

Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici i daljnji parnični trošak u iznosu od 646,87 kn/85,86 eur[1] s zateznom kamatom koja teče od 6. srpnja 2021. do isplate, a koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 15 dana.

III  Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici žalbeni trošak u iznosu od 156,25 kn/20,73 eur1 u roku od 15 dana.

IV  Odbija se zahtjev tuženika za naknadu žalbenog troška kao neosnovan.

 

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki I izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 6.318,88 kn bruto s zateznom kamatom po stopi i u tijeku na pojedine iznose kao u izreci presude.

 

2. Točkom II izreke odbijen je dio zahtjeva tužiteljice za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima plaće.

 

3. Točkom III izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 2.165,63 kn dok je preostali dio zahtjeva tužiteljice za naknadu parničnog troška odbijen što proizlazi iz obrazloženja presude mada to nije navedeno u izreci.

 

Rješenjem suda prvog stupnja utvrđeno je da je tužba povučena za iznos od 1.881,12 kn bruto sa zateznom kamatom.

 

3. Protiv citirane presude žalbe su podnijele obje stranke.

 

4. Tužiteljica presudu pobija u odbijajućem dijelu odluke o naknadi parničnog troška u točki III izreke zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14, 70/19 i 80/22; dalje ZPP) s prijedlogom da se odluka o naknadi parničnog troška u pobijanom dijelu preinači u skladu s žalbenim navodima i dosudi joj daljnji zatraženi parnični trošak, uvećan za troškove žalbe.

 

5. Tuženik pobija presudu u dosuđujućem dijelu u točkama I i III izreke zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. ZPP-a s prijedlogom da se presuda preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva te obveže tužiteljicu na naknadu parničnog troška uvećanog za žalbeni trošak.

 

6. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

7. Žalba  tužiteljice je osnovana dok žalba tuženika nije osnovana.

 

6. U konkretnom slučaju radi se o postupku u sporu male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. ZPP-a.

7. Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a prvostupanjska presuda kojom se završava spor u postupku male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a.

8. Prvostupanjsku presudu kojom se završava spor u postupku male vrijednosti nije dopušteno pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa tuženik u žalbi nedopušteno ističe taj žalbeni razlog.

9. Ispitujući pobijanu presudu i rješenje u okviru istaknutih, dopuštenih žalbenih razloga pritom pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u vezi čl. 467. st. 1. ZPP-a ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od tih bitnih povreda odredaba postupka.

10. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće temeljem odredbe čl. III Izmjena i dopuna dodatka sporazuma o osnovici plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. i arbitražne odluke od 7. prosinca 2011.

11. U provedenom dokaznom postupku prvostupanjski sud je utvrdio:

- da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika,

- da je tuženik u utuženom razdoblju tužiteljici isplaćivala plaću temeljem osnovice od 5.108,84 kn bruto te da tužiteljica traži isplatu razlike plaće primjenom osnovice od 5.415,37 kn bruto

- da su Vlada RH i Sindikati i to Sindikat, Nezavisni sindikat, Nezavisni sindikat, Sindikat, Samostalni sindikat, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat te Hrvatski sindikat sklopili 23. studenog 2006. Sporazum o osnovici za plaću u javnim službama kojim su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007., zatim u 2008. te u 2009. i da navedene obračunske osnovice se primjenjuju od 1. siječnja svake godine,

- da su Vlada RH i isti Sindikati sklopili 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama na način da su se suglasili na zamrzavanje osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto, s time da su u čl. III. utvrdili način povrata osnovice tako da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn, nakon što službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto u odnosu na isto razdoblje prethodne godine te

- da su čl. IV. istog Dodatka odredili način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u Republici Hrvatskoj,

- da su Vlada RH i Sindikati javnih službi sklopili 26. listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, s tim da te izmjene nisu potpisane po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane, kojim je promijenjen čl. III. Dodatka te čl. IV. koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a promijenjen je i čl. VII. u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka, te Izmjena i dopuna i to na način da se ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom u razdobljima opisanih u čl. III. do V. ovih Izmjena i dopuna, usklađivanje se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao,

- da je 7. prosinca 2011. arbitraža koja je sastavljena temeljem Sporazuma o arbitraži donijela Arbitražnu Odluku kojom je utvrdila sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće po naprijed navedenom principu,

- da su Vlada RH i Sindikati koji su potpisali naprijed spomenuta Izmjene od 26. listopada 2011. donijeli 28. prosinca 2012. i Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici plaće za javne službe u odnosu na čl. IV. u vezi s čl. VII. Dodatka Sporazumu,

- da je negativni rast BDP-a prema službenim podacima Državnog zavoda za statistiku trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014., tj. 12 tromjesečja uzastopno,

- da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a u 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. rast BDP-a od 2,8% što daje aritmetičku sredinu od 2,0%, a da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane DZS-a objavljen 4. prosinca 2015.,

- da je Vlada RH 29. prosinca 2016. donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama u iznosu od 5.211,02 kn bruto s primjenom od 1. siječnja 2017., tj. počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja će biti isplaćena za mjesec veljaču 2017.

12. Tužiteljica tvrdi da su se u utuženom razdoblju ispunili uvjeti za obračun njene plaće u visini osnovice od 5.415,37 kn ili više, temeljem odredbe članka III Izmjena Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, jer su službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukazali na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnje realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, prosječno 2 ili više posto, mjereno aritmetičkom sredinom, dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP- a dva uzastopna tromjesečja.

13. Tuženica osporava pravnu valjanost Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. Tuženica tvrdi da su ništavi ne samo Izmjena Dodatka Sporazumu iz 2011. već i Dodatak Sporazumu iz 2009. te Sporazum o osnovici iz 2006. g. Tuženica prigovara i pravnoj valjanosti Arbitražne odluke od 7. studenog 2011. Prigovori o pravnoj nevaljanosti naprijed navedeni akata usmjereni su na tvrdnju tuženice da je na strani jednog pregovarača, odnosno na strani Sindikata bilo nedostataka jer nisu potpisani od svih sindikata koji su pregovarali s Vladom RH. Tuženica tvrdi da se nisu ispunili uvjeti za primjenu odredbe članka 3. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., jer se nisu ispunili uvjeti za primjenu, odnosno "uskladbu" propisani člankom 7. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. Tuženica ističe i da naprijed navedeni Sporazum ima vremensko važenje od pet godina, čije je trajanje isteklo 25. listopada 2016., tako da je otpala pravna osnova za uskladbu plaća.

14. U utuženom razdoblju (od siječnja 2016. do zaključno siječnja 2017.) bio je na snazi Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 141/12 - dalje: TKU), koji u članku 51. regulira da plaću zaposlenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovu plaću, a osnovnu plaću zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža, te dodaci na osnovu plaću kao što su stimulacija, dodaci na posebne uvjete rada, položeni dodaci i uvećanja plaća. U istom članku TKU, u stavu 4. navodi se da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću o obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.

15. Sporazumom o dodacima na plaću u obrazovanju od 25. studenoga 2006. regulirano je kako će se u svrhu reguliranja zaostajanja plaća u sustavu obrazovanja i znanosti, prilikom obračunavanja plaće, uz povećanje osnovice utvrđene u članku 2. tog Sporazuma, osnovna plaća uvećati dodacima za povećanje obujma i složenosti posla kako slijedi: od dana 1. kolovoza 2007. 2 %; od dana 1. srpnja 2008. 2,1 %; od dana 1. srpnja 2009. 2,2 %; od dana 1. srpnja 2010. 2,2 %; od dana 1. srpnja 2011. 2,2 % i od dana 1. srpnja 2012. 2,3%. Uvećanja se obračunavaju na način da se ugovoreni dodaci za svaku godinu obračunavaju na već uvećani dodatak iz prethodne godine.

16. Člankom 9. Stavak 3. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14) propisano je, a tako je bilo propisano i člankom 7. stavak 3. Zakona o radu („Narodne novine“, br: 149/09, 61/11 i 73/13, dalje: ZR) da će se primijeniti za radnika najpovoljnije pravo, ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenog između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, osim ako Zakonom o radu ili drugim zakonom nije drugačije određeno.

17. U članku 1. Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006. ugovoreno je da se osnovica za izračun plaća u javnim službama povećava za 2007., 2008. i 2009. godinu za 6% i da će se te obračunske osnovice primjenjivati od 1 . siječnja svake godine.

18. Dana 26. listopada 2011. Vlada RH i Sindikat sklopili su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama. U članku III izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaću u javnim službama sklopljenog dana 26. listopada 2011. ugovoreno je da će osnovica za obračun plaća iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelj Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (a u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više % (mjereno aritmičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve slijedeće promjene prema izmjenama i dopunama. Člankom XI. navedenih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. je propisano da se dodatak Sporazumu i navedene izmjene i dopune smatraju ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od 5 godina, s time da se ugovorne strane obvezuju u dobroj vjeri pristupiti produljenju roka trajanja ovih izmjena i dopuna za godinu dana u slučaju da u razdoblju od potpisivanja ovih izmjena i dopuna zaključno do kraja 2016. bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a manji od 3 %. Zbog pravila o produženoj primjeni Kolektivnih ugovora iz članka 199. stavak 1. Zakona o radu/14 primjena izmjena Dodatka Sporazumu istekla je dana 26. siječnja 2017.

19. Naprijed navedene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. prihvaćene su i u formi Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. u kojoj je navedeno da se član III mijenja i glasi: " osnovica za obračun plaće u javnim službama iznosit će 5.415, 37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine prosječno 2 ili više posto, mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja, te će se primjenjivati iza toga do prve slijedeće promjene prema tim Izmjenama i dopuna.

20. U članku IV Izmjena Dodatka Sporazumu o osnovnici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. uređen je način usklađivanja pariteta te je navedeno da će se usklađenje učiniti na način da će točno šest mjeseci nakon objave podataka iz članka III Izmjena i Dopuna, ugovorne stane utvrditi odnos (kvocijent) pariteta između pariteta mjesečna osnovna bruto plaća početnika sa VSS u javnim službama prosječno za 12 mjeseci (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu mjesečnu bruto nominalnu plaću RH u prethodnoj godini i istog pariteta iz prethodne alineje u 2008. Članom V Izmjena i Dopuna određeno je da se nakon 11 mjeseci od zadnje korekcije osnovice prema članovima II i IV Izmjena i Dopuna, Vlada RH obvezuje započeti obračun i isplatu radi dostizanja ciljane cijene rada u paritetu između mjesečne osnovne bruto prosječne plaće VSS početnika u javnim službama (koeficijent 1,25) i prosječne bruto plaće u privredi RH u omjeru 95:100 na način da će se osnovica povećati za međugodišnji rast prosječne bruto plaće u privredi RH za zadnjih šest mjeseci za koje postoje podaci Državnog zavoda za statistiku, uvećana za 1,5 %. Vlada RH donijela je novu Uredbu o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama ("Narodne novine" broj 25/13), kojom je umanjila koeficijente za 3%, što znači da je tom Uredbom smanjen koeficijent sa 1,25 na 1,2125.

21. Stajalište je ovoga suda da Izmjena i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. predstavljaju Kolektivni ugovor sklopljen sukladno odredbama članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj 39/09, 124/09) temeljem kojeg se osnovica plaća u javnim službama određuje KU između Vlade RH i Sindikata, te odredbe članka 51. stavak 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 115/10), a kojom je bila utvrđena primjena Dodatka Sporazumu te svih njegovih izmjena i dopuna na područje visine plaće u javnim službama, te odredbe članka 51. stavak 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 141/12), kojom je utvrđena primjena dodatka sporazumu te svih njegovih izmjena i dopuna na pitanje visine plaće u javnim službama. Člankom 51. stavak 4. Temeljenog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 115/10) je i bilo propisano da ugovorne stane zajednički utvrđuju da su Dodatak

22. Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009., te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze, te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima. Podjednako je bilo propisano i odredbom članka 51. stavak 4. TKU ("Narodne novine" broj 141/12). Iz navedenih razloga ovaj sud smatra da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., a na koje se tužiteljica poziva u tužbi predstavljaju pravno valjani kolektivni ugovor. To proizlazi i iz činjenice da su Vlada RH i Sindikati javnih službi dana 28. prosinca 2012. usvojili Vjerodostojno tumačenje izmjena Dodatka Sporazuma radi pojašnjenja primjene članka IV stavak 5., a u svezi sa člankom VII stavak 1. Izmjena Dodatka Sporazumu. U tom smislu uvjeti za povećanje osnovice temeljem odredbe članka III spomenutih izmjena Dodatka Sporazumu ispunjeni su krajem 2015., s početkom primjene od siječnja 2016., a što proizlazi i iz sadržaja odredbi članka III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.

23. Nije osnovan prigovor tuženice o pravnoj nevaljanosti (ništavosti) Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. te, sukladno tome i Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011., koja potvrđuje sadržaj odredbe članka III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. Iz Odluke VS RH poslovni broj Revr-408/12 i Odluke Ustavnog suda RH poslovni broj U-III/3535/12 proizlazi da izmjene KU ne moraju biti potpisane od svih izvornih potpisnika KU, kao i da pojedini sindikati ne smiju biti protivno zakonu isključeni iz kolektivnog pregovaranja i sklapanja Kolektivnog ugovora. Tuženica prigovora da su Sporazum o osnovici plaće u javnim službama i Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama potpisani od osam potpisnika pa da u tom smislu navedene izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. nije potpisao jedan potpisnik (iako ga je parafirao) i to Samostalni sindikat, pa da u tom smislu nisu svi potpisnici prihvatili i sudjelovali u izmjenama i dopunama te sklopili izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. Tuženica nije tijekom postupka dokazala da bi Samostalni sindikat bio protuzakonito isključen iz pregovaranja. Dapače, utvrđeno je da je taj sindikat parafirao izmjene Dodatka Sporazumu, što znači da je ravnopravno s ostalim sindikatima sudjelovao u pregovorima. Tako je Vrhovni sud RH, u svojoj presudi poslovni broj Gž-13/02, zauzeo stajalište prema kojem se smatra da je Sindikat pravilno zastupljen u pregovorima i kada zastupnici nekih od zastupljenih sindikata ne sudjeluju u pregovorima jer su to odbili, te da je sindikat u pregovorima pravilno zastupljen i onda kad drugi zastupljeni sindikat kod poslodavca iz bilo kojeg razloga odbije sudjelovati u pregovorima. Niti jedan od potpisnika, a osobito Vlada RH, u zakonom predviđenom postupku nije osporavala valjanost Izmjena i dopuna Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama.

24. Osim toga, neosnovano tuženica prigovara da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni niti uvjeti za primjenu odredbe članka VII stavak 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., koja propisuje da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pada realnog tromjesečnog BDP-a trajao u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja navedenih u članku III-IV Izmjena i dopuna Sporazuma. Naime, članak VII stavak 1. Izmjena dodatka Sporazumu propisuje da odgoda nastupa ako bi u nekom u razdoblju opisanih u članku III-V bio zabilježen negativan rast BDP-a. Iz odredbe članka III proizlazi da se ista odnosi na razdoblje od trenutka ispunjenja uvjete za povećanje osnovice pa nadalje, odnosno ubuduće. Iz podataka o realnom tromjesečnom stanju BDP-a, a koje je objavio Državni zavod za statistiku RH vidljivo je da od IV kvartala 2014. pa nadalje nije bilo negativnog rasta BDP-a. Dapače, vidljivo je da je BDP stalno rastao. Odredba članka VII stavak 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. ne odnosi se na povrat osnovice iz članka III, već isključivo na usklađenje osnovice iz članka IV i V Izmjena Dodatka Sporazumu. Namjera Vlade RH je bila povrat osnovice na razinu iz 2009. i to na iznos od 5.414,37 kn. Odgoda uskladbe dvanaest neprekidnih kvartala je konzumirana kroz članka IV stavak V izmjena Dodatka sporazumu i temeljem Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012., jer je odredbom članka IV stavak 5. Izmjena Dodatka Sporazumu bilo ugovoreno da će Vlada RH biti u obvezi korigirati i isplatiti povećanu osnovicu plaće od 1. travnja 2013. pa nadalje, ako se do 31. prosinca 2012. ne ispune pretpostavke iz članka III. Iz navedenog proizlazi da je tuženica tužiteljici počevši od 1. siječnja 2016. bila u obvezi obračunavati i isplatiti plaću po osnovici od 5.415,37 kn, odnosno tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće je pravilno prihvaćen kao osnovan.

25. Prvostupanjski sud je o naknadi parničnog troška odlučio primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a, utvrđujući da je tužiteljica tužbom zatražila isplatu iznosa od 8.200,00 kn, da je podneskom od 11. lipnja 2021. smanjila tužbeni zahtjev na iznos od 6.318,88 kn, odnosno djelomično povukla tužbu za iznos od 1.881,12 kn te je zaključio da je tužiteljica djelomično uspjela u parnici u odnosu na prvotni tužbeni zahtjev, da je uspjeh tužiteljice u parnici 88,5% te je utvrđujući da ukupan parnični trošak tužiteljice za potpun (cjelovit) uspjeh u parnici zajedno s PDV-om iznosi 2.820,50 kn, tužiteljici dosudio razmjeran dio parničnog troška u iznosu od 2.165,63 kn.

 

26. Osnovani su žalbeni navodi tužiteljice u odnosu na odbijajući dio odluke o naknadi parničnog troška te utvrđenja prvostupanjskog suda da je tužiteljica djelomično uspjela u parnici. Ovo iz razloga jer iz stanja u spisu proizlazi da je tužiteljica podneskom od 11. lipnja 2021. djelomično povukla tužbu za iznos od 1.881,12 kn, te postavila tužbeni zahtjev na iznos od 6.318,88 kn kojem je sud u cijelosti udovoljio. Prema stanju u spisu, na narednog glavnoj raspravi, tuženik se djelomičnom povlačenju tužbe nije protivio niti je u odnosu na povučeni dio zahtjeva zatražio naknadu parničnog troška.

              27. U takvim okolnostima tužiteljica ima pravo na naknadu parničnog troška primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, a tek u situaciji da se tuženik djelomičnom povlačenju tužbe za iznos od 1.881,12 kn protivio, sud bi presudom trebao odlučiti o tužbenom zahtjevu u iznosu od 8.200,00 kn, kada bi o naknadi parničnog troška u primjenu došla odredba čl. 154. st. 2. ZPP-a. U situaciji da se tuženik djelomičnom povlačenju tužbe nije protivio i da je zatražio naknadu parničnog troška u odnosu na povučeni dio zahtjeva imao bi pravo na taj trošak u smislu odredbe čl. 158. st. 1. ZPP-a.

28. Tužiteljica je u cijelosti uspjela u parnici kako u odnosu na osnovu tako i na visinu tužbenog zahtjeva, pri čemu se u konkretnom slučaju parnični trošak za sve radnje u postupku računa prema konačnom tužbenom zahtjevu.

              29. Prvostupanjski sud je pravilno za potpun (cjelovit) uspjeh u parnici utvrdio visinu parničnog troška tužiteljice zajedno s PDV-om u iznosu od 2.812,50 kn pa stoga tužiteljici uvaženjem njezine žalbe te pravilnom primjenom materijalnog prava treba priznati daljnji parnični trošak u iznosu od 646,87 kn/85,86 eur.

              30. Žalbeni navodi tuženika u odnosu na dosuđujući dio odluke o naknadi parničnog troška za iznos od 2.165,63 kn nisu osnovani.

              31. Tužiteljica ima pravo na naknadu žalbenog troška primjenom Tbr. 10. t. 5. u vezi Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 dalje - Tarifa) u visini 50% nagrade jer se radi o žalbi na rješenje o naknadi parničnog troška a prema visini ožalbenog dijela parničnog troška (646,87 kn) odnosno za sastav žalbe 125,00 kn za PDV-e 31,25 kn ili ukupno 156,25 kn/20,73 eur.

              32. Slijedom svega obrazloženog te primjenom odredbi čl. 368. st. 1. čl. 373. toč. 3. i čl. 166. st. 1. i 2. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

              33. Prvostupanjska presuda u točki II izreke te rješenje kao nepobijani ostaju neizmijenjeni.

U Rijeci 6. veljače 2023.

 

 

                Sudac

                Duško Abramović