1              P-241/2020-7

   

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

Franjevačke stube 2, Pazin

                                                        Poslovni broj P-241/2020-7

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Općinski sud u Pazinu, po sutkinji Mihaeli Kaligari Hek, u pravnoj stvari tužiteljice E. C., OIB …, R. F., L. G., koju zastupaju odvjetnici iz O. d. K., K. i p. d. o. o. R., protiv tuženice M. D., OIB …, R., koju zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u L., radi predaje u suposjed i isplate, nakon održanog pripremnog ročišta i glavne rasprave zaključene 20. prosinca 2022. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 3. veljače 2023.

 

p r e s u d i o   j e

 

              I. Nalaže se tuženici da tužiteljici preda u suposjed nekretninu oznake k. č. 1165/2, kuća i dvorište površine 162 m2, zk. ul. 715 k. o. D., u roku 15 (petnaest) dana.

             

              II. Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva koji glasi:

 

„Tuženica je dužna tužiteljici isplatiti iznos od 87.750,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za 3 (tri) postotnih poena, i to kako slijedi:

- na iznos od 2.250,00 kuna od dana 31.01.2017. godine pa do isplate

- na iznos od 2.250,00 kuna od dana 28.02.2017. godine pa do isplate

- na iznos od 2.250,00 kuna od dana 31.03.2017. godine pa do isplate

- na iznos od 2.250,00 kuna od dana 30.04.2017. godine pa do isplate

- na iznos od 2.250,00 kuna od dana 31.05.2017. godine pa do isplate

- na iznos od 2.250,00 kuna od dana 30.06.2017. godine pa do isplate

- na iznos od 2.250,00 kuna od dana 31.07.2017. godine pa do isplate

- na iznos od 2.250,00 kuna od dana 31.08.2017. godine pa do isplate

- na iznos od 2.250,00 kuna od dana 30.09.2017. godine pa do isplate

- na iznos od 2.250,00 kuna od dana 31.10.2017. godine pa do isplate

- na iznos od 2.250,00 kuna od dana 30.11.2017. godine pa do isplate

- na iznos od 2.250,00 kuna od dana 31.12.2017. godine pa do isplate

- na iznos od 2.250,00 kuna od dana 31.01.2018. godine pa do isplate

- na iznos od 2.250,00 kuna od dana 28.02.2018. godine pa do isplate

- na iznos od 2.250,00 kuna od dana 31.03.2018. godine pa do isplate

- na iznos od 2.250,00 kuna od dana 30.04.2018. godine pa do isplate

- na iznos od 2.250,00 kuna od dana 31.05.2018. godine pa do isplate

- na iznos od 2.250,00 kuna od dana 30.06.2018. godine pa do isplate

- na iznos od 2.250,00 kuna od dana 31.07.2018. godine pa do isplate

- na iznos od 2.250,00 kuna od dana 31.08.2018. godine pa do isplate

- na iznos od 2.250,00 kuna od dana 30.09.2018. godine pa do isplate

- na iznos od 2.250,00 kuna od dana 31.10.2018. godine pa do isplate

- na iznos od 2.250,00 kuna od dana 30.11.2018. godine pa do isplate

- na iznos od 2.250,00 kuna od dana 31.12.2018. godine pa do isplate

- na iznos od 2.250,00 kuna od dana 31.01.2019. godine pa do isplate

- na iznos od 2.250,00 kuna od dana 28.02.2019. godine pa do isplate

- na iznos od 2.250,00 kuna od dana 31.03.2019. godine pa do isplate

- na iznos od 2.250,00 kuna od dana 30.04.2019. godine pa do isplate

- na iznos od 2.250,00 kuna od dana 31.05.2019. godine pa do isplate

- na iznos od 2.250,00 kuna od dana 30.06.2019. godine pa do isplate

- na iznos od 2.250,00 kuna od dana 31.07.2019. godine pa do isplate

- na iznos od 2.250,00 kuna od dana 31.08.2019. godine pa do isplate

- na iznos od 2.250,00 kuna od dana 30.09.2019. godine pa do isplate

- na iznos od 2.250,00 kuna od dana 31.10.2019. godine pa do isplate

- na iznos od 2.250,00 kuna od dana 30.11.2019. godine pa do isplate

- na iznos od 2.250,00 kuna od dana 31.12.2019. godine pa do isplate

- na iznos od 2.250,00 kuna od dana 31.01.2020. godine pa do isplate

- na iznos od 2.250,00 kuna od dana 29.02.2020. godine pa do isplate

- na iznos od 2.250,00 kuna od dana 31.03.2020. godine pa do isplate

sve u roku od 15 dana.“

 

              III. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

 

Obrazloženje

 

1. Tužiteljica je 17. travnja 2020. podnijela tužbu (stranice 1.–4.) protiv tuženice radi predaje u suposjed nekretnine oznake k. č. 1165/2 k. o. D. te isplate 87.750,00 kn sa zateznim kamatama, na ime naknade za korištenje te nekretnine. Tužbu je obrazložila navevši da je suvlasnica u 3/4 dijela predmetne nekretnine dok je tuženica suvlasnica u 1/4 dijela. Nekretnina u naravi predstavlja kuću koja se sastoji od prizemlja i prvog kata (koji su međusobno povezani tako da čine jedan stan), s okolnim dvorištem. U isključivom posjedu te nekretnine je tuženica koja odbija predati nekretninu. Time se tuženica neosnovano okoristila za iznos naknade za korištenje predmetne nekretnine, koja za period od 3 godine i 3 mjeseca, koliko živi u stanu nakon smrti tužiteljičinog oca, tuženičinog supruga u prosincu 2016., uz mjesečni iznos 2.250,00 kn, ukupno iznosi 87.750,00 kn.

 

2. U odgovoru na tužbu (str. 9.–10.) i tijekom postupka tuženica je osporila tužbu i tužbeni zahtjev navevši da nije točno da tužiteljica nekretninu ima u posjedu bez pravne osnove. Tuženica je tu nekretninu koristila za zajedničko stanovanje sa suprugom E. D., a nakon njegove smrti 6. prosinca 2016., nekretninu je nastavila koristiti kao i ranije. Usprotivila se zahtjevu za predaju u suposjed budući da kuća u naravi predstavlja jednu stambenu jedinicu podjela (korištenja) koje po samoj naravi nije moguća. Stoga su točni navodi tužiteljice da ona svoj dio nekretnine ne može dati drugome na korištenje/iznajmiti, ali razlog tomu je jer se radi o jednoj nedjeljivoj nekretnini. Navela je i da zahtjev za predaju u suposjed nije dovoljno određen. Osim toga, smatra da je prije predaje u suposjed potrebno (u izvanparničnom postupku) urediti međusobne odnose stranaka u vezi suposjedovanja. Za takvo uređenje potrebno je odlučiti o prethodnom pitanju, a to je suvlasništvo pojedine stranke. Suvlasnički udjeli stranaka predmet su odlučivanja u postupku koji se kod ovog suda vodi pod posl. br. P Ob-272/2019. Stoga je predložila prekid do pravomoćnog okončanja tog postupka. Iz istog razloga osporila je i visinu novčanog potraživanja. Za to je potraživanje istaknula i prigovor zastare.

 

3. U dokaznom postupku pročitan je izvadak iz zemljišne knjige za predmetnu nekretninu (str. 6.). Na temelju rezultata postupka, u skladu s čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka USRH, 70/19. i 80/22.; dalje: ZPP), odlučeno je da je tužbeni zahtjev za predaju u suposjed osnovan, dok nije osnovan zahtjev za isplatu.

3. 1. U postupku nisu izvedeni dokazi uviđajem uz sudjelovanje mjerničnog vještaka (radi identifikacije predmetne nekretnine), saslušanjem stranaka i svjedoka M. V. (na okolnosti posjeda i odbijanja predaje u posjed), te nisu izvedeni dokazi radi utvrđivanja visine potraživanja (podaci Porezne uprave i građevinsko vještačenje), svi predloženi po tužiteljici, jer njihovo izvođenje za ocjenu o osnovanosti tužbenog zahtjeva, nije bilo potrebno (više u nastavku).

 

4. U odnosu na predloženi prekid postupka, raspravnim rješenjem od 20. prosinca 2022., prijedlog nije prihvaćen. Budući da je neosnovanom utvrđena osnova zahtjeva za isplatu, o visini zahtjeva koja ovisi o veličini suvlasničkih udjela stranaka, u ovom postupku se nije odlučivalo. Veličina suvlasničkih udjela (koji se utvrđuju u predmetu posl. br. P Ob-272/2019), uzimajući obzir da nije sporna činjenica da su obje stranke suvlasnice stana, ne predstavlja prethodno pitanje ni za postavljeni zahtjev za predaju u suposjed.

 

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za predaju u suposjed stana oznake k. č. 1165/2 k. o. D. te za isplatu naknade za korištenje predmetnog stana, koji je nesporno u suvlasništvu stranaka (prema trenutnom stanju stvari, tužiteljice u 3/4 dijela, tuženice u 1/4 dijela), za razdoblje unazad 3 godine i 3 mjeseca (39 mjeseci) od podnošenja tužbe 17. travnja 2020.

 

6. U odnosu na zatraženu predaju suposjeda, prema odredbi čl. 38. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96., 68/98.,137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. – pročišćeni tekst i 94/17. – ispravak pročišćenog teksta; dalje: ZV) suvlasnik smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj dijela prava vlasništva bez suglasnosti ostalih suvlasnika, ako time ne vrijeđa pravo ostalih suvlasnika. Prema odredbi čl. 42. st. 1. ZV-a suvlasnicima pripada pravo na suposjed stvari, te svaki suvlasnik prema odredbi čl. 46. st. 1. ZV-a ima pravo glede cijele stvari postavljati svojim suvlasnicima one zahtjeve koji proizlaze iz njegova suvlasništva. Kako bi zaštitio svoje vlasništvo, svaki suvlasnik ima pravo na temelju odredbi čl. 161. i 162. ZV-a (vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda posjed te stvari, pri čemu da bi svoje pravo ostvario pred sudom, mora dokazati da je vlasnik stvari koju zahtijeva i da se nalazi u tuženikovom posjedu), tražiti od drugog suvlasnika kao posjednika da mu preda u suposjed stvar. S obzirom na nepobitno utvrđenu činjenicu suvlasništva tužiteljice na predmetnom stanu, navedena prava ima i tužiteljica.

6. 1. Protivno navodima tuženice, za ostvarenje tih prava nužan uvjet nije prethodni dogovor stranaka o načinu korištenja stana kao nedjeljive cjeline, iako je on, u situaciji kada suživot stranaka nije moguć, poželjan. Prihvaćanjem zahtjeva tužiteljice ne zadire se niti miješa u pravo tuženice na dom jer ona u stanu može i nadalje nastaviti stanovanje, a tužiteljici kao suvlasnici pripadaju sva prava kao i tuženici (pa tako i pravo na suposjed).

6. 2. Zahtjev za predaju u suposjed sadrži točnu oznaku nekretnine čija se predaja zahtjeva pa je prema stavu suda dovoljno određen. Sam način predaje u suposjed regulirat će se u eventualnom ovršnom postupku.

6. 3. Stoga je tužbeni zahtjev za predaju u suposjed prihvaćen (t. I. izreke).

 

7. Za odlučivanje o zahtjevu za isplatu naknade zbog nemogućnosti korištenja predmetne nekretnine mjerodavne su odredbe čl. 164. i 165. ZV-a. Prema tim odredbama vlasnik (suvlasnik) nekretnine ima pravo na naknadu koristi, od nepoštenog posjednika, za vrijeme za koje mu je bilo onemogućeno korištenje nekretnine, ali pod uvjetom da je zatražio predaju nekretnine u posjed (tako i Županijski sud u Varaždinu posl. br. Gž-2455/2015 i Županijski sud u Splitu posl. br. Gž-109/2019) te mu od tog trenutka teče i zastarni rok.

7. 1. Tužiteljica u utuženom razdoblju nije zatražila predaju u suposjed stana koji je predmet zahtjeva za isplatu koristi. Taj je zaključak sud donio jer tu činjenicu tužiteljica nije navela ni u tužbi ni na ročištu, iako je dužnost stranke da iznese sve odlučne činjenice i da predloži dokaze kojima će potkrijepiti te činjenice. Tako primjerice nije navela kada bi, odnosno da bi, u razdoblju od smrti oca u prosincu 2016. pa do podnošenja tužbe pisano ili na drugi način, ili pak u neposrednoj nazočnosti predloženog svjedoka, pozvala tuženicu na predaju stana u suposjed, a da tuženica nije dopuštala ulazak u stan ili da je odbijala predati ključeve i slično. Stoga sud nije našao potrebnim u ovom postupku povodom paušalnog navoda tužiteljice iz tužbe da „tužiteljica odbija predati u suposjed predmetnu nekretninu“ (koja zapravo i nije sporna jer se tuženica u ovom postupku protivi predaji u suposjed) izvoditi predložene dokaze na tu okolnost.

7. 2. Ne može se smatrati da je tuženica nepošteni posjednik od siječnja 2017. i da je dužna platiti koristi koje je eventualno imala za vrijeme svog posjedovanja, samo na temelju činjenice da je tijekom cijelog utuženog razdoblja i znala da je tužiteljica (po provedenoj ostavini iza E. D.) upisana kao suvlasnica stana, pa bez obzira na to što spori tužiteljici veličinu suvlasničkog udjela, jer bi se time omogućilo da tužiteljica ostvari naknadu zbog nemogućnosti korištenja stana za koji je (zapravo) bila suglasna da se nalazi u suposjedu tuženice i za koji nije tražila vraćanje suposjeda, a što bi bilo suprotno s načelom savjesnosti i poštenja.

7. 3. Nepoštenje tužiteljice je nedvojbeno tek od podnošenja ove tužbe, i za razdoblje nakon podnošenja tužbe tužiteljici bi (eventualno) pripalo pravo na naknadu.

7. 4. Za odlučivanje o zahtjevu za isplatu naknade zbog nemogućnosti korištenja predmetne nekretnine ne mogu se primijeniti odredbe čl. 1111. i čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima, na koje se tužiteljica poziva, jer se te odredbe primjenjuju kada je nekretnina upotrijebljena na način da je promijenila identitet zbog čega nije moguće i gospodarski opravdano vraćanje te nekretnine, što konkretno nije slučaj.

7. 5. Slijedom navedenog, tužbeni zahtjev za isplatu je odbijen (t. II. izreke).

 

8. Obje stranke zatražile su naknadu troškova postupka. Sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a odluka o troškovima postupka donosi se prema uspjehu stranaka u sporu. Prema st. 2. istog čl. ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

8. 1. Tužiteljica je djelomično uspjela u sporu, s jednim od dva postavljena tužbena zahtjeva, i to sa zahtjevom za predaju u posjed (u cijelosti), dok nije uspjela sa zahtjevom za isplatu 87.750,00 kn. Kao vrijednost predmeta spora naznačila je 97.750,00 kn iz čega slijedi da je kao vrijednost predmeta spora za predaju u posjed naznačila 10.000,00 kn. Neovisno o tome, budući da se u postupku nisu izvodili dokazi radi utvrđivanja osnovanosti dijela tužbenog zahtjeva na predaju, a niti na isplatu (u kojem dijelu je tuženica uspjela u cijelosti), sud je uspjeh obje stranke cijenio s 50 %, zbog čega je odredio da svaka stranka snosi svoje troškove, i odlučio kao u t. III. izreke presude.

U Pazinu 3. veljače 2023.

Sutkinja

Mihaela Kaligari Hek

 

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku 15 dana od dostave presude.

 

DNA:

1. tužiteljica po pun., uz rješenje o sudskoj pristojbi za tužbu i presudu,

2. tuženica po pun.